KROZ SVIJET u ČAŠI i NA TANJURU/THROUGH THE WORLD IN GLASS AND ON THE PLATE

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

EU-rucakHRVATSKA u EU, SVIJET u HRVATSKOJ – Na dan 1. srpnja 2015. napunile su se dvije godine od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Hrvatska u Europi, SVIJET u Hrvatskoj!

Svijet u RH bio je, doduše, i već od puno prije 1. srpnja 2013. Ali, ono je bilo drugo

Za prigodni svečarski ručak, ili večeru, ideja, iako je naše, naravno, najbolje, vezana uz nešto internacionalno: pržene filete soma iz Ho Chi Minhova uzgoja, paštašutu s talijanskom tjesteninom te talijanskim umakom od rajčica i s kineskim češnjakom, s Ciprasovim grkim patlidžanima, švicarskim sirom, mađarskom paprikom, te istarskim maslinovim uljem, a u čaši najprije s graševinom iz Slavonije a onda s plavcem iz Dalmacije, no da aranžman izgleda otmjenije, za ukras na stol, kao izraz, recimo, optimizma i vjere u bolju budućnost, neka bude prazna (otkud novac za punu?!) butelju Barola Bric del Fiasc 2001 Paolo Scavino iz Pijemonta. Dobar tek, buon appetito, enjoy your meal, bon appetit, guten Appetit, jo etvagyat, desfrute de su comida…

Gušti su gušti, v žepu mi niš ne šušti, ma pušti me, pušti…

Ruralni turizam RH Naslovna - katalogKATALOG RURALNI TURIZAM HRVATSKE – Hrvatska gospodarska komora i Ministarstvo turizma RH predstavili su prvi nacionalni katalog Ruralni turizam Hrvatske. Jedna od urednica je Vesna Rajković iz Ministarstva turizma, a koordinatorica projekta bila je Lidija Mišćin iz Sektora za turizam HGK. U ovome izdanju po prvi je put na jednom mjestu podastrtaa ponuda ruralnog turizma Hrvatske, koja obuhvaća etnografske zbirke, objekte sa smještajnim kapacitetima, izletišta, kušaonice, vinotočja i ostale ugostiteljske usluge i usluge u turizmu što se pružaju u ruralnim prostorima Hrvatske. Na prezentaciji su govorili ministar turizma Darko Lorencin i potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore Josip Zaher.

Daljnjim usmjeravanjem snaga na ulaganja u razvitak ruralnog turizma, na obnovu područja i objekata značajnih povijesnih, kulturnih i tradicijskih vrijednosti te na poticanje plasmana kvalitetnih autohtonih i tradicijskih proizvoda hrvatskog sela putem turizma možemo stvoriti veće mogućnosti zapošljavanja stanovništva na ruralnom prostoru, kazao je Zaher.

Ministar turizma Lorencin naglasio je kako su glavni strateški ciljevi hrvatskoga turizma u ruralnom području ravnomjeran regijski razvoj, samozapošljavanje, i motiviranje mladih na ostanak na selu. Ruralni turizam pomaže očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i ekološku proizvodnju, pridonosi razvoju ruralnih krajeva na osnovi održivog razvoja. Budući da su se u proteklom desetljeću stvorile potpuno nove okolnosti na međunarodnom tržištu potražnje, nužnost je u ponudi stvarati kompleksnije pakete motiva za putovanja. Tu svakako spadaju, uz intenzivne užitke i razne aktivnosti u prirodi, naglašena potreba za doživljajima, čulnost, emocije, rekreacija te zdravlje. Razvijaju se novi oblici turizma: eko-turizam, kulturni, tematski, avanturistički turizam, te kružna putovanja i nautički turizam. U svim tim područjima Hrvatska ima puno neiskorištenih potencijala.

Ministarstvo turizma prošle je godine iz Programa Konkurentnost turističkoga gospodarstva za projekte na kontinentu izdvojilo ukupno 4,9 milijuna kuna za 94 projekta, a iz programa Fond za razvoj turizma za projekte na kontinentu ukupno je u tri godine izdvojeno 11,37 milijuna kuna za 35 projekata. Hrvatska turistička zajednica od prošle jeseni provodi program Hrvatska 365. Ove godine u programu sudjeluje 39 destinacija, od čega se 14 nalazi na kontinentu. Iz programa HTZ-a dodjeljuju se sredstva za poduzetničke i javne projekte na turistički nerazvijenim područjima u vrijednosti od 4,080 milijuna kuna te potpore turističkim zajednicama na turistički nerazvijenim područjima u vrijednosti od 3,515 milijuna kuna.

Jubileji

Obitelj Fernetich uz slavljeničku  tortu

Obitelj Fernetich uz slavljeničku tortu

DESETLJEĆE SAN ROCCA – Prošlo je više od 10 godina od dana kada je u Brtonigli, istarskom poljoprivrednom mjestašcu poznatom po vinu, obitelj Fernetich, duboko vezana za teritorij, odlučila – pod nazivom San Rocco, po svecu zaštitniku mjesta – otvoriti luksuzni hotel.

Hotel San Rocco slovi kao sinonim visoke kvalitete i onog izvornoga, bitnih vrijednosti u stvaranju modernog gastronomskog turističkog proizvoda koji omogućuje pozicioniranje među prestižne destinacije na sve zahtjevnijem međunarodnom tržištu. Hotel je osvojio četiri uzastopne nacionalne nagrade kao najbolji boutique-hotel u Hrvatskoj, potom je uslijedila nagrada za izvrsnost u kvaliteti. San Rocco je  prema službenom Istra Gourmet vodiču najbolji restoran u Istri, vodeći restoran za Hrvatsku među restoranima članovima prestižnog europskog udruženja Jeunes Restaurateurs d’Europe, najbolji hotelski restoran u regiji Alpe-Adria. Priznanje je osvojio i vlasnik Tullio Fernetich kao pojedinac. Fernetich je primio nagradu Anton Štifanić, prestižno odličje turističkog sektora u Hrvatskoj.

SanRocco park- Dean DubokovicGourmet restoran San Rocco je odavno čvrsto prisutan u najpoznatijim međunarodnim i nacionalnim gastronomskim vodičima, npr. Gault Millau, Le Guide de l’Espresso, Gambero Rosso, A tavola con le Venezie, Magnar ben, i drugima.

S dvadesetak stalno zaposlenih djelatnika, od početaka do danas Hotel San Rocco nikada nije zatvorio svoja vrata. Od otvorenja 2004. pa do sada konstantnim ulaganjima usavršavana je ponuda, prilagođavana međunarodnim standardima. Tako je 2010. otvoren wellness centar San Rocco s natkrivenim bazenom i prostorijama za njegu tijela te je proširen park. Godine 2011. sagrađene su pomoćne prostorije i proširena je terasa.  Sljedeće  godine povećani su smještajni kapaciteti, obogaćenjem novom Cavallier Suiteom za najzahtjevnije goste, i s dodatnom modernom sobom.

Obnovljen je i eksterijer, usklađen s očekivanjima najzahtijevnijih gostiju. Usred obiteljskog maslinika – iz kojega se proizvodi dio ekstra djevičanskog maslinovog ulja San Rocco što je i ove godine uključeno u Flos Olei, vodič najboljih ekstra djevičanskih ulja u svijetu – izgrađen je novi moderan bazen. Mjesto je to gdje će gosti, milovani i zaštićeni jedinstvenom tradicijom što je oživljavaju drevni zidovi stare brtoniške uljare, moći uživati u pravim osjećajima istinskog ruralnog života koje ovo mjesto pruža. Sagrađene su nove sanitarne prostorije, otvoren je i ljetni bar gdje se  gostima nude, u sjeni stogodišnjih stabala, najbolja vina ovoga kraja. Jedinstvena vina zahvaljujući raznovrsnosti četiri zemlje što ovdje u Brtonigli pronalaze svoj najviši izraz.

                Proširen je ljetni predio Gourmet restorana San Rocco koji je postao udobniji, te prestižniji i ekskluzivniji zahvaljujući i izgradnji nove fontane i terase. Restoran je postao referentna točka ljubiteljima dobre kuhinje, što je plod talenta i strasti, kako glasi slogan udruženja Jeunes Restaurateus d’Europe.

                Izgradnja ovih novih sadržaja poseban je poduzetnički napor koji ne usmjeren ne izravno na povećanje broja posjetitelja nego za podizanje kvalitete kroz prijenos onih pravih vrijednosti istinskog seoskog života ovog posebnog kutka istarskog teritorija. Te su vrijednosti bile niti vodilje članovima obitelji FernetichTulliju i Riti te djeci Teu, Luani i Roccu u tome kako da pretvore Hotel San Rocco u jedinstveno turističko i gastronomsko mjesto, pojam šarma, izvornosti i tradicije.

ISTRIA WINE WALK. – Istra je dobila novu akciju vezanu uz eno-gastronomiju, rekreaciju i turizam – pješački pohod pod nazivom Istria Wine & Walk. Akcija je prvenstveno okrenuta pred i posezoni, da se potencijalnim gostima i u to vrijeme kad nije doba godišnjih odmora, kupanja i sunčanja ponudi novi sadržaj i dodatni motiv za dolazak.

Na prvom pohodu, na području sjeverozapadne Istre, našlo se gotovo 400 ljubitelja istarskih vina i delikatesa. Sudionici su iskusili i bogme okusili avanturu na 11 km šetnji prelijepim istarskim krajolikom. Na pješačkoj ruti ih je čekalo sedam postaja na kojima se nudila okrepa s domaćim specijalitetima kao pršutom, sirom, tortelonima, delikatesama od boškarina te vinom, nazočni osobno osmero vrhunskih istarskih vinara i sedam lokalnih proizvođača delikatesa i ugostitelja. Gosti-šetači prošli su vijugajućim cestama uz vinograde i maslinike, obišli i vidikovac s pogledom na planinske vrhove Ćićarije te park prirode Škarline smješten nadomak Brtonigle, ponuđeno im je i da razgledaju izložbu Teran u galeriji Tigor i da posjete dva vinska podruma nadomak Brtonigle.

Iznimno nam je drago da je prvi Istria Wine & Walk privukao toliku pažnju i to nam je poriv da nastavimo s održavanjem manifestacije i s promocijom klastera sjeverozapadne Istre, rekla je Sanda Bravar, direktorica TZ Grada Umaga.

ŠTO ŽENE ŽELE ZA 2015? LUKU KRAJANČIĆA! – Akcija ŠTO ŽENE ŽELE koju već četvrtu godinu za redom uspješno organizira udruga WOW ženski je izbor vrhunskih vina kušanih u prethodnoj godini. Pobjednička vina biraju se na nekoliko razina u četiri kategorije:  bijela, ružičasta, crvena i slatka vina. Izbor, u kojem elektroničkom poštom priliku ima glasovati 150 redovnih članica udruge WOW i oko 400 WOW simpatizerki, odvija se prema autorskoj listi sommeliera, a ove godine sastavljao ju je Mario Meštrović, sommelier i član HSK, voditelj restorana Mon ami u Velikoj Gorici.

WOW - Barbara Županić, Martina Bek, Martina Škavić

WOW žiri – Barbara Županić, Martina Bek, Martina Škavić

U finale izbora ušla su tri bijela vina: Malvazija 2013 – Kozlović; Pošip Intrada 2011 – Krajančić i Chardonnay Premium sur lie 2011 vinarke Jasne Antunović, WOW članice. Tri najbolje plasirana crvena su bila: Gran Teran 2009 – Coronica; Syrah 2010 Korlat – Badel 1862 i Cuvée Boškinac Cabernet Sauvignon/Merlot 2011 – Boškinac. Odabrana su i dva roséa: Rosé 2013 – Tomaz i Rosé 2013 od Korta Katarine. Dva slatka vina: Rajnski Rizling 2011 izborna berba prosušenih bobica od Bodrena i Graševina 2009 ledeno vino od Galića.

U posljednjoj, trećoj, fazi izbora, o pobjednicima u svakoj kategoriji odlučivao je žiri na kušanju naslijepo u sastavu: Nevenka Škavić (3. Stupanj WSET), Martina Bek (2.stupanj WSET) i Barbara Županić (1.stupanj HSK).

Za razliku od medalja i diploma koje vinari obično osvajaju, u WOW akciji Što žene žele pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju konkretne nagrade, tj. vrijednu skulpturu koju je dizajnirala poznata dizajnerska Grupa, a ukupni pobjednik, dobitnik WOW Grand Prixa odlazi na  nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju, što ove godine omogućuje Peugeot.

Nakon što je 2012., Gianfranco Kozlović zahvaljujući malvaziji Santa Lucia putovao u Bordeaux, 2013. Saša Senjković je zahvaljujući ružičastoj Spoži putovao u Champagnu, a prošle godine trijumfirao Moreno Coronica svojim teranom i otputovao u Barcelonu i Penedes, na dodjeli u zagrebačkom restoranu Balon proglašeni su ovogodišnji laureati.

U kategoriji ružičastih vina: Rosé 2013 – Korta Katarina; u kategoriji crvenog vina: Syrah 2010 Korlat – Badel 1862; u kategoriji slatkog vina: Graševina 2009 ledeno vino od Galića, te u kategoriji  bijelog vina: Pošip Intrada 2011 korčulanskog vinara Luke Krajančića, koji je ujedno osvojio WOW Grand Prix.

Gosti iz Makedonije s domaćinima Zoranom Šimunićem Zokom i Robertom Riplijem

Gosti iz Makedonije s domaćinima Zoranom Šimunićem Zokom i Robertom Riplijem

ERA ZA 200 E(U)RA! – Vranec, 2012, iz Tikveškog vinogorja i iz vinograda na 400 metara nadmorske visine, grožđe prosušivano na trsu, 12 mjeseci barriquea (makedonska hrastovina!), čak 17 vol % alkohola, sjajnih 8 g/lit ukupne kiselosti, a evo nešto i samo, tj. samo 2,4 g/lit ostatka sladora (iako djeluje slađe!), vrlo koncentrirano, boja crna kao zečja krv, nos izražen, vrlo voćno (tamno bobičasto voće, posušeno, ukuhano) i začinsko, s poljupcem papra i zelene paprike (paprike ne u smislu vegetalnoga nego začinskoga!), metvice…

OLYMPUS DIGITAL CAMERACijena butelji od 0,75 lit iz podruma, dakle bez pdv-a: 200 eura! ERA za 200 E(u)RA.

Enolog Bovina Boris Nećev kaže da mu je to, tj. Era, najbolji eno-uradak do sada. Vino se, barem zasad, može kupiti samo u podrumu Bovina. Kušao sam ga prigodno ovih dana u Klubu Gastronomada u Zagrebu. Bilo je pitanja nazočnih vrijedi li doista to vino toliko novaca. Ne treba se s time zamarati: sve danas vrijedi toliko po koliko se može plasirati, samo bitno je da se ponuđač i ohrabri izaći s nekim izvanserijskim proizvodom po izvanserijskoj cijeni, a braća Bogevski, vlasnici Bovina, na to su se odlučili…. Bravo! Pustimo naše kuknjave kako narod nema para… I pomirimo se s time – ma koliko ova rečenica zvučala brutalno – da u društvu neke stvari, jednostavno, nisu ili uopće nisu dostupne svima. Kad je nešto ekstra i ako se s ponudom umije prodrijeti u krugove koji se razumiju ili misle da se razumiju u materiju i imaju novaca, zasigurno je moguć plasman, pa i kod nas!

Tko od proizvođača U POŠTENOJ NAMJERI tako ne gleda na stvar teško da se može dignuti iznad prosjeka – koji teško da koga zanima. Ovako, jednostavno, danas treba postupiti, da se vidi do kuda se, i tržišno vezano, može stići u kakvoći, i do koje (novčane) granice se, marketingom, može doći u plasmanu!

Boris Nećev i Tihomir Pop Asanović

Sve sami vranci: Boris Nećev s Erom 2012  i Tihomir Pop Asanović s vinom  Agipka 2012 (mpc. između 120 i 140 kuna)

Neki dan, kad je Bovin gostovao kod Gastronomada – Zorana Šimunića i Roberta Riplija – bilo je lijepo, jer uz ovo vino u kojemu se osjeti toliko sunca i u boji vidi toliko zdrave krvi, vratila se nakratko i mladost: sjećanje na niz hitova legendarnog zagrebačkog rock-sastava Time (Dado Topić, Vedran Božić, Mario Mavrin, Ratko Divjak, i zagrebački Makedonac Tihomir Pop Asanović…), sve do onoga – Makedonija, koji ide otprilike ovako: Tamo gdje, vječno sunce sja/ tamo je Makedonija/ zemlja koja je/ tako voljena… / Kad je sve/ tužno ti se sjeti nje/ Makedonija ti pruža radosti sve… VRANEC!

Bovin je inače najveća vinarija u privatnim vlasništvu pojedinca u Makedoniji. Braća Bogevski startala su 1998. s oko 100.000 litara vina godišnje, a sad im se proizvodnja kreće oko 1,5 milijuna litara. Izvoz je u čak 35 zemalja!

O Sauvignonu bijelome iz 2014 te Chardonnayu 2014 i Roséu? Ma, ono pravo je crno. Stiglo je dakako poslije bijeloga, počelo je s crnjakom s pozicije Dissan za koju mnogi kažu da je poput našeg Dingača. Tikveško vinogorje, oko 700 metara nadmorske visine, nagib od 15 posto, mnogo sunca, toplo, stalan vjetrić s okolnih planina, eko-uvjeti, noći svježe (idealno za dobro dozrijevanje!). Bovin Vranec Dissan 2012 – s oko pet Bovinovih hektara vinograda na Dissanu, loze stare 50 godina. Vino da ga se zapamti. Po meni, zvijezda dana bio je vranac AΓYΠKA 2012, izrazito voćno i gusto, snažnoga tijela ali nimalo zamorno i teško.

NA SUD ZBOG NEŠPRICANJA – Nekoliko je već burgundijskih vinogradara/vinara okrenutih biodinamskoj proizvodnji završilo na sudu jer su odbili poslušati službeno naređenje vezano uz zaštitu vinove loze i nisu htjeli prskati  zaštitnim sredstvima iz grupe insekticida.

Najnoviji je slučaj Thibault Liger-Belair, koji ima vinograde većinom u Nuits-Saint-Georgesu u departmanu Saône-et-Loire, a jednim dijelom i u apelaciji Beaujolais, u Moulin-a-Ventu, koji je pak u departmanu Rhône, a kvaka je u tome što su propisi u dva departmana – različiti.

Kad su inspektori zaduženi za nadzor Ligerovih posjeda ušli u vinograd u Moulin-a-Ventu vidjeli su da unatoč tome što je odredba u departmanu Sâone-et-Loire bila da je prskanje nužno Liger nije obavio traženu zaštitu, pa su ga prijavili. A Liger, koji kao biodinamičar izbjegava zaštitna sredstva sa završetkom –icidi, branio se time da vlasti u departmanu Rhône kamo pripada taj njegov manji posjed nisu tražile takvu zaštitu, inače usmjerenu protiv jednog insekta krivog za velike štete na lozi time što prenosi bolest koja se manifestira žutilom na lišću posebice Chardonnaya i potom ugibanjem biljke. U departmanu Sâone-et-Loire uspaničili su se zbog pojave te boesti i odredili preventivno prskanje da se pobiju insekti prenositelji. Liger odvraća da je njegovo imanje u Moulin-a-Ventu 40 kilometara udaljeno od mjesta Plottes u Maconnaisu gdje su pojava insekata prenositelja i bolest evidentirani, te da on tu nema Chardonnay nego Gamay.

Fatalna bolest koja starta žutilom lista prvi put je zabilježena 1949. u Armagnacu. Protiv prenositelja rabe se insekticidi, a zbog toga su na velikim mukama vinogradari koji su se, svjesni velikog zagađivanja tla sintetskim zaštitnim sredstvima, opredijelili za eko-uzgoj.

VINOGRADI u KINI – Je li doista Kina zemlja s najviše vinograda na svijetu, kako je nedavno objavila ugledna novinska agencija Bloomberg, navodeći da najmnogoljudnija država na našem planetu broji oko 800.000 hektara pod trsjem?

Bloomberg je kao izvor podatka naveo OIV, međutim to nije odvratilo novinara njemačkog časopisa Meininger’s Wine Business Internationala, kojemu se brojka od 800.000 hektara učinila nerealnom za Kinu, da istzraži stvar oko Velikog kineskog trsnoga zida. To više što sâm OIV navodi da je aktualna francuska proizvodnja vina pet puta veća od kineske.

I, bio je u pravu: ispostavilo se da statistike OIV-a koje govore o 800.000 ha vinograda u Kini pokazuju, doista, ukupan broj hektara pod vinovom lozom, ali da površina s trsjem za proizvodnju vina iznosi tek 40.000 ha, ostatak čine plantaže na kojima se uzgaja stolno grožđe. Inače, najznačajnija kineska oblast za uzgoj grožđa za vino je Ningxia.

Kina je, inače, najveći proizvođač stolnoga grožđa na svijetu, ali i najveći potrošač voća – tamo se, navodno, godišnje konzumira oko 7,2 milijuna tona voća, s time da potražnja za stolnim grožđem stalno raste, oko 10 posto na godinu.

Vinski vrh - Tomislav Bolfan i enologinja

Vinski vrh – Tomislav Bolfan i enologinja Irena Žugec, koja u ruci drži famozni rog biodinamike

BOLFAN VINSKI VRH – EKO-ENO-GASTRO ODREDIŠTE – Prije gotovo deset godina ponad Hraščine otvorena je vinarija Bolfan Vinski vrh. Zagrepčanin Tomislav Bolfan kupio je imanje od bračnog para koji je ovamo stigao iz Njemačke i počeo saditi trsje 2001. Suprug Nijemac, uspješan poslovni čovjek, supruga Zagorka, ona upravo odavde. On osobito

Mali Monty - prvo tele Crvenog angusa na Vinskome vrhu

Mali Monty – prvo tele Crvenog angusa na Vinskome vrhu

zaljubljen u vino, odlučio je na kosinama brdašca okrenutoga jugu podići vinograd, a na hrptu brijega sagraditi vinski podrum i proizvoditi vino. Ali sudbina nije htjela da i poživi, a gospođa se sama u vinskome segmentu nije baš snašla. Pojavio se Bolfan, inače također uspješan poslovni čovjek (u segmentu elektrike) i također zagorskih korijena, i također zaljubljenik u vino, i preuzeo imanje. Nakon stanovitog vremena klasične proizvodnje, a potaknut osobnim zdravstvenim problemima, Bolfan, svjestan da zdravlje uvelike ovisi i od prehrane i kakvoće namirnica što se hranom i pićem onose u organizam, opredijelio se na konverziju proizvodnje prema ekološkome, a potom ide i dalje, prema biodinamici. Literatura na tu temu, posjeti eko i biodinamskim gospodarstvima po Austriji,

Branimir Puškadija s bočicom ulja od koštica Pinota crnoga

Branimir Puškadija s bočicom ulja od koštica Pinota crnoga

Njemačkoj i drugim zemljama, kad je stekao dovoljno saznanja bio je spreman ozbiljno startati s tim novim pristupom.

Danas je posjed Vinski Vrh, koji je u međuvremenu dobio i atraktivni restorančić te prenoćište s pet ekskluzivno uređenih dvokrevetnih soba, znan po dobrome vinu, po proizvodnji povrća, žitarica i to od starih, tradicijskih sorata, ali i mesa, za potrebe obitelji i za potrebe restorana, tj. za goste. Bolfan je svojedobno nabavio nekoliko grla pasmine crveni angus, prvenstveno s ciljem da dođe do prirodnog gnojiva za svoje nasade, a onda i da i mesom obogati jelovnik. Početkom ove godine svijet je ugledalo i prvo tele iz toga stada, nazvano Monty. Kum je teletu udruga G.E.T. (=gastronomija, enologija, turizam) Report iz Zagreba, koja je u povodu tog radosnog događaja ali i u povodu skorašnjih punih deset godina Vinskog Vrha, organizirala posjet imanju i Tomislavu Bolfanu. A on se pak pobrinuo da za tu prigodu prezentira svoja vina i hranu u ponudi u svom lijepome restorančiću.

Imanje je inače otvoreno za posjet svim ljubiteljima vina koji su, veli Bolfan, uvijek dobrodošli u razgled, na degustaciju, upoznavanje s Bolfanovom filozofijom proizvodnje vrhunskih vina i hrane na prirodi prijateljski način, na edukativne seminare, na uživanje u ovoj oazi potpunog i relaksirajućeg mira.

Novinare su na Bolfanovom Vinskom Vrhu uz vlasnika Tomislava Bolfana, dočekali upravitelj vinarije Branimir Puškadija i enologinja Irena Žugec. Nakon obilaska imanja – za vrijeme kojega su novinari imali priliku vidjeti biodinamički gnoj iz roga, zakopanog prošle godine oko Miholja a iskopanog ove godine pred Uskrs; gnoj je kompaktne strukture, a miriše na bogato, prirodno, šumsko tlo – slijedilo je kušanje ekoloških i biodinamičkih proizvoda, tj. i hrane i vina s imanja Bolfan Vinski Vrh i s obližnjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Degustacija hrane: zagorski sirni štrukli sa sirom i vrhnjem od OP-a Piki, ukras i dopuna bili su čips od jabuke iz vlastite produkcije te bagremov med od OPG Grobotek i orašasto voće; teleće rolice od crvenog angusa od OPG-a Vanjek punjene povrćem i pinjolima u umaku od kruške, metvice, bosiljka i vlasca, s parenim povrćem EKO Severa; iskošteno domaće pile OPG-a Sabolić punjeno mlincima od cjelovitog brašna od sorte pir koje je napravio kuhar Vinskog Vrha Krešo. Uz meso su bili umak od borovnice i kao poseban prilog svježe ubrana salata iz ekološkog, domaćeg uzgoja; povrtni čušpajz (povrće od EKO Severa) – korabica, celer, peršin, mrkva, kelj, poriluk… Uz hranu su ponuđena i okusna ulja, a s posebnim je ponosom predstavljeno hladno prešano ulje od koštica grožđa crnog pinota.

Vina: pjenušac Centurion silver – od bijelih sorti sa svih padina imanja; pinot crni rosé iz 2014; pinot  sivi iz 2014 – premijerno kušanje; sauvignon blanc iz 2014 – premijerno kušanje; Crni pinot Primus 2011; Rajnski rizling 2012, fermentiran na vlastitim kvascima; Pinot sivi 2013; macerirani traminac bez dodatka sumpora, vino koje još nije na tržištu a vrlo vjerojatno neće ni ići u širu distribuciju, ali će se moći kušati u posebnim prilikama na Vinskom Vrhu. Nažalost nije bilo i četiri dana u hrastovoj bačvi maceriranog sivog pinota Bolfan Primus Orange iz 2012. godine, proizvedenog u 3600 boca, naime to je vino  u potpunosti otkupila od britanska tvrtka Marks and Spencer…

Janez Istenič i njegova kćerka Barbara, s novim pjenušcem No 1 special

Janez Istenič i njegova kćerka Barbara, s novim pjenušcem Special No 1

SPECIAL STAMFORD BRIDGE NUMBER ONE! – Stamford Bridge u londonskom Fulhamu, stadion  nogometnog kluba Chelsea, i José Mourinho, nogomet, No. 1…  kakve to ima veze sa skorašnjom  50. godišnjicom proizvodnje pjenušaca na Bizeljskom, u neposrednom susjedstvu našega Klanjca?

I te kako ima! Nedavno je igrana utakmica između nogometnih reprezentacija Slovenije i Engleske i otud je krenula inspiracija, a uskoro – za tri godine, dakle 2018. slavit će se na Bizeljskom pola stoljeća proizvodnje pjenušavih vina klasičnom metodom, a također za tri godine bizeljski pjenušar Janez Istenič, nekad golman, dakle br. 1, ljubljanskog nogometnig kluba Olimpija, slavi 60 godina od svog nastupa za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije protiv Engleza upravo na Stamford Bridgeu. I

Ukopavanje šampusa na daljnje tri godine dozrijevanja pod zemljom

Ukopavanje šampusa na daljnje tri godine dozrijevanja pod zemljom

stenič, koji proizvodi pjenušac No 1 odlučio je uz spomenute jubileje izaći na tržište s još jednom, kako kaže poboiljšanom verzijom No 1 koju je već nazvao Special No.1 i za koju je kumstvo zatražio od glasovitog Joséa Mourinha iz kluba Chelsea, po njemu No. 1 među trenerima. Special No. 1 je od chardonnaya, žutog plavca i malo graševine iz berbe 2013, a upravo ovih dana kao prvi korak dolazećih pjenušavih svečanosti na Bizeljskome Janez Istenič stavio je 50 butelja dakako nedegoržiranog tog pjenušca u duboku jamu s podzemnim vodama ispred svoje zrionice pjenušavih vina te će tu te boce s pjenušcem na kvascu u vodi na temperaturi od oko 11 stunjeva odležavati još tri godine. Istenič, na slikama sa kćerkom Barbarom te s njom i sa sinom Mihom prilikom stavljanja boca u jamu, odredio je da pjenušac pred javnost izađe kao pas dosé, dakle bez dodanoga ekspedicijskog likera.

Toni Katunar i prof. dr. Edi Maletić

Toni Katunar i prof. dr. Edi Maletić

KATUNARI POMIČU GRANICEAnton i Toni Katunar iz Vrbnika pomiču granice uzgoja Plavca maloga, južnodalmatinske sorte koja se eto od prije nekoliko godina nalazi i u vinogradu na otoku Krku, zasad najsjevernije što se tiče produkcije vina od nje za tržište. Plavac mali zasađen je 2007. godine na položaju Sveta Lucija Šupele kod Baške. Tamo su Katunari, kad su s povećanim ambicijama glede kakvoće htjeli zauzeti od Vrbničkog polja neusporedivo bolju vinogradsku poziciju, zasadili Žlahtinu, Plavac mali (na najstrmijem je dijelu), Syrah, Grenache, Merlot, Debejan, Sansigot (Sušćan) i Kameninu. Inače, u Vrbničkom polju uz Žlahtinu imaju i Chardonnay.

Katunar: Šupele sv. Lucija

Katunar: Šupele sv. Lucija

Sveta Lucija je površine 30 hekltara od čega je – gustoćom od oko 8000 čokota po hektaru – zasađeno 25 ha. Žlahtine, koja je sađena 2004., najviše je – oko 100.000 trsova, tj. nešto manje od polovice od ukupnoga broja trsova koji će tamo biti kad se još zasadi preostalih pet hektara (računa se da će tada biti oko 230.000 panjeva).

Sveta Lucija Šupele je, kaže Toni Katunar, na slici, u Klubu Klastera Plavac mali u Zagrebu, s prof. dr. Edijem Maletićem, stručnjakom za vinogradarstvo sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta,  idealna za vinograd – na 45. je paraleli, na nadmorskoj visini je od 50 do 180 metara, okrenuta je jugu i jugozapadu, nagib varira od 5 do 30 posto, tlo je  vapnenačko s gornjim slojem od pijeska (mješavina kamena, crvene zemlje i pijeska), insolacija natprosječna, provjetravanje odlično. Zbog mikroklime dopušta posve eko-proizvodnju, sistemici se ne koriste a godišnje nije potrebno prskati više od dva puta, Katunar junior uvjerava da su prošle, meteorološki izrazito nepovoljne godine, na Svetoj Luciji Šupeleu prskali samo tri puta!

Zdenko Šember i njegovi pjenušci za Dinamo

Zdenko Šember i njegovi pjenušci za Dinamo

RemEMBER: ŠEMBER!!!

ZA DINAMO SPREMNI – Zagrebački Dinamo, dvostruka kruna 2015. Plešivički proizvođač Zdenko Šember bio je spreman za službeni početak slavlja u znaku otvaranja triju trolitrenih i jedne 4,5-litrene boce pjenušca Šember brut.

Bravo, Dinamo! Bravo Šember! RemEMBER: ŠEMBER!

Razigrani trio baletana pića, član u sredini ima solo točku

Razigrani trio baletana pića, član u sredini ima solo točku

DUBROVAČKE LJETNE IGRE – Koreografija na visini

 LES GRANDES DAMES – La Grande Dame – Veuve Cliquot – stigla je vrlo pompozno u Zagreb. U narančastome, ali nema veze s onime što ovdje nazivamo oranžnime. U Bistròu zagrebačke Esplanade dočekale su je les grandes damesJasna Mohor, Ana Grgić i Sanda Sokol. Jasna Mohor je iz zagrebačke uvozničke i distribucijske kuće za vino i jaka pića MIVA, Ana je chefica kuhinje u Esplanadi (mljac mljac!), a Sanda je u hotelskom odjelu za odnose s javnosti. Ali, gdje su les grandes dames obično budu i zaigrani the Big Boys– Gordan Mohor i Vlado Šušak, riječ je o momcima vezanima uz nogomet, i vino: Gordan je profesionalno igrao kao golman – evo kako je spretno ulovio, doduše ovaj put ne loptu nego ovu golemu bocu, a

Veuve Cliquot, Bistro Esplanade Zagreb: Jasna Mohor, Ana Grgić i Sanda Sokol

Veuve Cliquot, Bistro Esplanade Zagreb: Jasna Mohor, Ana Grgić i Sanda Sokol

Vlado je imao nogometnog trenera u tati Ivi, sad su obojica u vinskom biznisu i rade kao vinski trgovci i distibuteri.

S ljepoticama Cliquot: Gordan Mohor i Vlado Šušak

S ljepoticama Cliquot: Gordan Mohor i Vlado Šušak

Kao uvoznici šampanjca Veuve Cliquot, Mohor i Šušak u suradnji s Ivicom Krizmanićem Maxom, glavnim direktorom Esplanade *****, priredili su na terasi Bistròa, gdje se parkirala u stilu pedesetih prošlog stoljeća dizajnirana Žuta prikolica Veuve Cliquot On the Road, popodnevni šampanjski tulum na kojemu su se uz Udovičine bijeli i ružičasti brut posluživali mali zalogaji u kreaciji Ane Grgić. Žuta prikolica Veuve Clquot on the Road vozi Starim kontinentom i sad je po prvi put na svojoj promocijskoj turneji Europom pristala u Zagrebu, potom je krenula u Rovinj gdje je svoj šank otvarala u sklopu događanja Red Bull Air Race.

Putevi Gospodnji

Braća Šuljići - Anton (lijevo) i Boris (desno), s voditeljem Bistroa Aoetit Ivanom Jugom

Braća Šuljići – Anton (lijevo) i Boris (desno), s voditeljem Bistroa Apetit Ivanom Jugom

BOŠKI’NÁC = PAŠKO, i MISNO! – Jedan hotelijer, proizvođač vina, političar, a drugi – svećenik! Jedan u Novalji, drugi u Zagrebu. Susret na najboljem mogućem mjestu, nazvanome – Apetit. Na čistom zraku u blizini zagrebačkog Cmroka. Večera uz pašku janjetinu. Nedavno je dobila i zaštitu! Iako se, kako čujem iz ugostiteljskih i paških krugova, na tržištu pod paškom janjetinom proda najmanje 80.000 grla a na Pagu je registrirano samo 30.000 grla, ova je garantirano paška, uvjerava Boris Šuljić, hotelijer, proizvođač vina i političar, te nazdravlja Boškincem Cab/Mer 2007 svom bratu Antonu, svećeniku, koji pak veli da je taj crnjak iz 2007 tako dobar da svakako spada u kategoriju misnoga vina…  Tužno oko tog Boškinca 2007 je – da postoji još samo nekoliko boca…

Boris Šuljić, u sredini, s Markom Alilovićem, nekad chefom u Apetitu a sada chefom kod njega, te s novim chefom Apetita Kočišem

Boris Šuljić, u sredini, s Markom Alilovićem, nekad chefom u Apetitu a sada chefom kod njega, te s novim chefom Apetita Goranom Kočišem

Boris Šuljić, koji kaže da u svom hotelu-restoranu u Novalji ima puno gostiju iz Zagreba i sjeverozapadnoga dijela Hrvatske, došao je u Bistrò Apetit predstaviti dio novog jelovnika – jela što ih je prigotovio chef Marko Alilović, Slavonac koji se odlično snalazi u primorskoj kuhinji (carpaccio od paške janjetine, mousse od rakova – kaneštrele, salata od pikantne hobotnice, pečena paška janjetina i paški tiramisu te vina Gegić 2014 i Merlot rosé 2014, Boškinac Ocu 2012 (debit, gegić, sauvignon, chardonnay) i Boškinac Cab/Merl 2011 kao i Boškinac prošek. Sommelier Ivan Jug, voditelj Bistròa Apetit, prezentirao je novog chefa toga restorana Gorana Kočiša, koji je u realizaciji večere surađivao s Alilovićem.

KOLIKO u NAS VRIJEDI 24-KARATNO ZLATO? – Concours Mondial de Bruxelles 2015: Korlat merlot 2011 od Badela 1862 osvaja veliku zlatnu medalju, što znači da je po tamo postavljenim kriterijima toliko impresionirao međunarodne degustatore da su mu dodijelili najmanje 92 boda! Bodovna ljestvica na CMB-u je ovakva: veliko ili 24-karatno zlato – 92 do 100 bodova, zlato od 18 karata – 86,6 do 91,99 bodova, a srebro od 82 do 86,5 bodova.

Enolog Dubravko Ćuk, te, iz sektora marketinga i porodaje Badela 1862 Sanja Kunić, Ljerka Gorupić i Dalibor Kulišić

Enolog Dubravko Ćuk, te, iz sektora marketinga i prodaje Badela 1862  – Sanja Kunić, Ljerka Gorupić i Dalibor Kulišić

Badel 1862 u to ime u svojim je prostorima, uz pomoć kulinarske i sommelijerske ekipe zagrebačkog restorana Agava (Belizar Miloš, Darko Lugarić…), priredio je domijenak s degustacijom nagrađenih vina, s time da je direktor proizvodnje Badela 1862 enolog Dubravko Ćuk govorio o svakome vinu i najavio da potkraj ove godine na tržište treba izaći Korlat merlot 2012 koji u razvoju, rekao je, ide stopama ovoga iz 2011.

Jesmo li ikad prije, a, ako i jesmo kad je to bilo i koliko je to eventualno bilo puta na velikim svjetskim ocjenjivanjima vina za neki naš vinski uzorak primili takvo odličje?

Badel 1862 konstantno je uspješan na međunarodnim ocjenjivanjima, dosad je unutar te kuće s trofejima prednjačila Vinarija Daruvar uglavnom sa sauvignonom, sad ju je eto zasjenio Benkovac s Korlatom. Unatrag nekoliko godina vrlo uspješna je po međunarodnim trofejima i porečka Agrolaguna, ona se i ove godine domogla dosta medalja na Mundus Viniju, gdje je bodovanje nešto strože nego na Concoursu: veliko zlato dodjeljuje se za 95 do 100 bodova, zlato za 90 do 94,99 a srebro za 85 do 89,99 bodova.

Dubravko Ćuk s majstorima iz zagrebačkog restorana Agava koji su osmislili jela uz vina Korlat na prezentaciji - Darkom Lugarićem i Belizarom Milošem

Dubravko Ćuk s majstorima iz zagrebačkog restorana Agava koji su osmislili jela uz vina Korlat na prezentaciji – Darkom Lugarićem i Belizarom Milošem, Uz njih je Sanja Kunić iz marketinga Badela 1862

Zlato a pogotovu veliko zlato bogme valja zvrijediti! To svima mora biti jasno, medjutim nejasno je u kojoj mjeri naši domaći vinari valoriziraju te osvojene nagrade. Tržišno logično bi bilo da kad osvoje visoke trofeje – i malo agresivnije krenu u promidžbu, ali i da korigiraju ciienu butelji, jer ako se nešto, i to debelo, pozlati, ono valjda tržišno i dobiva na vrijednosti. U Badelu 1862, kažu mi, ne kane podizati cijenu 24-karatnome Merlotu Korlat 2011. Jedno od objašnjenja je da sad nisu vremena za poskupljenja, jer ljudi nemaju novaca, teško će se prodati ono što je skuplje.

Je li baš tome tako? A možda oni koji su zaduženi za plasman – ne znaju proda(va)ti! Ne umiju se približiti krugovima ovdje koji IMAJU novaca. Može biti istina da oni koji imaju novaca velike (naše) podrume ne percepiraju kao ponuđače proizvoda s dodanom vrijednosti, dobrim je dijelom to stoga što se ti podrumi do nedavno nisu ni suviše trudili u produkciji vina osebujnog karaktera i te navedene dodane vrijednosti, međutim sad kad se taj trud vidi i rezultira značajnim odličjima treba zapeti da se stav kod potrošača s debljim novčanikom promijeni.

K tome, pa zar i sad kad smo napokon u EU moramo ostajati ograničeni na vlastito tržište na kojemu većina ljudi nema novaca?

Svi trebamo biti svjesni toga da ako je nešto kvalitetno i, k tome, sa međunarodnim službenim priznanjem za kvalitetu, mora biti skuplje. To je tržišna logika. Kod mene prvog, kad vidim da proizvod sa silnim nagradama i koji se reklamira kao vrhunski a s relativno je nižom cijenom, javlja se sumnja – s obzirom da u proizvodnju vrhunske kvalitete valja uložiti više truda, vremena i sredstava – da me ponuđač, dodvoravajući mi se cijenom, zakida upravo na kvaliteti, moguće i stavljanjem na tržište u istoj ambalaži proizvoda koji nije na kvalitativnoj visini onoga što je pokupio odličja…

Opaaa...

Opaaa…

NERED BUS – Ha! Bad Blue Boys, Torcida, Legija, itd. Kaj velite, što biste rekli, ća ćete reć?…

CAPAIA, ALI IZ JUŽNE AFRIKE – Naviknuli smo da ono što je u vezi s vinom a kao naziv završava slovima aia dolazi iz Italije, poglavito iz Toscane, odakle su supertoskanci s aia na kraju zaludili svijet, konkretno npr. Sassicaia, Ornellaia, Piastraia… U ovome slučaju aia stiže iz Južne Afrike, a riječ je o posjedu Capaia, lijepom 140 hektara velikom poljoprivrednom imanju unutar kojega je 58 hektara vinove loze, na kosinama s tlom koje je mješavina ilovače i škriljevca, dakle vrlo pogodnome za produkciju vina s puno mineralnosti. Smješteno je u vinorodnoj zoni New Philadelphia blizu Durbanvillea, 30 km sjeverno od Cape Towna i 10 km od Atlantske obale. Od 1997. u vlasništvu je obitelji von Essen, koja je mnogo investirala u vinogradarstvo i podrumarstvo. Upravo ovih dana dioničar Capaia Wines Ltd. Postao je grof Stephan von Neipperg, vlasnik nekoliko vrlo cijenjenih posjeda u bordoškome kraju, konkretno to su među ostalima Château Canon La Gaffelière i La Mondotte, obadva u apelaciji Saint-Emilion Premiers Grands Crus Classés. Von Neipperg, koji je već investirao izvan Francuske primjerice u Bugarskoj, ali eto nikako da dođe i k nama, ocijenio je kako mu je sudjelovanje u proizvodnji vina u Južnoij Africi veliki izazov. Capaia Wines Ltd. Ima u portfoliju sljedeća vina: Capaia Sauvignon Blanc, Capaia Merlot-Cabernet, te kao špicu Capaia One (blend Merlota, Cabernet Franca, Cabernet Sauvignona, Petit Verdota, and Syraha).

Joszef  Bock, ovdje najbolji, inače i jedan od najboljih u Mađarskoj

Joszef Bock, ovdje najbolji, inače i jedan od najboljih u Mađarskoj

PANNON TOP 25 i HERCEGSZÖLLÖS u BORKALAUZu 2015 – Svakog proljeća vinska revija Pécsi Borozó iz Pečuha organizira strukovno vrednovanje vina panonske vinske regije mađarskoga juga i proglašava Pannonbor Top-25, tj. listu najbolje ocijenjenih uzoraka. S obzirom da, po pouzdanim pokazateljima dobivenim od Mađarske turističke zajednice, u posljednje vrijeme sve već broj Hrvata posjećuje Mađarsku, osobito njene dijeloove blizu državne granice s Lijepom našom, upravo i Pečuh, toplice Harkany i vinogradarsko-vinski Villany, evo i, kao neka vrstu vodiča za hrvatske vinoljupce, koja su se vina prijavljena na degustaciju i od kojih 54 vinska posjeda što su butelje dostavili našla na toj listi najboljih 25:  

Villányi Bock Cuvée 2011 – Joszef Bock Borászat; Árpád Villányi Kékfrankos 2011 – Brunyai Pince; Tolnai Chardonnay 2014 – Danubiana; Szekszárdi Merlot Rozé 2014 – Dúzsi Tamás; Szekszárdi Mesterünk Cuvée 2012 – Eszterbauer Borászat; Szekszárdi Bikavér 2012 – Fritz Borház; Szekszárdi Kékfrankos Prémium 2012 – Fritz Borház; Villányi Cabernet Franc 2011 – Halasi Gergely; Szekszárdi Cabernet Franc 2009 – Halmosi Pincészet; Pécsi Cirfandli 2013 – Hárs Pincészet; Pécsi Illatos Cuvée 2013 – Hárs Pincészet; Villányi Zöldveltelini 2014 – Kvassay Levente; Villányi Pinot Noir 2012 – Lelovits Tamás Pincészete; Villányi Cabernet Sauvignon 2009 – Müller János; Villányi Birtokbor 2011 – Riczu-Stier Pincészet; Villányi Rozé Cuvée 2014 – Riczu-Stier Pincészet; Szekszárdi Matéria Prima Merlot 2012 – Schieber Pincészet; Szekszárdi Cabernet Sauvignon Reserve 2012 – Schieber Pincészet; Szekszárdi Kékfrankos Reserve 2012 – Takler Borbirtok; Szekszárdi Merlot 5BB 2012 – Tüske Pince; Tolnai Merlot 2012 – Tűzkő Birtok; Tolnai Riesling 2014 – Tűzkő Birtok; Gróf Zichy Szekszárdi Syrah 2012 – Twickel Szőlőbirtok; Tolnai Cabernet Franc 2011 – Vitis Pince,; Pécsi Sauvignon Blanc 2014 – Wekler Családi Pincészet.

Časopis Pécsi Borozó, glavni urednik kojega je Zoltan Györrffy, inače izdaje eno-gastro vodič Pannon Borrégió Borkalauz odnosno Vinski vodič mađarskom panonskom vinskom regijom a u kojemu uz podrume i kapljicu prezentira i punktove gdje se dobro jede. A kako ima i dosta Mađara koji rado dodju u Hrvatsku, također na gurmanske užitke i također često u područja uz državnu granicu, u taj vodič – primjer je to i dobre pogranične suradnje – uvrštava se i naša Baranja, pa su eto u izdanju za 2015. unutra, nakon stranica na kojima je podrobno predstavljen cijeli taj kraj, uvršteni podrum Belje iz Kneževih vinograda (na mađarski:Hercegsöllös), podrum Kolar iz Suze i restoran Kormoran iz Bilja…

Mladen Horić iz MAM-VIN-a, Franjo Sinković iz Kluba Zagoraca, i plavci

Mladen Horić iz MAM-VIN-a, Franjo Sinković iz Kluba Zagoraca, i plavci

LJUBAV SJEVERA i JUGA…– Ljubav Sjevera i Juga? Plavca žutog i Plavca malog? Sjever, konkretno Sjeverozapad ima svoj plavac ali riječ je o dijalektalno bolje odgovarajućem nazivu Plavec, i on nije mali jer Zagorci ne vole malo, a nije ni crni nego je – žuti, dakle Plavec žuti. Naravno, daje bijelo vino. Koliko Plavac mali crni s našeg juga karakteriziraju visoki alkohol pa i tannin, toliko Plavec žuti karakteriziraju niži alhohol i viša ukupna kiselost. Pa, dok je Plavac mali crni prikladan za proizvodnju rasnih ozbiljnih vatrenih crnjaka s dužim dozrijevanjem u bačvi i za posluženje uz topla zamašćena jela, divljač, dotle je Plavec žuti osvježavajuće nepretenciozno vino koje može lijepo ići uz kakve sirove plodove mora, laganija topla predjela s tjesteninom, kuhanu bijelu ribu, ali i, npr., ohlađenog odojka, a zapravo je, posebice u današnje vrijeme globalnog zatopljenja, odličan kompanjon drugim i razvikanijim bijelim sortama u proizvodnji (i u nas sve traženijeg!) pjenušca. Ali, uz na sjeverozapadu Hrvatske i sjeveroistoku Slovenije tradicijski Plavec žuti (Plavec rumeni) postoje i Moslavac i razne beline pa dakako i druge svjetski znane bijele sorte – inače raširene i u cijelome ostalom sjevernom dijelu Lijepe naše, prikladne za proizvodnju krasnih osvježavajućih i aromatičnih (ne nužno alkoholno slabijih!) vina što se odlično slažu upravo s mediteranskom kuhinjom, primjerice graševina, chardonnay, sauvignon bijeli, rizling rajnski, zelenac, muškati, traminac…

Dvorana Kluba Zagoraca: veliko zanimanje za susret zagorskih vina i dalmatinskih plavaca

Dvorana Kluba Zagoraca u Zagrebu: veliko zanimanje za susret zagorskih vina i dalmatinskih plavaca

Pa, kako, onda, ne razvijati tu očitu ljubav Sjevera i Juga?

Upravo naglasak na eno-gastro spoju Sjevera i Juga stavlja već godinama časopis Svijet u čaši, za vino, kulinariku, turizam. Čak je na tu temu dao i naraviti zabavnu skladbu! Najnovija akcija u tome pravcu bila je ovih dana u lijepo uređenom Klubu Zagoraca u Zagrebu, gdje je ne kao konfrontacija nego kao komplementarnost predstavljeno šest vina (pet bijelih i jedno ružičasto) s područja Hrvatskog zagorja, koje je napokon počelo pokazivati veću ozbiljnost i kakvoću u domeni plemenite kapljice (prije službenog početka susreta dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba mr Franjo Francem, koji je u tijeku večeri i govorio o vinima, i sommelijeri Mario Meštrović i Zvonimir Koprivnjak te glavni urednik Svijeta u čaši Željko Suhadolnik imali su kušanje svih 12 za ponudu te večeri predviđenih vina i tu se zvijezdom pokazao Sauvignon 2013 Bolfanovog eko-Vinskog vrha), i šest vina od Plavca maloga s dalmatinskoga juga. I kroz tu prezentaciju Svijet u čaši i njegov izdavač MAM-VIN.d.o.o, spojili dvije udruge koje već dugo postoje u Zagrebu, svaka se već istaknula u organizaciji ne samo eno-gastro događanja nego i zanimljivih sadržaja na području kulture i umjetnosti (koncerti, recitali, likovne izložbe…), ali nisu se još družile i zajednički razvijale programe – Klub Zagoraca Zagorje vu srcu, i Klaster Plavac mali. Nakon ovoga susreta u Klubu Zagoraca stvari se mijenjaju – u sljedećem terminu Zagorci će gostovati kod Plavaca! Mogući su i zajednički nastupi i na nekoj trećoj pozornici.

Zagorsko bijelo...

Zagorsko bijelo…

... i dalmatinski plavci kod Zagoraca

… i dalmatinski plavci kod Zagoraca

U Klubu Zagoraca, pred brojnom publikom, iz redova Plavaca kao počasni članovi primljeni su Ivica Rilje, Željko Stipinović, Josip Vehovec, Velimir Bohač, Miran Hadži Veljković i Saša Zec, a u Udrugu Plavac mali iz zagorskih redova prof. Marinko Jurčević, prof. Ivan Dragičević, voditelj Kluba Zagoraca Franjo Sinković,  zatim Zlatko Petrović i sommelieri Zvonimir Koprivnjak  i Mario Meštrović.

Najuzbudljiviji trenuci naastupili su dakako kad su otvoreni degustacijski stolovi za hranu – hladni naresci, šunka pečena u krugu, pečeni bunceki s restanim krumpirom… (mesna sirovina bila je iz klanječke dakle zagorske mesnice Borošak), te vino, od zagorskih bili su tu Bolfanov Sauvignon 2013, Zdolcov Sauvignon 2013, Šafranov Muškat 2014, Rajnski rizling 2013 od Matoša, te Sokol od Severa i ružičasto od Petrača, a od vina s juga Miličićev Dingač 2010, Postup  2012 od Antunovića, Ivan Dolac 2008 od PZ Svirče, šibenski Plavac 2010 od Plenkovića,  Ruža Omiška od Nikše Mimice te Plavac Rota 2012.

Damir Folnegović Blaž i Mladen Horić iz MAM-VIN-a/Svijeta u čaši prezentiraju novu knjigu u natsajanju Atelje okusa, s ponajboljim recepotima i vinima iz ovog našeg područja

Damir Folnegović Blaž i Mladen Horić Muha iz MAM-VIN-a/Svijeta u čaši prezentiraju novu knjigu u nastajanju Atelje okusa Svijeta u čaši, s ponajboljim receptima i vinima iz ovog našeg područja

ENO-GASTRO UTORCI KOD GRGOSA – Grgosova spilja, u Otruševcu između Samobora i Bregane, vrijedna je dolaska i razgleda. Ali, vrijedno je i zasjesti vis à vis – u restoran Kod Spilje, koji vodi Stjepan Grgos. Kuhinja domaća, vrlo dobra, vinska karta bogata, a posebni termini su utorkom, manje-više svaki drugi utorak, kad se odabrano društvo Samoboraca i Plešivičanaca, te Zagrepčana sastaje na tematskom eno-gastro

Gosti, među njima i Radovan Marčić iz tv-Masterchefa, Marijan Žganjer, ugpostitelj  vinar, predsjednik Udruge samobodrskih vinara, te mesar

Gosti, među njima i Radovan Marčić iz tv-Masterchefa, Marijan Žganjer, ugostitelj i predsjednik Udruge samoborskih vinara, te mesar Vidović…

druženju. U ekipi je i Radovan Marčić, kojega poznajemo iz tv-serijala Masterchef. Kao teme unatrag kraćeg vremena bili su tartar-biftek, pa obrazine, kobasice tzv. pečenice s roštilja, i na tome susretu najavljena je sljedeća točka: iznutrice na razne načine. Nekoliko tamošnjih mesara donese svoje proizvode vezano na zadanu temu i od njih se prigotove jela pa se bira koje je najbolje. Samoborski i plešivički vinari sudjeluju s vinom.

Težak i teška: težak (radnik na zemlji), teška boca. Nabucodonosor, 15 litara na leđima. Domaćin Štef Grgos veseli se...

Težak i teška: težak (radnik na zemlji) on, teška boca. Nabucodonosor, 15 litara na leđima. Domaćin Štef Grgos veseli se…

Kao meštar-pečenjar kobasica, iz radionice samoborskih mesara Vidovića i Koprivnjaka te ugostitelja Žganjera (café bar Tin), iskazao se Damir Folnegović znan kao Blaž iz TV-Večernje škole i iz tv-serijala Blaževa kuhinja. Blaž i ekipa MAM-VIN-a kao izdavača a na čelu s direktorom Mladenom Horićem upravo rade na knjizi Atelje okusa u kojj bi se trebala naći – dakako receptima, te slikama – ponajbolja hrvatska jela i ponajbolja hrvatska vina…  A kao vinogradar-vinar iskazao se bogme Plešivičanac Zvonimir Tomac, koji se pojavio s 15-litrenom bocom naziva Nabukodonozor s vinom Amfora Rajnski rizling, nosio ju je – on težak a ona teška – na leđima i predao gazdi i chefu restorana Kod Spilje Štefu Grgosu. Obred je takav da nakon slanog i tekućeg druženja kod Grgosa ekipa završi na slatkom (kremšnite U prolazu) i opet tekućem druženju kod predsjednika Udruge samoborskih vinari tečeka Marijana Žganjera u Tinu.

Što su tražili, to su i dobili

STADE SE CVIJEĆE ROSOM KITITI… do HAPPILY EVER AFTER

Bracni par Jakobović

Bračni par Jakobović

…Gledam ja goluba, golubicu /Gledam ja lastu i lastavicu / Gledam ja, jedno drugo miluje /Gledam ja, životu se raduje…

Ah, kako život može biti lijep, kažu Mladen i Dušica Siber, Gordan i Ksenija Matković, Ilija i Pavica Jakobović, Dražen i Mirna Srb, Drago i Mirna Šurina, Ivan i Ivanka Dropuljić, Joško i Seka Zimić…, ovih dana u obilasku planetarno cijenjenih i popularnih vinskih posjeda u Toscani, nedaleko od Livorna i na Vinskoj cesti Costa degli Etruschi u zoni apelacije Bolgheri: Ca’Marcande (Gaja), Le Macchiole, Ornellaije, Tenute San Guido Sassicaije.

Bračni par MAtković

Bračni par Matković

Organizacija. Suhi u čaši. Što su tražili, to su i dobili.

A kad ljubav ošine, svašta se, bogme, događa. Netko bi se razveo – da se ponovo vjenča s istom osobom; čuo sam prije nekog vremena pater familiasa koji se, nakon više godina braka, odlučio na ovakvo komplimentiranje svojoj supruzi: Draga, zatražit ću od tebe razvod…  na što je draga naglo pozelenjela, pa jedva smogla snage za pitanje: A zašto? Pa da ponovno malo hodamo i da te zaprosim te da se ubrzo ponovno vjenčamo, ti ludice jedna, bio je odgovor supruga! Dražen i Mirna Srb odlučili su se također nakon niza godina što su u braku za novu svadbu, ali sa znatno pojednostavljenim birokratskim

Bračni par Šurina

Bračni par Šurina

postupkom od upravo navedenog primjera i bez stresa od neuobičajeno izraženog komplimentiranja: oni uskoro organiziraju ponovno vlastitu svadbu – nastupa im i Kićo Slabinac!, ali BEZ prethodnog razvoda. Upravo uz famozni podrum Ornellaia našao sam idealni ambijent da ih snimim vesele na njihovu bračno-predbračnom putovanju. U sklopu projekta kojim vezuju vino (kao umjetničko djelo) s drugim oblicima umjetnosti,

u Ornellaiji imaju dosta postavljenih umjetničkih kreacija nastalih na konceptu opisa u jednoj do najviše tri-četiri riječi karakteristike svake berbe na tome imanju, a ova instalacija s porukom napravljenom šišanjem zimzelenog grmlja u obliku slova i postavljena ispred ulaza u podrum Ornellaia sastoji se od dobro nam poznatih riječi sa lijepog završetka svake bajke: HAPPILY EVER AFTER (… I tako su dugo živjeli sretno…).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Djevojačka večer

Momačka večer

Momačka večer

Ručak u restoranu Tenute San Guido Sassicaia, zdravica u društvu s Riccardom Bindom, direktorom Konzorcija za vina Bolgherija

Ručak u restoranu Tenute San Guido Sassicaia, zdravica u društvu s Riccardom Bindom, direktorom Konzorcija za vina Bolgherija

Boravak u povijesnome kraju znanom po Etruščanima iskorišten je, uz slavonski kulin, kulinovu seku, šunku kuhanu u vinu (trebalo ga je 12 litara!), minestrone te slavonsko i toskansko vino i za djevojačku i momačku večer, istovremeno i u istoj prostoriji  samo za različitim stolovima (dakako, muški i ženski) u hotelu Carlo’s u mjestu – ni manje ni više nego Castagneto CARDUCCI, nazvanom u čast znanom talijanskom pjesniku Giosuéu Carducciju koji je tamo nekoliko godina živio u svojoj mladosti.

E, pa – HAPPILY (FOR)EVER AFTER

DOPFF au MOULIN 4 generationsCRÉMANT d’ALSACE – Vrlo često pjenušava vina bez obzira odakle su porijeklom nazivamo šampanjcima, ali zakonsko pravo na korištenje naziva šampanjac imaju samo pjenušci rađeni u francuskoj vinorodnoj oblasti Champagnei. U drugim vinorodnim oblastima Francuske, primjerice u Alsaceu i Burgundiji, rabe naziv crémant. Pionir alzaških pjenušaca je Julien Dopff, koji je početkom 20. stoljeća neko vrijeme boravio u Champagnei i kad se vratio u rodni Alsace sa sobom je donio šampanjsku tehniku proizvodnje pjenušaca te ju je prvi primijenio u svojemu podrumu. Pjenušac mu je odlično uspio i njega se smatra pionirom alzaških pjenušavih vina. Zahvaljujući uvelike zalaganju Julienova potomka, Pierrea Dopffa, u Alsaceu je kolovoza 1976. (idućeg ljeta puni se jubilarna 40.godišnjica!) kreirana apelacija  Crémant d’Alsace, s vrlo strogim pravilnikom kao bazom.  Jedan od najjačih, ako ne i najjači proizvođač pjenušaca odnosno crémanta u Alsaceu je kuća Dopff au Moulin, koja je upravo izašla s pjenušcem Blanc de Noirs 2012 od Pinota crnoga vinificiranog na bijelo. Na slici su četiri gebneracije obitelji Dopff, s imanja Dopff au Moulin.

Scheveningen Steigenberger hotelOD PINK DAYA DO DEN HAAGA – Debut na Pink Dayu u Zagrebu, a od prije kratkog vremena u – Den HaaguI Moguće i u Scheveningenu, naravno, ne u onome Scheveningenu o kojemu svako malo mi slušamo, nego u ljepšemu dijelu, naime Scheveningen, jedan od osam disktrikata Haga, s mnogo je hotela, ali ne onih… Scheveningen je i moderno ljetovalište s dugačkom pješčanom plažom, šetalištem, a na slici je hotel Steigenberger…. Frankovka Rosé 2014 iz PP Orahovice, napunjena u 6.500 butelja, poslana je kao uzorak nizozemskom kupcu i odmah nakon toga uslijedila je narudžba gotovo sve preostale količine Roséa iz 2014! Nizozemski mediji dobili su s ovih naših prostora ljepše teme – vino!  Vinski magazin WINE LIFE napisao je za Rosé 2014 da je izvrsno ljetno vino, a Hubrecht Duijker, jedan od najutjecajnijih vinskih novinara Nizozemske, najavio je za kolovoz u najtiražnijem nizozemskom dnevnom listu De Telegraaf članak o ovome Roséu pod nazivom Discovery of the month, otkriće mjeseca. Uz Frankovku Rosé, tvrtka Croatiangrapes ima u ponudi Graševinu i Frankovku iz PP Orahovice, te vrlo aktivno radi na prodaji i promidžbi hrvatskih vina, naročito online i putem društvenih mreža.

SuČ – 07/2015

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: