KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU – 04/2017 – THROUGH THE WORLD IN a GLASS AND ON a PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENT

JA SAM TRIBIDRAG – GAJA DARMAGI! – CORONICA: COdue, MALVAZIJA, TERAN i PLAVAC MALI! – VINA JAKOB: VLASTITI VINOGRADI, VLASTITE BAČVE – ZELINA 49.PUT – KORKYRA MELAINA CRNI OTOK BIJELOGA VINA – KOKOTI u SLUŽBI VINA – TRI TENORA s PLEŠIVICE u ALHAMBRI – BRUT KORACI OBITELJI KORAK – WINE EXPLORERS  – ŠAMPANJAC i SANCERRE ŠEĆU i TRČE PONAD JASKE – I BUFFON IMA SVOJE VINO – FERRARI NA AERODROMU – ENRICO RIVETTO: BRŽE SMEKŠANI BAROLO – ZAGREB BUBBLES 2017 – CASTELLO di QUERCETO

______________________________________________

JA SAM TRIBIDRAG – Prošlo je jako dobro! Program zanimljiv, sudionika mnogo, kotizacija smjelo visoka ali eto kad se najavljuje nešto dobro interesa ima i te kako, a kad se to najavljivano kroz realizaciju i pokaže dobrime – a ostvareno je, komentar je najambicioznije međunarodno vinsko događanje u Hrvatskoj – organizatoru je utrt put za nove ambiciozne akcije. Davorka Krnić Trick, Fani Prodan i Iva Drganc kao ponosne članice udruge Tribidrag utemeljene da promovira hrvatske autohtone vinske kultivare i organizatorice manifestacije uputile su na kraju poruku: Vidimo se dogodine!

Split je bio domaćin prve međunarodne konferencije o sorti tribidrag pod nazivom Ja sam/I am Tribidrag. Cilj je konferencije bio proširiti znanja o tribidragu kao kultivaru i kao vinu te animirati vinogradare/vinare za nastavak revitalizacije i za promociju autohtonih hrvatskih vinskih sorti. Više od 100 sudionika – vinskih stručnjaka, znanstvenika-istraživača i vinara u dva dana raspravljalo je o tribidragu, crljenku kaštelanskome, pribidragu, kratošiji, primitivu odnosno zinfandelu. Dakako, nije bilo priče na suho, degustirala su se vina iz osam zemalja od toga kultivara za koji se rado kaže da je svojedobno emigrirao prema Sjevernoj Americi i da je jedan od u svijetu najpoznatijih i jedan od po svijetu najraširenijih hrvatskih emigranata. Prvi put u povijesti moglo se kušati na jednome mjestu toliko različitih tribidraga iz svih krajeva svijeta – Hrvatske, Kalifornije, Italije, Albanije, Čilea, Južne Afrike, Indije, Australije. Međutim, eto – nije bilo i kratošije iz Crne Gore!…

Prof Carole Meredith s odlikovanjem Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Buškovića

Među predavačima i voditeljima radionica, uz naše profesore Edija Maletića i Ivana Pejića sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta te Gorana Zdunića sa splitskog instituta za jadranske kulture i melioraciju krša koji su pričali o tribidragu u Hrvatskoj i od kojih se čulo da od početnih 25 trsova koliko ih je nađeno 2001. u vinogradima kod Kaštela sad imamo nešto manje od 100 hektara tribidraga i 15 proizvođača vina od te sorte, na govornici se smjenjivalo više međunarodno visokouglednih stručnjaka. Primjerice prof. Carole Meredith s kalifornijskog sveučilišta Davis koja je vodila je američko-hrvatski znanstveni tim u istraživanju povezanosti hrvatskih autohtonih sorata grožđa s američkim zinfandelom, koja, inače, u Kaliforniji ima nasad zinfandela ali koja svoje vino iznosi na stol od nazivm Tibidrag, i koja je na konferenciji u Splitu i dobila za osobite zasluge za znanost odlikovanje Republike Hrvatske Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Zatim bili su tu i Jancis Robinson i Jose Vouillamoz, koji su se pobrinuli za selekciju vina od tribidraga proizvedenih u nizu zemalja svijeta. O zinfandelu su govorili američki vinar Joel Peterson te David Gates iz glasovite vinske kuće Ridge Vineyards, a Lisa Gilbee, vlasnica vinarije Morella iz talijanske Mandurije, prezentirala je primitivo.

Posebno iznenađenje priredio je Miljenko Grgić. Jedan od najpoznatijih vinara kalifornijske doline Napa, po svijetu ga zovu Mike Grgich: s obzirom na svoje godine nije mogao doći na konferenciju, ali je pronašao način da ipak bude dio konferencije – obratio se svim sudionicima konferencije putem video snimke. ♣

DARMAGI! –Ma, che bello!… Sad bi to sigurno rekao i otac famoznog Angela Gaje Giovanni (1908-2002), ali u trenutku kad je svojedobno kriknuo Darmagi! bio je užasnut: njegov se sin usudio u srcu apelacije Barbaresco, dakle u zemlji nebbiola, posaditi – cabernet sauvignon! Gaja senior, pobornik nebbiola na teritoriju nebbiola, zapravo je na neki način opsovao, Angelo Gaja kazao mi je jednom prigodom da riječ darmagi na pijemontskom dijalektu znači nešto kao k vragu, dođavola

Bricco Darmagi Gaja

Četrdeset godina od sadnje, vinograd cabernet sauvignona Bricco Darmagi Gaja još odlično funkcionira, na proljeće daje ovakve prizore kao na slici, a nakon kasne jeseni kad se grožđe s trsja preseli u podrum izrasta izvrsno vino, ne bordoški nego pijemntski CS. Naravno: naziv je vina DARMAGI!

Angelo Gaja znan je po specifičnim nazivima za svoja vina. Uvelike se koristi izrazima iz pijemontskog dijalekta, i tako, eto, kad je riječ o došljacima, strance (ima i chardonnay!) uspješno integrira u lokalnu zajednicu (tako je to danas popularno reći…) ♣

Moreno i Suzana Coronica

CO2,MALVAZIJA, TERAN i – PLAVAC MALI?! – Malo neočekivano, ali kod Morena Coronike sve je moguće. Taj odlični istarski vinogradar i vinar, koji već godinama izlazi – i to u jako dobrome svjetlu – s malvazijom istarskom u baznoj varijanti te s malvazijom istarskom i s istarskim teranom u Gran-varijanti, no i s bordoškim došljakom cabernet sauvignonom kojega je nazvao Grabar, kao i s mješavinom domaćina terana i u Istri odavna udomaćenih stranaca merlota i cabernet sauvignona zvanom Boscogrando, sad se sprema i na avanturu s – plavcem malim! Nekome šok, nekome tek neobično, no izreka veli da je muž odakle mu je žena, a Morenova supruga Suzana je s otoka Ugljana, gdje ima plavca i sad je eto pred Morenom izazov da od te sorte iz Dalmacije napravi – Gran Ugljan ili Gran Suzan’! Pa, da vidimo (kušamo!) i to! Poznavajući Coroniku kao marljivoga i radišnoga te pedantnoga, stalno i u potrazi za novim saznanjima u struci, sklon sam vjerovati da bi se njegovoj istarskoj Gran-špici lako mogao uskoro pridružiti još jedan osebujan Gran, taj s Ugljana.

Novi Coronikin podrum izvana i parkić s maslinama ispred njega, sasvim dolje dio s bačvama

Nedavno je Moreno Coronika u obiteljskom hotelu-ugostiteljskom JRE objektu San Rocco u Brtonigli okupio hrvatsku kremu sommelijera i vinskih novinara da bi im predstavio vina novih berbi što ih je upravo pustio na tržište, ali i da bi službeno pokazao i nešto što je apsolutni novitet u njegovoj produkciji, a to je pjenušac. S njime je i krenuo program.

Naziv pjenušcu vrlo jednostavan, međutim efektan – CO due brut nature. Za CO due odlučio se iz dva razloga – jedan je, kako je rekao, taj da u njemu nema ništa drugo osim grožđa od sorte malvazija (ekspedicijski liker nije dodavan), a drugi je što njegovo prezime počinje s CO, ta dva slova u verzalu Coronica istaknuto rabi i u svom logotipu.

Pjenušac, koji je iz berbe 2012 (proizvedeno ga je oko 1000 butelja) i koji je nakon sekudnarne fermentacije 40 mjeseci ležao u boci na finom talogu, pokazao u izvrsnome svjetlu. Za nj valja spomenuti kako grožđe malvazije istarske nije brano, kako je drugdje u Istri uobičajeno, ranije, nego je brano u punoj fenolnoj zrelosti, a to je Moreno mogao učiniti zato što je na trsju s grožđem za pjenušac na poseban način radio tako da je dobio zrelu sirovinu s nižim alkoholom i s dobrom kiselosti, dakle s parametrima nužnima za proizvodnju pjenušca. Taj rezultat slijed je tijesne Morenove suradnje s vrlo afirmiranim stručnjacima za vinogradarstvo Marcom Simonitom i Pierpaolom Sirchom iz talijanske pokrajine Furlanije, dvojcu za koji se govori da je revolucionirao rad u trsju, s kojime je radio i famozni Joško Gravner, i koji je sada silno tražen i na znanim bordoškim vinskim posjedima. Simonit, koji je 2012 dobio Oscara kao najbolji agronom za vinograde, i Sirch osnivači su prve i zasad jedine škole u Europi koja se bavi podučavanjem radnika u orezivanju vinove loze.

Coronikini vinigradi, još svi u travi, te, dolje, Pierpaolo Sirch i Marco Simonit

– Vrijednost rezidbe Simonit & Sirch je u tome što se postiže ravnomjernije dozrijevanje grožđa i što se produžuje vijek loze, a pojedinim zahvatima u rezidbi može se po onome za koji se tip vina proizvođač vina odlučio u berbi i pri punoj zrelosti postići prikladan sadržaj sladora i sadržaj kiselina – objašnjava Coronica, i dodaje: – Simonita sam upoznao još prije puno godina i od prije dosta vremena kroz njegove kratke posjete mom vinogradu počeo sam djelomice primijenjivati njegovu filozofiju rezidbe. Godine 2013. smo dva moja djelatnika David Jurman i Andjelko Paljuh i ja pohađali njegov tečaj rezanja u Cormonsu, i tamo smo stekli znanje i sigurnost. Od te godine na dalje u potpunosti primjenjujemo filozofiju Simonita i Sircha. Nakon što smo završili tečaj,  član Simonitova tima Nicolas pratio nas je tri sezone u rezidbi te u proljeće za vrijeme pljevljenja suvišnih mladica tj. formiranja loze za iduću vegetativnu godinu. Danas tvrdim da smo osjetno poboljšali stanje vinograda. Pojednostavili smo održavanje vinograda. smanjili smo širenje bolesti drva vinove loze, postigli smo homogeniju zrelost grožđa i na isti urod znatno veću kvalitetu grozda. Volio bih još naglasiti i to da u našim vinogradima radimo zaštitu samo kontaktnim sredstvima, dohranjivanje je jako malo i to isključivo organskim gnojivom, korove rješavamo samo mehaničkim putem, dakle ne upotrebljavamo herbicide. Već četiri sezone provodimo ciljano zatravljivanje tj. u jesenskom razdoblju među redovima sijemo travu. Nakon cvatnje vinove loze trava se kosi i tlo se površinki obradjuje. Ovakvo zatravljivanje pomaže povećanju sadržaja humusa u tlu, poboljšava rahlost tla, smanjuje kapilarno pucanje tla u ljetnom periodu, te, što je i te kako važno, smanjuje bujnost vinove loze pogotovu u mladom periodu života.

Coronica veli kako nikad prije nije ni mislio da će se upustiti u pjenušac, ali sad nakon debitantskog iskustva vrlo je zadovoljan što je ušao i u taj segment, ne tek stoga što je obogatio svoju ponudu vina nego stoga što je pjenušac koji ga zadovoljava dobio od malvazije istarske, dakle sorte svojega kraja, te što ga je u vrlo kompleksnoj varijanti ostvario na svoj način, bez kopiranja Champagne i Franciacorte.

COdue, malvazija 2016, Gran malvazija 2015, Gran teran 2013, Boscogrando 2007

Uz pjenušac, Coronica, koji sada gospodari sa 23 hektara pod trsjem, u San Roccu je predočio baznu malvaziju 2016, Gran malvaziju 2015 i Gran Teran 2013, a donio je i svoj magnum Boscogrando star puno desetljeće. Oduševio je sa svojom ozbiljnom, mineralnom i s potencijalom za dalje  Gran Malvazijom (dozrijevamje šest mjeseci u 500 litrenim bačvama), ona je iako je iz sporne berbe 2014. ipak dosegnula lijepu punoću i 14 vol %, nakloniti se trebalo i Gran Teranu iz 2013 (13,5 vol%), punom i dosta gustom, on traži još vremena u butelji. Sjajno finale degustacije bilo je vino Boscogrando 2007 iz magnuma, od cabernet sauvignona, merlota i terana sa po jednom trećinom zastupljenosti svakog od ta tri kultivara. ♣

Zdravko Ilija Jakobović zagovara hrvatske bačv((ic)e

VLASTITI VINOGRADI, VLASTITE BAČVE! – Zanimljiv susret prije neki dan u podrumu Vina Jakob Zdravka Ilije Jakobovića: iako je potkraj travnja na Dubrovnik FestiWineu 2017, po odluci strukovnog žirija sastavljenog od ocjenjivača ne samo iz Hrvatske nego i iz više drugih zemalja Europe te SAD, osvojio zlatne medalje za svoje Cuvée Jakob 2013 i Syrah 2013, iako je kupio još 1,5 hektara terena za sadnju cabernet franca, te iako je upravo na izlasku na tržite sa svojim novim (ljetnim) pjenušcem Pave extra brut od njegova baznoga vina od 50 posto chardonnaya i po 25 posto syraha i merlota iz vinograda u brodskom Stupniku a šampanjiziranoga iz usluge metodom charmat u talijanskom podrumu Masottina, glavni motiv za okupljanje bila je degustacija naslijepo njegovog cabernet sauvignona 2015 iz sasvim novih hrastovih bačvica od triju proizvođača – jednoga iz Hrvatske i jednoga, s dva modela, iz Francuske, poslije kušanja saznali smo da je riječ o bačvicama bačvara Milivoja Goluba iz Jastrebarskoga te bačvicama classic i elegance od francuskog Seguin Moreaua. Jakobovića, koji je inače stručnjak za drvo naime prije nego što je otišao u mirovinu i počeo se studiozno (uz pomoć konzultanata za vinograd i za podrumarstvo) profesionalno baviti uzgojem grožđa i proizvodnjom plemenite kapljice radio je kao direktor u tvrtki Furnir, već duže vrijeme muči to što, kaže, hrvatski vinari, iako Lijepa naša u Slavoniji ima zaista odlično drvo baš i za bačve, uvelike bačv(ic)e kupuju u inozemstvu i po cijeni znatno višoj nego što mogu biti one iz naše proizvodnje. I htio je s nekoliko degustacija priređenih za osobe koje se na ovaj ili onaj način bave vinom, čuti reakcije na njegovo isto vino dozrijevano jednako dugo u novim bačvicama od hrvatske hrastovine, medium+ paljenja, izrađenima u Hrvatskoj te u jednako paljenim bačvicama nadaleko znane francuske bačvarije. Ono što je htio dokazati, barem u ovoj degustaciji na kojoj smo bili novinar Ivo Kozarčanin, direktor festivala Zagreb Vino.com Ivan Dropuljić i ja, to je i postigao: najelegantnijim vinom pokazalo se ono iz bačvice Milivoja Goluba, drugoplasirano i također impresionirajuće bilo je ono iz bačvice classic Seguin Moreaua, a, zanimljivo, dosta ispod po finoći (previše drva i vanilije u nosu, ali i u ustima, te jače isušujući završetak u ustima) pokazalo se vino iz bačvice Seguin Moreau nazvane – gle! – elegance!

No, rekao bih, takav, pozitivan rezultat u prilog hrvatskoj bačvici ne znači i da sad treba navaliti na bačve domaće produkcije, usput rečeno kako je – nakon što su se hrvatski proizvođači s inoksa počeli ponovno okretati drvu – bilo u neko prvo poratno vrijeme iz patriotskih razloga. Jakobović hvali bačvara Goluba da je majstorski svladao zanat posebice glede tehnike paljenja, međutim problemi – doduše očito ne Jakoboviću koji znade dobro gdje je moguće nabaviti kvalitetnu hrastovinu za bačvu, koji zna i dobro kako i koliko dugo (barem dvije do tri godine) i gdje je drvo treba držati na otvorenome da se isperu tanini, koji zna i tko se u nas odlično razumije u kalanje… – vezani uz hrvatsku bačvu dolaze s više strana, pa treba biti oprezan. Opredijeliti se za hrast lužnjak ili pak isključivo za kitnjak (kitnjak je gušći i sporije u bačvicu propušta kisik potreban za dozrijevanje i razvoj vina, lužnjak bi, razlaže Jakobović, za kvalitetnu bačvicu morao pokazivati barem pet godova), gdje ima dobrog kitnjaka (najbolje područje za hrast kitnjak je, navodno, između Slavonske Požege i Đakova, a lužnjaka ima u šumama Spačve), koja je to osoba ili koje su to osobe imenom i prezimenom u čije kalanje se može pouzdati (Jakobović preporučuje Miju Čoškovića iz Štitara, usput: Ćoškovićeva tvrtka Šiška radi drvene avione za Talijane!), tko ima na raspolaganju veću količinu hrastovine i tko je dovoljno dugo čuva držeći je vani, koji je naš bačvar, uz kapacitetom dosta maloga i od strane Jakobovića jako hvaljenoga Goluba, prava adresa za kupovinu bačve? Jakobović, inače predstavnik tvornice čepova DIAM za Hrvatsku, veli da je spreman pomoći oko nabavke bačvica i da se zainteresirani za potrebne informacije i preporuke slobodno obrate njemu… (info@vinajakob.hr) ♣

ZELINA, 49. PUT! – Grad Sveti Ivan Zelina priprema se uvelike za 49. Izložbu vina kontinentalne Hrvatske, koja počinje u petak 2. lipnja. Uskoro će biti strukovno vrednovanje vina s ocjenjivanjem i, posebno, samo kraljevine koju su Zelinčani proglasili svojim zaštitnim znakom, zatim, predviđeno je i ocjenjivanje vizualnog identiteta proizvoda da se izaberu oni koji kad se kao osmišljena cjelina promatraju boca, etiketa i ukrasna kapica ostavljaju najbolji estetski dojam i koji potrošaču pružaju dobro vidljivu preciznu informaciju u vinu.

Novi predsjednik (tj. predsjednica) ocjenjivačke komisije za vino je prof.dr.sc. Ana Jeromel, sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, a koja je zamijenila dosadašnju dugogodišnju čelnicu ovog vrednivanja dr. Stanku Herjavec. Dopredsjednice ocjenjivačkoga žirija su Jasminka Šaško i Ivana Alpeza. Bodovi za odličja su sljedeći: velika zlatna diploma = 91 – 100; zlatna diploma = 85 – 90; srebrna diploma = 80 – 84; brončana diploma = 75 – 79.  Proglasit će se i nagraditi najbolje ocijenjeno vino od sorte kraljevina (nagrada Ljerka Habuzin), zatim najbolje ocijenjeno suho mirno bijelo vino Sjeverozapadne Hrvatske (nagrada Milan Pažić), najbolje ocijenjeno vino s ostatkom šećera, izuzev predikatnih vina (nagrada Pero Krznarić), najbolje ocijenjeno predikatno vino, najbolje ocijenjeno crno vino, najbolje ocijenjeno pjenušavo vino i najbolje ocijenjeno voćno vino.

Zelinski gradonačelnik Hrvoje Košćec i direktorica TZ Zelina Marinka Zubčić

Predsjednik komisije za izbor najboljeg vizualnog identiteta proizvoda (vina) je Željko Suhadolnik. Za njega nije predviđena dopredsjednica, a kamo li dvije. Kandidati za nagradu moraju ispunjavati sljedeće uvjete: da su vinogradari i proizvođači vina, da vino buteljiraju i na tržište plasiraju pod vlastitom etiketom, te da ukupno godišnje proizvedu najmanje 2000 litara vina. Nagrada su, u ovome slučaju, diploma te drvena skulptura, rad Ivana Antolkovića, koji bi trofej trebao uručiti osobno.

Predsjednik Organizacijskog odbora Izložbe vina kontinentalne Hrvatske Hrvoje Koščec, inače gradonačelnik Zeline, najavljuje zanimljivu manifestaciju početkom lipnja, naime ona ide upravo ususret polastoljetnom jubileju. Iz prezentacije vezane uz Sveti Ivan Zelinu kojoj sam nazočio može se zaključiti da Košćec nastoji ne samo učvrstiti veze između vina i turizma u zelinskome kraju nego ambiciozno razvijati turizam u gradu i najbližoj okolici, naime u pripremi je gradnja velikog sportsko-rekreacijskog centra s aqua-parkom, posebnim bazenom, auto-kampom, hotelom, restoranom, igralištima za nogomet, hokej na travi itd., što bi trebalo gospodarski preporoditi cijeli teritorij.♣

CRNI OTOK BIJELOG VINA – Što bi to moglo biti crni otok bijeloga vina? Naravno: Korkyra melaina, Korkyra nigra! Po naški: Korčula. Iako je smještena na dubokom jadranskom jugu, od tamo su znana upravo bijela vina, posebice pošip i grk. Lijepo je čuti da je korčulanska scena jače živnula i da najavljuje puno lipih stvari. Krenule su proizvodnja pjenušca – u to su se zajednički upustili enolog Nikola Mirošević i Igor Radovanović (koristeći bazno vino od pošipa, rukatca i cetinke), i proizvodnja maceriranih tzv. narančastih vina iz amfore, kojima se bavi Ante Milina iz Smokvice.

Korčulani kod Marijana Žganjera

Kako sve s madima – ali potpomognutima savjetima iskusnih starijih – ide naprijed, tako su i sada baš mladi, a pod budnim okom mudrog veterana (ne toliko po dobi koliko po stažu) odlučili osnovati udrugu upravo naziva Crni otok bijeloga vina, s ciljem unaprjeđenja proizvodnje i u količini i kvaliteti te daljnje popularizacije plemenite kapljice i turizma Korčule. Valjda će ova nova akcija – pretpostavljam, profesionalnog – okupljanja i dati bolji rezultat od one nekadašnje, s udrugom Vino u tradiciji življenja. Želja je, čujem, osnivačke jezgre da se u ovu novu udrugu okupe svi otočki vinari koji imaju zaštitu zemljopisnog porijekla. Na Korčuli, odakle su vinske zvijezde (s pokrićem!) Frano Milina Bire i Luka Krajančić, sada je oko 30 proizvođača koje se može smatrati robnima i od kojih se, govori se, s pravom može dosta očekivati.

U programu udruge je između ostaloga i to da se u radno mirnijem razdoblju godine posjećuju razna vinogradarska područja po Hrvatskoj i inozemstvu, kako bi se stekli novi prijatelji među kolegama i kako bi i nešto naučilo, radi primjene doma, iz iskustva drugih.

Ekipu Crni otok bijeloga vina, koju na određeni način kao mentor predvodi enolog Janko Jovanov iz PZ Pošip iz Čare, zatekao sam – a gdje drugdje do li u Samoboru na kremšnitama kod ugostitelja i proizvođača vina Marijana Žganjera čija je kušaonica postala svojevrsni vinski konzulat, okupljalište niza hrvatskih vinara ali i vinara iz susjednih država koji se nađu u blizini Zagreba. Plan je Korčulana bio posjetiti i plešivičke proizvođače Dragu Kurtalja, zatim Velimira i Josipa Koraka te Zvonka i Tomislava Tomca, kao i Ivanu Puhelek u Zelini.

Na slici kod Žganjera su Frano Milina Bire, Nikola Mirošević (enolog Blata 1902), Igor Radovanović OPG, Zoran Cebalo Popić, Jakša Krajančić iz PZ Nerica, te Lukša Hropić, koji se pridružio s Lastova. Na fotki je, u društvu i dama – svojedobno vinska kraljica Zagrebačke županije Samoborka Kristina Vugrin, koja se bavi proizvodnjom jakih pića… ♣

KOKOTI u SLUŽBI VINA – Kokote na jednome mjestu u većem broju, kao ovdje na slici, nije lako naći, pitanje je je li to uopće i moguće, a i nemoguće ih je naći u službi vina, prije se može reći da je vino – barem u Francuskoj kod specijaliteta coq au vin – u službi njih.

Ali Hrvatska je, naravno, nešto posebno: evo čak četiri Kokota na okupu i u službi vina. Najmlađi je unuk Darko, a najstariji je deda Kokot s punih 84 na plećima, on još mlađahno radi kao kovač! Bravo! Sinovi Ivica i Kruno su dosegnuli direktorske pozicije u njihovoj obiteljskoj tvrtki Kokot Agro koja je ovih dana kad se zahuktavaju radovi na zemlji na svom izložbenom prostoru u Jastrebarskome organizirala veliku prezentaciju strojeva i oruđa za vinogradarstvo, našlo se i nešto od opreme za podrume…  ♣

TRI TENORA PLEŠIVICE u ALHAMBRI – Tri plešivička vinska tenora otvorila su ovogodišnju seriju vinskih masterclassova u malološinjskom boutique hotelu Alhambra, a to su Velimir Korak, Zdenko Šember i Tomislav Tomac. Korak, Šember i Tomac prezentirali su sve vinske dragulje jaskanskoga kraja – klasična mirna bijela i crna vina, pjenušce i narančasta vina nastala dugačkim maceracijama bijelih sorata bilo u drvenim bačvama bilo u amforama. S tim vinima Melkior Bašić, chef kuhinje restorana Alhambra što, uzgred, ima u ponudi čak 350 domaćih i stranih vinskih etiketa iznimne kvalitete, spojio je na večeri za goste hotela svoje bisere na tanjuru a pripravljene od lokalnih i sezonskih namirnica.

Nakon Plešivice, sljedeće izdanje masterclassa u Boutique hotelu Alhambra bit će održano 19. svibnja 2017, kad će gostovati čuveni bordoški Château Mouton Rothschild. ♣

BRUT KORACI OBITELJI KORAK – Plešivička obitelj Korak, nazočna u punome broju (pater i mater familias, dva sina s pratiljama i kćer s pratiteljem), okupila je veliko medijsko društvo u zagrebačkom JRE (Jeunes Restaurateurs d’Europe, chefica je Prisca Thuring!) ugostiteljskom objektu Dubravkin put da bi se i službeno proslavilo dva brut-Koraka, a to su mjehuričavi noviteti iz familijarne vinske produkcije. Riječ je o bijelome pjenušcu Korak brut nature, od chardonnaya i crnog pinota iz 2013 (ukupno je napunjeno oko 5000 perlajućih debitantskih butelja), te o Roséu brut od crnog pinota iz berbe 2014 (ukupno oko 3000 boca). Fermentacija za oba vina odvijala se u velikoj drvenoj bačvi, bijeli je nakon druge fermentacije u boci na talogu proveo tri godine prije degoržiranja, a ružičasti dvije. Naravno, nisu i sve boce već sada priređene za tržište, i od bijeloga i od ružičastoga ostavljeno je na odležavanju na kvascu dio butelja predviđenih da se otvore narednih godina kako bi se pratio razvoj pjenušaca i kako bi se i uživalo u sve većoj kompleksnosti.

Prvo ime u obitelji je tata Velimir, enolog od kojega je i krenula ozbiljna obiteljska produkcija Bakhova nektara, pored njega su sinovi Bernard (u bijelome, kuharski stažist kod Priske Thuring u Dubravkinom putu, uskoro možda i na usavršavanju kod renomirane chefice Ane Roš u Kobaridu, a potom, valjda, i chef u restoranu što ga se kod svojega vinskog podruma na Plešivici do kraja ove godine sprema otvoriti obitelj Korak), te Josip, po struci također enolog a koji nastavlja očevim profesionalnim stopama, s desne strane banera na fotografiji su, uz Priscu Thuring, mama Mirjana Korak, također odlična domaća kuharica, te kćerka Vera, koja će uskoro diplomirati i koja se orijentirala na marketing, njen doprinos ovim promoviranim pjenušcima su etikete… ♣

WINE EXPLORERS – Francuz Jean-Baptiste Ancelot nositelj je jedinstvenog istraživalačkog projekta – obilaska SVIH vinorodnih područja na planetu Zemlja u želji da na jednome mjestu budu registrirani vinski terroiri, uz one što su već globalno čuveni i oni manje znani, koji još nisu postali i zvijezdama no imaju nesumnjivo šansu da to ostvare. Tvrdi da je oko 80 posto zemalja proizvođača vina slabo ili nikako poznato najširoj svjetskoj publici, pa se ovim istraživalačkim putovanjima s kojih se objavljuju reportaže nastoji to ispraviti. Ideja je susresti se s vinima što izlaze iz okvira konvencionalnosti, i prikazati ukupno bogatstvo vinskoga svijeta sa svim blagom što se može naći. Predviđeno je da se obiđju 92 zemlje, oko 250 vinogradarskih krajeva, te da se kuša i javnosti prezentira i do 15.000 različitih vina. Zamišljeno je da projekt, koji je počeo prije oko četiri godine, traje do kraja 2018.

Uz Jean-Baptista Ancelota, koji je izmislio i osmislio akciju, koji ima MBA vezano uz marketing vina i jaka pića te položeni napredni tečaj WSET, koji je strastveni svjetski putnik i koji je živio u Zürichu, Hong-Kongu i New Yorku, u projektu sudjeluju enologinja Amandine Fabre, porijeklom iz francuskog Languedoca (organizacija degustacija), Ludovic Pollet kao fotograf/snimatelj i Stéphane Diné u segmentu logistike (vožnja, skupljanje uzoraka po svijetu za degustacije…).

Kako pothvat nije jeftin, trebalo je naći i dobre sponzore, a Ancelot se očito dobro snašao naime glavni pokrovitelj projekta je Jean Mouieux, koji je i na čelu glasovitog bordoškog Château Pétrusa, zatim su tu i Château Lafon Rochet, grupa Schenker, tvrtka Pilot koja proizvodi kampere, Le Figaro Vin…

Wine Explorer stigao je, tako, u travnju 2017. iz Bordeauxa i u Hrvatsku. U posadi su ovaj put bili samo Jean-Baptiste Ancelot i Barbara Bačić, Bordožanka a po ocu Hrvatica, inače osnivačica i voditeljica tvrtke Les Robes de l’Est, za uvoz i distribuciju plemenite kapljice iz istočnih zemalja, sve do Gruzije. U Hrvatsku su došli kamperom, kojime inače Explorersi putuju po cijelom europskom kontinentu i dijelom azijskoga kontinenta (na druge kontinente odlaze avionom).

– Hrvatska, u koju smo aterirali nakon obilaska dijela Slovenije gdje smo posjetili proizvođače Bjanu i Marjana Simčiča u Goriškim brdima, 44. je zemlja u koju dolazim. Za obilazak smo izabrali, nešto na temelju Barbarinih kušanja na festivalu Zagreb Vino.com a nešto na druge preporuke, kuću Cmrečnjak u Međimurju, gospodarstvo Šember na Plešivici, koje je privuklo kakvoćom i raznolikošću vrsta proizvoda, zatim Franka Radovana i Morena Coroniku u Istri, potom Stina-vino i Senjkovića na Braču te Birea i Krajančića na Korčuli. Iz Hrvatske odlazimo u Crnu Goru, Albaniju i Kosovo, i ovo putovanje završavamo Makedoniji – kazao je, kad smo se susreli na Plešivici, Jean-Baptiste Ancelot, dodajući kako će kao trajni trag tih putovanja Wine Explorera ostati ne samo blogovi objavljeni na njihovoj stranici www.wine-explorer.com i članci u časopisu Figaro, nego i dokumentarni film te četiri knjige o vinu i o ponudi vinskog turizma u posjećenim područjima.

Nakon obilaska Hrvatske Ancelot je u e-mailu koji mi je poslao izrazio velike pohvale na račun hrvatskih vinara. Piše da se zaljubio u hrvatska vinogorja, impresionirali su ga, navodi, raznolikost i bogatstvo terriorea, bogatstvo autohtonih kultivara – u tjedan dana putovanja upoznao je pet novih sorata. Od vina od hrvatskih sorata najviše su mu se dopali refošk od Radovana i teran od Coronike, pošipi od Krajančića, grk od Birea, babić od Lea Gracina i plavac mali od Stine.  Doći ću ponovno u Hrvatsku, što prije budem mogao. Ima još dosta toga da se tu otkrije, poručio je. ♣

ŠAMPANJAC i SANCERRE ŠEĆU i TRČE PLEŠIVICOM! – Vinorodna Plešivica postala je pravo trkalište! Trči se natjecatejski za bodove, ali i gurmansko-rekreacijski – za pjenušac. Atletski klub iz Jstrebarskoga, koji organizira utrke zimske lige, s lijepim travanjskim vremenom startao je i s organizacijom rekreacijskog trčanja Bubbles Run, na rasporedu petkom. Ruta je dugačka 6,5 kilometara, kotizacija 20 kuna, svi su dobrodošli, mjeri se vrijeme i najbrži natjecatelj i najbrža natjecateljica za nagradu dobivaju po bocu pjenušca od Tomca i Šembera. Tomislav Tomac i Zdenko Šember također trče.

Među trkačima i pješacima Plešivicom ima vinara i iz – Francuske! Neki dan na Plešivici sam zatekao uglednog šampanjera Bernarda Launoisa, vlasnika 49 hektara u Champagnei, koji se sa svojim društvom mjesec dana skitao i pješačio našom jadranskom obalom, grupu sam upoznao kod Boškinca na Pagu. U finalu hrvatske turneje on i ekipa otpješačili su Plešivicom i potom, u društvu s plešivičkim vinogradarom/vinarom Velimirom Korakom, uživali u restoranu Ivančić u ukusnom domaćem obroku i vinima od Koraka i Tomca. A na Bubbles Runu pak sudjelovao je Jean-Laurent Vacheron, iz vrlo cijenjene vinske kuće Vacheron u Sancerreu, sa 40 hektara vinograda u posjedu jedne od najvećih u tome vinogorju, znane ne samo po klasičnom sancerreu nego i po roséu a i po crnom pinotu. Vacheron, na slici, poslije utrke, na okrepi u društvu s Tomislavom Tomcem i Zdenkom Šemberom, došao je u Hrvatsku zahvaljujući uvozniku njegovih vina – tvrtki Pago, koja ga je upoznala s Tomcem i Šemberom a ovi ga pozvali na Bubbles Run… ♣

I BUFFON IMA SVOJE VINO! – Nogomet i vino idu, očito, tijesno ruku pod ruku. Danas se imena i prezimena mnogih nogometnih zvijezda nalaze na vinskim etiketama. Evo tek nekoliko njih: Iniesta, Barzagli, Pirlo, Messi, Wesley Sneijder, Ivan Zamorano… A najnoviji nogometaš-vinar je vratar Juventusa Gigi Buffon. Riječ je o trima vinima – bijelome, ružičastome i crnome – iz vinogorja Salento, a koje proizvodi i pod prezimenom kao markom – Buffon plasira podrum Fabija Cordelle. Koliko li će Buffonovih butelja platiti glavom ako Juventus u skorašnjem velikom finalu svlada Real iz Madrida i postane porvak Europe?  ♣

FERRARI NA AERODROMU – Ferrari ne samo na trkaćoj pisti, nego i u aerodromskoj zgradi! Da! Ferrari su ne samo brzi bolidi, nego i pjenušci, iz talijanske pokrajine Trentino. I to vrlo dobri pjenušci, koji mogu vrlo ugodnima učiniti – nekad i poduži – boravak u aerodromskoj zgradi dok se čeka na polazak leta. Mnogi aerodromi nemaju osobitu restoransku ponudu kvalitetnih jela i vina, međutim neki se jako trude u tome segmentu. Među njima valja spomenuti rimski Fiumicino i milanski Malpensa. Baš sa Fiumicina prisjećam se još od prije više godina elegantnog wine bara toskanske vinske obitelji de’ Frescobaldi, a eto sada i na Fiumicinu a i na Malpensi postoje i wine barovi s mjehurićima Ferrari.

Direktor Ferrarija Matteo Lunelli kaže kako je prisutnost vinske kuće, pogotovu one koja nudi i proizvode u višoj kvalitativnoj i cjenovnoj razini, nužna upravo na takvim strateškim mjestima kakva su poznata skijališta i aerodromi, jer tu je veliki promet, bude tu vrlo mnogo putnika koji su redovni konzumenti vina ali i ne samo to, među tim ljubiteljima vina veći je broj i onih s dubljim džepom koji sebi mogu a i žele priuštiti i skuplji gutljaj, naročito ako su prinuđeni između dva leta duže čekati. Nazočnost proizvođača vina s wine barom u zrakoplovnoj luci znači, uz dobar plasman izravno, i odličnu reklamu za plasman poslije, dodao je Lunelli.

Ferrari se pobrinuo da u svojim barovima nudi i finu hranu – za ukusne male zalogaje Lunelli je zadužio chefa s jednom Michelinovom zvjezdicom. Uspjeh je velik: kroz posljednjih godinu dana Ferrarijevim wine barovima na Fiumicinu i na Malpensi prošlo je, i konzumiralo!!, više od 200.000 posjetitelja. Lunelli sad razmišlja da wine bar otvori i na nekom aerodromu izvan Italije!  ♣

Enrico Rivetto

BRŽE SMEKŠANI BAROLO – U godinama do 1980. pijemontski vinari proizvodili su vino barolo na način da su maceraciju puštali od dva do tri mjeseca, s  time da su redovito klobuk potapali u tekući dio drvenim daskama na štapu. Takvom tehnologijom dobivala su se dosta opora vina koja su se mogla lijepo piti tek nakon 20 godina, priča mladi pijemonski vinogradar/vinar Enrico Rivetto, čije se inače butelje preko uvoznika Petkovića nalaze i na hrvatskom tržištu. U godinama od osamdesetih do 2000. vinska industrija razvila je tehnologiju dodavanja i oduzimanja te stvorila načine koji su ubrzavali omekšavanje tanina, pa se to rabilo i kod sorte nebbiolo za vino barolo. Poslije su se proizvođači počeli priklanjati kraćim maceracijama u roto-maceratorima, te višim temperaturama fermentacije kao i za brže dozrijevanje vina pogodnome barriqueu, koji je vinu davao i začine te ga tako na proračunano komercijalan oblik prilagođavao okusu i šireg sloja potrošača.

Maceracija je fundamentalni process u proizvodnji barola, naglašava Rivetto i priča kako posljednjih 10 godina njegov podrum koji se, istaknuo je, nastoji držati tradicije u produkciji, provodi sitne trikove da bi vino brže postalo lijepo zaobljeno ali da i dalje ostane sposobno za dugi život kroz koji će se razvijati i dobivati na dodanoj vrijednosti.

Glavni Rivettov trik je da na početku maceracije, kako navodi, odstrani koštice, koje, objašnjava, sadrže većinu gorkih tanina. Nakon alkoholne fermentacije maceracija se, domeće Rivetto, nastavlja samo na pokožici kroz nekih 60 dana, s time da se cijelo vrijeme klobuk potapa. Rivetto tvrdi da taj postupak poboljšava ekstrakciju fenola, i pridonosi kompleksnosti aroma a i razvoju aroma kroz vrijeme, a istodobno vino brže omekša, bude profinjenije nego što bi to i istom vremenu postalo inače. Zbog tzv. efekta spužve, što znači da se s dužim vremenom maceracije boja malo povlači, nešto se, istina, priznaje Rivetto, izgubi na boji. Ali u njegovu vinu su, pohvalit će se Rivetto, fini tanini pa je vino relativno brzo užitno za konzumaciju, a, uvjerava Rivetto, tih tanina izvučenih iz pokožice bude sasvim dovoljno da dadu snagu vinu i da ono duže izdrži kroz vrijeme.

Spomen micanja koštica radi brzine zaobljavanja vina može imati logike, međutim postoji i neka druga logika.  Kao prvo, barolo se smatra vinskom ikonom, i pitanje je treba li baš kod njega radi nestrpljivosti glede početka konzumacije i radi ostvarivanja, ranijim plasmanom, nekog bržeg financijskog ekekta – barolo se ionako baš i ne prodaje jeftino! – u proizvodnji raditi akrobacije, naime svoju reputaciju barolo nije stekao na akrobacijama. Postupci s aditivima za ubrzavanja, a i oduzimanje tanina ne bi trebali biti prihvatljivi, a sama ideja o micanju koštica – zar to nije u startu osiromašivanje vina? Koštica je bogata fenolima no bitno je brati grožđe kad nastupi i njihova puna zrelost. Vina od nebbiola mogu imati dugovječnost i zato što je nebbiolo sorta poznata i po jako dobrim kiselinama, one su također jamstvo za dugovječnost vina, a njihova kombinacija sa zrelim fenolima izvučenima iz kožice sigurno je adut više. Bilo bi jako dobro paralelno i kroz nekoliko godina kušati vina s ovakvim novim Rivettovim tipom maceracije i u trajanju 60 dana nakon alkoholnoga vrenja, te vina s klasičnom maceracijom s fenolno zrelim košticama, pa upoznati razlike, primjerice u bogatstvu i strukturi jednoga i drugoga vina kroz godine kao i kojom brzinom vino nastalo po  novom Rivettovom receptu  gubi dah a kojom pak brzinom gubi dah ono macerirano sa fenolno zrelim košticama… ♣

IL PICCHIO i KUBANKA! – Zagreb je posjetio bračni par Alessandro i Maria Antonietta François, iz toskanskog vinskog posjeda Castello di Querceto. Vina Castello di Querceto već se duže vrijeme – čujem, s dosta uspjeha – prodaju u Hrvatskoj, preko uvoznika i distributera Vrutka iz Zagreba. Alessandro i Maria Antonietta stigli su glavni hrvatski grad ni manje ni više nego sa Kube, gdje također plasiraju svoju kapljicu a gdje je Castello di Querceto ovih dana dobio posebnu nagradu kubanskih ljubitelja – dakako čuvenih kubanskih – cigara. U izboru najboljeg spoja između vina i glasovite kubanske cigare najjači sommelijeri Kube opredijelili su se za brak između famozne kubanske cigare i crnjaka il Picchio 2012 Chianti Classico Gran Selezione Castella di Querceto… Inače, i il Picchio Chianti Classico 2013 unaprijeđen je u vrh toskanske piramide kakvoće – u kategoriju Gran Selezione. ♣

ZAGREB BUBBLES 2017 – Prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu je održan prvi međunarodni festival pjenušavih vina u organizaciji kojega su uz domaćine sudjelovali i Ljubljančani, koji takav festival već imaju nekoliko godina. Sada se za 3. lipnja u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori, ali u drugoj organizaciji, najavljuje novi festival pjenušaca u glavnome gradu. Naziv – Zagreb Bubbles. Dražen Lazić, direktor festivala u nastajanju, obećava ne samo domaće pjenušce nego i prezentaciju najboljih inozemnih pjenušavih vina dostupnih na hrvatskome tržištu. Za dane koji prethode festivalu planirano je, kaže, nekoliko vinskih radionica i večera s uglednim gostima.

Lazić govori i o festivalu ZG Wine & Food 2017, koji bi se odvijao na platou Gradec u Zagrebu od 26. svibnja do 11. lipnja. Zamišljeno je da se na Gradecu svojom ugostiteljskom ponudom pokažu neki od vodećih restorani Metropole, s time da bi publici ponuđena jela pratila kapljica nekolicine najboljih hrvatskih vinara. Na festivalskoj pozornici s najljepšim pogledom na Zagreb i Katedralu predviđen je svakodnevno i poseban zabavni program, dodao je Lazić. ♣                            SuČ 04/2017

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: