Mundus Vini 2015 / PET ZLATA ZA VINA HRVATA
summer tasting
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Milenijska fotografija snimljena ispred nojštadske dvorane Saalbau: svi značajniji degustatori vina iz cijeloga svijeta
NA RUJANSKOM IZDANJU JEDNOG OD NAJVEĆIH i NAJZNAČAJNIJIH OCJENJIVANJA VINA u SVIJETU, u NJEMAČKOM NEUSTADTU AN DER WEINSTRASSE, NA 28 POSLANIH UZORAKA HRVATSKA JE OSVOJILA PET ZLATNIH i TRI SREBRNE MEDALJE, a LAUREATI SU BADEL 1862, VINA BELJE i ILOČKI PODRUMI
I drugi ovogodišnji Svijet Vina u Novigradu na Vinskoj cesti (Neustadt an der Weinstrasse) u njemačkom vinorodnom Palatinatu, carstvu rajnskog rizlinga, bijelog i sivog pinota, chardonnaya, zelenog silvanca i crnog pinota, te dornfeldera i nekih drugih crnih križanaca, završio je. Riječ je dakako o međunarodnom ocjenjivanju Mundus Vini, jednom od najvećih i najznačajnijih svjetskih vrednovanja Bakhova nektara. Od lani, zbog pojačanog interesa proizvođača da predstave svoju kapljicu ekspertima-degustatorima iz niza zemalja i potom, kad se objave rezultati, što prije i cijeloj svjetskoj javnosti, Mundus Vini se održava dva puta godišnje – prvo kušanje je u veljači i na određeni je način povezano sa diseldorfskim sajmom ProWein (iduće godine bit će od 13. do 15. ožujka), a drugo je početkom rujna i na svoj je način uvod u predblagdansku šoping-groznicu.
Saalbau u Neustadtu, gdje se ocjenjivanje odvija. Tu se inače održavaju i koncerti i kazališne predstave. Dolje: komisije u radnom zanosu, ova u prvom planu je s brojem 17
Službeni rezultati s ovog ljetnog ocjenjivanja kažu sljedeće:
Mundus Vini 2015 summer tasting okupio je 4300 vina iz 40 zemalja. Ukupno, dakle s ovogodišnjim pretproljetnim izdanjem, broj se za 2015. kreće oko 8430 uzoraka, a to je oko 1100 etiketa više nego što ih je pristiglo lani, oko 2200 pak više od predlani. Veliki brojevi ne moraju automatski i uvijek značiti i visoku kvalitetu, ali zasad se Mundus Vini uspješno nosi s njima. Obično su u zemlji-domaćinu neke manifestacije najbrojniji domicilni sudionici, međutim sada, na ljetnom vrednovanju Mundusa 2015, s najviše vina nastupili su Talijani – 1051, poslije njih su bili Nijemci s 800, pa Španjolci sa 693, Portugalci s 340 i Francuzi s 296 uzoraka. Tzv. velike sile – SAD i Ruska federacija poslale su ukupno 64 uzorka, Amerikanci 44, a Rusi 20. Oficijelni podatak dobiven od organizatora – izdavačke kuće specijalizirane za publikacije o vinogradarstvu, vinarstvu, sommelijerstvu i vinu (ali i pivu, osobito onome iz kategorije craft, te o kavi!), govori o hrvatskoj prisutnosti u ljetnome terminu sa 28 mirnih etiketa (12 crvenih i 16 bijelih). Iz Bosne i Hercegovine bilo ih je osam, Makedonije 15. Slovencima, čini se, ljetni termin nije zanimljiv, oni radije šalju na onaj pretproljetni. Inače, prijavljeni su bili i uzorci i iz nekih država o kojima se, barem kod nas, ne razmišlja uopće kao o vinskim zemljama, primjerice iz Nizozemske (1), Danske (5) i Tajlanda (10).
HSS – Hrvatska, Slovenija, Slovačka: prof. Marin Berovič kao predsjednik žirija, te Franjo Francem i Andrej Ondrejmiška kao članovi
Ocjenjivača je bilo nekih 150 iz 36 zemalja, iz Hrvatske nas dvojica – mr. Franjo Francem, kao dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, i ja ispred Svijeta u čaši i bloga Suhi u čaši, dok su iz Slovenije kao kušači radili prof. Marin Berovič i Dušan Brejc.
Dodijeljeni su 33 velike zlatne medalje, 768 zlata i 858 srebra. Najviše medalja pripalo je Italiji (380), slijede Njemačka (356), Španjolska (271), Portugal (145) i Francuska (123). Zemlje dobitnici najviše medalja poredane su kao i na listi broja uzoraka! Iz Novoga svijeta po broju osvojenih medalja prednjači Australija, s ukupno 72 medalje, od čega dva velika zlata i 44 zlata, odmah iza je Južna Afrika sa 41 medaljom (jedno veliko zlato, 11 zlata), SAD su osvojile šest zlata osam srebra, Novi Zeland devet zlata i sedam srebra, itd.
Hrvatski dobitnici – Korlat Merlot 2011 boutique od Badela 1862, i baranjska Graševina 2011 od Vina Belje
Hrvatska je na Mundus Viniju 2015 ovoga ljeta osvojila pet zlata i tri srebra! Pozlaćeni su Graševina 2006 Goldberg od Belja, Graševina 2011 Goldberg također od Belja, zatim Traminac 2014 kvalitetni od Iločkih podruma te, u kategoriji crnih, Korlat 2011 Merlot Boutique od Badela 1862 i Dingač 50 ̊ iz 2011 također od Badela 1862, a posrebreni Graševina 2014 kvalitetno od Iločkih podruma, te Merlot 2012 Goldberg suho od Belja i Ivan Dolac plavac mali 2009 od Badela 1862. Dakle, unutar osam medalja tri dobitnika: Badel 1862, Belje, I Iločki podrumi. U mojoj komisiji nije bilo niti jednog uzorka ni iz Hrvatske niti iz drugih zemalja s kojima smo nekad bili u državnoj zajednici, tako da ne mogu izravno prenijeti iskustvo s Mundusa vezano uz njih.
BiH se okitila s dva zlata, a slavljenik je Josip Nuić iz Ljubuškoga sa Syrahom 2012 i s Merlotom 2012, dok je Makedonija uzela tri srebrne medalje, jedna je pripala vinu Syrah 2013 Dioniz barrique Dalvina Dooela iz Bosilova, a dva vinariji Stobi iz Gradskoga, za Vranec 2012 Veritas i za Vranec 2013.
Zlato i srebro su, inače, rekao bih, u kontekstu osvojenih bodova ovdje s nešto jačim sjajem nego na drugim značajnim ocjenjivanjima: zlato, da tako kažem, 18-karatno počinje s 90/100 bodova (drugdje već s 85, pa 86, 87 ili 88), a VELIKO zlato odnosno 24-karatno s 95 bodova (drugdje s 90, 91, 92 odnosno 93 boda). Dakle, ovdje na Mundus Viniju u bodovnome smislu tek je srebro ono što drugdje bude već zlato!
Ali…
Nema bez tog famoznoga Ali… Tako kako sam upravo napisao uvjerljivo je bilo na ocjenjivanju potkraj veljače 2015., i, iskreno, obradovao sam se tim podignutim pragovima, posebice za zlato i veliko zlato, naime doduše i srebro, ali pogotovu zlato i osobito veliko zlato treba i te kako i zavrijediti. Međutim sada, nakon ovog ljetnog ocjenjivanja, moj je dojam da se organizator pobojao da se malo prenaglio u tom pooštrenju pragova. Na ljetnom vrednovanju dočekali su nas malo izmijenjeni ocjenjivački listići. Na ljetno ocjenjivanje izašlo se – kao da je riječ o bojazni da bi posljedice strožih pragova za medalje mogle biti značajnije manji broj osvojenih medalja višeg i najvišega sjaja i moguće mrgođenje proizvođača – s listićem s ponešto modificiranom bodovnom tablicom u pojedinim kolonama što, rekao bih, uz pristup kušača prema kategorijama vrlo dobar i odličan jednak kao i do sada omogućuje, utisak je moj, osvajanje nešto više bodova i nešto lakši dostup u zone medalja! Nadam se živo da je to bio na neki način pokus, i da ovo ipak neće i potrajati. Razumljivo mi je da organizator gleda na to da ide na ruku proizvođačima, koji plaćaju za to da njihova vina budu vrednovana na stručan način i nadaju se medalji što je mogu tržišno iskoristiti, ali ipak – ocjenjivanja se provode i za potrošače!
Ima i još nešto: na svim ili gotovo svim međunarodnim ocjenjivanjima vina, u nekom valjda strahu i od inflacije odličja, na preporuku OIV-a uvedeno je pravilo da se službeno dodjeljuje tek 30 posto medalja u odnosu na ukupno prijavljeni i ocijenjeni broj uzoraka. Po meni, čista činovnička mjera. Zašto neki uzorak, ako osvoji dovoljno bodova za neku medalju, ne bi tu medalju i javno primio, zašto ne bi bilo i javno obznanjeno da mu je pripala? Uz držanje dovoljno visokoga bodovnoga praga za medalje, a po meni je to razumno upravo s ovim rasporedom – 85 do 90 za srebro, 90 do 95 za zlato a od 95 do 100 za veliko zlato – te uz pridržavanje prijašnjeg, klasičnog ocjenjivačkog listića nije potrebno posizati za administrativnim mjerama… Zašto bojazan od inflacije medalja rješavati birokratski, kad se to, valjda, može i riješiti sasma prirodnim putem?
Inače, neujednačeni rasponi bodova za medalje na raznim ocjenjivanjima stvaraju stanovitu zbrku i teoretski omogućuju da se netko tko kući ponese zlatno odličje zapravo i prošvercao u kategoriju zlata… OIV, te međunarodno udruženje enologa UOEI i organizatori raznih ocjenjivanja trebali bi se dogovoriti (hoće li se to ikad dogoditi?!) oko globalne standardizacije bodovnih raspona, tako da medalje svuda imaju jednaku vrijednost, a, ponavljam, moje je stanovište da bi u okvirima danas općeprihvaćenog ocjenjivanja vina, najbolje bilo da se slijedi baš primjer raspona bodova koje ima Mundus Vini. Evo i zašto: s modernom tehnologijom, modernom opremom i besprijekornom higijenom u podrumu nije teško s vinom dostići 85 bodova, što je već (početno) srebro. Za zlato (kažu: najplemenitiji metal) valja ponuditi i kudikamo više, dakle da vino znatno nadiđe besprijekornost u tehničkom smislu i da bude višeslojno, s izraženim karakterom i sa sposobnošću da se s vremenom razvija do visoke dodane vrijednosti.
ZANIMLJIVA POPODNEVA: PJENUŠAC KOD FRITZA WALTERA!
Meininger Verlag kao organizator Mundus Vinija u popodnevnim satima uvijek priredi izlet u neki vinorodni kutak na udaljenosti do npr. sat vremena vožnje autobusom od Neustadta. Nakon prvog ocjenjivanja prije podne i nakon ručka pošlo se u Kaiserslautern do nogometnog stadiona 1. FCK, zdanja koje nosi ime jednog od najvećih igrača Njemačke ali i Europe pa, tada, možda i svijeta – Fritza Waltera. Lijepi objekt u modernome gradu, nije prevelik ali nije ni mali. Ugodan je osjećaj naći se na igralištu znanog kluba iz Bundeslige, a pogotovu kad je posvećen legendi. I kad te domaćin tamo, kao gosta, dočeka s pjenušcem!
Eh, sad: kakve veze imaju nogomet i stadion s vinom, i ocjenjivačima vina? Vidjelo se da – imaju i te kako veze s užicima za stolom.
Stadion Fritz Walter u Kaiserslauternu
Ulaz u jedan od stadionskih salona, onaj s imenom Fritz Walter. Iz tih je salona (loža) moguće gledati utakmicu i istodobno uživati, kao i u svakom restoranu, u gastronomskim specijalitetima i piću
Organizator se odlično dosjetio da pokaže i nešto sasma drugo, ali na kraju je opet to bilo i u kontekstu eno-gastronomije. Netko tko možda ide i na svaku utakmicu ali nema prilike vidjeti i ono što na stadionu za mnoge i nije vidljivo vjerojatno i ne razmišlja o tome da se i na tekmu može poći i s eno-gastronomskim motivom. Kompleks Fritz Walter u Kaiserslauternu to je ljepo pokazao. Skriveno od oka šire javnosti nekoliko je velikih salona s ostakljenom stijenkom okrenutom prema igralištu, tako da je iznutra, sjedeći za stolom, i uz jelo i piće, moguće bez ikakvih smetnji pratiti utakmicu na svakome djeliću igrališta. Saloni, opremljeni kuhinjom i šankom te restoranskim stolovima, ovdje su u nekoliko razina, i otvorenih su vrata ovisno o tome koliko tko kotira i koliko je spreman izdvojiti novca kao ljubitelj nogometa, kao potpora klubu ali i pri naručivanju jela i pića. Naj naj salon je dakako onaj s imenom i prezimenom Fritz Walter.
___________________________________
Zum Wohl, die Pfalz: Oliver Gabel
PFALZ GENERATION – Kušanje kapljice dvadesetorice najboljih mladih proizvođača iz Palatinata, u jednom od salona na stadionu u Kaiserslauternu. Za ovu prigodu izabrana je mlada vinska reprezentacija Palatinata.
Vina vrlo lijepa, moderna ali ne tehnička nego i s karakterom, više od drugih dopali su mi se Granit Riesling 2014 trocken i Weissburgunder 2014 trocken (sa zrenjem u bačvi) od Jürgena Grafa iz Weyhera, zatim Kallstadter Saumagen Riesling 2014 trocken, Chardonnay Petite Lie 2014 trocken (na kvascu ali ne i u drvu) i Spätburgunder *** 2013 trocken barrique od Jensa Bühlera iz Kallstadta (na slici dolje je lijevo), pa Stieg 2013 Weissburgunder i Spätburgunder 2012 od od Olivera Gabela (na slici ovdje desno) iz Herxheima, onda Sausenheimer Honigsack Spätburgunder 2012 Zugpferd trocken od Dorothee i Karoline Gaul iz Grünstadt-Sausenheima, izdvojio sam i Spätburgunder 2012 Heiligenberg trocken od Mathiasa Stachela iz Maikammera, potom Pinot noir vieilles vignes 2013 agé od Andreasa Grimma iz Schweigen-Rechtenbacha, k tome Altenberg Grauer Burgunder 2014 od Thorstena Langen-waltera iz Weisenheima, Forster Ungeheuer Riesling 2014 trocken, Forster Jesuitengarten Riesling 2014 trocken i Grauburgunder 2014 Kernstück od Yvonne i Martina Lucasa iz Forsta, Weisserburgunder 2014 Pfarrwingert od Stefana Martina iz Steinfelda, na kraju i LIMIT Riesling 2014 Alte Reben i LIMIT Spätburgunder 2012 Gimmeldinger Mandelgarten od Franka Shäfera iz Neustadt-Mussbacha. ■
Jens Buehler
________________________________
Sljedeće popodne odveli su nas u RheinHessen na imanje Erbeldinger u mjesto Bechtheim, između Ludwigshafena te Oppenheima i Mainza. Imanje vode Stephan Erbeldinger i njegova supruga Edith, kao nasljednik vidi se sin Christoph, sada glava proizvodnje vina. Vrlo moderno, sjajno opremljeno obiteljsko gospodarstvo s oko 35 hektara vinograda, sa suvremenim vinskim podrumom, te s oko 400.000 boca godišnje proizvodnje, 12 različitih etiketa pjenušca (klasična metoda), na rang-ljestvici 100 najboljih obiteljskih vinogradarsko-vinskih turističkih gospodarstava u Njemačkoj Erbeldingeri su na devetome mjestu! Značajnije su okrenuti eno-gastro turizmu, imaju lijepi odgovarajući prostor za goste, a uz vino mogu ponuditi i hladnu i toplu hranu.
Peteročlana obitelj Erbeldinger (desno) iz Bechtheima, u nazočnosti vinske kraljice RheinHessena, čelnika Udruge vinogradara i vinara te pokrajine i Christopha Meiningera (sasvim lijevo) iz izdavačke kuće Meininger Verlag, organizatora Mundus Vinija, pozdravlja goste degustatore ispred ulaza u svoj dom. Dolje: dio vinograda Erbeldingerovih, tik uz njihove kuću i podrum
Najbolja vina kuće Erbeldinger: Hasensprung (zečji skok) Weissburgunder 2013 Privat, i Sonnenberg (osunčano brdo) Spaetburgunder 2012 Privat
Ponuda etiketa vrlo velika, nekoliko nivoa i cijene, mpc. za butelju umjerene i može se reći da odgovaraju postavljenim i ponuđenim kvalitativnim razinama. Erbeldingeri se posebno diče bijelim pinotom, rajnskim rizlingom i crnim pinotom. U špic-kategoriju spadaju vina s oznakom Privat. Odlična, i najbolja su za mene bila Hasensprung Weissburgunder Privat 2013 (15,70 €) i Sonnenberg Spätburgunder 2012 Privat (18,70 €).
Da bi istaknuo svoj internacionalni karakter, Mundus Vini treće popodne u suradnji sa Španjolskim institutom za vanjsku trgovinu (ICEX) poveo je kušače u jedan vrlo lijepi (odlična, vinima izvrsno prilagođena hrana) lokalni restorančić na putovanje – vinskim predjelom Rias Baixas u regiji Galicija na sjeverozapadu Španjolske (Denominaciòn de Origen Rias Baixas), 4027 ha vinograda, tlo uvelike s dosta granita i škriljevca, klima s puno utjecaja s Atlantika, više od 2200 sunčanih sati godišnje, padalina između 1150 i 1650 mm godišnje, sorte uglavnom bijele, dosta od njih raširene i u susjednom Portugalu – Albarino (95 %), Treixadura, Loureiro, Caino, Torrontes, Godello…, 180 vinarija, neke butelje na tržištu su i po 30 i više eura, dopali su mi se Vindel 2012 od Albarina (Vindel je klon Albarina koji daje manji prinos) kuće Martin Codax, i Albarino seleccion de Anada 2007 kuće Pazo de Senorans… Moderator Pedro Ballesterros Torres MW, ukupno: vrlo zanimljivo iskustvo… ♣ SuČ – 09/2015
Pedro Ballesteros Torres Master of Wine, dok, u nazočnosti direktora tijela Consejo Regulador de Dominacion de Origen Rias Baixas, prezentira vina toga španjolskog područja
Suhi u čaši 