Stvaratelji za stoljeća: IVAN DROPULJIĆ i MARINO MARKEŽIĆ!

         Međunarodni ekonomski forum – Dubrovnik 2017 

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

USPJEŠNI LJUDI SU ONI KOJI SAMI SEBI STVARAJU PRILIKU. OVO NAŠE DOGAĐANJE IMA PERSPEKTIVU, i CILJ NAM JE DODATNA INTERNACIONALIZACIJA SKUPA. ŽELIMO ISTRAJATI u PODRŽAVANJU AUTENTIČNIH NAPORA KOJI ZAVRJEĐUJU PRIZNANJA, DA OMOGUĆIMO ŠTO ŠIRU PLATFORMU, KAŽE prof. dr. SINIŠA ZARIĆ, PREDSJEDNIK INTERNACIONALNOG KOMITETA ZA DODJELU NAGRADE STVARATELJI ZA STOLJEĆA DOBITNICI KOJE SU OVE GODINE i DVIJE OSOBE IZ VINSKOG SVIJETA HRVATSKE

Prof. Ivan Dropuljić (treći zdesna) u društvu s ostalim laureatima (snimila: Marija Barić)

Prof. Ivan Dropuljić dok prima nagraudu (Marija Barić)

U prvoj polovici ožujka u Dubrovniku je održan četvrti regionalni summit poduzetnika srednje i jugoistočne Europe pod nazivom 300 najboljih. Tom prigodom u dubrovačkom hotelu Sheraton podijeljene su nagrade i priznanja Stvaratelji za stoljeća 2016 za doprinos razvoju poduzetništva u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Među dobitnicima neki su i iz vinskoga svijeta, konkretno iz Hrvatske prof. Ivan Dropuljić, kao osnivač i više od desetljeća uspješni direktor međunarodnog festivala vina i kulinarike Zagreb Vino.com, te Marino Markežić s Momjanštine u Istri, nekad primarno vrlo uspješni ugostitelj i sekundarno proizvođač vina za tadašnje potrebe svojega restorana Da Marino u Kremenju, a danas primarno proizvođač vina, vlasnik renomiranog i gospodarski značajnog vinskog posjeda Kabola.

Čestitke!

                        – Osnovni cilj održavanja Regionalnog summita poduzetnika Srednje i Jugoistočne Europe 300 najboljih je ukazivanje na značenje poduzetništva za sveukupni ekonomski i društveni razvoj i pružanje potpore razvoju poduzetništva – kaže Vinko M. Ćuro, predsjednik Upravnog odbora MEF Perspektive i Organizacijskog odbora IV Regionalnog summita poduzetnika.

A predsjednik Međunarodnog  komiteta za dodjelu nagrada i priznanja Stvaratelji za stoljeća i profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu prof.dr. Siniša Zarić osvrnuo se na izreku G.B. Shawa koji je rekao da ljudi uvijek traže izgovore u slučajnosti:

– Osobno ne vjerujem u slučajnost, naime uspješni ljudi su oni koji sami sebi stvaraju priliku. Istina je kako smo svi zauzeti i izdatak je doći ovamo, ali potrebno je ostvariti priliku za razgovor s onima koji mogu biti vaši poslovni partneri.

Prof. dr. Zarić istaknuo je kao kvalitete ovog regionalnog summita prihvaćena i opravdana priznanja, te ideju u obliku platforme za povezivanje.

– Ovo je forum koji ima perspektivu, i cilj nam je dodatna internacionalizacija skupa. Želimo istrajati u podržavanju autentičnih napora koji zavrjeđuju priznanja, da omogućimo što širu platform. Važno je da sudionika bude što više, to je dobro za širenje ideja dalje. Projektom dodjele nagrada Stvaratelji za stoljeća za doprinos razvoju poduzetništva u srednjoj i jugoistočnoj Europi želi se javno odati priznanje velikim vizionarima i liderima sutrašnjice za neustrašivost, rad, znanje, kreativnost i vrhunske rezultate kao temelja i glavnog pokretača napretka zajednice u kojoj živimo, te kao stvaratelja razvojnih izazova za novo vrijeme.

Samo oni koji se odvaže, stvaraju povijest!

Prof. Ivan Dropuljić u društvu s Gordanom Paunović, članicom Posebnog odjela za društvene djelatnosti Srbije, i s Petrašinom Jakovljevićem, članom Programskog odbora Međunarodnog ekonomskog foruma Perspektive iz Srbije, koji su u ovoj kategoriji uručivali nagrade

Evo profila institucije Međunarodni ekonomski forum Perspektive 1997 – 2017: osnovana je u Tuzli 1997. s ciljem revitalizacije suvremene ekonomske misli, a na inicijativu PROMO International Grupe u kojoj se okupio veći broj istaknutih ekonomskih eksperata, poduzetnika, menadžera i političara. Instituciju su podržale međunarodne organizacije kao Agencija TALDI iz Tuzle, Centar za menadžment i informacione tehnologije MIT iz Sarajeva, USAID, Europska komisija…

Stav osnivača bio je da se kvalitetnim raspravama i stručnim ukazivanjem na ekonomske probleme najviše može pomoći pri rješavanju tih problema.  Svoju misiju Međunarodni ekonomski forum Perspektive provodi organizirajući na visokom nivou poslovne skupove kongresnog i edukacijskog karaktera uz sudjelovanje predstavnika poslovne i akademske zajednice, organa vlasti, međunarodnih organizacija i medija.

Konkretne značajnije aktivnosti koje se danas provode su: redovna godišnja konferencija Foruma (sudjeluju članovi Foruma i drugi zainteresirani), zatim savjetovanje ekonomista i menadžera Bosne i Hercegovine (sudjeluju predstavnici vlada, akademske i poslovne zajednice; regionalni ekonomski forum zemalja članica Srednjeeuropske zone slobodne trgovine CEFTA, pa CBF – Croatia Business Forum, potom posebne konferencije posvećene informacijsko–komunikacijskim tehnologijama, regionalni summit poduzetnika, tematski okrugli stolovi, seminari, poslovni konzalting a od 2011. godine tu su i različiti marketinški projekti i organizacija sajamskih manifestacija sve u funkciji pružanja doprinosa razvoju ekonomije u regiji.

Međunarodni ekonomski forum Perspektive, odgovoran za kongresne aktivnosti i poslovnu edukaciju, kontinuirano djeluje na učinkovitoj razmjeni informacija te u razmatranju pravaca i mogućnosti revitalizacije regionalne ekonomije. U posljednjih 17 godina realizirano je više od 120 značajnijih aktivnosti s više od 10.000 sudionika. Međunarodni ekonomski forum Perspektive broji više od tisuću članova u sedam zemalja Srednje i Jugoistočne Europe.

Drugi hrvatski dobitnik u ovoj grupi Marino Markežić Kabola nije došao u Dubrovnik, da i osobno primi priznanje

U okviru brojnih aktivnosti svoje stavove i preporuke o ekonomskim kretanjima i mogućnostima unaprjeđenja ekonomskog razvoja izrekli su poznati ekonomski stručnjaci i čelnici značajnih ekonomskih institucija: Carl Bildt, Donato Chiarini, Rory O’Sullivan, Wolfgang Petritsch, dr. Jadranko Prlić, dr. Mladen Ivanić, dr. Pere Sikavica, dr. Anto Domazet, dr. Mirza Kušljugić, dr. Jelica Minić, dr. Mary Caldor, dr. Vesna Bojčić, dr. Ejup Ganić, dr. Hidajet Repovac, dr. Gajo Sekulić, Peter Nichol, dr. Tanja Kesić, dr. Mustafa Omanović, dr. Slobodan Korać, dr. Zlatko Lagumdžija, dr. Haris Silajdžić, dr. Dragan Mikerević, dr. Boris Tihi, dr. Rajko Tomaš, Ak. Božidar Matić, Milorad Dodik, dr. Zećir Hadžiahmetović, dr. Božo Žepić, Clliford Bond, Craig Buck, Jovan Divjak, dr. Azra Hadžiahmetović, dr. Sead Kreso, Hans Jorg Kretschmer, dr. Hasan Muratović, dr. Dragoljub Stojanov, Donald Hays, dr. Danica Purg, dr. Ivan Vejvoda, dr. Mustafa Festić, dr. Dragan Magaš, dr. Mustafa Sinanagić, Joseph Ingram, dr. Ante Pulić, dr. Žarko Primorac, dr. Muris Čičić, Adnan Terzić, dr. Ante Radnić, dr. Kemal Kozarić, dr. Franc Gider, dr. Nedžad Branković, dr. Nediljko Bilić, dr. Nenad Brkić, dr. Vesna Babić-Hodović, dr. Ante Čičin-Šain, mr. Gordana Kovačević i brojni drugi.

U Međunarodnom komitetu za dodjelu nagrada Stvaratelji za stoljeća su, uz predsjednika prof. dr. Sinišu Zarića, kao dopredsjednici prof. dr. Biljana Sekulovska-Gaber iz Makedonije,  prof. dr. sc. Velimir Srića iz Hrvatske i prof. dr. Jugoslav Jovičić iz Bosne i Hercegovine, te kao članovi: dr. Sanja Popović Pantić iz Srbije,  prof. dr. emerit. Slavica Singer iz Hrvatske, mr. sc. Franc Pangerl iz Slovenije, prof. dr. Bahrija Umihanić iz Bosne i Hercegovine, mag. ecc. Vesna Cvitanović iz Hrvatske, prof. dr. Aleksandar Andrejević iz Srbije, doc. dr. Vatroslav Škare iz Hrvatske, mr. sc. Irena Božić iz Bosne i Hercegovine. Počasni članovi su prof. dr. Franz Schausberger iz Austrije, i dr. Bernhard Prestel, kao predstavnik, Njemačke i Švicarske.

 Postoji i Međunarodni klub laureata stvaratelja za stoljeća. Predsjednik je Svetozar Janevski iz Makedonije, a dopredsjednici Dragoljub Vukadinović iz Srbije, Branko Roglić iz Hrvatske, Tanja Skaza iz Slovenije, Vasilije Kusovac iz Crne Gore, Mithad Terzić iz Bosne i Hercegovine, te Alajdin Fusha s Kosova.

DROPI PROMOCIJA i ZAGREB VINO.COM

A sada nešto i o STVARATELJU ZA STOLJEĆA prof. Ivanu Dropuljiću. Prvo pitanje: zna li on uopće tko ga je preporučio za nagradu. kako je došlo do toga da se nađe među laureatima MEF Perspektive 2016 ?

– Ovo u Dubrovniku mi je prva značajna nagrada u životu, i moram reći da me je iznenadila, naravno, ugodno. Tko me kao osoba predložio za nju, to još ne znam. U vinskome svijetu dosta duboko sam, u segmentu trgovine i promidžbe, već više od 20 godina, ali moja profesionalna karijera počela je sasma drugdje. U školi, u selu Gola kod Koprivnice, gdje sam bio nastavnik matematike. Tamo sam radio dvije godine, i onda se rodio sin Domagoj, pa smo supruga Ivanka i ja odlučili preseliti u Zagreb, nadajući se boljim uvjetima u glavnome gradu Hrvatske. Međutim, u Zagrebu tada nije baš bilo slobodnih radnih mjesta u prosvjeti, pa sam se zaposlio u INA-Naftaplinu. Radni zadatak mi je bio da obilazim bušotine na terenu i da sudjelujem u obavljanju raznih mjerenja. Potkraj osamdesetih prešao sam u INA-u u Šubićevoj ulici, i tu sam radio do 2002. Moje prvo poslovno druženje s vinom bilo je već lipnja 1992. Kako sam se tada nalazio u Hrvatskoj seljačkoj stranci i družio se dosta s Dragom Stipcem te kako sam saznao da se iznajmljuje vinski podrum kod tržnice na Branimirovu trgu, predložio sam mu da ga se unajmi i da se seljacima omogući bolji kontakt s tržištem. Malo pomalo sve više poznatijih vinara počelo je plasirati vino preko tog podruma. U vinski svijet potpuno sam se prebacio 2002. nakon što sam otišao iz INA-e. Taman se posao na lijepo uhodao, kad su, 2008., vlasnici podrumskog prostora na Branimircu odlučili da moramo izaći odande. Ali, na okretištu tramvaja na Borongaju ukazala se prilika za prostor koji se mogao lijepo iskoristiti za vinoteku i moja supruga i ja odlučili smo se poslovno skrasiti tamo. S ponude rinfuznog vina prebacili smo se na butelje, a među prvim našim poslovnim partnerima bio je Vlado Krauthaker. Pomislili smo da bi bilo dobro u ponudi uz vino imati i ono što obvezno ide uz vino, a to su razni suhomesnati specijaliteti i mliječne prerađevine i to manjih proizvođača, pa smo počeli prodavati i pršut, kulen, sir od biranih proizvođača. Naš posao u trgovini vinom intenzivno nastavlja sin Domagoj. Kako sam imao veće ambicije od pukog trgovanja vinom i dostavljanja vina naručiteljima, počeo sam, da bih nešto korisnog vidio i naučio, posjećivati razne eno-gastronomske priredbe u našem neposrednom susjedstvu, a onda i dalje, primjerice išao sam na ProWein u Düsseldorf, na Vinitaly u Veronu, potom na čuveni festival u Merano, i, pogotovu nakon nekoliko posjeta sjajnoj manifestaciji u Meranu u talijanskom Južnom Tirolu došla mi je ideja da upravo po meranskom receptu pokušam u Hrvatskoj organizirati snažnu vinsku manifestaciju. Trebalo nam je tako nešto, pogotovu u glavnome gradu, naime klasičan sajam na Zagrebačkom velesajmu već je osjetno gubio snagu. Tako se rodio festival Zagreb Vino.com, moram reći da sam u priču ušao sa samo 30 kuna u džepu… Ali pomogli su mi brojni dragi ljudi iz društvenog i poslovnig svijeta no i tadašnji ambiciozniji vinari koji su moj prijedlog prepoznali kao jako dobar. Prva priredba održana je u tzv. Maloj dvorani zagrebačke koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.

Prvi Zagreb Vino.com u Lisinskome, iako u odnosu na sadašnje gabarite, malen, pokazao se kao odličan početak, naime ponudio je ljubiteljima plemenite kapljice u nas sasma drukčiji – puno prisniji i iskreniji – kontakt od onog za koji se iz dosta hladnih velesajamskih hala i dosta zatvorenih klasičnih sajamskih štandova znalo prije. Već na proljeće iduće godine interes za nastupom osjetno se povećao, i prof. Dropuljić jednostavno je bio prisiljen pronaći veći prostor.

– Razmišljao sam intenzivno kamo preseliti priredbu. U obzir su dolazili samo elitni ambijenti, kakve plemenita kapljica i zavrjeđuje. Dragi prijatelj novinar Bruno Sušanj, koji mi je pomagaoi oko PR-a na manifestaciji u Lisinskome, nagovarao me da se prebacim u hotel Esplanade, kao ikonu hrvatskog ugostiteljstva, gastronomije i turizma. Izvanredno za moj festival! Svake godine broj sudionika se povećavao, Zagreb Vino.com postao je značajno ogledalo hrvatskoga vina na jednome mjestu. Sad je već stvar došla do plafona, naime hotel Esplanade više nema prostora da mi dade koliko bi ga meni u ovome trenutku trebalo s obzirom na interes za izlagački nastup. Nakon ukupno 11 godina festivala i od toga 10 godina u Esplanadi sad moram vidjeti što i kako dalje. Volio bih ostati u Esplanadi jer taj hotel ima visoku karizmu, ali eto prostor je postao pretijesan. Postoji mogućnost odlaska u neki drugi zagrebački hotel koji ima više četvornih metara za ponuditi, razmišljam npr .o Westinu, ali vidim i da puno mojih izlagača, bez obzira na gužvu preferira Esplanadu. Zato ovih dana šaljem upitnik izlagačima o tome ostati u Esplanadi bez obzira na pretrpanost, ili pak otići u neki drugi ambijent koji pruža mogućnost za komotniji smještaj izlagača i za komotniji prihvat posjetitelja. S obzirom na odličnu dosadašnju suradnju s izlagačima ne želim odlučivati sam, nego hoću saznati i mišljenje mojih partnera, tj. izlagača. Potencijalnim izlagačima, ponavljam,upravo šaljem anketni listić o tome da li da se ostane u Esplanadi ili su spremni da se krene nekamo drugamo, ali opet dakako na visokom nivou.

S obzirom da su u početku proizvođači ruku podrške pružali njemu, Dropuljić sad to svakako želi vratiti uvažavanjem mišljenja većine vinara. Mogao je, kao sto se to radi u Meranu, napraviti selekciju izlagača na način da zeleno svjetlo za nastup dade automatski onima s već čvrstom afirmacijom te onima koji bi se na strukovnom ocjenjivanju pokazali najpoželjnijima za Festval, ali eto ne priklanja se tome sistemu.

– Često čujem da ovome ili onome vinaru nije mjesto na festivalu. Ali, pitam se: pa tko sam ja da odlučim kome jeste a kome od vinara nije mjesto na festivalu? Svatko se bori za sebe, radi kako zna i treba imati šansu da se pred publikom pokaže. Publika je relevantna. Ako se izlagači u najvećem broju slože da bi se ostalo u Esplanadi, to ću poštovati, a novim mogućim izlagačima koji se tek žele prijaviti poručujem da će s obzirom na nedostatak prostora moći uskočiti jedino na mjesto nekoga tko eventualno otkaže, jer, logično, prednost za nastup imaju oni ponuđači koji su najduže sa mnom na ovom festivalu. Nagrada dobivena sada u Dubrovniku obveza je da unaprjeđjujem manifestaciju i plan mi je maksimalno se fokusirati na povećanje broja radionica i na podizanje njihove kakvoće i atraktivnosti. Lani smo dostignuli visoki nivo s više radionica a pogotovu s onom vezanom uz Domaine de la Romanée Conti, ove godine moram nastaviti s velikim imenima. Od onih koja bi mogla s obzirom na svoj status i te kako intrigirati svakako je npr. i bordoška ikona Château Pétrus. Zagreb Vino.com krenuo je i s dosta naglašenom humanitarnom dimenzijom, htio bih i da se stvari nastave i unaprjeđuju i na tome kolosijeku pa pozivam zainteresirane za neke značajnije dobrotvorne akcije da mi se jave pa da skupa osmislimo nešto jako dobro.

Ima li prof. Dropuljić u planu uz Zagreb Vino.com, sad kad ima iskustvo od više od jednog desetljeća s festivalom, raditi još kakve vinske programe?

– Teško je u maloj zemlji kakva je Hrvatska krenuti u novi projekt jer manifestacija već ima poprilično, međutim potreba su i nastupi na sajmovima, festivalima i ocjenjivanjima u inozemstvu. Vinari kao izlagači dosta su financijski i vremenski opterećeni i sve će jače racionano promišljati o tome kamo im se isplati ići prezentirati. Mi kao Hrvatska još uvijek smo, unatoč tome što smo uspješna turistička zemlja i mada su naša vina kakvoćom u međuvremenu bitno napredovala, dosta slabo na glasu po vinu u inozemstvu, pa sam počeo razmišljati o akcijama na promidžbi naših vina i vinara prema svijetu, no o tome detaljnije nekom drugom porigodom, kad se neke početne zamisli dorade. Veliki je problem oko afirmacije hrvatskoga vina vani to što su hrvatski vinari slabo organizirani, a branša koja nije dobro samoorganizirana nema većih izgleda za uspjeh. Druga stvar koja me jako zanima, a morala bi zasigurno više zanimati i neke druge što se bave gospodarstvom u ovome društvu, je slavonski hrast kao polazište za kvalitetnu bačvu za svjetsko tržište. Slavonska hrastovina visoko kotira ali tek ako bačva dolazi iz bačvarije vani, međutim smisao je ne relativno jeftino izvoziti sirovinu nego po prikladnoj cijeni prodavati u inozemstvo gotov proizvod. Mota mi se po glavi zamisao da osnujem ovdje ozbiljnu bačvariju na visokoj svjetskoj razini i sa stotinjak zaposlenih, što, zar ne, nije baš mačji kašalj… – kazao je prof. Ivan Dropuljić.

Krene li mu i to dobrim putem, moguće je da mu slijedi i još jedna nagrada Stvaratelji za stoljeća…  ♣    SuČ – 03/2017

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: