KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 07.2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
SADRŽAJ/CONTENTS
ATOMSKE TOPLICE OLIMIA • BELJE: DECANTEROVO SREBRO GRAŠEVINI, KOPAČKI RIT i KORMORAN • PLEŠIVICA – GRADILIŠTE • RADIJSKI OSCAR ZA GRGU • In Memoriam: STANKO ČURIN i DOMENICO CLERICO • RADO & DROPI: RAME UZ RAME, te TERMINSKI BLIZU • POVIJEST, SADAŠNJOST i VINO KOD LOVRECOVIH • DVA ZLATA i SREBRO ZA LAGUNAVINA u FRANCUSKOJ • BRANDYRAMO HRVATSKU KAO ZEMLJU KVALITETE • KONFERENCIJA o SIGURNOSTI HRANE • U SMEĆU u RH 380.000 TONA ZDRAVSTVENO ISPRAVNE HRANE! • HRVATSKA KUĆA ZA NAŠU DIJASPORU • ZAGREBAČKA ŽUPANIJA TRAŽI KRALJICU • DANI OTVORENIH BUTELJA PUNI POGODAK • TOPLINSKI VALOVI s DAVOROM ŠTAMBUKOM • SRIJEDA KOD KURTALJA: LJETNI BAŽULJ i ŠIBENSKE LUGANIGE • POŠIP s ANDRINIM POTPISOM • WBWE 2017 • TOP TALIJANSKA VINA • SANGUIS JOVIS u MONTALCINU • STRANCI UVELIKE INVESTIRAJU U BRUNELLO • ANTINORI u ČILEU • PAKLENE VRUĆINE i VINOVA LOZA & VINO
______________________________
Turizam
ATOMSKE TOPLICE OLIMIA!!! – U neko prijašnje vrijeme, u drugoj polovici prošlog stoljeća, i još u nekoj drugoj državi, razvijale su se pod bombastičnim nazivom – Atomske toplice. A onda je nestalo tog atomskog pridjeva. I nastale su Terme Olimia. Termalna voda dakako ostala je, a novi naziv Olimia dolazi od obližnjeg sela Olimje, znanoga po pavlinskom/minoritskom samostanu, ali i po enogastronomiji što počiva na lokalnim namirnicama i na finom virštajnskome vinu (restorani Termi Olimia, turistički objekt Amon, te Jelenov greben…), pa i na lokalno proizvedenoj – čokoladi (Čokoladnica Olimje). Kompleks Termi Olimia u općini Podčetrtek, odmah uz državnu granicu Slovenije s Hrvatskom (kod Zagorskih Sela) zapravo tek sada u punom smislu zavrjeđuje epitet ATOMSKE. I to, napisano velikim slovima.
Adrenalinski tobogani u Termama Olimia i, dolje, u Termama Tuhelj
Čuda su tamo napravljena posljednjih godina na izvorima ljekovite vode u smislu ne tek lječilišnog turizma nego u smislu turizma općenito. Aqualuna, divovski tobogani – adrenalinski raj za kupače… Za goste dubljeg džepa i odvojeni dio u kategoriji pet zvjezdica – glamping, od glamour camping. Što je to, zapravo, glamping? To su šatori prvoligaškog komfora, smještaj kao u hotelu s pet zvjezdica, s prednošću što je svaki šator, okružen zelenilom, poput male obiteljske vikendice, ali i s nečime što vikendice inače u pravilu nemaju – s privatnim jacuzzijem ispred ulaza!… Glampinzi su obično smješteni uz more, rijeke, plaže, a postali su iznimno popularni tamo gdje se s njima spaja vrhunska wellness-ponuda. Terme Olimia slove kao jedne od najprestižnijih slovenskih toplica, koje u svojoj ponudi imaju upravo vrhunske wellness-sadržaje, kažu – najbolje u Sloveniji. Glamping u Termama Olimia i unutar ograđenog prostora nazvanoga Adria Village naselje je sa 20 luksuznih šatora a objekt je vrijedan oko milijun eura! Boravak s noćenjem u šatoru za dvije osobe – ima i šatora za po četiri osobe – je, čulo se od domaćina, 180 eura.
Glamping u Termama Olimia, noćni prizor i, dolje, šatorsko naselje danju
Jacuzzi pred ulazom!
Spavaća soba u elitnom šatoru: kao u hotelu!
Vrijedi poći do Termi Olimje i do sela Olimje, i po ljeti i u periodu kad tijelo ne vapi za temperaturnim osvježenjem u bazenu. Olimje, koje je navodno niknulo 1015. godine, dakle prije jednog milenija, isprva je pripadalo grofovima von Pellestein. Kroz povijest promijenilo je više vlasnika. Oko 1550. godine dolazi u vlasništvo grofa Tattenbacha, koji je dvorac preuredio u renesansnom stilu, i oko njega je, u strahu od Turaka, dao iskopati duboki obrambeni jarak.
Godine 1658. dvorac je kupio zagrebački barun Ivan Zakmardy, koji ga je počeo preuređivati za samostan. Darovnicom ga je 1663. predao pavlinskim redovnicima koji su se tamo uselili nakon što su došli iz Lepoglave. Pavlini su od 1665. do 1675. građevinu potpuno pretvorili u samostan te joj dodali lijepu baroknu crkvu. Najzanimljiviji dio crkve je njen oltar, posvećen Mariji svetog Uznesenja. To je jedan od najljepših baroknih oltara u Europi. Godine 1740. crkva uz dvorac Olimje dobila je nova važna obilježja. Redovnik Ivan Ranger oslikao je cijeli prezbiterij, tj. prostor oko oltara. Pavlini su unutar dvorca otvorili ljekarnu, ona slovi kao jedna od najstarijih u Europi. Monasi, koji su dvorac morali napustiti za vrijeme vladavine cara Josefa II, ostavili su u Olimju duboki pečat kulture, umjetnosti i ljekarništva.
Dvorac – pavlinski/minoritski samostan u Olimju
Godine 1805. dvorac je kupila plemenitaška obitelj Attems. Nakon drugog svjetskog rata brigu oko dvorca preuzala je država. Dvorac je 1974. godine znatno ostećen u jakom potresu, no obrzo je obnovljen. U 1990. godini objekt su dobili manja braća reda sv. Franje – minoriti. Oni su sredinom kolovoza 1999. ponovno oživjeli samostan. Danas je dvorac Olimje jaka turistička atrakcija, kako zbog svojega izgleda i povijesti tako i zbog svoje biljne apoteke u kojoj se mogu kupiti lijekovi odnosno ljekoviti pripravci od raznog ljekovitog bilja što se uzgaja oko dvorca. Inače, priča kaže da je za širu popularnost dvorca-samostana što je na listi zaštićene kulturne baštine Slovenije, prilično zaslužan naš liječnik dr. Franjo Kajfež, koji se bavio kreiranjem ljekova i koji je postao poznat po aspirinu.
Općina Podčetrtek uprla je sve snage u to da cijeli svoj teritorij pretvori u atraktivno turističko odredište. Po riječma Zdravka Počivalšeka, svojedobno direktora Termi Olimia a sada ministra gospodarstva Slovenije, želja je čitav kraj sve maltene do Rogaške Slatine formirati u turistički raj s raznolikim oblicima smještaja, te s atraktivnim sadržajima.
Od prije koju godinu Terme Olimia iz Podčetrteka vlasnik je i turističko-rekreacijskog objekta u Tuheljskim Toplicama, sada s nazivom Terme Tuhelj. Tako i Hrvatsko zagorje ima svoj lijepi moderni turistički objekt
Terme Tuhelj u Hrvatskoj i Terme Olimia u Sloveniji do kraja ove te u 2018. energično nastavljaju s investicijama u ponudu. Nakon nedavnog otvorenja Glamping Olimia Adria Village, u Termama Olimia u planu je temeljna obnova bazenskog kompleksa Termalija, radovi će biti u dvije faze a planirano ih je završiti potkraj 2018. Prva faza trebala bi biti realizirana do prosinca 2017. kada bi se otvorio bazenski dio Termalije.
U Termama Tuhelj nakon 12 godina Vodeni planet dobio je adrenalinska pojačanja – vanjski tobogan duljine 120 metara i visine 12,5 metara, te unutarnji tobogan, duljine 55 metara i visine pet metara. U sklopu Vodenog planeta uređen je teren za odbojku na pijesku, a u sklopu vanjske terase Element bara postavljen je poligon za igru djece. Inače, u krugu podzemne garaže u Termama Tuhelj postavljene su dvije punionice za električna vozila, čime su te toplice nastavile djelovati u smjeru održivog razvoja.
Terme Olimia i Terme Tuhelj u ovoj godini bilježe pozitivne turističke rezultate. Terme Olimia u šest mjeseci ove godine posjetilo je 61.846 komercijalnih kupača, a u istom razdoblju ostvareno je 138.484 noćenja što je jedan posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Te su terme zabilježile i odlične financijske rezultate, pa je tako u spomenutom razdoblju ostvareno 8,7 milijuna prihoda odnosno sedam posto više nego 2016.
U Termama Tuhelj u šest mjeseci ove godine zabilježeno je 64.808 komercijalnih kupača, te 54.380 noćenja, a to je glede noćenja 21 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Istodobno je realizirano 3,3 milijuna kuna prihoda, što je 16 posto više nego u šest mjeseci 2016. godine.
Terme Tuhelj,, i Tuheljska noć, krajem srpnja
Vrhunac ljetnih događanja u Termama Tuhelj je Tuheljska noć koja ove godine slavi 35. rođendan, te se tome u čast pripremaju i posebni sadržaji. Za najbolju feštu rezervirana je posljednja subota u srpnju. ♣
BELJE – DECANTEROVO SREBRO GRAŠEVINI, KOPAČKI RIT i KORMORAN – Dosta zabrinutosti upravo za posjed Belje u sastavu Agrokora izazvali su nedavni potresi vezani uz spomenutu grupaciju koja je zapala u znatne financijske probleme. Belje je prije relativno kratkog vremena obnovilo vinograde, sagradilo novi moderan veliki podrum za proizvodnju Bakhova nektara, a objektu starog podruma u Kneževim Vinogradima, gdje su bačve za dozrijevanje vina i prostrana kušaonica, dodalo je i vrlo značajnu turističku dimenziju. Doista bi bila golema šteta da sad tu stvari krenu ozbiljnije po zlu. Od
Marijana, Suzana i Ljiljana
tri beljske gracije – glavne enologinja Suzane Zovko, njene kolegica Marijane Nedoklan i direktorice marketinga i turizma Ljiljane Vajda Mlinaček čujem da se bura u Belju stišava i da se što se Agrokora tiče stvari vraćaju u normalu, pa su one optimistične glede budućnosti. Ima međutim nešto drugo što bi moglo i u Baranji prouzročiti problem, a to je – nedostatak radne snage. Kao i drugdje u Hrvatskoj, tako se i tu čuje da je teško naći radnu snagu za vinograd a i za podrum, s jedne strane osobe koje uopće žele raditi, a s druge strane posebice strukovno osposobljene radnike. A iz Hrvatske gospodarske komore javljaju da su trenutno u nas nezaposlene 171,044 osobe (u turizmu npr. nedostaje 2700 djelatnika!). Suzana Zovko veli da je barem što se tiče Belja u ovome segmentu, unatoč brojnim odlascima mladih u druge sredine a naročito u inozemstvo, situacija zasad još dobra, jer ima zasad dovoljno starijih i u radu iskusnih osoba na koje se moguće osloniti, problem je međutim što će i kako će biti ako se stvari u državi hitro bitno ne promijene, kad te već zrele ljude shrvaju godine i umor…
Suzana, Marijana i Ljiljana ovih su dana medijima predstavile novu berbu (2016) graševine (Graševina kvalitetna 2016 od Vina Belje osvojila je ove godine srebrnu medalju na ocjenjivanju Decanter World Wide Award!) te roséa, ali i Graševinu 2015 Goldberg, te Cabernet sauvignon 2014 – i u sezoni koju vinogradari ne pamte kao dobru Vina Belje je brižnom selekcijom grožđa s pojedinih pozicija uspjelo dobiti vrlo dobar crnjak međutim u sasvim maloj količini (5500 litara) za takvog proizvođačkog giganta. Posljedenje vino na degustaciji toga dana bila je Frankovka 2012. Desert na kraju! Jako lijepa kapljica, uz graševinu kao bijelu perjanicu svakako bi upravo frankovku – ovaj uzorak iz 2012 to pokazuje i te kako – trebalo među crnjacima iz toga dijela Lijepe naše gurati kao perjanicu kuće i teritorija. Kao originalni aduti kraja (naime chardonnaya, merlota, caberneta ima posvuda, situacija je tu na tržištu poprilično zagužvana!) baš graševina i frankovka kao kraljice područja mogu odigrati značajnu ulogu i u turističkom segmentu, na koji se u Baranji sve više polaže pažnja.
Dvorac Eugena Savojskog u Bilju, gore, te, dolje, dvorac obitelji Esterhazy u Dardi
Crvena paprika!
– Priča o beljskim vinima počinje u vlastitim vinogradima na Banovom brdu, kroz čije pejzaže vijuga jedna od najljepših vinskih cesta u Hrvatskoj, dugačka gotovo osam kilometara. Vidikovac na Banovom brdu okružen je tisućama i tisućama čokota vinove loze i pravo je mjesto za predah i uživanje u pogledu na zeleno more vinograda, te, dolje, na baranjsku ravnicu – kaže Ljiljana Vajda Mlinaček, i dodaje: – U obilazak Vinske ceste kreće se iz turističkog prijemnog centra. Najmanje četiri su punkta obvezna za posjet. Jedan je dakako stari podrum Vina Belje, ukopan u brdo u središtu Kneževih Vinograda, objekt koji se po prvi put spominje davne 1526. godine. Ovo fantastično zdanje iza svojih teških vrata skriva tri etaže dugačkih hodnika ispunjenih bačvama od najboljeg slavonskog hrasta. Najveći je to i najimpozantniji vinski podrum u Baranji, ali i u cijeloj regiji. U kušaonici starog podruma moguće je blagovati te kušati, i to i uz stručno vodstvo, beljska vina, a postoji i mogućnost kupovine za ponijeti doma i vina i raznih lokalnih delikatesa poput kobasica, slanine, kulena, sira. Drugi punkt koji vinoljubac treba vidjeti je novi proizvodni pogon, najmoderniji vinski podrum ne samo u Baranji nego i šire, a smješten također uz trsje ali izvan samog mjesta Kneževi Vinogradi. Treći pak punkt je Villa, isto okružena vinovom lozom, a predviđena za ekskluzivnije eno-gastro programe. A četvrto odredište svakako je jedinstveni ambijent parka prirode Kopački rit, bogat životinjama, posebice pticama. Lutajući Baranjom nailazi se i na nekoliko lijepih dvoraca, npr. onaj od obitelji Esterhazy u Dardi, pa onaj od Eugena Savojskoga u Bilju…
Baranjska atrakcija – kotlići za fiš
Za odmor i užitak u širem spektru baranjskih delicija i vina preporučuje se restoran Kormoran, koji se nalazi upravo unutar granica Kopačkog rita, uz veliki park sa stazama za šetnju, te uz prostrane zelene površine i dječje igralište. U Kormoranu je vrhunska ponuda baranjskih gastro-aduta koji se spravljaju na otvorenim ognjištima i u kotlićima. Baranjski kulen i kobasice, obvezna ljuta crvena paprika, specijaliteti od divljači i slatkovodne ribe, mesna jela prigotovljena na tradicionalni način… Među najpopularnijim jelima: fiš paprikaš s domaćom tijesteninom, šaran u rašljama, šaran na baranjski, perkelt od soma, čobanac od divljači i filet jelena na baranjski…
Vinski podrum i smještaj: Kolar, u Suzi
Za noćenje, smještaj? Ivica i Marica u Karancu, a i vinsko-turistički objekt obitelji Kolar u Suzi…♣
Velimir Korak
PLEŠIVICA – GRADILIŠTE – Ovo je najljepše radilište od svih gradilišta na kojima smo dosad bili, kažu karlovački građevinari koji na jednom od vidikovaca u selu Plešivica ponad Jastrebarskoga rekonstruiraju objekt vinogradarsko-vinarske obitelji Velimira i Mirjane Korak.
Koraci, koji su prije koju godinu osjetno proširili i modernizirali vinski podrum, te koji su za prihvat gostiju imali lijepu kušaonicu s kaminom međutim nisu bili otvoreni i kao klasičan restoran, odlučili su se sada kad je mlađa generacija stasala – sin Josip završio je na fakultetu enologiju i duboko je već uz oca uključen u obiteljsku proizvodnju plemenite kapljice, sin Bernard duboko je pak u kuharstvu i već duže vrijeme radi uz cheficu Priscu Thuring u renomiranom zagrebačkom restoranu Dubravkin put, a kćerka Vera duboko je u marketingu – najozbiljnije posvetiti i
Mirjana uz roštilj
Josip Korak
ugostiteljskome segmentu, pa su prije nekoliko mjeseci krenuli u adaptaciju objekta, na način da urede restoranski prostor za najviše pedesetak komforno smještenih osoba (ne žele masu nego kakvoću i posebnost, osobnost; klein aber fein, rekli bi Nijemci), da urede dovoljno veliku i modernu kuhinju te, pored, vinoteku, a na katu su predvidjeli dvije vrlo prostrane prostorije od kojih bi jedna služila za razne prezentacije, konferencije, predavanja…. Objekt, koji je već posve pod krovom i u to ime
Bernard Korak i Prisca Thuring
nedavno je puknulo nekoliko pjenušaca–prvijenaca u produkciji vina Korak (bijeli i rosé brut nature), trebao bi biti dovršen i u funkciji do kraja ove godine, kaže pater familias Velimir Korak.
Obitelj Korak je inače upravo izašla odnosno izlazi na tržište s vinima novih berbi, riječ je o sauvgnonu 2016, rajnskom rizlingu 2016, chardonnayu 2015 sur lie, šest mjeseci u drvu maceriranom rajnskom rizlingu 2015, te crnom pinotu iz 2015, što se tiče syraha vani je već neko vrijeme s berbom 2013.
∎ Također na Plešivici, u selu Donji Pavlovčani, još jedna obitelj koja vinom pronosi dobar glas Plešivice, gradi! Riječ je o obitelji Šember što ulazi u proširenje podrumskih kapaciteta, Zdenka Šembera i njegova oca Stjepan zatekao sam na mjestu na kojemu treba niknuti građevina. Šemberi su projektom za novi podrum aplicirali za sredstva iz europskih fondova i dobili su zeleno svjetlo. Novi podrumski objekt bit će na površini 20 m X 8 m, i na dvije etaže. S obzirom da i Šemberi, kao i Koraci, proizvode više različitih tipova vina – mirna bijela i crna te jantarna, i pjenušce (bijeli i ružičasti), i s obzirom da dio njihovih vina zahtijeva duže dozrijevanje i odležavanje, novi prostor bio je nužan. ♣
RADIJSKI OSCAR ZA GRGU – Urednik na Hrvatskome radiju Ljudevit Grgurić Grga u lipnju je u New Yorku primio Brončani mikrofon, nagradu što se smatra svojevrsnim radijskim Oscarom. Odličje je dobiveno za emisiju Svijet ne bi postojao bez čuda, u kojoj je intervjuirani gost bio ugledni filmski producent i oscarovac Branko Lustig. On je govorio o strahotama što ih je kao dijete proživio u nacističkim logorima smrti. Nagrada Brončani mikrofon dodjeljuje se na osnovi prosudbe stručnoga ocjenjivačkog suda u čijemu je sastavu gotovo 150 vrhunskih radijskih profesionalaca najuglednijih radijskih postaja i radijskih servisa iz cijeloga svijeta. Bravo Grga, čestitke!
Prije koji dan u HRT-ovu radijskome studiju Zvonimir Bajsić održana je svečanost u povodu dodjele spomenute nagrade. Ideja Ljudevita Grgurića Grge bila je da tog svog radijskog Oscara daruje Branku Lustigu, da se kipić nađe u društvu s pravim Oscarima u Lustigovoj riznici trofeja. Grga – inače svestrani majstor koji se inače kao voditelj iskazao u više navrata na velebnim eno-gastro događanjima Atelje okusa u organizaciji časopisa Svijet u čaši – je, naime, smatrao da je zapravo Lustig svojim prikazom događanja u logorima najzaslužniji da ima na nekoj od svojih polica i taj Brončani mikrofon, ali Lustig je ustrajao u stavu da je odličje u punoj mjeri zavrijedio baš Grga jer je svojim briljantnim vođenjem intervjua izvukao sve ono što je relevantno za upečatljivu priču. Grgurić je inzistirao da Lustig preuzme kipić, zamalo je na pozornici došlo do prepirke oko kipeca, i onda ga je Lustig preuzeo od Grge, da bi ga – sad on kao vlasnik – vratio Grgi! Susret je završen u kompromisnome tonu: Lustig je najavio otvaranje Muzeja holokausta u Zagrebu i predložio je da kipić nađe mjesto u muzejskoj postavi… ♣
________________________________
In Memoriam: STANKO ČURIN
Kaže sveučilišni profesor: Život je vlak, i ne znaš ni kad ćeš u njega ući, niti kad ćeš izaći. Postaja podzemne željeznice: Trsje-Kog. Uz ulaz u podzemnu mnoštvo ljudi. Zastave, puhački orkestar, svečani ispraćaj. I priroda je znala da se u tim trenucima nešto važno događa. Nebo se na horizontu od azurnoga najednom zacrnilo, odozgor se začula buka nalik na onu koju stvara vlak u vožnji. Iznad Trsja-Kog postupno se zasivilo, i, najednom, neobično – glavnina oblaka kretala se u jednome pravcu, a jedan manji zasebni nešto tamniji oblak polagano je zaplovio na drugu stranu! Buka je prestala, putnik iz podzemne otplovio je… I počeo je pljusak koji se pretvorio u snažnu tuču. S neba su poslani kiša koja ispire i kuglice leda kao upozorenje… Začas se nebo ponovno zaplavilo, sunce zasjalo. Otputovao je Stanko Čurin, nevelik stasom ali veliki čovjek, skroman a dušom tako bogat, vinogradar i vinar koji je proizvodio izvanredna vina ali koji je više kušao nego pio, lovac koji nije ustrijelio životinju, osoba koja nije bila fakultetski obazovana ali – opet kaže sveučilišni profesor – bio je profesor!
Poznavao sam ga dugo, čast mi je uvijek bila podružiti se s njime… Najprije sam kod njega, kad mi je te davne godine u svom podrumu otvorio bočicu predikatnog šipona, spoznao što to sorta moslavac, šipon, furmint može dati… I opet, kako je lijepo na postaji trsje u Kogu rekao sveučilišni profesor: Stanko, otišao si zauvijek, ali si i – ostao s nama zauvijek! ∎
___________________________________
In Memoriam: DOMENICO CLERICO
Otišao je Domenico Clerico, vinogradar i vinar, majstor Barola, Barolo Boy, jedan od najznačajnijih protagonista ne samo pijemontske, nego i talijanske a i međunarodne vinske scene. Godine 1976. preuzeo je vodstvo nad manjom obiteljskom vinarijom i od nje stvorio respektabilan pogon s proizvodnjom od oko 100.000 boca i s proizvodima prisutnima na 40 različitih tržišta u svijetu. Najpopularnija njegova vina: Barolo Pajana i Barolo Mentin Ginestra.
Pamtim ga po izjavi da je za proizvesti dobro vino nužan inteligentan i radišan seljak (un contadino intelligente) a ne puno filozofije i čarobiranja, te po grubim rukama zemljoradnika, po živahnim očima i toplom osmijehu. I stalno spremnog za zdravicu i šalu. Dok ga nije načela bolest… Dugo se nije predavao, sad je, eto, podlegao. Posljednji moj susret s njime bio je na veronskom Vinitalyju 2017. Tada me ponudio s meni jednim od najdražih njegovih barola, ali i barola općenito – Barolom Per Cristina. Najbolje što je moglo biti za ono što tada dakako nisam znao u datum ali što se po njegovu izgledu kao nešto skoro dalo naslutiti – za posljednji pozdrav … RIP. ∎
_____________________________________
Vinski festivali
Rado Stojanovič i Ivan Dropuljić
RADO & DROPI: RAME UZ RAME, te TERMINSKI BLIZU – Susret dvaju direktora dvaju najznačajnijih vinskih festivala u regiji – Rade Stojanoviča sa Slovenskog festivala vina u Ljubljani i Ivana Dropuljića sa Zagreb Vino.coma. Obojica s novostima: Dropuljić, koji je, s obzirom na golemi interes izlagača da nastupe na njegovoj manifestaciji, razmišljao o tome da za Zagreb Vino.com napokon pronađe drugi hotel s većim raspoloživim prostorom od onoga što ga ima u Esplanadi, ipak i u 2017. ostaje u Esplanadi, upravo je potpisao ugovor s tim hotelom za priredbu posljednjeg petka i subote u studenome. Rado Stojanović, koji pak nema problema s prostorom, pohvalit će se jubilejem od 20 godina (čestitke!) i, u povodu visoke obljetnice, sa specijalnim programom. Slovenski festival vin, koji je u terminu 17. i 18. studenoga, dakle tjedan prije Zagreb Vino.coma, glavninom će se odvijati u elitnim ljubljanskim hotelima Union i Slon, a u nekim segmentima još i u Modnoj hiži, Cankarjevom domu, te hotelu Lev. Stojanović bi na svom festivalu uz klasične sudionike rado kao izlagače okupio više drugih relevantnih festivala Bakhova nektara iz Slovenije i susjednih joj država, konkretno Pomurski sajam/Ocjenjivanje vina, Salon traminaca, potom Salon sauvignona iz Ptuja, Festival frankovke iz Sevnice, festival Malvazije iz Portoroža i porečku Vinistru, Orange Wine festival iz Izole, pa Salon pjenušavih vina/penina iz Ljubljane i Zagreba, Zagreb Vino.com, zatim Beogradski salon vina iz Hyatta, salon vina iz Banja Luke, te još neke festivale iz Italije, Austrije i Mađarske. Predvidio je i smotru vinara i vina koji su osvojili medalje najvećeg sjaja na najznačajnijim ocjenjivanjima vina u Sloveniji i u inozemstvu. U suradnji s Lidlom dogovara i reviju vina mladih vinara (do 30 godina starosti) koji svoje butelje plasiraju upravo preko tog, spomenutog trgovačkog lanca…♣
POVIJEST, SADAŠNJOST i VINO KOD LOVRECOVIH – Sveti Urban u Međimurju, Stanetinski vrh: tu, na nekadašnjem posjedu Zrinskih, gdje se još i te kako dobro drži jedan od nekad ukupno osam vinskih podruma znamenite obitelji Zrinski, spominjan još od 1522. godine, te gdje je i lijepa tradicijska drvena seoska kuća iz 1989. što služi kao kušaonica, stoluju Lovreci: Franjo Lovrec, profesor glazbe, sada u mirovini, supruga mu Ljiljana, te njihova djeca sin Krešimir i kerka Jasna. Miješaju se tu povijest, sadašnjost, glazba, likovna umjetnost, etnografija i vino, naime i Krešimir i Jasna završili su i glazbenu školu, Krešo je od oca preuzeo brigu o vinogradima, podrumu i vinu, a Jasna je aktivna u marketingu, u vinskom podrumu postavljena je izložba Etno-zbirka Lovrec sa starom vinskom prešom iz 1847. kao eksponatom-zvijezdom, interijer drvene kuće-kušaonice osmislio je akademski kipar Marijan Kelčec, a u tome prostoru se inače organiziraju i glazbene večeri…
Sasvim gore: podrum obitelji Lovrec, nekad inače u vlasništvu čuvenih Zrinskih, odmah iznad: Krešo uz bačve, te dolje eno-etno-zbirka Lovrecovih i sasma dolje drvena kuća koja služi kao kušaonica
Franjo Lovrec jedan je od pionira suvremenog međimurskog vinogradarstva i vinarstva, sudjelovao je i u osnutku udruge međimurskih vinogradara i vinara Hortus Croatiae. Vinogradi koji se uzdižu i do 328 metara nadmorske visine te protežu Stanetinskim vrhom Pri zidu, te pozicijama Pernjak, Jugovčak, Kozlovčak i Tobakan obuhvaćaju oko 36.000 trsova u vlasništvu i 12.000 trsova u najmu od članova šire obitelji. Prof. Lovrec veli da bi volio kad bi se broj trsova zaokružio na oko 50.000, više ne bi odgovaralo jer izgubila bi se obiteljska kontrola i imanje bi otišlo prema industrijskim vodama.
Krešimir i Franjo Lovrec uz njihova vina
Lovreci se bave chardonnayem, pinotom sivim, silvancem zelenim, sauvignonom, muškatom žutim, rizlingom rajnskim, tramincem mirisavime od bijelih sorata i merlotom, cabernet sauvignonom i syrahom od crnih. Vina su jednosortna, osim crnjaka nazvanog Viteško vino, sastavljenoga od cabernet sauvignona i syraha. Neobična mješavina dvaju kultivara iz tradicijski različitih uzgojnih zona – u Međimurju, na krajnjem sjeveru Hrvatske! Trebalo je odvažnosti odnosno neke intuicije za takvu kombinaciju i to baš u Međimurju, ali eto vino je dobro uspjelo, Krešo i Franjo štaviše sve su zadovoljniji njime jer, vele, klimatske promjene s globalnim zatopljenjem učinile su to da se i u našim sjevernijim krajevima mogu s uspjehom u smislu kvalitete dozrijevanja uzgajati i neke crne i porijeklom južnije sorte koje su nekad tu bile nezamislive…♣
DVA ZLATA i SREBRO ZA LAGUNA VINA U FRANCUSKOJ! – Dva zlata za Vina Laguna na natjecanju u Francuskoj: Castello Festigia 2013 i Cabernet Sauvignon Festigia Riserva 2011 osvojili su zlatne medalje na Les Citadelles du Vin 2017, ocjenjivanju održanom u Bourgu u Francuskoj. Srebrnom medaljom nagrađen je Castello Festigia 2015. To su jedina vina iz Hrvatske nagrađena s dvjema zlatnim i jednom srebrnom medaljom na Les Citadelles du Vin na kojemu je sudjelovala 31 zemlja, ukupno su kušana 1074 uzorka, a vrednovalo ih je više od 500 stručnjaka za vino. Vina Laguna na ovom natjecanju su prisutna već četvrtu godinu za redom, a u izrazito jakoj konkurenciji do sada su okrunjena sa 10 medalja, od čega osam zlatnih i dvije srebrne. ♣
Iz Hrvatske gospodarske komore
BRANDYRAMO HRVATSKU KAO ZEMLJU KVALITETE – U HGK je održana tematska konferencija na temu Brandiranje Hrvatske. Pa, evo što je tamo, po izvještaju dobivenome od HGK, rečeno:
Koncept zemlje porijekla postaje najviše istraživani koncept, a sinergija gospodarstva s nacionalnim identitetom izuzetno važna. Nekim državama karta nacionalnog identiteta omogućuje željenu konkurentnost, rekao je na toj tematskoj konferenciji profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Božo Skoko tijekom panel-rasprave Koliko vrijedi oznaka Made in Croatia na globalnom tržištu. Skoko je spomenuo švicarski križić kojim je obilježen svaki švicarski visokokvalitetni proizvod, dok Njemačka automobilska industrija ističe nacionalni identitet kao dodanu vrijednost svojih proizvoda.
Brandiramo Hrvatsku kao zemlju kvalitete. Hrvatska je poznata kao lijepa, a sada želimo da bude i kvalitetna. HGK je to popratila Projektom vizualnog označavanja kvalitetnih hrvatskih proizvoda. Danas je 215 proizvoda ili usluga nositelj znakova kvalitete HGK, rekao je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, te dodao da država mora sinergijski uključiti sve institucije i da jedna središnja točka mora raditi na brandiranju zemlje. Provodili smo i akciju BeCROative za upoznavanje ljudi s Hrvatskom kao rodnom zemljom izumitelja koji su promijenili svijet, a projektom Vina Croatia objedinili smo svoju vrhunsku vinsku ponudu, radi jačanja konkurentnosti, kazao je Burilović.
Predsjednik Uprave Podravke Marin Pucar iznio je da se treba definirati arhitektura branda, a mi nemamo nikoga tko bi upravljao njegovom ukupnošću. U cijelom svijetu možete naći Podravkine proizvode. Ovo je prilika da se brandiramo kao destinacija gdje se proizvodi kvalitetna hrana koja ima ukus i doživljaj, a dok se istovremeno sve industrijaliziralo mi imamo jezgru iz koje možemo izvući povlastice, istaknuo je Pucar te dodatno naglasio doprinos sportaša i turizma brendiranju Hrvatske.
Turizam je jedan od najjačih aduta za brendiranje Hrvatske, i ministar turizma Gari Cappelli naglasio je da moramo definirati što točno želimo s turizmom. Što se tiče dolazaka gostiju u Hrvatsku – ima ih mnogo i suočeni smo s problemom oko prihvata gostiju. Bilo bi nam lakše kad bismo imali nešto poput Ikee da nam brandira turizam. Danas smo najviše brandirani kulturom. Sam Dubrovnik je muzej u koji ne naplaćujemo ulaz, rekao je Cappelli i spomenuo nedavni zajednički projekt u Mađarskoj gdje su se predstavili kvalitetni županijski OPG-ovi i kada su Mađari komentirali kako je zanimljivo koliko su puta bili u Hrvatskoj, a da nisu čuli za toliko dobrih proizvoda.
Suradnja institucija u ovom je smislu nužna, i na lokalnoj i na državnoj razini. Poruke ne smiju biti proturječne, istaknuo je veleposlanik RH u Maroku Zvonimir Frka Petešić, naglašavajući značaj kravate kao branda i niz inovacija zahvaljujući kojima moramo biti prepoznatljivi. To bi pomoglo našim tvrtkama da lakše posluju na ciljanim stranim tržištima.
Skoko je još kazao da raste osviještenost potrošača o zemlji podrijetla te da tvrtke mogu raditi vrhunske proizvode, ali je ključno da ih država izgrađenim imageom podupre. Burilović je istaknuo da se gotovo 70 posto razmjene događa sa zemljama EU, što znači da imamo kvalitetu, dok se, s druge strane, moramo brinuti i o ulasku mnoštva nekvalitetnih proizvoda u Hrvatsku.
Cappelli je rekao i to da je promašena funkcija turističkih zajednica te da će se to sada u potpunosti mijenjati. Promociju našeg turizma moramo prilagoditi svakom inozemnom tržištu zasebno. Engleze ne zanima promocija pojedinih hrvatskih regija i županija, već Hrvatska, dok Austrijanci znaju svako mjesto na obali. Skoko je konstatirao važnost vizualnog identiteta kod brendiranja koji još nije zahvatio korporacijski sektor te je naglasio da se mi na razini Hrvatske još nismo dogovorili u čemu želimo biti konkurentni u svijetu. ♣
Marijan Katalenić
KONFERENCIJA o SIGURNOSTI HRANE – U Opatiji je održana 11.Konferencija o sigurnosti hrane.
Dok novinski naslovi govore o salmoneli, o prodaji sumnjive hrane i mesa starog 40 godina, industrija hrane šuti. To je loša i pogrešna poruka, rekao je tamo Marijan Katalenić, bivši voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Katalenić je upozorio na to da industrija sama mora napraviti preinake, inače će izgubiti kupce. Gubitak povjerenja u hranu previše košta. Sadašnji sustav označavanja hrane ne jamči da je proizvod nutritivno vrijedan, i toga smo svi svjesni. Iako se na deklaracijama sve više ističe da su u proizvodnji rabljeni prirodni sastojci, stvarnost nije uvijek takva kakvom se prikazuje. Prirodna bojila, primjerice, jesu nastala od prirodne sirovine, ali su često morala proći težak tehnološki postupak.
Vlatka Vrdoljak Muheljić
Trendovi se mijenjaju, potrošač danas traži da proizvod sadrži sastojke korisne za zdravlje, da bude pouzdan i da pruža zadovoljstvo, izjavila je Vedrana Jurčević Podobnik iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Rijeka.
Vlatka Vrdoljak Muheljić iz Ministarstva poljoprivrede rekla je da će nova Uredba o službenim kontrolama EU, s primjenom od prosinca 2019., propisivati počiniteljima obmanjujuće prakse financijske sankcije za koje vjeruje da će visinom biti obeshrabrujuće za svaku daljnju pomisao na obmanjivanje. Dodala je i da će ista uredba štititi i zviždača koji će prijavljivati takve prakse. ♣
U SMEĆU 380.000 t ZDRAVSTVENO ISPRAVNE HRANE! – U Hrvatskoj se godišnje baci 380 tisuća tona hrane, a na razini čitave EU količina se penje do oko 88 milijuna tona. Istodobno statistike predviđaju da svakomu četvrtom Europljaninu prijeti glad. Činjenica da najviše hrane u otpadu završi iz kućanstava veliki je paradoks, ta svako kućanstvo – najviše novca izdvaja baš za hranu.
O tome kako smanjiti i spriječiti bacanje te pospješiti donaciju hrane raspravljalo se na Okruglom stolu na 11. Konferenciji o sigurnosti i kvaliteti hrane u Opatiji, u organizaciji HGK i pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i Ministarstva poljoprivrede.
Više od 53 posto bačene jestive, zdravstveno ispravne hrane dolazi iz kućanstava, a tvrtkama je donacija hrane najčešće ili preskupa ili prekomplicirana, upozorila je Marija Batinić iz Ministarstva poljoprivrede, te istaknula da brojne trgovine višak hrane ne doniraju iz straha da će se ona neispravno distribuirati. Drugim riječima, u slučaju trovanja krajnjega korisnika slijedi tužba koja bi mogla narušiti brend tvrtke.
Patrick Alix, Lettemieke Mulder i Tina Debeljak
Kao jedno od mogućih rješenja ovog problema glavni tajnik Europske federacije banaka hrane Patrick Alix predlaže nam osnivanje banke hrane koju Hrvatska još nema i za čiju je uspostavu potrebno vrijeme, a i žurna prilagodba postojećeg zakonodavstva primateljima. Donacija ne smije biti skuplja od bacanja, istaknuo je Alix, dodajući da se donatorima moraju davati porezne olakšice i poticaji. Alix je kao primjer naveo zemlje u kojima donator dobije 60 posto vrijednosti onoga što je donirao.
Sintija Perinić Šarić iz Porezne uprave Ministarstva financija veli da su prvi koraci učinjeni početkom svibnja ove godine uvođenjem poreznih olakšica za poslovne subjekte koji se odluče donirati hranu. Cilj olakšica jest zaštititi okoliš, spriječiti uništenje hrane, ali i pomoći krajnjim primateljima, kazala je Perinić Šarić i upozorila da ograničenja za ove olakšice postoje jer EU direktive zasad ne dopuštaju drukčije.
Porezne olakšice nisu uvijek motivacija. Moramo raditi na tome da donacija hrane postane čin koji daje prestiž u društvu, da se osjećamo sretnije, da odgovorno poslujemo, istaknula je Marija Batinić. Naglasila je da moramo razmišljati o tome da nije samo ta jedna trećina svega što se proizvede a završi kao otpad bačena hrana. Tim bacanjem zdravstveno ispravne hrane je uzalud bačena i jedna četvrtina vode te iskorišteno zemljište veličine Kine… Zato nam je potrebno unaprjeđenje sustava i prikupljanja i obrade podataka o otpadu hrane, rekla je Batinić i podsjetila da je 2015. donesen prvi Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinima donacije hrane i hrane za životinje, upravo da bi se uspostavio sustav donacije.
Da pomaka od tada ima potvrdila je voditeljica Socijalnog dućana Crvenoga križa Tina Debeljak. Iznos skupljene hrane Socijalnog dućana 2015. bio je 345 tisuća kuna, a već 2016., nakon donošenja Pravilnika, ukupna vrijednost svih donacija je više od tri milijuna kuna, u količini hrane to je 185 tona. Samo u prvoj polovini 2017. vrijednost donacija kretala se oko više od dva milijuna kuna. Voditeljica je istaknula i manjkavosti Pravilnika koji, kako navodi, jest omogućio otkup hrane, ali je mnogo toga previdio. Ne postoji organizacija na terenu, niti potpora za distribuciju. Neke se organizacije ne upisuju u registar donora jer ne žele preuzeti odgovornost zbog nedostatka tehničkih uvjeta i opreme za odvoz i dijeljenje hrane, rekla je Debeljak.
Kako se s bacanjem i doniranjem hrane nose ostale zemlje EU otkrila je direktorica Odjela za održivost i politiku proizvoda Eurocommerca Lettemieke Mulder.
Neki od savjeta koje dajemo građanima odnose se na to što znači najbolje upotrijebiti do ili na educiranje o tome kako iskoristiti ostatke hrane kao novi obrok, kako napraviti novi obrok od ostataka. Hrana koja možda nije privlačna može biti i nutritivna i zdrava. Postoje i edukacije za zaposlenike trgovačkih lanaca, o tome kako iskoristiti hranu netom prije isteka njena roka trajanja. Europljanima je i sve privlačnija praksa koja je u SAD-u ustaljena, a to su tzv. doggy bags, vrećice odnosno zamotuljci u koje restorani pakiraju ostatke hrane gostima za ponijeti, rekla je Mulder. ♣
Hrvatska kuća-Materina priča: uzvanici
Mina Petra pobrinula se i za domaće kolače – orehnjaču i makovnjaču
HRVATSKA KUĆA ZA NAŠU DIJASPORU – Zagreb je u drugoj polovici srpnja okupio brojne pripadnike hrvatske dijaspore iz čak 31 zemlje svijeta. Bilo je to u sklopu 4. Hrvatskih svjetskih igara. Uz natjecatelje-amatere u raznim sportskim disciplinama stigli su i njihovi roditelji i rodbina… tako da je posjet bio zaista velik. U Zagrebu su za pripadnike naše dijaspoore priređeni različiti sadržaji i izvan sportskih terena, a eto jedan od njih bio je prijem grupe naših iseljenika, uvelike onih iz SAD i Kanade, u Hrvatskoj kući – Materina priča što je u središtu Metropole vodi Mina Petra. U interesantnom ambijentu s mnoštvom etnografskih izložaka, uz šetnju pjesmom cijelom Hrvatskom pod vodstvom popularnog Međimurca Mirka Švende Žige, te uz domaće kolače (orahnjača i makovnjača), međimurske pjenušce Sebon (vlasnik tvrtke Goran Horvat iz Banfija veli da mu je Žiga – na slici nazdravljaju – partner, ali nije mi specificirao da li partner u proizvodnji ili u potrošnji, ili oboje) i plešivička mirna vina obitelji Korak, gosti su se osjećali, kako su rekli, iznimno ugodno, nisu propustili priliku da i zaplešu. Lijepoj večeri svojom nazočnošću i predstavljanjem časopisa te najnovije knjige Hrvatska tradicijska kuhinja pridonijela je i revija Svijet u Čaši/Atelje okusa…♣
Mirko Švenda Žiga u punom zamahu. Dolje: Žiga i Gordan Horvat Sebon: točili su se pjenušci Sebon, te mirna vina sauvignon i rajnski rizling od obitelji Korak
Lucija Šember
ZAGREBAČKA ŽUPANIJA TRAŽI KRALJICU! – Nekad bi se reklo da kraljica abdicira, a danas se moderno veli da joj – ističe mandat. Tako Luciji Šember iz poznate plešivičke vinske obitelji Šember uskoro ističe mandat i Zagrebačka županija raspisala je natječaj za nasljednicu krune u 2018. godini.
Vinskom kraljicom može postati djevojka između 20 i 28 godina, državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem na području Zagrebačke županije. Njezina dužnost tijekom sljedeće sezone je promoviranje županijskih vina, vinogradarstva i vinorodne regije Zagrebačke županije. Vinska kraljica svojom osobnošću treba simbolizirati županijsku i hrvatsku vinsku kulturu, vinogradarstvo i vinarstvo s ciljem širenja kruga potrošača i prijatelja vina i vinorodnih područja.
Posebno imenovani stručni sud, na temelju Pravilnika o izboru Vinske kraljice i provedenog natječaja, izabire Vinsku kraljicu Zagrebačke županije po pokazanima općoj kulturi, te znanja o vinu općenito pa i o vinima i jelima Zagrebačke županije kao i o njihovom sljubljivanju, ali i po poznavanju vinogradarsko-vinarske tradicije i običaja. Ocjenjuju se, dakako, i šarm i javni nastup…
Iz Zagrebačke županije pozivaju sve zainteresirane djevojke da se jave na natječaj najkasnije do srijede, 13. rujna 2017. godine. Tekst natječaja nalazi se na web stranicama Zagrebačke županije www.zagrebacka-zupanija.hr, a prijave se podnose na adresu: Zagrebačka županija, Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo – za Izbor Vinske kraljice, Ulica grada Vukovara 72/V, 10000 Zagreb, fax-om na broj: 01/6009-474 ili e-mailom na g.matasin@zagrebacka-zupanija.hr
Izbor Vinske kraljice Zagrebačke županije odvija se od 2002. godine. Do sada su Vinske kraljice Zagrebačke županije bile Nataša Puhelek, Žana Šterc, Ivana Puhelek i Helena Čegec Margetić iz Svetog Ivana Zeline, Irena Majcenović, Ivana Jambrović, Gabrijela Vrbetić i Iva Braje iz Jastrebarskog, Ivana Rendulić iz Zagreba, Sandra Jerković iz Ivanić-Grada, Kristina Vugrin iz Samobora, Jelena Rožić iz Vrbovca te Lucija Šember iz Jastrebarskog.
Oko vinskih kraljica – gužva paparazza!
Zagrepčani i posjetitelji Zagreba imali su nedavno priliku podružiti se s vinskim kraljicama Zagrebačke županije i s njihovim vinima na platou ljetnog kina Gradec na Gornjem gradu a u organizaciji Vina Mosaica. Bilo je veselo, ukusno i okusno, svakako je u ovim naletima nesnosnih toplinskih valova bitno reći da je bilo i – dovoljno tekuće i osvježavajuće…♣
DANI OTVORENIH BUTELJA – PUNI POGODAK – Program Dani otvorenih butelja na zagrebačkom Gornjem gradu i u sklopu Ljeta u Zagrebu a u režiji Vina Mosaica Saše Zeca te popularnog estradnog dueta Pajo & Haži pokazao se do sada kao pun pogodak. Mjesto dobro odabrano – terasa ljetnog kina Gradec, vrlo velika posjećenost.
Organizatori Saša Zec i Hadži s Goranom Beusom Richenbergom iz političkih voda, s Davorom Dretarom Dreleom iz medijak i estrade, te…
Koncept: večernje druženje na otvorenome uz vinare iz raznih naših krajeva i njihovu plemenitu kapjicu, stacionarno sjedeći uz klasične stolove ili pak stojeći uz visoke barske stolove i lutajući među njima u potrazi za društvom. Konzumacija vina koja se prezentiraju besplatna je – do isteka zaliha… Netko će možda reći: nije ni čudno što se okupi mnogo ljudi. Ali, računica se nađe za organizatora i za proizvođače-ponuđače: vinari dobivaju priliku prezentirati se većem broju krajnjih konzumenata i steći nove potrošače, zatim imaju se priliku lijepo prezentirati i medijima ali i popularnim osobama što naiđu u većem broju, a organizator, koji otkupi nešto vina od svakog sudjelujućeg vinara, u danima (večerima) kad nisu
…s Reneoom Karamanom, urednikom i fotografom Menua
predviđene besplatne degustacije ima dobru i raznoliku ponudu i lijepo je, barem tako kaže, plasira. Prednost ovakvih nastupa i za ponuđača i za organizatora i za potrošača i za širenje kulture pijenja vina je i u tome što se široj publici i gratis konkretno otkrivaju uradci koje ne poznaje pa se s njima i ne bavi, a brojni pojedinci kad ih bezbolno (dakle ne posižući nužno rukom u džep) upoznaju uvide da im vrijedi posvetiti pažnju… Na slikama: Saša Zec i Hadži u društvu s političarem Goranom Beussom Richenbergom, Saša Zec s Davorom Dretarom Dreleom, i Zec s Menu novinarom i fotografom Reneom Karamanom. Dani otvorenih butelja prekidaju se, po riječima Saše Zeca, s gostovanjem Vina Belje i, najvjerojatnije Iločkih podruma na samome kraju srpnja, nakon predaha predviđen je povratak krajem kolovoza.♣
Platnena vrećica ilustrirana karikaturama Davora Štambuka
TOPLINSKI VALOVI (VALUNZI?) SA ŠTAMBUKOM – Ljeto je bogme uprlo, svako malo pa toplinski ne tek valovi koliko udari. Možda je malo lakše na – čak i vatrenom – Jadranu nego u unutrašnjosti, tamo se barem može naći makar privremeno spasonosno rješenje – skokom u more… A spasonosni moment na kontinentu? Na Plešivici, ili u Zelini, uz dobro rashlađeni šampus! Tko ima para kupa se u moru, a tko ih nema pati doma u lavoru. Tko ima para, na Plešivici pije šampus, a tko ih nema spržen je doma i crn k’o krampus…
Pogledi Davora Štambuka: 1) u kuhinji – ozbiljno; 2) na roštilju u prirodi – jednim udarcem dvije muhe; 3) za stolom u restoranu: neravnopravni dvoboj tko će koga; 4) ljetno osvježenje kreativnom polovidbom u podrumu; 5) u restoranu na moru: kako parirati jače slanome siru; 6) na pustome otoku: ljudsko srce nikad zadovoljno nije!…
Neki dan sretnem Gastronomada Zocka Šimunića Šimu s lijepom platnenom vrećicom koja mami na (o)smijeh a time i olakšava podnošenje toplotnih i drugih mrskih nam udara: na vrećici – mini-kolekcija sjajnih karikatura meaestra Davora Štambuka, kojega njegov zet Šime rado predstavlja kao hrvatsko-francuskog karikaturista, zato što je Štambuk dugo vremena živio i radio u Francuskoj te objavljivao u tamošnjim vrlo utjecajnim publikacijama. Štambuk u svojim karikaturama vrlo pikantno pa i s finom notom i malo lascivnoga progovara o eno-gastronomiji, hedonizmu te bonvivanstvu. Vječni motiv su mu odnosi muškarca i žene, od seksualnog do onih prozaičnih tipa ženskog prigovaranja, kuhanja, muškog pretjerivanja u piću i utjecaju Boga i vraga na ljude.
Njegove karikature zaista olakšavaju život! Ima ih na spomenutoj vrećici nekoliko koje su sjajni prijedlozi za ponašanje i za radnje i radove baš kroz dugo vrelo ljeto! Već malo smijeha uljepšava život, a ovdje na vrećici je bogme puno smijeha…
U projektu Caricatures from Croatia, uz vrećice za odlazak u kupovinu špeceraja sa Štambukovim karikaturama, postoje i majice, podlošci za čaše, posteri, krpe za stol, zastave za brod… Predmeti se mogu nabaviti preko www.stambuk-arts.com, a maloprodajne cijene su npr. za podloške za čaše (6 komada) 80 kn, za slike ovisno o veličini od 180 do 220 kn, za pregače 180 do 220 kn, majice 90 kn…
Šezdesetih godina prošloga stoljeća Davor Štambuk, rođen 29. prosinca 1934. i danas eto sa 83 godine na plećima ali, dojam je na pogled, u odličnoj kondiciji, radio je kao novinar Narodnog sporta, pisao je o tadašnjim nogometnim prvoligašima iz Splita – Hajduku i RNK Splitu, a osamdesetih godina prošloga stoljeća bio je autor i voditelj zabavnih emisija na Televiziji Zagreb. Kao karikaturist profesionalno počinje raditi u Parizu 1968. godine, nakon što je dobio nagradu Grand Prix Bellus od redakcije tjednika France Dimanche u zajednici sa sindikatom pariškog tiska. Godinu dana poslije prelazi u Ici Paris, u kojemu je do umirovljenja 1999. godine. Karikature su mu objavljivale mnoge novine i časopisi. One su nagrađivane u Francuskoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Italiji, Sloveniji, Indoneziji, Izraelu, Belgiji, te Srbiji i Crnoj Gori. Od Hrvatskog društva karikaturista 2000. godine Štambuk dobiva jednu vrstu Oskara kao najuspješniji sudionik na međunarodnim festivalima karikature te godine. Ministarstvo kulture Francuske odlikovalo ga je 2003. redom viteškog križa za umjetnost i literaturu, a 2007. godine predsjednik Republike Hrvatske mu dodijeljuje orden reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. ♣
SRIJEDA KOD KURTALJA: LJETNI BAŽULj i ŠIBENSKE LUGANIGE – Već eto ima koju godinu otkako u Zagrebu jako dobro funkcionira Vinska klet koju je na Novoj vesi otvorio i vodi je plešivički vinogradar/vinar Drago Kurtalj. Uz razne vinske praznike redovito kod Drageca prigodni programi, a srijedom se nudi besplatan ručak na bazi domaćeg cušpajza. Gosti simpatične kleti su i brojne znane ličnosti, ponajviše iz svijeta estrade i sporta. Neki od gostiju iz redova poznatih osoba čak kod Drageca znaku ponešto i (za)kuhati! Kurtalj više nego zadovoljan: veli da je sve više gostiju zahtjevnijeg okusa, koji žele rafiniranije eno-uratke, veliki je priklon, veli Dragec, prema pjenušcu.
Srijedom kod Drage Kurtalja, u njegovoj zagrebačkoj Vinskoj kleti. Naišli su i kuhali, gastronomadi. Rene Bakalović i Zock Simunić Šime ovdje pri jelu…
…Rene i Šime prethodno u kuhinji, na na djelu
Pretposljednje srpanjske srijede s ekipom je došao i Zlatko Mateša. Istoga dana naišli su i gastronomadi Rene Bakalović i Zock Simunić Šime, donijeli namirnice s obližnje tržnice Dolac i kuhali na licu mjesta. Doživljajna eno-gastronomija! Rene i Šime priredili su iznenađenje na tanjuru – ljetni cušpajz od mladoga graha s puno povrća i sa, rečeno je, šibenskim luganigama! Mljac, mljac…
Gastronomadski ljetni bažulj
Moja sezonska i dnevno temperaturna preporuka Kurtalju s obzirom na blizinu Trbuha Zagreba Dolca, na ljeto i na dužinu prigotavljanja uz štednjak: pržene pobrašnjene ploškice tikvice poškropljene maslinovim uljem kao jednostavniji mali zalogaj, odnosno kao nešto konkretniji prigrizak tortice od po četiri do pet takvih prženih i maslinovim uljem poškropljenih ploškica složenih jednu na drugu s time da se između ploškica te po vrhu stavi malo ribanog tvrdog sira. Za ponuditi uz vrlo dobar Kurtaljev bijeli pjenušac DRI!…
Moj ljetni prijedlog, uz pjenušac DRI: pržene ploškice tikvica
Uz ljetni tanjur graha s kobasicama i Dragecov bijeli i ružičasti pjenušac moglo se eto i nešto saznati – upravo o tim luganigama.
Luganiga – znana i pod nazivom luganega i luganeghe – tradicijska je talijanska kobasica od svinjskoga mesa, a koja se danas nekako najviše vezuje uz sjeverni dio Apeninskoga poluotoka. Definiraju je kao domaću, rustikalnu kobasicu što se proizvodi od mesa s obraza ili od vratine svinje, treba reći da ponegdje u Italiji rabe i meso s rebara, a smjesa – koja se, inače, obično puni u dugačko crijevo što se savije, začinjena je, osim solju, muškatnim oraščićem, korijandarom, paprom i cimetom. Neki proizvođači u Italiji u želji da dobiju masniju i pikantniju kobasicu smjesi dodaju još i usitnjeni češnjak i ribani parmezan. Verzija s više masnoće obično se rabi kao dodatak duže kuhanim varivima, dok se manje masna varijanta najčešće ispeče ili se skuha pa se koristi kao dodatak tjestenini, te umacima uz palentu.
Luganige
Rene Bakalović kaže mi da se luganige rade i u šibenskome kraju, i to s dosta jakim udjelom cimeta i klinčića.
Inače, zna se i za rustikalnu kobasicu naziva lucanica/luganega, za koju se navodi da dolazi iz nekadašnje Lucanije, područja s južnog dijela talijanske Čizme, te da je bila omiljena u starorimskoj kuhinji. O toj relativno masnoj rustikalnoj kobasici Apicije veli da se proizvodi bilo od dimljenog goveđeg mesa ili od svinjetine, te da je vrlo začinjena. Može biti u sasvim svježoj varijanti, u podimljenoj, te kao suha u duže dozrijevanoj varijanti. Ciceron navodi da su je rimske trupe raširile Europom. U Portugalu tako, kao varijanta, postoji linguica, u Bugarskoj lukanka, u Makedoniji lukanec, u Grčkoj loukaniko, u Španjolskoj i u Latinskoj Americi longaniza. Arapski izraz je laqaniq, naqaniq i maqaniq, Arapi su za tu kobasicu umjesto svinjetine rabili ovčetinu.. ♣
POŠIP s ANDRINIM POTPISOM – Pri spomenu pošipa uglavnom uvijek se misli na otok Korčulu, gdje je ta sorta i nastala, međutim pošipa ima i u vinogradima na Hvaru. Znani jelšanski vinogradar i vinar Andro Tomić uzgaja pošip na dvjema lokacijama – na području između Jelse i Staroga Grada, te na južnim padinama Hvara. Ovih dana Andro Tomić izašao je s Pošipom 2016, kojega je radio na način da je 30 posto vina držao pola godine na dozrijevanju na finom talogu u novim francuskim i slavonskim barriqieima. ♣
Tomićevi vinogradi
Tomislav i Sanja Stručić sa svojim prvim pjenušcem koji će prema tržištu krneuti za koji mjesec
PRVI LUDBREŠKI PJENUŠAC – Tomislav i Sanja Stručić iz Ludbrega proizveli su svoj prvi pjenušac. Od chardonnaya je iz 2014, rađen je tradicijskom metodom, pune dvije je godine proveo u butelji na kvascu a degoržiran je i, bez dodavanja ekspedicijskog likera dakle riječ je o kategoriji pas dosé ili brut nature, začepljen plutenim čepom ovog ljeta krajem srpnja. Degoržiranje je obavljeno i te kako stručnom rukom – vinarke i pjenušarke Ivane Puhelek i Krune Antolkovića iz tvrtke Eno-koncept iz Zeline, koji imaju pokretnu opremu za tu operaciju. Ovaj je pjenušac prvi iz Ludbreškog vinogorja.
Stručići inače obrađuju tri hektara vinograda, uzgajaju graševinu, chardonnay, sauvignon i rajnski rizling i proizvode oko 25.000 boca mirnoga vina godišnje. Kreću, inače, i u gradnju novog podruma i nove kušaonice, odlučili su ući i u vinski turizam, spremaju se i na uređenje pet gostinjskih soba. ♣
WBWE 2017 – Što je WBWE? World BulkWine Exposition! Svjetska izložba otvorenih (rinfuznih) vina. Deveto izdanje izložbe ove godine u Amsterdamu u RAI Exhibition Centru bit će 20. i 21. studenoga. Većina dosad stalnih izlagača već se prijavila za ovogodišnji nastup. Direktor Otilia Romero de Condes navodi da dosta novih imena pokazuje veliki interes za sudjelovanjem u izlagačkome smislu (zainteresirani za izlaganje mogu se prijaviti na sljedećoj adresi: www.worldbulkwine.com).
Za amsterdamski susret u studenome najavljuje se više od 300 izagača, iz najmanje 22 zemlje, te barem oko 6000 vinskih trgovaca iz raznih dijelova svijeta. Kako u nas u novije vrijeme sve više osoba pokazuje interes da na tržište pod nekom svojom robnom markom plasira vino što ga je proizveo netko drugi i s obzirom da u nas, čini se, ima i dosta proizvođača vina koji svoju kapljicu ne uspijevaju sami u dovoljnoj mjeri uspješno plasirati na tržištu, moguće je da bi upravo ove godine jači interes za posjetom izložbi otvorenih vina bio među našim proizvođačima Bakhova nektara kao izlagačima a i među ponuđačima vina u kategoriji nazvanoj distancirane vinarije.
Sve je veće zanimanje i za sudjelovanjem na ocjenjivanju rinfuznih vina, ove godine na rasporedu 19. studenoga. Za sudjelovanje na ocjenjivanju može se prijaviti vino raspoloživao za tržište u količini od najmanje 10.000 litara. Cijena sudjelovanja na ocjenjivanju za dva uzorka je po 110 eura za svaki, ostali daljnji prijavljeni uzoci imaju popust od 30 posto od spomenute pune cijene. Vina ocjenjuju stručnjaci iz 16 zemalja. Prošle godine najbolje su prošle kapljice Vinicole San Nazaro iz Reggio Emilia (Italija), Cooperative Jesús del Perdón (Španjolska) i Viñedosa Puertas (Čile). Registracija za ocjenjivanje moguća je preko linka: http://www.worldbulkwine.com/competition/esp/inscripcion_solicitud.html ♣
TOP TALIJANSKA VINA – Po Wine Searcherovoj listi Top-100 najtraženijih vina svijeta za 2017 godinu vrh rang-ljestvice zauzima kapljica iz Bordeauxa. Uz bordožane, dobro se plasirani talijanski vrhunski crnjaci, poglavito iz Toscane, primjerice Sassicaia je na 12. mjestu, Tignanello na 32, Ornellaia na 39, Masetto na 44, a Solaia na 60. Od onih izvan Toscane su Alzero Quintarelli na 70, Barolo Monfortino riserva Giacomo Conterno na 89, Barbaresco od Gaje na 90. Evo i maloprodajnih cijena nekih vina s te top-liste: najskuplji je spomenuti Barolo Monfortino s cijenom od 736 eura za bocu, slijede Barolo Falletto riserva Bruno Giacosa po 681 euto, Masetto 619, Brunello di Montalcino riserva Tenuta Il Greppo Biondi Santi po 510 eura, i Brunello di Montalcino riserva Case Basse od Soldere – 451 euro za bocu.
Inače, od svih talijanskih vina na ovoj listi jedino bi Masetto, da se sada, za 21. stoljeće, globalno kreira sustav klasifikacije kakav postoji u Bordeauxu od 1855. godine, bio uvršten u kategoriju premier grand crua. Iz svijeta bi u toj klasifikaciji bilo 31 vino, kaže to agencija za praćenje kvalitete i tržišne vrijednosti vina postavljajući kao polaznu bazu za takvu tvrdnju tržišnu cijenu vina od 2500 engleskih funti za 12 butelja. U deuxième grand cru klategoriji od vina iz Italije našli bi se Sorì San Lorenzo od Gaje, zatim Antinorijeva Solaia, pa Barolo Cascina Francia od Giacoma Conterna, Sassicaia, Ornellaia i Barolo Monprivato od Giuseppea Mascarella. ♣
SANGUIS JOVI u MONTALCINU – Od sanguis Jovi, tj Jupiterova krv, dolazi naziv znane talijanske sorte sangiovese. Sangiovese je kultivar od kojega se u Montalcinu u Toscani proizvodi svjetski glasoviti Brunello. Zaklada Banfi (veliki vinski posjed u vlasništvu Amerikanaca) inicirala je projekt Sanguis Jovis koji predviđa detaljno proučavanje sorte, njena ponašanja i performansi u najboljim – cru – vinogradima u kojima raste. Namjera je i populariziranje sorte u smislu sadnje i u smislu potrošnje vina. Sangiovese je, po OIV-u, najraširenija sorta u Italiji, pokriva 53.000 hektara, što je oko osam posto od ukupne površrine pod trsjem na Apeninskom poluotoku. Projekt Sanguis Jovis obuhvatit će publikacije, seminare i Ljetnu školu na temu sangiovesea. Na čelu projekta su professor vinogradarstva Attilio Scienza s Milanskog sveučilišta, te Alberto Mattiacci, profesor ekonomije i marketinga na sveučilištu La Sapienza u Rimu. Među partnerima u projektu su Grad Montalcino i Konzorcij za vuino Brunello iz Montalcina. ♣
STRANCI UVELIKE INVESTIRAJU u BRUNELLO – Belgijanci su odlučili investirati u Montalcinu: kompanija Altas Invest, koju je 2007. utemeljio Marcel van Poecke i koja je aktivna uglavnom u segmentima energije i nekretnina, kupila je povijesni poljoprivredni posjed Poggio Antico, s ukupno 200 hektara terena od čega je 32,5 hektara pod trsjem od toga 28 ha je za brunello, dva su za Rosso di Montalcino a 2,5 ha zauzima cabernet sauvignon. Poggio Antico, kojime su više od 30 godina upravljali Paola Gloder i njen suprug Alberto Montefiori, uz poljoprivredno zemljište te podrum za proizvodnju i podrum za dozrijevanje vina u drvu, obuhvaća i vrlo cijenjeni restoran. Paola Gloder i njen suprug još će neko vrijeme ostati za upravljačem imanja, konkretno toliko dugo dok se tu posve ne aklimatizira novi generalni direktor tvrtke Federico Trost. Poggio Antico jedan je od ponajboljih proizvođača brunella, meni osobno posebice se dopada Brunello Altero. O cijeni vezanoj uz ovu kupoprodaju službeno se ne govori, tek se nagađa, na bazi aktualne cijene hektara vinograda za Brunello koja se kreće između 400.000 i 500.000 eura. Usput, za usporedbu: najnovija vijest iz pijemontskog vinogorja Barolo, gdje se također vrzmaju inozemni investitori: tamo se sada cijena hektara vinograda vrti iznad miijun eura, a u slučaju nekoliko posebno dobrih položaja uz koje su vezana neka izvanserijska vina i oko dva milijuna eura!
Francesco Leanza, Podere Salicutti iz Montalcina. Imanje je sada u rukama njemačkoga para
Nedavno je vlasnika promijenio i odličan i ekološki ustrojen montalčinski vinski posjed Podere Salicutti, kojim je gospodario Francesco Leanza, a koji je sad u njemačkim rukama Felixa i Sabine Eichbauer. Francesco Leanza (na slici) ostavljen je zasad kao operativac na kormilu.
Strani kapital definitivno je zainteresiran za ulaganje u najpoznatije, prestižne vinske posjede, međutim, upozoravaju neki u Italiji, ma koliko je interes kapitala za ulaganjem pokazatelj da vinskom sektoru u nekom području ide dobro, toliko je potrebno razmisliti o reperkusijama tih kupoprodaja. Valja voditi brigu o mogućoj budućnosti domaćih vinskih imanja-ikona koja prijeđu u ruke novog vlasnika u inozemstvu, naime, ma kako kupac i dalje htio nastaviti putem kvalitete prethodnika – koliki je zapravo njegov senzibilitet prema lokalnima tradiciji, kulturi, načinu života i simbolima općenito, pa i o samome vinogradarstvu i vinarstvu kao specifičnom zanimanju, naime investitori dolaze uglavnom iz sasvim nekih drugih i drukčijih područja djelatnosti, te iz raznih zemalja i kontinenata, mentaliteta, tko li zna kakve su kod nekog takvog ulagača namjere. Da li dugoročne, u smislu da se dotičnom vinogradu posveti kako treba i onda kad stvari možda i ne idu baš najbolje ili je sve stvar samo financijske transakcije. Što ako s novim vodstvom iz nekog razloga ne krene na očekivanome top-nivou, pa uslijedi preprodaja nekome tko će ponuditi više a za kojega opet nema sigurnosti da se vinu posvećuje i iz strasti a ne samo radi novaca i pomodarstva. Vrlo delikatna stvar su i generacijske promjene u menađmentu kompanije.
U najnovije vrijeme s nekoliko strana čujem o nakanama nekih investitora iz inozemstva, poglavito npr. iz Kine, da kupe neke vinogradarske posjede u Hrvatskoj, pa je eto dobro i nama početi razmišljati o tome, i ne juriti…. ♣
ANTINORI u ČILEU! – Kako dosta inozemnih ulagača iz poslovnih svijeta dolazi kupovati vinograde od imena i u znamenitim vinogradarskim područjima u Italiji, tako i Talijani odlaze investirati u vino u druge zemlje. Glasoviti toskanski markiz Piero Antinori kupio je nedavno dragulj čileanskog vinogradarstva i vinarstva posjed Haras de Pirque, 100 hektara vinograda u dolini Maipo Valley i čuveni podrum u obliku konjske potkove. Antinjori je još 2003. godine uspostavio suradnju s poduzetnikom Eduardom A. Matteom i njihovo zajedničko vino bilo je Albis, od carménèrea i cabernet sauvignona. Ovom kupnjom tvrtka Antinori povećala je svoje vinogradarsko carstvo na 2500 hektara pod trsjem, od čega je 600 hektara izvan Italije. ♣
PAKLENA VRUĆINA i VINOVA LOZA & VINO – Sunce nam ove godine sije i bogme nesmiljeno kroz duži period grije. Paklene vrućine kulminirale su u srpnju, vidjet ćemo kakav će biti kolovoz. Suncu i toplini vesele se dakako turisti, ali poljoprivrednici su debelo zabrinuti. Lako je moguće da će se na ovim našim prostorima mediteranskih zemalja ljeto 2017. pamtiti kao najvruće ikada do sada. Međutim vrućina nije sâma za sebe razlog za zabrinutost zemljoradnika. Veliki je problem nedostatak vode, izjavio je nedavno predsjednik jedne od komisija OIV-a prof. Luigi Molo sa sveučilišta Federico II u Napulju, napominjući da u nekim predjelima npr. Italije već više od četiri mjeseca nije pala ni kap kiše. Tlo je suho k’o barut!
S globalnim zatopljenjem i velikim vrućinama pa i sušom više će problema, veli prof. Molo, imati bijele sorte i ranije dospijevajuće sorte, zbog prisilne zriobe te, na kraju, ishoda koji je najednom blizak stadiju prezrelosti a da u grozdu nema i dovoljne razvijenosti, te s manjkom je kiseline i svježine. Crne sorte, posebice one kasnog dospijevanja za berbu, u ovakvim uvjetima pa i u područjima gdje one nisu tradicijska sadnja imaju više izgleda da se, s obzirom na dužinu perioda sazrijevanja što završava sredinom ili krajem listopada kad temperature ipak više nisu tako nemilosrdsno žestoke, dobro razviju i da im se tanin bolje omekša. Profesor Molo navodi da se protiv ovih vrućinskih nedaća još i dade nekako boriti, prikladnim izborom terena za vinograd, npr. na većoj nadmorskoj visini, pa prikladnim izborom sorata favorizirajući što je više moguće one bolje, domaće, lokalne, prilagođene na klimu toga kraja… Međutim u najnovije vrijeme pojavila se i opasnost protiv koje je zasad čovjek nemoćan: u kratkome vremenskom roku nagle velike promjene u temperature, te smrzavanje, tuča i iznenadne olujne kiše… ♣
MALVAZIJA FRANKOVIĆ VINO UMAŠKOG ATP TURNIRA 2017 – Svježa malvazija Josipa Frankovića proglašena je ATP-vinom za 2017. Vinaru Frankoviću nagradu je predao Ronald Korotaj, predsjednik Organizacijskog odbora turnira Plava Laguna Croatia Open Umag, Tim su svečanim činom okončane se vinske degustacije Skrivene čari istarskih vina koje se, u organizaciji HSK-a, već šestu godinu odvijaju u sklopu ATP Croatia Opena. Istarska su vina naslijepo ocjenjivali posjetitelji turnira na degustacijama (voditelj: sommelier Emil Perdec, uz moderatoricu Antoniju Mandić), na kojima su se imali prigodu upoznati i s osnovama sommelijerstva. Više od 200 zainteresiranih kušalo je, tako, petnaest vina istarskih vinara svrstanih u pet kategorija. Najbolje ocjene, po danima, dobili su: Franković za svježu malvaziju, Vina Laguna za odležanu malvaziju, Ivica Matošević za kupažu, Geržinić za svježi teran, a u kategoriji pjenušaca najbolje ocijenjen je Marino Markežić. Najveći postotak glasova bio je na strani Frankovićeve mladu malvaziju i time je Franković zaslužio titulu ovogodišnjeg pobjednika. ♣
KRACHER FINE WINE EVENT 2017 – Po tradiciji, Gerhard Kracher iz Illmitza u Burgenlandu, proizvođač vina (sin je glasovitoga Aloisa Krachera!) ali i uvoznik i distributer vina, svake godine s jeseni priređuje u svom dvorištu uz vinski podrum, zanimljivo događanje Kracher Fine Wine Event. Riječ je o prezentaciji vina berbi s kojima on upravo izlazi, te o prezentaciji vina i pojedinih vinara s kojima radi kao uvoznik i distributer u Austriji. Cijeli prostor uređen je u stilu vinskog festivala a mnogi vinari i osobno su nazočni, atraktivnost je i u tome što uvijek nastupaju svjetski vrlo zvučna imena. Kracher se pobrine i za sjajnu ponudu hrane koju prigotavljaju chefovi sa zvjezdicama, ali i delicija poput sireva, mesnih prerađevina, čokolade što ih donesu butici s delikatesama uglavnom iz Beča. Ove godine iz inozemstva dolaze vinske kuće Roagna (Italija), Champagne Charles Heidsieck, te Cos d’Estournel (Francuska), Dr. Loosen i Reichsgraf von Kesselstatt (Njemačka), Albert Gesellmann, Kurt Angerer, Weingut Sohm & Kracher (Austrija) i Liliac (Rumunjska). Događanje je u subotu 2. rujna od 10 do 19 sati, cijena ulaza 40 €, s time da se za svakih 150 eura kupljenih vina za ponijeti doma dobiva popust od 20 €. Moglo bi biti zanimljivo za hrvatske vinare poći susresti se i popričati s Kracherom-uvoznikom! Dobro bi bilo registrirati se do 15. kolovoza. Registration ♣
SuC 07.2017
Suhi u čaši 