DUBROVNIK FestiWine 2015/ CRVIK, i CEBALO!

Dubrovačka karaka!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK 

Google translater: http://translate.google.com/translate_t  

CJELOTJEDNA MANIFESTACIJA POSVEĆENA ENO-GASTRONOMIJI u NAJLJEPŠEM GRADU NA SVIJETU BILA JE u ZNAKU KONAVALA (UKUPNI ŠAMPION OCJENJIVANJA, S OSVOJENIH VIŠE ZLATA i SA JEDNIM SREBROM, POBJEDNIK U IZBORU NAJBOLJEGA TEKUĆEG PRATITELJA MALOSTONSKIH KAMENICA u ČAŠI), TE DUBROVAČKE MALVASIJE, GRKA i PLAVCA MALOGA. O POBJEDNIKU POSEBNO i OPŠIRNIJE u IDUĆEM PRILOGU

Dubrovnik FestiWine, dubrovačka vinska setemana, potkraj travnja. Manifestacija, pod pokroviteljstvom Dubrovačko-neretvanske županije, posvećena vinu i dobroj hrani, konkretno vinu iz, logično, Dubrovačko-neretvanske županije.

Večer poezije pod okriljem Bakha, ocjenjivanje – kušači većma iz inozemstva! – i dodjela odličja, pa sljubljivanje malostonskih kamenica s dubrovačko-neretvanskom kapljicom, gala-večera s domaćim i inozemnim chefovima kao glavnim zvijezdama, prezentacije i promocije, festival Bakhova nektara… Cijele sedmice (setemana) u boljim dubrovačkim restoranima posebni menui (po prigodnim cijenama), uz sljedove kojih su se sljubljivala županijska vina…

Glavni dobitnik – vino od grožđa s trsja unutar Dubrovačko neretvanske županije!

 Šampion Andro Crvik sa županom Nikolom Dobroslavićem, te s jednim od prvih čestitara, Franom Milošom

Drugi regijski festival plemenite kapljice Dubrovnik FestiWine 2015. donio je i te kakav razlog za slavlje Andru Crviku i njegovu sinu Petru iz Konavala, te Branimiru Cebalu iz Lumbarde na Korčuli. Crvikov Pomet 2012 plavac mali selekcija ukupni je šampion Dubrovnik FestiWinea! Dok je taj zlatni uzorak prvak među crnjacima, dotle je Cebalov Grk 2013, dakako i on zlatni ali s neznatno manje bodova, pobjednik u kategoriji bijelih vina. Čestitke!

Pobjedničke butelje – Pomet plavac 2012 selekcija od Crvika, i Cebalov Grk 2013

Crvik se inače na festivalu istaknuo ne samo s crnim nego i s bijelim vinom, svojom Malvasijom 2013 Tezoro, koja je na ocjenjivanju kapljice u kategoriji bijeloga vina po broju osvojenih bodova završila na drugome mjestu, iza Cebalova Grka, i koja je na temelju glasovanja uistinu brojnog žirija (27 članova!) iz sektora eno-gastronomije proglašena najboljim parom malostonskim kamenicama na degustaciji/izboru održanome u sklopu Dubrovnik FestiWinea 2015 u restoranu Villa Koruna u Malome Stonu. Crvik je inače za svoju Malvasiju 2014 Tezoro primio srebrnu medalju, dok je za crna vina, pored zlata za šampionski Pomet 2012 plavac mali selekcija, zlata dobio i za Merlot 2012 Negromant i za cuvée Vilin ples 2012. Stoga se podrum Crvik može smatrati doista apsolutnim, nadmoćnim pobjednikom Dubrovnik FestiWinea 2015.

Na Dubrovnik FestiWineu 2015 dodijeljeno je 16 zlatnih medalja, od toga 12 za crna i četiri za bijela vina, te 12 srebrnih medalja. U odnosu na prošlu godinu, vina su ukupno gledano bolje ocijenjena, te je zajednički komentar kušača kako se napredovalo, pogotovo s plavcem malim. Ja bih svejedno dodao to da su osjetno narasla i bijela vina, bilo ih je nekoliko lijepih i iz vrlo problematične berbe 2014.

Osvajači zlatnih medalja su (redosljed je po oficijelno osvojenim bodovima): Branimir Cebalo za Grk 2013, Andro Crvik za Malvasiju dubrovačku 2013, Meneghetti-Glavić za Malvasiju 2013 i Frano Milina Bire za Grk 2014 Bire u grupi bijelih vina, te u kategoriji crnih vina Crvik za Pomet 2012 plavac mali selekciju, Šimunović i Szabo za Markus Pepejuh dingač 2011, Crvik za kupažu Vilin ples 2012, Obrt Dingač za Dingač 2011, Korta Katarina za Plavac mali 2010, Volarević za Plavac mali 2011 Syrtis, PZ Putniković za Libertas 2011, Vinarija Ponos Ivo Cibilić za za Dingač 2012, PZ Postup za Postup 2012, Crvik za Merlot Negromant 2012, Poljopromet d.o.o. za Plavac mali 2011 Terra Madre, i Dubrovački podrumi za Plavac Plausus 2009.

Usporedio sam svoje ocjene s finalnima i moj bi redosljed po dodijeljenim bodovima bio sljedeći: Malvasija 2013 Tezoro 2013 (Crvik), Grk 2013 (Cebalo), Grk Bire 2014 (Frano Milina), Malvasija 2013 kuća Glavić (Meneghetti Glavić) kod bijelih, a kod crnih: Dingač 2011 Markus Pepeljuh (Šimunović-Szabo), Vilin ples 2012 (Crvik), Postup Donja Banda (PZ Postup), Plavac mali 2011 Terra Madre (Poljopromet), Pomet 2012 plavac mali selekcija (Crvik), Dingač 2011 (Obrt Dingač), Merlot 2012 Negromant (Crvik), Plavac mali 2010 (Korta Katarina), Plavac mali 2011 Libertas (PZ Putniković)…

 Ocjenjivački žiri za vino

 S izbora najboljeg vina za stonske kamenice: Kao najbolje ružičasto vino uz kamenice izabran je Rosé 2013 od Korta Katarine

Korta Katarina, koja vinograde ima na pozicijama Dingač i Postup, izlazi još i s Plavcem malim, a i pošipom, Pošip međutim ne uzgaja nego grožđe kupuje u korčulanskoj Čari. Sva vina dozrijevaju u drvu – u podrumu je 220 barrique! – bijelo u količini od 50 posto i dužini od pola godine, tada se drveni dio pomiješa s pošipom samo iz inoksa, a crno najmanje po jednu godinu, slijedi najmanje po osam mjeseci odležavanja u boci prije izlaska na tržište. Lanjska berba bila je izrazito nepovoljna, ipak Korta Katarina je, kaže enologijnja Nika Silić, uspjela doći do neke manje količine dobroga grožđa od Pošipa, ali s nižim sladorima i s višom kiselošću nego što je standard za njihovo mirno suho vino, pa je svo dobiveno vino 2014. iskorišteno kao baza za – prvi Kortin pjenušac! Uvijek neko zlo i za neko dobro!  Sjedište Korta Katarine nalazi se uz samu orebićku plažu i s pogledom je na otok Korčulu. Kompleks s podrumom obuhvaća i veliku zgradu koja se preuređuje u i ugostiteljski objekt za turizam (osam soba i restoran), s pet zvjezdica, otvorenje se očekuje 2016.

 Krešo Vučković Bagio na sto je muka jer zbog loše prošlogodišnje berbe nije na Korčuli uspio doći do pošipa kakvoće koja bi zadovoljavala vinariju Dingač, a Pošip 2013 od Grgića, vrlo fin, na izmaku je. Miljenko Grgić, kojemu je sada 92. godina u tijeku, kad je došao na Pelješac namjeravao je kupiti terene za vinograd ali cijene parcela koje su bile pokrivene šumom i makijom bile su 20 eura za četvorni metar što mu je bilo previše, pa se odlučio pronaći pouzdane kooperante i od njih kupovati grožđe. Posao je išao dobro, Grgić se etablirao i sa svojim dalmatinskim eno-uradcima, proizvodnja se količinski pomalo širila i sad mu nedostaje podrumskog prostora, stoga je odlučena gradnja novoga podruma površine dva puta po 400 četvornih metara, građevinska dozvola trebala bi biti gotova ovih dana i gradnja starta odmah čim dozvola stigne. Očekuje se da bi prva berba u tom novome dijelu, koji je predviđen uz ovaj postojeći, bila na jesen 2016. godine. Ovaj dio gdje je podrum sada pretvorit će se, veli Krešo Vučković, u objekt s turističkom svrhom: u prizemlje će biti smješten restoran, a na katovima će se urediti visokokomforne sobe za turističko noćenje

 Pragovi za medalje bili su sljedeći: Veliko zlato – 92 do 100 bodova, Zlato od 85 do 91,99 bodova, Srebro od 82 do 84,99 bodova, Bronca od 75 do 81,99 bodova. S obzirom da s današnjima znanjem i opremom nije veliko umijeće proizvesti korektno pa i više nego korektno vino koje može (relativno) lako dobiti srebrnu medalju (80 ili 82 do 85 bodova) i s obzirom da je danas na globalnom tržištu i ponajviše takve kapljice, predlažem organizatoru za iduću godinu – bilo bi, smatram, korisno! – da se poveća raspon bodova za kategoriju takvih vina konkretno da srebro bude od 82 do 89,99 bodova, zlato, kojega je uvijek manje (i kojega treba i zavrijediti!), da bude od 90 do 94,99 bodova (promatrajmo ga kao 18 karatno), a veliko zlato (24 karatno) od 95 do 100 bodova. To postroženje zasigurno se neće svidjeti mnogima (u Dalmaciji), ali na taj način dubrovački bodovni pragovi bi se nivelirali, izjednačili s onima na renomiranim velikim svjetskim ocjenjivanjima poput Mundus Vinija i Concours Mondiala de Bruxelles, bitno je, ako se želimo uspoređivati s drugima, da zlato i srebro, kao što je to i u stvarnosti glede tih plemenitih metala, imaju svuda jednaki sjaj.

 POEZIJA UZ VINO, i u KUHINJI  

Ocjenjivača Bakhova nektara i ove godine je, kao i lani, bilo, s predsjednikom žirija, 15, brojni članovi stigli su iz zemalja Europske Unije koje slove kao jako dobra tržišta za vino, jedan degustator je bio Amerikanac a jedan je doletio čak iz daleke Kine! Predsjednik komisije: slovenski enolog Bojan Kobal, glavni meštar za vino Ptujske kleti Pullus, a društvo su mu pravili grčka enologinja Anna Aga, nizozemski novinar Chris Alblas, nizozemski uvoznik i trgovac vinom Paul Robert Blom (u Dubrovniku je proslavio 72. rođendan!), zatim enolog i dopredsjednik Hrvatskog sommelierskog kluba Franjo Francem, ugledni talijanski vinski pisac Andrea Gabbrielli, pa američki novinar Darrel Joseph, potom aktualni hrvatski prvak u sommelijerstvu Siniša Lasan, Angela Muir iz Velike Britanije, vinska konzultantica i jedna od glavnih na ocjenjivanju Decanter World Wide Award, konzultant u ugostiteljstvu Aleksandar Noršić, enolog Tihomir Prusina iz Bosne i Hercegovine, Jože Rozman, vinski novinar iz Slovenije, Željko Suhadolnik, glavni urednik časopisa Svijet u čaši, Šveđanin Lars Torstenson, koji radi kao enolog i eno-savjetnik na jugu Francuske (Languedoc) i Peng Wu, uvoznik vina i voditelj škole vina u Kini.

 Lijepi uvod u drugo izdanje regijskog vinskog festivala Dubrovnik FestiWine 2015: poetska večer Vino/Vinari u stihu – Vino u čaši! Pozornica zbivanja: elitni dubrovački hotel The Pucić Palace. Zvijezde večeri, uz akademika Luku Paljetka, vinogradari-vinari umjetnici Luka Krajančić, koji se dokazao kao pjesnik, te Frano Miloš, koji se dokazao i kao pjesnik i kao fotograf. Dva vinara dubrovačko-neretvanske županije pa na istome mjestu i događanju, k tome i s osmjesima! Govoreći OPĆENITO: ako u nekim stvarima – međuvinarskim odnosima – ne uspijeva vino sâmo, uspijeva eto vino povezano s umjetnosti!

Organizator – Dubrovačko-neretvanska razvojna agencija i, kao izvršni producent agencija Dubrovnik PartneR – za festival su napravili dobar raspored: odličan uvod bila je večer vina i poezije. Na toj večeri za pamćenje Vino/Vinari u stihu, pod pokroviteljstvom župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića, klasičan menu obogaćen je bio poezijom, svaki slijed na tanjuru popraćen je stihovima što Luke Paljetka, što vinogradara/vinara Luke Krajančića što Frana Miloša, te dakako kapljicom Krajančića i Miloša. Evo i nekih naslova radova tih vinara-pjesnika: Boje i suze Stagnuma, Kratko o kamenju, Težaška, Dil mene, Plavac, Konoba, Pelješki, Kamen, Plavac, Nevera….

Životno!

Dubrovnik, Stradun. Dolje: živost u uskim uličicama uz Stradun – puno restorančića

U dubrovačkoj setemani u srcu grada, u uskoj uličici i lokacijom tik uz Stradun, wine-bar je otvorila imoćanska vinogradarsko-vinarska obitelj Grabovac, koja inače, s malim zalogajima, uz vlastita vina nudi i vina Andra Crvika. Na slici su Nikola Grabovac i njegov rođak enolog kuće Mislav Maršić, dok nazdravljaju Grabovčevim pjenušcem za uspjeh lokala

Zatim, za ocjenjivače, u ponedjeljak i utorak predviđeno je ajnfaranje degustatora u Konavlima – kod Crvika, Karamana, u Dubrovačkim podrumima, te na Pelješcu – kod Rozića, Miloša, Saints Hillsa, Grgića, Korte Katarine. Smisao je bio uvući se u županijsko vino prije ocjenjivanja, posebice je to bilo korisno za inozemne degustatore. Vrijedno bi, po meni, tu priču od iduće godine proširiti i na Komarnu i na Korčulu… U srijedu i četvrtak odvijalo se strukovno ocjenjivanje vina (ponavljam: samo županijska, ne i ona sa strane!; ovaj put međutim s manje prijavljenih uzoraka nego lani).

Dubrovački podrum: temperamentna prezentacija Ive Ivaniša, u nazočnosti direktora Bože Martinovića. Dubrovački podrum danas upravlja s oko 40 hektara vlastitih vinograda, od toga 28 ha pokrivaju Merlot i Cabernet sauvignon, 11 hektara Plavac mali i jedan hektar Crljenak. Najuspjelija vina kuće su vrlo dotjerani Plavac Plausus i Merlotina, o jako dobrim godinama istakne se i Cabernet sauvignon Trajectum Miho Rozić s vinogradima je na sjevernoj strani poluotoka Pelješca. Trsje mu je – 25.000 loza – 80 posto na znanoj i prilično nakošenoj poziciji Mili, s koje se lijepo vidi more. Sorta Plavac mali, uzgoj – starinski, grmoliki, en gobelet. Rozić proizvodi ružičasto i crna vina – Plavac Ponikve, Plavac Mili u suhoj i polusuhoj varijanti te desertni poluslatki Plavac Elihu  Vrlo interesantan je Frano Miloš iz Ponikvi, umjetnička duša, vinogradar, vinar, maslinar, uzgajivač mediteranskog aromatičnog i ljekovitog bilja za čajeve, pjesnik, fotograf (sjajne slike!)… U vinskom segmentu osobito poznat po vinu Stagnum, koje (ono u suhoj varijanti) neki uzdižu u nebo a neki su – suprotnog stava. Priklonio se organskom uzgoju (od 2012. posjeduje i certifikat o tome) i, u podrumu, tradicijskom načinu rada. Masline – sorte su Oblica 80 posto i Paštrica 20 posto – daje međutim preraditi na najsuvremeniji način. S obitelji brine o 15 hektara vinograda, 95 posto pokrivenog Plavcem malim. On i njegov sin Ivan ponudili su u njihovoj lijepoj prostranoj kušaonici na degustaciju sve etikete, sa suhim i slatkim Stagnumima (Stagnume obično drži po tri godine u bačvi i onda još tri godine u boci), sa suhim se išlo do berbe 2003, jednu količinu toga vina čuvao je u boci sve do 2013. kad ju je pustio na tržište, dakako, po drukčijoj cijeni! Od vina dojmio me se osobito Stagnum 2007 kasna berba, poluslatko sa 16,5 vol % i 16 g/lit neprovreloga šećera, a maslinovo ulje, mljac – izvanredno!

 Na ručku u OPG Antunović u Kuni pelješkoj: na kušanje su od Vedrana Kiridžije stigli Dingač 2011 koji je ovih dana izašao na tržište, te, pretpretpremijerno, Dingač 2012 (jako dobar!) koji se uskoro treba napuniti u bocu

U četvrtak popodne prezentaciju svojih predikata u hotelu Lucić Palace održao je Boris Drenški Bodren, a navečer je u Excelsioru organizirana gala-večera sa chefom Tomažom Kaučičem iz vipavskog restorana Pri Lojzetu u Zemonu, te Excelsiorovim chefom Petrom Obadom.

Bodren u hotelu Lucić Palace. Došli su ga bodriti Andrej Markulin, upravitelj podruma Galić iz slavonske Zlatne doline, i Galićev enolog Slaven Jeličić. Bodrenu je, rekao je, dubrovačko tržište posebno interesantno jer naš jug nema taj tip slatkog predikatnog desertnog vina što ga on proizvodi u Hrvatskome zagorju, a Dubrovnik je i pun gostiju koji sebi takvo vino mogu priuštiti

Gourmet-spektakl pokazao se kao prava autorska večer s potpisom renomiranih kuhara. Za odabir vina i sljubljivanje s hranom za tu prigodu u Excelsioru zadužen je bio aktualni sommelijerski prvak Hrvatske Siniša Lasan, a kroz kroz program uz sedam kreativnih slijedova i sedam vrhunskih vina Dubrovačko-neretvanske županije vodio je Rene Bakalović. Prihod od večere, naplaćivane po osobi po cijeni od 500 kuna, namijenjen je jednomjesečnom stručnom usavršavanju u restoranu Pri Lojzetu u dvorcu Zemono za dvoje pobjednika u natječaju za mlade kuhare u organizaciji sklopu Dubrovnik FestiWinea.

_______________________________

 Tomaž Kavčić u društvu sa Sinišom Lasanom

SINIŠI LASANU MEĐUNARODNA ASI-DIPLOMA – Ovih je dana ASI (L’Association de la Sommellerie Internationale, Međunarodno udruženje sommeliera) objavio rezultate ispita za međunarodnu ASI diplomu (2015 International A.S.I. Sommelier Diploma). Ispit se sastojao od pismenog testa, opisa vina, eseja (sve na engleskom jeziku) te provjere praktičnih vještina (prezentacija i dekantiranje vina, pogađanje naslijepo dva vina i tri jaka pića). Ispit je održan istovremeno u devet zemalja u ožujku ove godine, pristupila su mu 52 kandidata, od kojih je sve testove i prepreke prošlo njih 22 (među njima šest Japanaca!). Ispitu u Hrvatskoj, u Akademiji vina u Zagrebu, pristupilo je sedam kandidata članova Hrvatskog sommelier kluba. Najbolje rezultate pokazao je Zagrepčanin Siniša Lasan, sada zaposlen u dubrovačkom restoranu Proto. ■

________________________________

U petak i za vikend na Pločama, u prostoru Lazareti, festival kapljice uz nastup proizvođača, bilo ih je manje nego lani pa se već počelo govorkati i da neki vinari bojkotiraju festival ali i da bi se manifestacija mogla od poligona za promidžbu regijskog tj. županijskog dubrovačko-neretvanskoga vina pretvoriti u još jedan opći sajam s uzorcima odasvud, što bi po meni bio skroz krivi potez. No, ipak, sada u Dubrovniku bili su gotovo svi vinari koji tu nešto znače (istina, šteta je da nismo sreli i Cebala, Birea i Krajančića). Objašnjenje župana Nikole Dobroslavića o tome zašto je u odnosu na lani falilo vina na ocjenjivanju i proizvođača na izložbi dano na službenom otvorenju festival ima logike: berba 2014. bila je tako loša da su proizvođači, od kojih ih je većina vrlo mala u kontekstu količine, izgubili i više od 50 posto od uobičajenoga roda, k tome kod nekih i ono što se uspjelo spasiti još uglavnom i nije bio spremno za kušanje/pijenje, a dosta proizvođača i nije bilo zadovoljno  razinom kakvoće kapljice iz tako slabe berbe pa je nisu htjeli pokazivati…

CRNO IZ POLJA, i KAPLJICA IZ POKALA

Paralelno s izložbom vina, u Lazaretima je održana prezentacija Kreiranje novog vina na bazi sorte Plavac mali, naručitelj je bila Dubrovačko-neretvanska županija, a izvršitelji prof. dr. Edi Maletić i prof. dr. Damir Kovačić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, zatim Frano Vlašić, Jakov Kolega, kao i Miodrag Hruškar i Krešimir Hren iz tvrtke Eno-ekspert. Pošlo se od toga da vino od Plavca maloga od grožđa iz vinograda u polju, dakle sa slabijih položaja sve više gubi pozicije na domaćem tržištu, a cilj je bio ponuditi novo, kvalitetno vino za svaki dan, za srednji cjenovni segment i za širi sloj domaćih potrošača.

__________________________________

KREACIJA NOVOG VINA NA BAZI SORTE PLAVAC MALI – O čemu je riječ, kako je stvar zamišljena i postavljena?  Evo: naglasak je na podizanju kvalitete vina nižeg i srednjeg ranga kakvoće!

Po provedenoj anketi ispostavilo se da većina potrošača percipira plavce kao visokokvalitetna i vrhunska vina s (pre)visokom cijenom. Plavci osrednje kakvoće i iz srednjeg cjenovnog segmenta imaju prilično nepovoljan odnos cijena-vrijednost. Nešto je, kazano je na predavanju, trebalo napraviti da se i plavci iz tog srednjeg cjenovnog razreda tržišno podignu.

Kod plavaca iz srednjeg cjenovnog segmenta i osrednje kakvoće trebalo bi revidirati rad u vinogradu i u podrumu, a prihvatljive bi bile, rečeno je kroz prezentaciju, kupaže s drugim kvalitetnim sortama. Mišljenja ispitanika oko slatkastih varijanti bila su podijeljena.

Napomena autora prezentacije: kupaže plavca s vinima drugih sorata ne bi trebalo nazivati plavcima, radi izbjegavanja mogućeg negativnog utjecaja na image vina od kultivara Plavac mali.

Povremeni potrošači i nepotrošači: preferencije su više u skladu s konceptom novog vina, modernoga vina, a to znači manje alkohona, te pitkija kapljica. Iskazana je naklonost slatkastoj varijanti i mješavinama. Posebno mlađi potrošači pokazali su se sklonima inovativnim rješenjima.

Problemi plavca iz polja: grubi tanini/trpkost, slabo tijelo, manjak kiselina, nesklad, nestabilnost, gubitak boje i arome. Plavac iz polja dakle nema veći potencijal.

Kovacic i HruskarProf.dr. Damir Kovačić i enolog Miodrag Hruskar za vrijeme prezentacije

U svakome slučaju, vino od Plavca iz polja mora se popraviti. U vinogradu se traži: manje opterećenje trsa, djelomična zamjena sortimenta radi eventualnih kupaža. Nužno je poraditi na vinifikaciji, korekciji tanina, po potrebi i na dokiseljavanju, vidjeti kako i u kojoj mjeri pribjeći kupažiranju s vinima drugih sorata. Proizvodnja vina orijentirana je na ona za svaki dan, za srednji cjenovni razred (mpc. 29,99 kn/boca), dakle, ponovljeno je, na manje alkoholno, pitko, skladno vino, u suhoj, polusuhoj i poluslatkoj varijanti, mješavinu plavca s drugim sortama, moderan i minimalistički dizajn, fantazijski naziv.

Za pokusna vina za ovaj projekt grožđe Plavca malog iz polja koristile su četiri zadruge vinificirajući manje količine (150 do 300 litara): PZ Dingač, PZ Janjina, PZ Putniković,  PZ Stoviš.

Bilo je nekoliko varijanti: sortno vino plavac mali – 100 posto; kupaža 1. plavac mali –  85 posto i merlot 15 posto; kupaža 2. plavac mali – 70 posto i merlot/syrah 30 posto; kupaža 3. plavac mali – 60 posto i merlot/syrah/cabernet sauvignon 40 posto; kupaža 4. plavac mali – 85 posto i merlot iz prethodnog godišta 15 posto… ∎

________________________________________

Prilika je ovo da se vezano uz vino od Plavca maloga ali i uz vino općenito kaže još nešto, što je bitno kako za njegovanje imagea kapljice nekoga teritorija, tako i za efikasan razvoj imagea vinorodnog područja i turističkoga odredišta.

ZANIMLJIVO JE DA SE NARUČITELJ KREACIJE NOVOG VINA NA BAZI SORTE PLAVAC MALI NIJE DOTAKNUO DINGAČA, A NI POSTUPA, KOJI BI TREBALI BITI PARADNI KONJI I DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE I CIJELE HRVATSKE! I NESHVATLJIVO JE DA VRLO FINI DUBROVAČKI UGOSTITELJSKI OBJEKTI – gdje je su i hrana pa i ambijent bili i više nego odlični, uvjerili smo se svi iz grupe ocjenjivača vina na Dubrovnik FestiWineu – NUDE U BOKALIMA VINO – valjda izabrano kao vino kuće – PORAŽAVAJUĆE KAKVOĆE I SASVIM U NESKLADU S IZVRSNOŠĆU JELA!

Boris Violić, koji je prošle godine na Dubrovnik FestiWineu osvojio medalju, te, desno, Mato Vlašić iz Prapratnoga na Pelješcu, s dvama vinima Prapratno 2012, jednime s bijelom etiketom i označenim kao vrhunsko (srebro na ocjenjivanju u Dubrovniku), mpc. je oko 90 kuna, a drugime s crvenom etiketom i označenime kao kvalitetno, mpc. je 50 kuna. Veli da mu je na komisiji na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo na kušanju za izdavanje dozvole za stavljanje u promet i to s crvenom etiketom (u Dubrovniku: visoka bronca, zamalo srebro) prošlo kao vrhunsko, ali da se s obzirom na sve slabiju kupovnu moć naših ljudi ipak opredijelio da ga označi kao kvalitetno s k.p. kako bi g, ne rušeći image bijeloj etiketi, mogao ponuditi jeftinije i doći do novca brže!

 Pozicije Dingača i Postupa s Plavcem malim mogle bi vjerojatno ući u kategoriju onoga što iz vrlo uređenog segmenta francuske apelacije i iz pripadajuće mu francuske terminologije poznajemo kao grand cru i premier cru! Ali iako se rado hvalimo dingačem i postupom, kod nas se ništa nije napravilo da tako i bude, tj. da se, naravno nakon, najprije, točnog prostornog definiranja, dakako u suradnji s vinogradarskom strukom, VINOGRADARSKE cru-pozicije Dingač i Postup (koje bi po meni trebale dobiti tretman nacionalnog parka gdje se ne može raditi kako je kome volja!) izrade za sve proizvođače obvezujući pravilnici o ponašanju u vinogradu i, poslije, u podrumu kako bi se isprofilirala stilistika vina dingač i pošip, te o najranijem mogućem, radi bolje propagande preporučljivo jednom udarnom terminu izlaska tih vina na tržište. Koga zanima kako se stvari uspješno rade može se informirati preko primjera vina barolo (dingač) i barbaresca (postup) u Pijemontu. Dakako da županija ne može tu uvesti diktat, ali može i morala bi autoritetom i ako treba uskraćivanjem određenih potpora financijskog ili drugoga tipa poraditi na tome da se vinari po županijskim vinogorjima a vezano uz određene posebnosti pojedinog užeg teritorija (bilo položaji posebne kvalitete, bilo dominantnost neke sorte…) KVALITETNO POSLOVNO UDRUŽUJU i da onda ONI, opet u suradnji sa strukom iz segmenta vinogradarstva i vinarstva te marketinga, donesu takve pravilnike, kao nužne temelje za unaprjeđenje kakvoće proizvoda, za razvoj robne marke teritorija i za dobru reklamu dotičnog teritorija.

Dubrovnik kao zvijezda našega turističkog juga tik je uz Konavle (Malvasija dubrovačka), nadomak je Pelješcu (Plavac mali; Ponikve, Dingač, Postup…) i otoku Korčuli koji pak ima svoj turistički biser – grad Korčulu (lumbarajski Grk, u unutrašnjosti Pošip)! U Dubrovnik ne dolazi bilo tko, dingač i postup a rekao bih i neka vina iz trsja s obećavajućih sjevernopeljeških Ponikvi, kao i zasad tek nažalost samo dva grka iz Lumbarde te neke prvoklasne pošipe, ne može pa i ne mora piti svatko. Kao što ni svatko, makar bi to želio, ne može voziti mercedes ni bmw a kamo li bentley, jednostavno jer to nije u stanju sebi priuštiti… Županija koja ima bisere Dubrovnik, Korčulu, ali i pelješke pozicije Dingača i Postupa, pa i doista interesantne položaje kod Ponikvi, ipak se, mislim, morala još prije dosta vremena usredotočiti na unaprjeđenje onog potencijalno najboljega što može ponuditi, što nosi reklamu na više frontova, što može biti i te kako dobra baza za turizam (eno-gastro turizam) i u mjesecima od sredine listopada pa do ožujka, kad se primjerice na Pelješcu ne može ili jedva da se može naći otvoreni hotel… Saints Hills Ernesta Tolja na festivalu u Dubrovniku prezentirao je dva nova vina: Black 2011, od Plavca maloga s Komarne uz dodatak plavca s Dingača, te bijeli Frenchie, od grožđa Sauvignona bijeloga iz Istre (bordoški štih!), odakle su i vina Nevina od Malvazije istarske i Chardonnaya. Frenchie je kao naziv izabran u čast Toljevog enologa savjetnika Michela Rollanda, na etiketi je njegov profil u crtežu

 S jedne strane dobro je međutim da se županija brine o tome kako kvalitativno unaprijediti ponudu vina pristupačnijeg cjenovnoga ranga, a s druge strane nevjerojatno je da produkciji bolje kakvoće vina i s primjerenijim odnosom kvaliteta-cijena već nisu dorasli svi lokalni vinari! To govori i o stupnju angažiranosti tih vinari vezano uz posao koji obavljaju.  Lako je moguće da je to baš i stoga što nisu skupa te na kolosijeku popularizacije svojega kraja i kroz svoj proizvod, nego se lovi pojedinačno, svatko za sebe, da se samo za sebe ulovi (neki zacijelo ne prezaju ni od lova u jače mutnome!) što više dok traje (ljetna) sezona…

 Dečki s Komarne – Davor Martinović, direktor posjeda Terra Madre Poljoprometa iz Metkovića, te Volarević, dolje je Mihovil Štimac s imanja Rizman (lijevo) u razgovoru s enologom Larsom Tornstensonom koji je bio o ocjenjivačkom žiriju

 Marija Mrgudić sa kćerkom Antonijom i s kolegom vinarom Pavom Miličićem. Marija je kao kuriozitet na festival donijela i bijelo vino od Plavca sivoga, mutanta Plavca malog

 Što se pak tiče posluživanja vina niskoprosječne organoleptike i kvalitete na otvoreno i u bokalima u boljim ugostiteljskim objektima, dolazak do zadovoljavajućeg rješenja svakako je kompleksan i kompliciran. Logično je da restoran ima u ponudi i neko kućno vino koje može plasirati po nešto nižoj cijeni, ali nije logično i normalno da vlasnik restorana, posebice ako je, k tome, njegov objekt na ekskluzivnome prostoru poput Dubrovnika, ne shvaća ili ga nije briga to da uvrštenjem u svoju ponudu proizvoda koji kvalitetom bitno odudara od svega ostaloga u lokalu ruši renome i sebi a u dobroj mjeri i predjelu gdje radi. I u izboru tog za gosta u restoranu cjenovno pristupačnijega kućnog vina valja se držati nivoa.

Činjenica je da uz premium i skupa vina za posebne trenutke postoje vina za svaki dan i za nešto jednostavniju hranu, a činjenica je i da neki gosti vole uz jelo i poslije jela popiti i koju čašicu više, pa u restoranu strahuju da bi naručivanjem butelja mogao jače stradati njihov novčanik. Zato je opravdano da i bolji ugostiteljski objekt ima u ponudi butelje cjenovno nižeg ranga te kućno vino. Činjenica je i da je danas u nas – a potvrda toga dobrim je dijelom i ova spomenuta naručena studija o tome kako unaprijediti kvalitetu vina nešto nižeg cjenovnoga nivoa i kako kod tih vina poboljšati odnos kakvoća/cijena – teško u segmentu pristupačnijih cijena naći nešto bolju kakvoću. S jedne strane ne bih se usudio tvrditi da i neki od onih poznatijih domaćih vinara, posebice tamo gdje im potencijalno tržište kroz turizam dolazi na kućni prag,  grožđu za koje misle da je najbolje, radi povećanja količine svoje prve i u plasmanu skuplje kvalitativne linije, ne dodaju, malo nategnuto, i ono koje i nije baš tako najbolje ali za koje drže da ipak neće jače narušiti kakvoću te prve linije, a s druge strane ne bih ni tvrdio da nema, i u većem broju, nepedantnih i ne baš posve strukovno osposobljenih vinogradara i vinara. Činjenica je i to da su mnogi proizvođači u nas količinom mali i da zbog toga nisu u stanju stabilno i na dugi rok opskrbljivati jednoga, a pogotovu više ugostitelja, pa taj onda kad pipa presahne mora po vino na drugi izvor, koji moguće i nema kakvoću prvoga. A činjenica je i to da je naše ugostiteljstvo općenito na glasu po tome da vino prodaje po višim cijenama nego što bi trebalo. Činjenica je – a to može doći do izražaja upravo u jakim našim turističkim centrima kamo dolaze brojni gosti što slabo ili nikako poznaju hrvatska vinogorja i vina i koji nemaju predodžbu o stilistici kao što je imaju npr. kad su u pitanju bordoška, burgundijska, toskanska, pijemontska kapljica – i da brojni oni za koje se kaže da plivaju u novcu i nije im problem za svoj užitak za stolom potrošiti i astronomsku svotu, nisu, naročito kad su na odmoru i dakako ne žele ga ničime pokvariti, baš skloni izdvajati veću paru za nešto za što nisu sigurni da će im se dopasti.

Delicije iz dubrovačkih, konavoskih i peljeških restorana. Sjajna jela u nekima od restorana popraćena su, na žalost, debelo nižerazrednom kapljicom

Možda bi dakle županija s vrlo visokim potencijalom u turizmu morala svojim autoritetom i angažmanom na neki naravno danas društveno prikladan način – (većom) pomoći u organizaciji učinkovitih edukacija oko vina i za ugostitelje i za potrošače, nekim poticajima ne u novcu nego kroz određene pogodnosti npr. vezano uz marketing, zatim pedantnijim klasifikacijama objekata i nadzorom nad njima  – mogla stvar usmjeriti boljim tokom…

Dubrovačka vinska setemena s FestiWineom bila je, sve u svemu, lijepo iskustvo. U Dubrovniku vrijeme je poslužilo – bilo je krasno, cruisera u Gružu kao na tekućoj vrpci – svakog dana po dva nova, turista priličan broj.

Na kraju, ne mogu ne spomenuti i još jednu županiju: Zagrebačka županija već je prije niz godina u želji da popularizira što jače svoj Bakhov nektar krenula s ocjenjivanjem i izložbom – doslovno: izložba! –  vina, možda bi bilo dobro da se sada, nakon toliko vremena statičnosti, u Zagrebu, koji je također i izrazito turistički, prijeđe u dinamičnije vode. Ne treba biti mrsko kopirati ono sto je dobro! Za kvalitetnu organizaciju priredbe koja propagira vlastiti proizvod (ne samo vino, nego i gastronomiju, turističku ponudu) Dubrovčani su se za sredstva izborili preko europskih fondova, pa – evo inspiracije…

Anđela Matić iz agencije Dubrovnik PartneR kao operativnim tijelom u organizaciji festivala Dubrovnik FestiWine najavila je da se s ovim dobrim rezultatima počinje već s pripremama za izdanje 2016. Usput, ali ne i nevažno: bilo bi dobro da se s organizatorima sličnih događanja u Hrvatskoj koja su se ove godine i lani međusobno preklapala u datumima održavanja – primjerice Dalmacija Wine Expo u Splitu i ocjenjivanje za Vinistru u Poreču – i dođe do dogovora o tome da baš sve tri priredbe ne budu u istome tjednu i terminu.  ♣

Ivo Cibilić, pomorski kapetan koji se, kao svojedobno i Pavo Miličić, odlučio pokrenuti proizvodnju vina od grožđa s Dingača, te Radoslav Pezo (desno), enolog koji proizvodi vino na obiteljskom posjedu Šunj a i Cibilićev je eno-savjetnik. Pezo je na festival donio ružičasti pjenušac od Plavca maloga

SuČ – 04/2015

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: