Skitnja svjetskim vinogorjima: Toscana 2014/ U CARSTVU SANGIOVESEA

FINE WINE ENJOYING

Suhi u casi logo

TRAVELLIN’ BAND

Toscana Chianti classico oblastPodručje Chianti Classica docg te, dolje, pokaz gdje se u Italiji nalazi Toscana (smeđkasto) i, unutar nje, Chianti Classico (crvena mrlja)Toscana Chianti cl

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

Google translater: http://translate.google.com/translate_t   

NAKON PROŠLOGODIŠNJEG POSJETA BURGUNDIJI, ODABRANO DRUŠTVO LJUBITELJA i HOBI ALI i PROFESIONALNIH PROIZVOĐAČA PLEMENITE KAPLJICE IZ HRVATSKE KRENULO JE IZ ZAGREBA u ISTRAŽIVANJE ENO-ČARI TOSCANE 

Počelo je lani s Francuskom, a ove se godine nastavilo u Italiji.

Važno je znati, htjeti, te moći realizirati. Znati, naime, kamo i po što krenuti, te stvoriti uvjete da se plan ostvari. Iz tih postavki nastala je ekipa FINE WINE ENJOYING SUHI u ČAŠI TRAVELLIN’ BAND.

OLYMPUS DIGITAL CAMERATipičan toskanski krajolik: uz vinovu lozu, i puno čempresa

Hoće li i postati tradicijom? Volio bih da postane, pa da ljubitelji plemenite kapljice obiđu različita vinorodna područja gdje caruju domaći, lokalni kultivari, i da se nevjerujući Tome na licu mjesta uvjere kako se i od njih, a ne samo od međunarodno ultrapopularnih francuskih sorata može proizvesti sjajna, interesantna kapljica.

Grupu od osam poslovnih ljudi, među kojima su bila trojica hobi-vinogradara/vinara i među kojima su bila i trojica profesionalnih proizvođača grožđa i vina, prošlog proljeća poveo sam u Burgundiju, i to im se toliko dopalo da je odmah po povratku kući pao prijedlog da se s takvim putovanjima nastavi, a kao odredište za ovo proljeće izabrana je od Burgundije ništa manje svjetski glasovita Toscana.

Toscana međutim u vinskome smislu ima dva bitno različita područja: jedno je – ono u njenom središnjem i naglašeno brežuljkastom kopnenom dijelu, između Firence i Siene, te određeni predjeli južno od Siene – izrazito u znaku lokalne sorte Sangiovese, dok je drugo, ono oko gradića Bolgherija, ispod Livorna i sasvim blizu Ligurskome moru, u znaku francuskih sorata ponajviše Merlota, Cabernet sauvignona, Cabernet franca pa i Sauvignona bijeloga. Kamo se uputiti?

Ma kako toskanska francuska vina oko Bolgherija bila uistinu sjajna i svjetski čuvena i mada su i trojica vinara-hobista i trojica vinara profesionalaca u svom proizvodnom programu okrenuta upravo spomenutim međunarodnim kultivarima, logično mi je ipak bilo odabrati carstvo Sangiovesea. Uspio sam, dakle, nagovoriti ekipu da odemo u područje Chianti Classico, gdje je Sangiovese neprikosnoveni gazda, ali gdje ima u određenoj mjeri i Chardonnaya i Sauvignona i Caberneta, Merlota, i Syraha! Inače, Chianti Classico ne treba izjednačavati s pojmom Chianti, naime Chianti  je šire  područje  između Firence i Siene, a Chianti Classico tek je manji dio smješten u srcu Chiantija, riječ je je zasebnom vinogorju s apelacijom docg (denominazione d’origine controllata e garantita), a po kakvoći vina koje može pružiti još prije nekoliko stoljeća izdvojeno je kao cjelina za sebe. Unutar i samog Chianti Classica postoji predio koji već duže iskače osobito ambicioznim eno-uradcima, a nalazi se oko mjesta Panzano u općini Greve in Chianti, pa je u planu bilo da se tu najviše i zadržimo.

 Toscana Hrvatski rucakPočelo je, tradicijski, po naški, pred Firencom, oko podneva: hrvatski ručak u parkiću na parkiralištu na autocesti – domaći štrukli od sira, domaće kobasice, vratina, bijela slanina pečena u pećnici, kuhana šunka, vino…

Budući da već gotovo dva desetljeća svake godine u veljači odlazim na pretpremijerna kušanja tipičnih vina vinorodnih predjela Chianti Classico docg, te Montepulciana (Vino Nobile docg) i Montalcina (Brunello docg), gdje vino počiva na Sangioveseu s najmanje 80 posto (u oblasti Chianti Classico po pravilniku je moguće unutar 20 posto rabiti druge lokalne crne sorte kao Canaiolo, Colorino, Cilegiolo ali i internacionalne sorte kao Merlot, Cabernet sauvignon, Syrah, međutim u Montalcinu brunello mora biti isključivo od Sangiovesea), solidno sam upoznat sa tamošnjom vinskom situacijom, manje-više znam što i kako koja vinska kuća proizvodi, i vjerovao sam da suputnike neću iznevjeriti.

Poštovanje svakako izazva to što su proizvođači u zoni Chianti Classica sjajno organizirani kroz Konzorcij za zaštitu vina Chianti classico docg. Konzorcij, koji broji više od 600 vinogradara/vinara odnosno 95 posto od ukupnoga broja u tome kraju, s jedne strane odlično suradjuje sa znanstvenicima-stručnjacima iz vinogradarstva i vinarstva iz sveučilišnih institucija, a s druge strane odlično je ustrojen u marketingu. Na temelju znanstvenih istraživanja vezanih uz pedologiju, položaje, lokalne sorte, sadnju, na temelju i provedene klonske selekcije Sangiovesea radi mogućnosti izbora najboljih klonova za vinograde, zatim na temelju preporučene gustoće sadnje, nižeg opterećenja trsa, kao i na temelju pridržavanja određenih pravila u podrumu vezanih uz dozrijevanje pa i pravila glede komercijalizacije, u posljednjih 15 godina ostvaren je značajan napredak u kvaliteti vina a zahvaljujući pak prikladnom pristupu u marketingu vina su se s nekadašnje razine svakodnevne i relativno jeftine kapljice dignula u prvi razred kakvoće i postižu daleko višu cijenu za butelju nego što je to bilo prije. S raznim akcijama kao što su ciljane prezentacije za novinare i vinske trgovce ali i za krajnje kupce, te s ponudom vinske ceste (vino, maslinovo ulje, sir, med, domaći kolači, boravak, događanja iz segmenta kulture i umjetnosti…) kao i s ponudom raznih suvenira s amblemom Crnoga pijetla (Gallo nero, povijesni lik oblasti Chianti još iz vremena djelovanja političkoga tijela La Lega del Chianti u 14. stoljeću, zaštitni je znak vina Chianti Classico docg) ne tek dekorativne nego i uporabne vrijednosti (čaše, dekanteri, otvarači boca, pregače, majice, jakne, torbice za nošenje vinskih boca, platnene torbe općenito…) Konzorcij za Chianti Classico postao je nevjerojatno snažno poslovno poduzeće, koje godišnje ostvari golemi novčani promet…

Većina članova te moje grupe, ako ne i svi, ranije nije bila sklona vinima iz Chiantija i od Sangiovesea, zasigurno stoga što s tim vinom nekad prije nije imala prilike steći neko osobito dobro iskustvo, međutim nakon ovoga posjeta, za vrijeme kojega sam ih poveo kod šestoro vrhunskih proizvođača – za svaki slučaj pazio sam pri izboru posjeda za posjet i na to da u svom portfelju te vinske kuće imaju i kapljicu od sorata kao Chardonnay, Cabernet sauvignon, Merlot, Syrah… – mišljenje o oblasti Chianti Classico i o vinu Chianti Classico docg posve se izmijenilo!

Veseo sam, i smatram to na neki način i svojim uspjehom na kolosijeku nužnosti njegovanja bogatstva ponude vezane uz vlastite komparativne prednosti, te nužnosti i čuvanja bio-raznolikosti…

Iz Zagreba smo krenuli u tmurnu zoru i s padalinama, već smo se pobojali da će tako i ostati, međutim kako smo jedrili prema zapadu svjetlo na kraju tunela počelo se ipak ukazivati nakon što smo prešlo slovensko-talijansku granicu. Oooh, Sole mioooo!… Svjetlo i toplina su nam trajali sve dane lutanja Toscanom.

Obišli smo, upravo ovim redosljedom, imanja: Isole e Olena, Castello di Querceto, Fontodi, Tenuta degli Dei glasovitog modnog stilista Roberta Cavallija i njegova sina Tommasa Cavallija, zatim Fattoriju La Massa i novo zdanje od markiza Piera Antinorija – Antinori nel Chianti Classico

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIsole e Olena: uz podrum, gore lijevo, čempresi, maslinik i dio vinograda

ISOLE e OLENA

Posjed Isole e Olena, sa sjedištem u zaseoku Isole u općini Barberino Val d’Elsa, dobio je naziv po dvama susjednim zaseocima – drugi zaselak je Olena – gdje se nalaze posjedi što ih je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća kupila obitelj De Marchi, koja je ovamo došla iz Pijemonta. Olena postoji još od 12. stoljeća, a Isole je nastalo u 17. stoljeću. Oba su zaselka, skupa s vinogradima, na visinskim pozicijama, konkretno na 400 metara nad morem. Inače, vinogradi u zoni Chianti Classico nalaze se na kosinama brežuljaka na nadmorskoj visini između 200 i 600 metara.

Isole Olena Paolo De Marchi Vin Santo tastingEnolog Paolo de Marchi, vlasnik imanja Isole e Olena

Vlasnik imanja Isole e Olena danas je enolog Paolo De Marchi. On pripada trećoj generaciji vinogradara/vinara u obitelji. Studij enologije završio je na Agronomskom fakultetu u Torinu, a potom je u stjecanje iskustava pošao u više znanih vinogradarsko-vinarskih krajeva po svijetu, osobito dugo zadržao se u Kaliforniji. Neko vrijeme radio je u Eksperimentalnom institutu za enologiju u pijemontskom gradu Astiju. Tijesni kontakt održava sa fakultetima za enologiju sveučilišta u Beauneu, Montpellieru, Torinu, Geisenheimu i sa sveučilištem California u Davisu.

Isole Olena VinogradiIsole e Olena, vinogradi

 Imanje Isole e Olena obuhvaća oko 300 hektara površine, od čega je 50 ha vinograda, 16 hektara je maslinika a ostalo je šuma. De Marchi od sorata ima Chardonnay, Trebbiano toscano i Malvasiju del Chianti, Sangiovese = najviše: 33 hektara, pa Cabernet sauvignon, Syrah. Proizvodi su Chianti Classico docg (sangiovese 80 %, canaiolo 15 % i syrah 5 %), zatim Cepparello (supertoskanac; sangiovese 100 %), Chardonnay (burgundijskog tipa) Collezione De Marchi, Syrah Collezione de Marchi i Cabernet sauvignon Collezione de Marchi, te desertni Vinsanto (Trebbiano 2/3 i Malvasia), maslinovo ulje…

Vinsanto je za nas svakako nešto posebno zanimljivo jer to je vino koje nastaje slično kao i naš tradicijski prošek. Ukratko: grožđe se prosušuje do veljače ili ožujka, uglavnom da dostigne nekih 30 baboa sladora u bobicama, tada se preša i tekući dio stavlja se u bačvice zapremnine stotinjak litara i ne zapunjene do vrha, upravo da vino dobije oksidativni štih što pridonosi kompleksnosti i zanimljivosti. Bačvice su smještene u prostoru najčešće pod trijemom gdje nema klimatizacije pa je zimi hladno a ljeti toplo, do i jače toplo. Vino tu, na finome talogu, provede od pet do sedam godina, ovisno o proizvođaču, potom se napuni u boce…

Prije degustacije agronom Claudio Marenghi pokazao nam je vinograde, a podrumar Giacomo Fioravanti podrum. Pitanja su pljuštala, do i u najmanje detalje, a Marenghi i Fioravanti strpljivo su odgovarali, tako da će, nadam se, korist imati i hobi-proizvođači i vinski profesionalci iz grupe, a, poslije, i naši potrošači.

Isole Olena agronomiS agronomom Claudiom Marenghijem u vinogradu, te s podrumarom Giacomom Fioravantijem uz bačve. Pitanja naših naprosto su frcala

Isole podrum

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERASjet na prijašnja vremena: Kameni kotači koji su nekad služili za drobljenje maslina, sada ukras ispred posjeda Isole e Olena. Inače, Isole e Olena proizvodi i odlično maslinovo ulje

Isole Olena butelje

CASTELLO di QUERCETO

Večera i spavanje u – srednjevjekovnom dvorcu Castello di Querceto, osam kilometara od Grevea u Chiantiju u pravcu Dudde. Castello di Querceto nastao je nakon što je imperator Adrijan 123. godine po Kristovu rođenju dao sagraditi carsku cestu via Cassia. Utvrda s koje se pružao lijepi pogled na viu Cassiju i na okolni ambijent niknula je tu radi zaštite stanovništva od napada u tadašnjim čestim oružanim sukobima.  Krajem 15. stoljeća dvorac je u ratu opljačkan i dobrim dijelom spaljen i uništen, od početnog kompleksa ostao je tek manji dio, koji je obnovljen u 16. stoljeću.

Querceto castelCastello di Querceto

Od 1897. dvorac je u vlasništvu francuske obitelji François, koja je u Toscanu stigla sredinom 18. stoljeća.  Iz te obitelji je Alessandro François, zapamćen kao vrstan arheolog. Njemu se u Toscani pripisuju otkrića brojnih umjetničkih djela i raznih predmeta sve do iz vremena antičke Grčke.

Carlo François, nakon što je postao službenim vlasnikom imanja, počeo je na odabranim pozicijama saditi vinograde i maslinike. On pak ostaje zapamćen po tome što je bio prvi u Toscani koji je kupio traktor. Godine 1911. Castello di Querceto osvaja i prvu međunarodnu medalju za vino, a 1924. se uključuje u osnutak Konzorcija za Chianti Classico.

OLYMPUS DIGITAL CAMERASadašnji vlasnici: Alessandro François i Maria Antonietta. Dolje: Alessandro François s uramljenim priznanjem revije Svijet u čaši za svoje vino Chianti classico riserva il PicchioOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERANajvažnije butelje Castella di Querceto: Il Picchio, La Corte, il Querciolaia, Cignale, Il Sole di Alessandro. Uvoze se i u Hrvatsku

U sedamdesetima prošlog stoljeća vođenje posjeda preuzimaju sadašnji vlasnik Alessandro François, unuk od Carla, te njegova supruga Maria Antonietta. Ulaze u velike investicije ne samo da bi obnovili vinograde i maslinike nego i da bi dotjerali dvorac te uredili dvoranu za prijem gostiju i apartmane za goste. Querceto danas ima, u zelenilu vinograda, maslinovih stabala i šumice, desetak apartmana za goste, dio ih je uz toranj i uz glavnu zgradu dvorca a dio u dvije odvojene kuće tradicijske arhitekture. Imanje obuhvaća 190 hektara, od čega je 60 ha pod trsjem a 10 ha je maslinika, ostalo je šuma i taj predio iskorištava se kao lovište, naime tu je puno divljači, primjerice srne, jelena, veprova, zečeva. U dnu doline je i jezerce na kojemu se skupljaju ribiči.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVečera u dvorcu: Alessandro nudi vino, a na kraju večere – Bruderschaft!OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sorte koje uzgaja obitelj François su, uz Sangiovese, kojega je najviše, Canaiolo, Cabernet franc, Cabernet sauvignon, Petit verdot, Syrah, Colorino, Merlot, Mammolo, Cilegiolo, i Malvasia nera od crnih, a od bijelih tu su Malvasia del Chianti i Trebbiano toscano te Chardonnay. Gustoća sadnje je 7500 trsova po hektaru. Paleta proizvoda je velika, glavninu čini Chianti classico (vina su preko Vrutka dostupna i u Hrvatskoj), u špici su supertoskanac La Corte (sangiovese 100 %), Querciolaia (65 % sangiovese, 35 % cabernet sauvignon), zatim Cignale (cabernet sauvignon i merlot), nazvan tako (cignale = cinghiale= vepar) i s crtežom vepra na etiketi zato što su 1985. divlje svinje pojele svo grožđe iz tog vinograda.

Zagrebačka ekipa sa skepsom je isprva promatrala dvorac, pojedinci su, rekli su mi poslije, strahovali od mirisa ustajalosti o starine, ali  kad su, nakon razgleda vinskog podruma, domaćini Alessandro François i njegova supruga Maria Antonietta pozvali na večeru u prostrani aristokratski uređeni salon dvorca, uz tipičnu toskansku hranu i vino raspoloženje je raslo i na kraju su svi bili oduševljeni.

OLYMPUS DIGITAL CAMERABarricaia , te Vinsantaia – prostor gdje sazrijeva desertni vinsantoQuerceto vinsantaia 3

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIdila: S lijeve strane prilazne ceste dvorcu maslinik, s desne vinogradi i ispred njih red ruža

OLYMPUS DIGITAL CAMERACastello di Querceto: tu žive i paunovi

OLYMPUS DIGITAL CAMERAQuerceto turizam: desetak apartmana za goste, bazen…OLYMPUS DIGITAL CAMERA

FONTODI NA BIO-KOLOSIJEKU

Fontodi iz Panzana, u vlasništvu braće Giovannija i Marca Manettija, spada među ponajbolje proizvođače ne samo u oblasti Chianti Classico nego i u Italiji a, bogme, i šire. Vina sjajna, čista, precizna. Sauvignon Meriggio proizvodi se u manjoj količini, da se ima što i iz vlastite produkcije poslužiti kao aperitiv i uz neka predjela, pa Chianti Classico osnovni, zatim riserva Chianti classico vigna del Sorbo (95 posto Sangiovese, 5 posto cabernet sauvignon), lani promovirana u stepenicu više – Gran selezione, tu je i supertoskanac Flaccianello igt Toscana, samo od sorte Sangiovese, odličan Syrah Case via, nešto je i crnog pinota, vrlo je solidan kao vino ali individualnošću ne i na razini chianti classica, supertoskanca Flaccianella i syraha, što i nije za čuditi se, ipak je toskanska klima prevruća za Pinot crni…

OLYMPUS DIGITAL CAMERAPanzano, Conca d’oro ili Zlatna školjka, posebno dobri položaji: tu vinograde ima Fontodi

OLYMPUS DIGITAL CAMERAObitelj Manetti uspješna je ne samo na cesti vina nego i u domeni terakote. Proizvodnja predmeta o nje također spada u tradicijsku djelatnost u Toscani, a središte proizvodnje terakote i keramičkih pločica je u mjestu Impruneta na izlazu s autoputa prema Rimu i blizu ulaza na superstradu (četverostazna prometnica za korištenje koje se ne naplaćuje cestarina) od Firence za Sienu. Giovanni Manetti bavi se vođenjem vinogradarsko-vinskog posjeda (on je i agronom i promotor i zadužen za plasman, a enolog mu je Franco Bernabei, jedan od najboljih i najcjenjenijih toskanskih stručnjaka u svom poslu), dok se terakotom bavi njegov brat Marco.

Fontodi, tlo: lapor, s dosta kamena

Fontodi chianina 2Biodinamika traži da farma bude zaokružena i da sama ima sve što joj treba u proizvodnji. Fontodijevi radi priprave komposta za gnojenje uzgajaju goveda lokalne pasmine chianina, koja se hrane plodovima s obližnjih obiteljskih polja sa žitaricama i travom

Fontodi je imanje površine 170 hektara, od čega ih 80 ha otpada na vinograde, ostalo su maslink, tereni za razne biljne prehrambene kulture, i šuma. Posjed je na kolosijeku biodinamike, i o tome ima i certifikat. Ne rabe se, dakako, sintetski proizvodi za gnojidbu i zaštitu vinograda, te u vinskoj produkciji, naime pazi se da se ne kupuju i sa strane na gospodarstvo unose drugi proizvodi, a nastoji se valorizirati na najbolji mogući način vlastite, unutarnje izvore. Obitelj Manetti uzgaja goveda, i to toskanske pasmine Chianina, i od izmeta koji ona daju te od ostataka od rezidbe proizvodi kompost za gnojidbu. Blago se hrani plodovima dobivenim na obiteljskim terenima namijenjenim uzgoju žitarica i grahoricama. Pojedine biljne kulture kao npr. ječam siju se i među redove u vinogradu (svaki drugi red je zatravljen) jer one imaju sposobnost oduzimanja tlu dušika, tako da se i s time smanjuje rodnost trsa.

OLYMPUS DIGITAL CAMERANaš domaćin Silvano objašnjava kako se radi u podrumu. Najnoviji uradci vezani su uz produkciju vina u toskanskoj amfori zvanoj orcioOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sva vina kuće Fontodi rađaju se isključivo od vlastitoga grožđa, koje se prerađuje u modernom i izgledom vrlo lijepom podrumu ukopanom u zemlju i to na nekoliko nivoa, koncipiranome tako da se maksimalno koriste slobodni pad i prirodna temperature, tako se izbjegavaju i maltretiranja vina pumpama te se štedi energija što bi se inače trošila i na rad pumpi i na rad rahladnih uređaja.

Fontodi je u novije vrijeme počeo proizvoditi, zasad doduše pokusno, i vino u amforama, ali pri tome rabi ne bijele nego crne sorte, konkretno lokalni Sangiovese. Amfore nisu iz Gruzije kao kod drugih proizvođača toga tipa vina (najčešće zvanih narančasta vina), nego su iz tvornice terakote i keramike kojom upravlja Marco Manetti. Riječ je o tipičnim amforama koje su se nekad za vino koristile u Toscani, a nazivaju ih orcio. Od gruzijskih se razlikuju oblikom, naime šireg su trbuha. Manetti ih ima desetak, volumena po 400 litara, zasad ih nije ukopao u zemlju i drži ih na postoljima u svojoj barricaiji. U njih je grožđe sangiovesea stavio na maceraciju od 12 mjeseci. Budući da je riječ o načinu kojim Manetti tek debitira i vino još nije za javnost, Fontodijevu amforu nisam još kušao da bih mogao nešto reći o toj kapljici.

OLYMPUS DIGITAL CAMERASkupna fotka sa Silvanom ispred podruma Fontodi

U RAJU VINA, MODE i TRKAĆIH KONJA

Nedaleko od aziende agricole Fontodi, u Panzanu je, u susjedstvu crkve (pieve) San Leolino, lijepog primjerka toskanske romaničke arhitekture iz devetog stoljeća, mjesto gdje uz vino caruju i moda i plemeniti trkaći konji. U sklopu crkve je duboko u zemlju ukopani prostor uzet u najam za vinski podrum upravo od te crkve, a malo dalje su vinogradi, gospodarske zgrade i stambena kuća, sve građevine su u stilu tipične toskanske ruralne arhitekture. Imanje Tenuta degli Dei (=Posjed Bogova), u vlasništvu je glasovitog modnog maga Roberta Cavallija (od zvijezda iz područja mode proizvodnjom vina bave se npr. još i obitelj Ferragamo, pa Bulgari, Renzo Rosso Diesel…) i njegova sina Tommasa. Tommaso je u okviru obiteljske djelatnosti na sebe preuzeo dio vezan uz zemlju – brigu oko vina i trkaćih konja. Inače, riječ je ne o jahaćim konjima nego o konjima koji se utrkuju vukući prikolicu. Ljubav prema rasnim konjima duboko je ukorijenjena u obitelj Cavalli. Treba reći i to da prezime Cavalli na talijanskome znači konji… Tommaso Cavalli i sam je do prije nekog vremena aktivno sudjelovao na utrkama.

Cavalli Tenuta degli DeiTenuta degli Dei obitelji Cavalli

Cavalli mlađi primio nas je u svojoj vrlo lijepoj kušaonici, ukrašenoj slikama konja i raznim predmetima s modnim motivima, te specijalno dizajniranim kolekcijama butelja za vino Tenuda degli Dei i ukrasnim drvenim kutijama – kreacijama oca mu Roberta.

Tenuta degli Dei ovdje u Panzanu, na nadmorskoj visini između 350 i 400 metara, obuhvaća 12 hektara vinograda sađenih 2000. godine,  te jedan manji vinograd od tri hektara kod Firence. Od sorata zasađeni su, gustoćom od 6700 trsova po hektaru, Merlot,  Merlot, Cabernet sauvignon, Cabernet franc, Petit verdot, Alicante Bouschet i Sangiovese.

OLYMPUS DIGITAL CAMERACavalli nas je primio u svojoj vrlo lijepoj kušaonici, ukrašenoj slikama konja i raznim predmetima s modnim motivima, te specijalno dizajniranim kolekcijama butelja za vino Tenuda degli Dei i ukrasnim drvenim kutijama – kreacijama oca mu Roberta. Ispod: Tommaso Cavalli s ocem RobertomCavalli Robeerto i Tommaso

U enološkome dijelu Cavallijevima pomaže još jedan od najjačih toskanskih enologa – Carlo Ferrini. Po naputku Ferrinija, Cavallijevi za svoje prvo i najvažnije vino, Tenuta degli Dei, idu na prinos ne veći od 50 kvintala grožđa po hektaru, a dozrijevaju ga u barriqueu 18 mjeseci, i prije izlaska na tržište još ga drže u butelji godinu dana. S prvim svojim vinom, i to samo od francuskih sorata, Cavallijevi su izašli 2006, a sad im je na tržištu aktualno vino Tenuta degli Dei 2010. S Tommasom Cavallijem imali smo prilike pretpremijerno kušati i berbu 2011, koja tek treba izaći.

Drugo vino kuće nazvano je Le Reddini (uzde, dakle vezano uz konje!), od 90 posto je merlota i 10 posto alicantea. Sad je na tržištu berba 2011.

Od berbe 2012. Cavallijevi su krenuli pred javnost i sa svojim prvim vinom u apelaciji Chianti Classico, dakako od Sangiovesea. Kod toga vina odlučeno je da dozrijevanje bude 10 mjeseci u tonneauxu (bačve zapremnine 500 litara) i četiri mjeseca u većim posudama od cementa, te onda još koji mjesec u boci.

Vina, kaže Tommaso, Cavallijevi plasiraju bez problema, više od 90 posto ide u izvoz, najviše u europske zemlje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERACavalli Collection: boce i čaše koje je dizajnirao Roberto CavalliOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAS Tommasom Cavallijem u njegovu podrumu

Cavalli i KorakLjubav prema konjima: Tommaso Cavalli i Velimir Korak s konjima Cavallijevih. Tommaso Cavalli i sam se natjecao u konjičkim utrkama u disciplini s prikolicom. Kaže mi da sada uzgaja oko 35 rasnih trkaćih konja…

LA MASSA, ALI NIPOŠTO MASOVNO!

Od Cavallijevih je trebalo poći na drugi kraj Panzana, da bismo stigli u Fattoriju la Massa, koja, iako bi to njen naziv mogao sugerirati, nipošto ne proizvodi vino za masu. Ali proizvodi masivna, no istodobno i elegantna vina. Ispred prijemne kancelarije pored novog modernog vinskog podruma s u pozadini nešto više od 20 hektara blago nakošenog terena s trsjem u punom rodu Francesco Buffallini, tehnički direktor, te enolog i podrumar Francesco Mazzi dočekali su nas s kartama s nacrtima parcela vinogradarskog terena la Masse, inače u vlasništvu Giampaola Motte, koji nam se kasnije pridružio.

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAFrancesco Buffallini, tehnički direktor Fattorije la Massa (desno) i enolog-podrumar Francesco Mazzi

U okviru njihova upoznavanja nas s vinogradarskom stvarnosti imanja la Massa htjelo se pokazati da je tih dvadesetak hektara, koji bi uskoro trebalo narasti na 27 ha, detaljno proučavano što se tiče tipa tla, ekspozicije i stupnja nagiba, kako bi se vidjelo koje je sorte i klonove najbolje posaditi gdje, i kako bi se izabralo najbolji sustav rada u pojedinome dijelu vinograda, s ciljem dobivanja najboljeg mogućeg grožđa za proizvodnju vrhunske kapljice tipične za pojedini terroir.

Želja Giampaola Motte, rodom s juga Italije, iz predjela s podnožja Vezuva, bila je još dok je bio mladić doći u Toscanu, i proizvoditi velika vina kao ogledala kraja. Napustio je obiteljski pogon za štavljenje kože i krenuo prema području Chianti classico, gdje je onda radio kod nekoliko renomiranih proizvođača vina i učio. Upoznao se s enologom Carlom Ferrinijem, koji je uvelike utjecao na njegov razvoj u sektoru vina. Nakon određenog  vremena, 1992., posadio je svoj prvi vinograd, i relativno brzo stekao visoki renome sa kapljicom. S projektom proučavanja tla krenuo je 2002. godine, i to je na neki način njegov drugi početak u vinogradarstvu i vinarstvu. Po ustanovljenim karakteristikama izdvojeno je nekih 15 parcela. Pri restrukturiranju vinograda i postupno šireći se, Motta je u novim sadnjama sorte stavljao na mikro-pozicije koje bi trebale biti za svaku od njih najbolje. Nekad je Fattoria la Massa bila na visokome glasu po svom Chianti Classicu Giorgio Primo, na bazi Sangiovesea, vinu koje je moglo sjajno odležavati i vrlo dugo (osobno sam se u to uvjerio!), međutim karakterom osebujni Giampaolo Motta, inače veliki zaljubljenik baš i u bordoške kultivare, smatrao je da vinogradske mikro-lokacije u njegovu vinogradu mogu pružiti znatno više sa spomenutim francuskim sortama. Sadio je Sangiovese, Cabernet sauvignon, Merlot, Petit verdot, a otkako se sprijateljio s eno-konzultantom Stéphaneom Derenoncourtom iz Bordeauxa povećavao je udio Merlota i Caberneta.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADegustacija s vlasnikom Giampaolom Mottom (u sredini): Luka Marić, Zdravko Ilija Jakobović, Antun Šagovac, Miljenko Turk, Mladen Siber, Vlado Horina, Velimir Korak i Ivan Dropuljić

 Sada njegov Giorgio Primo više nije chianti classico, nego je supertoskanac, sa 70 posto cabernet sauvignona, 25 posto merlota i pet posto petit verdota, dozrijevan 18 mjeseci u barriqueu (80 posto novi barrique), te s cijenom od 80 eura za butelju, vino uspijeva plasirati i u Francuskoj, za koju inače kažu da u njoj strani vinari ima šansu plasirati vino kao i netko tko bi sa strane došao u pustinju i tamo htio prodavati pijesak

Pod nazivom imanja, La Massa, izlazi mješavina od 60 posto sangiovesea, 30 posto cabernet sauvignona i 10 posto merlota, dozrijevana godinu dana barriqueu, 80 posto je rabljenih bačvica a 20 novih. Cijena u podrumu: 20 eura. Giampaolo Motta veli da je njime htio ponuditi nešto svježije vino, idealno za uporabu uz svakodnevni ručak odnosno večeru.

No, da Motta ipak nije Sangiovese stavio posve u drugi plan, nego da mu, štaviše, ipak pridaje veliko značenje pa i odaje posebnu počast, pokazuje vino Carla, posvećeno njegovoj kćerki po njoj i nazvano. Trsje Sangiovesea za Carlu je s posebne pozicije koja unutar vinograda Ma Massa najbolje odgovara tom kultivaru, berba 2011, s odlično uklopljenih 15,5 vol %, 14 mjeseci provela je u barriqueu (50 posto novo drvo), zatim prije punjenja pola godine u posudama od cementa…

OLYMPUS DIGITAL CAMERALa Massa: Vinograd, te podrum, koji je projektirao arhitekt iz BordeauxaOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKod La Masse tri su selekcije u berbi: prva u vinogradu, druga u podrumu po grozdovima a treća po bobicama. Francesco Buffallini i Francesco Mazzi s našima, uz selekcijski stol

 ____________________________________________

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOFFICINA DELLA BISTECCA – Biti u Toscani a ne kušati bisteccu fiorentinu veliki je propust. Na preporuku lokalnih vinara, na večeru smo pošli u restoran Officina della Bistecca ili Tvornica bifteka, u okviru mesnice Antica Maccelleria Cecchini Darija Cecchinija, također u Panzanu. Sjedalicu je u objektu trebalo obvezno rezervirati, najkasnije tog jutra. Svakako se tamo moralo biti u 20 sati, jer tada je počinjao program. Lijepo toplo vrijeme, terasa prepuna, stotinjak gostiju. Ulaznica: 50 eura za jelo i tradicijsku pletenkicu chiantija od litre i pola, predviđenu za četiri osobe. Na ulazu vas dočekuje čuvena izreka, ali malo dopunjena: Lasciate ogni speranza voi che entrate! Siete nelle mani del macellaio, u prijevodu: Ostavite svaku nadu vi koji ulazite. U rukama ste – mesara!

 OLYMPUS DIGITAL CAMERATerasa je popunjena, eno-gastro program može početiOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAEkshibicija s točenjem maslinova ulja

OLYMPUS DIGITAL CAMERATradicijska pletenka chianti od 1,5 litre, za četiri osobe. Ako vam se ponuđeni crnjak ne dopada, možete bez problema i bez bojazni od naplate servisa donijeti vlastito vino

 OLYMPUS DIGITAL CAMERAVoditelj restorana začas se zbližio s nama. Trebali su samo koja časa našega vina i to da čuje da smo iz Hrvatske, jer on je ne iz Toscane nego iz nama relativno blize Furlanije

Prostor je što se tiče smještaja gostiju iskorišten najracionalnije moguće: stolovi su spojeni jedan s drugime u dužinu tako da su, kad su ih prekrili stolnjaci, činili zapravo jedan vrlo dugački stol, a takvih je na toj terasi bilo nekoliko. Na stolu – postavljeni tanjuri, vilice, noževi, čaše, salvete, posudice za maslinovo ulje u koje konobar zeleno zlato pred vama utače s visine od jednog metra, kao što to, radi stvaranja atrakcije, čine u Andaluziji kad desnom rukom mlazom s visine sherryjem gađaju malenu čašicu za to vino što je drže u lijevoj ruci sasma dolje.

Točno u 20 sati – konobar s postolja udara o činele i pojačanim glasom pozdravlja goste, objašnjava ukratko što ih čeka vezano uz meso chianine, a potom njegovi kolege počinju posluživanje raznog svježeg povrća kao priloga te porcija mesa izrezanih od golemoga komada pečenog na roštilju. Gosti sami sebi nataču vino iz pletenke po volji, kad je isprazne naručuju novu. Vino je samo to, jedno, i crno, i ako nekome ne odgovara, dopušteno mu je donijeti bocu sa sobom (nema naplate za otvaranje boce i korištenje restoranske čaše), domaćin vas čak vrlo susretljivo i informira da u blizini postoji vinoteka s velikim izborom butelja…

Menu: Chianti crudo, tj. sirovo mljeveno meso od pasmine chianina, zatim prženi juneći odrezak, pa ramstek, zatim Odrezak Panzano i bistecca fiorentina a to je T-bone steak. Na samome kraju, kao desert torta s maslinovim uljem.

Svakih desetak do 15 minuta na stol stiže, uz bučnu najavu, nova porcija mesa, a na kraju, kao početak velikog finala, dolazi najbolji dio – komadi poznati kao bistecca fiorentina. Mesa u izobilju, i više nego što se može pojesti (naravno ako se ne želite opasno prejedati!). Promatrao sam oko sebe kako se jede, bogme – apetit je bio na vrhuncu! Kako vrijeme odmiče tako je za stolom sve veselije, pojedinci i odvojena društva s početka postaju uz fiorentinu i chianti jedno veliko društvo, tako da je zapravo velika vrijednost toga događanja ne samo uživanje u fiorentini nego i u društvenom aspektu događanja. ■

 ______________________________________________________

ANTINORI NEL CHIANTI CLASSICO

Posljednja naša postaja na ovoj turnejici – novi vinski kompleks znanog toskanskog markiza Piera AntinorijaAntinori nel Chianti Classico, u mjestu Bargino, uz superstradu ili brzu cestu Siena-Firenca. Ovdje u Barginu sada je novi glavni stožer kuće Marchesi Antinori. Većina ureda iz famozne Palače Antinori na Trgu Antinori u Firenzi – koja nastala u doba Renesanse, s time da ju je, 1461. godine, počeo graditi Giuliano da Maiano a dovršio je Baccio d’Angolo a koju je 1506. kupio Niccolò Antinori – preseljena je ovamo.

Antinori nel Chianti Classico Ottobre 2012Pogled s brze ceste Siena-Firenca: Antinori nel Chianti Classico u Barginu

OLYMPUS DIGITAL CAMERAAntinori: mlado trsje uz novi podrum. Stupovi za vinograd, ograde i neki drugi objekti su od materijala zvanog ferro corten, i izgledaju kao da ih je dobrano zahvatila rđa

 Antinori ingresso 2Ulaz u građevinu

 antinori Barricaia 1Barricaia. Ostakljeni prostor vidljiv gore desno predviđen je za strukovne deguatacije vina – u 100-postotnom vinskom okruženju. Dolje: bottaiaantinori Bottaia 1

 Antinori Albiera, Piero, Allegra e AlessiaMeđu bačvicama: markiz Pero Antinori sa svojim kćerkama Albierom, Alessiom i Allegrom

Kad se superstradom ide iz Siene u pravcu Firence, na lokalitetu Bargino s desne strane brze ceste u oči odmah upada ogromna građevina supermoderna izgleda okružena s više hektara mladog trsja, zamišljenog da ovdje posluži i kao ukras a ne samo za proizvodnju vina. No kako je sve još novo – otvorenje kompleksa, za koji prve zamisli datiraju u 2001.  a koji se počeo graditi 2006, bilo je na proljeće 2013. s  time da je realizator gradnje bila tvrtka Archea udruženi arhitekti pod vodstvom profesora arhitekta Marca Casamontija –  trsje je još posve mlado, tanko, sa slabijom krošnjom, i zasad još zelenilom ne skriva (dovoljno), kako se željelo, neke dijelove za koje bi bilo ljepše da se ne vide. Tako se zasad uvelike ističu beton – u gradnji je upotrijebljeno 40.000 kubičnih metara cementa, te željezo. Željezne konstrukcije tamno-smeđe boje postavljene u vinogradu a zamjetne već s brze ceste – npr.  stupovi za trsje, ali i ograde duž stepenica kojima se iz dubine zemlje dolazi na gornji plato gdje su vinogradi i gdje je restoran, djeluju kao da su pune rđe, i to ne ostavlja lijep dojam. Domaćini objašnjavaju da je riječ ne o zbog zapuštenosti porđavjelom željezu, nego o posebnom materijalu zvanom ferro corten postavljenom namjerno zato da tom svojom tamno-smeđom bojom i stanovitom grubosti na pogledu ali i na dodiru asocira na tijesnu vezu sa tlom, zemljom iz koje raste vinova loza…  U estetskome smislu ovim obrazloženjem nisu me baš uvjerili, ono što ukazuje na rđu teško može, bez obzira na moguću asocijaciju sa zemljom, ostaviti lijep dojam. U gradnji je, inače, korišteno 3,5 milijuna kilograma željeza za pojačanja i oko dva milijuna kilograma metala za ograde, okvire. Građevina unutar cijelog tog projekta Antinori nel Chianti Classico – kompleksa, moglo bi se reći, faraonskih dimenzija i maltene futurističkog izgleda, na ulazu kojega je, inače, postavljena 100 tona teška hidraulična rampa – obuhvaća 45.000 četvornih metara površine.

OLYMPUS DIGITAL CAMERARestoran uz vinograd

OLYMPUS DIGITAL CAMERAKušaonica

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOdmah do kušaonice, prema izlazu – prodavaonica. Moguće je kupiti i ovakve sjedalice napravljene od rabljenih bačava

Ipak, iako dominira smeđe, nije sve i rđavo-smeđe, vidljivo je da je u gradnji i opremanju zdanja rabljeno i vrlo mnogo tradicijskih materijala poput terakote, drveta, kamena.

Markiz Antinori razmišljao je, logično, kao uspješni biznismen, vrlo poslovno: monumentalnošću i arhitektonskim izričajem za sutra, multifunkcionalnošću, zatim u tehnološkom smislu dakle vezano uz proizvodnju vina – tu nastaju vina poput Villa Antinori, Marchese Antinori Chianti Classico Riserva, Vinsanto del Chianti Classico, Pèppoli Chianti Classico ali i ekstra-djevičansko maslinovo ulje (u proizvodnom smislu podrum je uređen tako da se maksimalno koristi slobodni pad), kao i okrenutošću prema javnosti ostvariti – novi podrum za novo vrijeme. Dati suvremeno u simbiozi s tradicijom, avangardu u razgovoru s povijesnime. Zamišljeno je dakle da objekt bude mjesto ne samo proizvodnje vina nego višenamjenski centar otvoren i za turističke posjete, mjesto gdje će se održavati različite strukovne degustacije, predavanja, seminari, kongresi, eno-gastronomnske prezentacije, izložbe. Osmišljen je plan razgleda: ulaznica za dvosatni grupni (grupe po oko 15 osoba) obilazak objekta uz objašnjenja vodiča stoji 50 eura po osobi, a uključuje, nakon razgleda, i kušanje tri Antinorijeva vina (ali ne famozne Solaiju, Tignanello, Brunello Pian delle Vigne…). Prolazi se podrumskim dijelom gdje se odvija fermentacija, zatim dijelom gdje vino dozrijeva u drvenom posuđu (barricaia i bottaia), pa se stiže u muzej vinogradarstva i vinarstva i Chianti classica te plemenitaške i vinske obitelji Antinori, potom i u prostor namijenjen likovnim izložbama, knjižnicu, auditorium – sav u hrastovom drvetu, idealan za simpozije, društvena događanja, potom i u kušaonicu vina s prodavaonicom ne samo vina i maslinova ulja nego i suvenira i predmeta uporabne vrijednosti, restoran…

antinori Auditorium1Auditorium, za konferencije, prezentacije, razne skupove…

OLYMPUS DIGITAL CAMERASara Nieddu iz Antinorijeve službe za odnose s javnošću u muzejskom dijelu građevine, posvećenome suvremenoj umjetnosti. Sara veli da to novo Antinorijevo zdanje godišnje obiđe oko 40.000 posjtitelja…

Sviđala se ta supermodernost s dosta betona i željeza ili ne – zdanje ipak vrijedi pogledati…

Iz tog na neki način pomalo svemirskog ugođaja trebalo je krenuti kući. Doma smo se vraćali, vremenski, u sumrak, pred ulazom u Hrvatsku ponovno crni oblaci i kiša, mrak. Svjetlo na kraju tunela ostalo je za nama…   ♣

____________________________________________

PIAN DELLE VIGNE– U prostranoj kušaonici novog podruma Antinori nel Chianti Classico moguće je kušati sva vina iz produkcije kuće Antinori. Jedno od, uz supertoskance Solaia i Tignanello, najboljih Antinorijevih vina je Brunello di Montalcino s posjeda Pian delle Vigne, koji kod Montalcina obuhvaća nekih 50 hektara pod trsjem. Taj Brunello javlja se u dvije verzije, kao vino godišta – od 1. siječnja 2014. službeno je aktualna berba 2009, s tamnom etiketom, te kao Riserva Vigna della Ferrovia, dakle starije, i s bijelom etiketom. S obzirom da sam prije ovog putovanja posjetio Pian delle Vigne i razgovarao oko mogućeg dolaska, namjera je bila povesti grupu i tamo, međutim kako smo na ovoj turneji ostali kraći za jedan dan a do Montalcina i natrag ima se što voziti, do imanja Pian delle Vigne (ovaj out) nismo stigli. Članovi grupe kušali su taj Brunello Pian delle Vigne ovdje u novom podrumu, a evo slika s mojega posjeta Montalcinu i posjedu Pian delle Vigne te susretu s markizom Pierom Antinorijem, tehničkim direktorom za sve Antinorijeve podrume i enologom Renzom Cotarellom, te s upraviteljem imanja Pian delle Vigne enologom Fabiom Rattom. ■

Pian delle Vigne Suhadolnik Antinori Piero Renzo Cotarella RattoPian delle vigne Suhi RattoPian delle Vigne Montalcino trsjePian delle Vigne podrum

_____________________________________________

Chianti classico Kasmirske ovceKAŠMIR u CHIANTI CLASSICU!– Područje Chianti Classica, konkretno oblast Radda in Chianti, postaje poznata po – kašmiru! Amerikanka Nora Kravis doselila je u Toscanu i u bregovitome području brine o kozama kashmir, do mjere da se rodila nova roobna marka Chianti Classicco Cashmere! Kravis se susrela sa sestrama Beccari, koje vode vinogradarsko-vinarsko imanje Vignavecchia, i njene koze, stalno spremne da brste, sada drže čistime od korova zelene površine uz vinograde spomenutoga imanja…■                                                                                                                                                                        SuČ – Srpanj / July 2014

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: