Obitelj Tomac/MANUFAKTURA 100 POSTO!
Zvonimir Tomac i njegov nasljednik Tomislav, s kućnim ljubimcem Hugom (Marko Čolić)
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Facebook ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
VEĆ GOTOVO 30 GODINA MEĐU NAJBOLJIMA U HRVATSKOJ s MIRNIM VINIMA, PA ONDA i s PJENUŠCIMA, TE s NARANČASTOM KAPLJICOM ALI i, KAO MOŽDA PRVI u SVIJETU, s PERLICAMA IZ AMFORE, NEDAVNO PONOVNO POSEBNO POHVALJENIMA u LONDONSKOM DECANTERU!
Već godinama – 2018. će se napuniti tri desetljeća! – obitelj Tomac iz Donje Reke kod Jastrebarskoga spada u špicu hrvatskog vina. Prisjećam se nekih doista davnih dana krajem osamdesetih kad je novinar Vjesnika Srećko Ljubljanović (danas na žalost više nema ni Srećka ni Vjesnika!) doveo Zvonimira Tomca i suprugu mu Pavicu kao nove nade ambicioznog i ozbiljnog modernog hrvatskog vinogradrarstva i vinarstva u jedan vinski orijentirani kafić kod zagrebačkog Iblerovog trga da se prezentiraju. Tada mlađahni Zvonimir, očito primoran da za tu prigodu uđe u svečano tamno odijelo i da na bijelu košulju stavi kravatu, isprva je, tako dotjeran, djelovao uštogljeno i nekako udaljeno od svojega svijeta ležernog odijevanja, no ubrzo je olabavio čvor na kravati i ušao u element. I on i njegova supruga Pavica oduševili su brojne nazočne neposrednošću, vinom i domaćim malim zalogajima. Tada su se osobito dičili s crvenim veltlincem, u 1988. prvim svojim buteljiranim i etiketiranim vinom za koji je Zvonko, koji se, inače, uključio u obiteljsko vinogradarstvo i vinarstvo još 1967., u dobi od 17 godina, rado isticao da nastaje 100 posto manufakturno, dodajući da će kod njega manufaktura uvijek biti u prvome planu.
Tomica Tomac, njegov stric Tomislav (također vinogradar i vinar), Tomičina supruga Martina i Zvonimir Tomac (Marko Čolić)
Od kraja osamdesetih do danas Tomci su – postupno (pomalo) šireći se – povećavali površinu pod trsjem, te dosegnuli aktualnih 8,5 hektara, i proizvodnju od sadašnjih oko 50.000 butelja, ali pristup je doista ostajao isti: 100 posto manufakturno, otklon od brzih i velikih zalogaja, priklon maksimalnoj kakvoći, no i, kako je vrijeme teklo i kako se u posao, još kao student enologije na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, više uključivao sin Tomislav, sve jača težnja za izričajem i u novim kategorijama vina, na početku Tomčeva vinskog puta možda i njemu samome i nezamislivima.
Od nekadašnje klasične obiteljske selske produkcije prije nego što je Zvonko ozbiljno preuzeo kormilo Tomci su se – zahvaljujući otvorenosti i širini pogleda mladog bračnog para Zvonimir-Pavica, vizionarskoj sposobnosti pater familiasa Zvonmira a i tijesnom Zvonkovom druženju s enološkim stručnjakom sposobnim da dobro prenosi znanje i iskustvo i da motivira, kao i druženju unutar vrlo aktivne i, gledajući po brojnim medaljama visokoga sjaja što su ih u poznim osamdesetima i poslije osvojili njeni članovi, uspješne udruge Klub prijatelja dobroga vina, pa zahvaljujući i kontaktima s kolegama iz drugih sredina i iz inozemstva, ali i doprinosu enološki obrazovanoga Tomislava – snažno afirmirali kao proizvođači visokokvalitetnih iskrenih maksimalno moguće na prirodan način dobivenih vina. Mirnih od chardonnaya i rizlinga rajnskoga ali i, zadnjih nekoliko godina, i od sauvignona te pinota crnoga, zatim pjenušavih – od chardonnaya i tradicijskih bijelih kultivara uzgajanih na Plešivici (veltlinac crveni, neuburger, graševina, šipelj, silvanac zeleni, kraljevina, razne beline itd…) a i tzv. narančastih (od chardonnaya i tradicijskih kultivara kao i od rizlinga rajnskoga).
U domeni i perlica, koje sada čine oko 80 posto njihove produkcije, i u domeni vina od dugo maceriranih bijelih sorata Tomci slove kao pioniri hrvatske tržišne ponude modernog vremena, a ostaju zapamćeni da su jedni od prvih, ako ne i prvi na svijetu proizveli, šampanjskom metodom, pjenušac od baznoga vina nastalog polugodišnjom maceracijom bijelih sorata u amfori ukopanoj u zemlju…
Tomica Tomac s aktualnom obiteljskom vinskom ponudom: mirna klasična vina, mirno vino iz amfore i pjenušac Amfora
Tomci kao već poduže ponajbolji hrvatski pjenušari do mjere da pjenušaca, iako im cijene nisu baš nježne, ne mogu izbaciti iz podruma toliko koliko se na tržištu njihove etikete traže, ustrajavaju – makar ih to, kažu, na razini i šire obitelji košta i previše muke u radu te toga što im ne ostaje dovoljno vremena za posvetiti se kako treba i marketinškoj aktivnosti – i dalje u svom pristupu 100 posto manufakturno i maksimalno moguće prirodno iz više razloga: strahuju da svakim daljnjim povećanjem vinograda iznad oko 10 hektara i svakim daljnjim povećanjem ukupne proizvodnje vina obiteljski pogon prestaje biti obiteljski i tada se gubi kontrola u produkciji, to više što je, primjećuje Zvonimir, danas u nas praktički nemoguće naći radnu snagu za vinograd pa i za podrum a pogotovu osobe koje i znaju raditi u trsju. Stanovito prestrukturiranje u proizvodnji upravo se moralo dogoditi: da bi povećali opseg svojih pjenušaca na tržištu odlučeno je da se smanji količina mirnoga vina te je iz berbe 2016. sav chardonnay krenuo u šampanjizaciju. Plan Tomčevih doduše jeste da se prošire još za koji hektar, uglavnom da vinograde zaokruže na desetak hektara, ali cilj nije istodobno i povećanje proizvodnje nego to da se, radi postizanja bolje kakvoće, smanje prinosi po trsu a da se istodobno i ne smanjuje ukupna količina produkcije.
Mogao bih reći da su ključne osobe u vinogradarsko-vinarskom životu Zvonimira Tomca bili inž. Franjo Jambrović, Vladimir Braco Nežić, te potom i Joško Gravner kao rodonačelnik najprirodnije moguće proizvodnje Bakhova nektara i začetnik, na europskome zapadu, drevne gruzjske tehnologije s dugim maceracijama u amforama. Jambrovića i Nežića Zvonimir Tomac nazivao je svojim profesorima. Vrlo osebujni Vlado Nežić bio je Tomčev susjed i prijatelj, stalno su se družili, izmjenjivali iskustva iz vinograda i podruma. Franjo Jambrović pak, iz ugledne vinogradarsko-vinarske obitelji Jambrović porijeklom iz Međimurja (Franjin brat Ivan postao je legendom Kutjeva, August Jambrović ostao je u Međimurju kao vinogradar i vinar a jedan pak brat radio je u nekadašnjem poljoprivrednom kombinatu Jasinje), službovao je kao enolog na području Jastrebarskoga, kuća i ured su mu se nalazili odmah do Tomčeva dvorišta. Za njegova djelovanja ponajbolja vina podruma Mladina pogotovu rajnski rizling i bijeli pinot pa i neke graševine (Borička!) pamte se kao uistinu sjajna…
Znalac Franjo Jambrović pokazao se kao vrlo dinamična osoba, kojoj je bilo i te kako stalo da se stalno unaprjeđuje kakvoća vina i da se preko vina razvija renome ne samo pojedinog vinara nego i cijele Plešivice. U prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća okupio je oko sebe nekolicinu plešivičkih vinogradara/vinara za koje je procijenio da imaju potencijal a i želju da napreduju, savjetovao ih je te je inicirao osnutak spomenutoga Kluba prijatelja dobroga vina, službeno utemeljenoga 1984. Klub je bio zamišljen ne kao skup samo proizvođača nego kao skup i proizvođača i ljubitelja Bakhova nektara. Kao udarne točke kraja izabrane su sorte rizling rajnski, pinot bijeli (poslije se modernim znanstvenim metodama ustanovilo da je većina nasada zapravo chardonnay), a i graševina. A pažnja se posvećivala još i veltlincu crvenome, neuburgeru, zelencu, silvancu zelenome, rizvancu, portugiscu, pa donekle i lovrijencu, koji su karakterizirali stare guste plešivičke nasade na kolcu. Jambrović je propagirao natjecateljski pristup: tko će u jaskanskome kraju od iste sorte proizvesti bolje vino. Svake godine krajem siječnja ili početkom veljače organizirane su tzv. špijunaže, tj. skupna kušanja vina svih članova udruge s time da stručnjaci vinarima daju savjete o tome što da rade s onim mladim vinima kojima je trebala pomoć korekcijom. U svibnju, kad bi vina već bila spremna za iznijeti na stol, organiziralo bi se stručno ocjenjivanje uzoraka a potom bi slijedila manifestacija Vinske igre – vrlo simpatičan i sa za turizam značajnim potencijalom festival klupskih vina u okviru kojega su dijeljeni medalje i priznanja. Plešivička vina kvalitativno su rasla a svjedočanstvo o tome su brojne medalje koje su na tada iznimno snažnom međunarodnom sajmu i ocjenjivanju Vino Ljubljana u jakoj konkurenciji uzoraka iz puno europskih i nekih prekooceanskih zemalja osvajali Jaskanci te drugi neki proizvođači zagrebačkog prstena što su se u međuvremenu bili pridružili Klubu prijatelja dobroga vina. Kao veliki ljubitelj pjenušavih vina Jambrović, koji je i sâm u svojoj kleti radio pokuse vezane uz pjenušac (naziv njegovoga bio je Zlatni perlan), oformio je u okviru Kluba kružok pjenušara, odakle su potekla dva iznimno značajna hrvatska protagonista pjenušave scene: Ivan Turk koji se proslavio sa svojim šenkovečkim pjenušcem Šenpjenom, i upravo Zvonimir Tomac. O tome na kojem su nivou tada bila neka vina Kluba prijatelja lijepo govori činjenica da su pjenušac Šenpjen, zatim Jambrovićev zelenac i Nežićev neuburger izabrani 1988. za vina onda novootvorenog Muzeja Mimara!
Počast prijateljima od kojih je i s kojima je Zvonko Tomac učio: Zelenac 2016 Vino mojih profesora, te originalna butelja zelenca Franje jambrovića koja je svojedobno bila vino Muzeja Mimara
Ne čudi stoga što je Zvonko Tomac, koji inače već više od godine dana obrađuje nekadašnji Nežićev vinograd gdje je zasađena i sorta zelenac, odlučio izaći pred javnost sa Zelencem 2016 označenime kao Vino mojih profesora, te time odati počast Jambroviću i Nežiću. U vinogradu što ga je Tomac svojedobno kupio od obitelji Nežić 800 je trsova zelenca. Zelenac 2016 Vino mojih profesora krenulo je ovih dana na tržište u količini od nešto više od 1000 butelja. Nakon hommagea Jambroviću i Nežiću, Tomac se, kako kaže, sprema i za hommage svojoj obitelji i samome sebi iz mladih dana, naime planira jače se posvetiti ponovno veltlincu crvenome, koji je, inače, sa savagninom odnosno tramincem roditelj zelencu! Iduće godine u vinogradu gdje je sada zelenac posadio bi crveni veltlinac i na određeni način vratio se obiteljskim vinskim korijenima.
Tomci su ovih dana kod sebe u Donjoj Reki priredili prezentaciju svojih novih vina upravo puštenih na tržište, a to su, uz navedeni zelenac 2016., još i sauvignon 2016. (3000 litara) – sve do punjenja prije kojih mjesec dana dozrijevan/odležavan na finom talogu u velikoj bačvi, te rajnski rizling 2016. Oba dva lijepa vina, ali Tomislav Tomac, koji se u obitelji ponajviše bavi s pjenušcima, naglašava kako će iz berbe 2016. sjajni biti pjenušci. Od berbe 2015 Tomci ponovno imaju vina iz amfore – rajnski rizling u količini od oko 1000 litara, te chadonnay pomiješan sa starim tradicijskim plešivičkim sortama. Mirni rajnski iz 2015 na tržište izlazi nakon dvogodišnjeg dozrijevanja u velikoj bačvi iduće godine, a chardonnay pomiješan s tradicijskim kultivarima predviđen je za bazno vino za novi narančasti pjenušac.
Trenuci za pamćenje: s glasovitim Stevenom Spurrierom na ovogodišnjem festivalu The Great Sparkling Exploration u Londonu
Prvi narančasti pjenušac Amfora Tomci su javnosti ponudili iz berbe 2010. I njega se kušalo na degustaciji sada u Donjoj Reki, i u velikoj je formi. S njime su prije vrlo kratkog vremena Tomislav i Martina Tomac bili u Londonu na festivalu pjenušaca The Great Sparkling Exploration koji organizira svjetski poznati časopis Decanter. Prošle godine – Tomci su uvjereni da je to bilo na međunarodnom festivalu vina Zagreb Vino.com u Esplanadi – ekipa Decantera otkrila je pjenušac Amfora, engleskim degustatorima osobito se dopao i odlučili su mu kao nečem posebnome posvetiti određeni prostor u svom svjetski znanome časopisu. Ove godine Tomci su pozvani da sudjeluju na festivalu mjehurića u britanskoj metropoli, na kojemu je nastupilo oko 60 izabranuih pjenušara iz raznih dijelova svijeta. Tomci, koji su, kažu, bili jedini iz ovih naših prostora srednje i južne Europe, te koji su sa sobom u London ponijeli i pjenušac Diplomat, iznimno su, dakako, zadvoljni reakcijama publike u kojoj je bilo mnogo profesionalaca iz svijeta vina, što vinskih trgovaca, što sommeliera i ugostitelja, što vinskih novinara.
– Ovo pojavljivanje u Londonu svakako je bilo osobito korisno, naime stekli smo mnogo kontakata i sad čekamo da vidimo što će se dogoditi. Mi inače u Velikoj Britaniji nemamo uvoznika, ovo je vjerujem prilika da ga dobijemo. Zasad vina izvozimo u Švicarsku, Njemačku, Dansku, Austriju, otvara se Češka. Proizvodnja nam je premala da bismo izgarali oko izvoza, zadovoljni smo i s malim brojem u inozemstvu plasiranih boca, pogotovu stoga što se naše etikete nalaze u ponudi finijih objekata. Najveći interes vani je za našim vinima iz amfore i za pjenušcima – rekao je Tomislav Tomac. ♣ SuČ – 06/2017
Suhi u čaši 