RASPRODAJA DINGAČA, TE GRAŠEVINA ROĐENA, ZAMISLITE – U ISTRI!…

   Vina Croatia Vina mosaicaVina Croatia – Vina Mosaica

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

http://www.svijetucasi.com  

Google translater: http://translate.google.com/translate_t 

PRILIČAN ODZIV NA MOJE TEKSTOVE NA OVE TEME OBJAVLJENE NEDAVNO NA FACEBOOKU

Na moj tekst Rasprodaja Dingača objavljen na Facebooku oko Božića 2013 facebookovci su komentarima reagirali doista u popriličnom broju. Iskreno, nisam očekivao baš toliki odziv i tako dugotrajnu razmjenu mišljenja, dosta gusto gotovo 20 dana, sve eto negdje do iza sredine siječnja 2014., a – moguće je da i još nije gotovo s javljanjima-reagiranjima.

Veseo sam što je s reakcijama ispalo tako kako je ispalo, ne stoga što je riječ o mojemu prilogu nego stoga što se iz toliko istupa vidi da je našim ljudima stalo. Tužan sam, s druge strane, stoga što se u diskusiju, iako su u više navrata apostrofirani, i iako bi se položaj Dingač trebao smatrati ne tek vinogradom nego vrijednošću od nacionalnog interesa, nisu – osim jednoga –  uključili pelješki proizvođači dingača (Alenka Radovića, koji veli da je tek počeo obnavljati obiteljsku tradiciju, pričekat ćemo kao proizvođača dok mu vino ne izađe na tržište…), a, iako Facebook doista prodire u sve pore pa nije moguće da nisu zamijetili raspravu,  javili se nisu niti domaći eksperti za vinogradarstvo i vinarstvo s Agronomskog fakulteta, kao ni djelatnici u institucijama države koje se bave i vinom, ne samo u smislu proizvodnje nego i marketinga, plasmana.

Evo, da se vidi što je to Dingač, nekoliko rečenica iz jednog teksta o njemu a što ga je, koristeći se kao građom podacima dr. sc. Franje Glavine, napisao i u Gospodarskom listu objavio ugledni novinar Srećko Ljubljanović koji se i sam dosta bavio proučavanjem historije vezane uz vinogradarstvo i vinarstvo u nas. Povijest Dingača seže u daleku 1326. godinu, kad je Dubrovačka općina (kasnije Republika) oružanom silom zauzela Stonski rat, kasnije nazvan Pelješcem. Stari vlasnici bili su potpuno razvlašteni, a sva zemlja proglašena je narodnim dobrom. Potom je sedam osmina obradive zemlje podijeljeno obiteljima dubrovačke vlastele, gotovo jedna osmina odabranim pučanima, a tek mrvice prijašnjim vlasnicima. Pri tome je brdski pojas najjužnijeg strmog dijela Pelješca nazvan Dingač. To je bilo nenastanjeno područje predviđeno za općinske gajeve. Dingač se kao selo spominje 1653. godine. Više od stoljeća na Pelješcu je bilo zabranjeno podizati vinograde.

Peljesac southern slopes with Dingac Dingač – južne strmine Pelješca

Kad se sadnja trsja ipak dopustila, na snagu je stupila odredba o tome koliko koja kuća smije imati vinograda. Popis vina vlastele u Potomju 1709. godine pokazuje da je na tom području bilo 13 vinograda s proizvodnjom od ukupno 467 kvinka, a kvink je bio mjera za oko 20 litara vina.  Na poziciji Dingač koju poznajemo tada još nije bilo trsja. Tek 1820. godine Petru Violiću iz Potomja izdana je dozvola da na Dingaču iskrči jednu zlaticu, odnosno 1680 četvornih metara površine, te da tu zasadi trsje. Upravo tom sadnjom počinje povijest Dingača kao vinogradarskog položaja, i vina nazvanoga po njemu.

Inače, još je jedna visokovrijedna vinogradska pozicija u nas (po prof. Nikoli Miroševiću među najboljima ne samo u kontinentalnome dijelu Hrvatske nego i u cijeloj državi!), umjesto da bude zaštićeno dobro na razini nacionalnog parka, na režimu vinske rasprodaje, a riječ je o nakošenim vinogradima, nekih četrdesetak hektara, kod Brodskog Stupnika, odakle vrhunsko grožđe, uvelike crno (merlot, cabernet sauvignon) završava ne u vinu s oznakom, na etiketi na butelji, toga grand cru položaja Slavonsko-brodskog vinogorja, nego kod bilo koga tko dođe s novcem za kupnju. A to, primjerice, mogu biti vinari kojima nedostaje količina ili pak koji bi htjeli popraviti svoje vino vinom od grožđa iz ekstra vinograda, zatim ugostitelji koji žele imati dobro vino kuće i koji imaju mogućnost prerade grožđa, a tu su i bolje stojeći zaljubljenici u plemenitu kapljicu i hobi-proizvođači. Tako eto grožđe skonča u vinima što se nazivom na tržištu ne povezuju s tim vinogradom i jednostavno i nisu robna marka koja bi mogla napraviti reklamu zahvaljujući kojoj bi kupci butelja, dakle gotovoga vina a ne grožđa, te turisti-vinoljupci hodočastili u Stupnik…

 OLYMPUS DIGITAL CAMERABrdašce Rastovica u Stupniku u Slavonsko-brodskom vinogorju koje slovi kao jedna od najboljih vinogradskih pozicija ne samo u kontinentalnome dijelu Hrvatske nego i u cijeloj Lijepoj našoj. Krasno se vidi s autoputa

KALAVOJNA i – SLAVONIJA

Kompleksnost i ljepotu hrvatske vinske scene nailazimo na etiketama tri-litrenih plastičnih boca na kojima stoji da posuda sadrži graševinu (2012) što ju je proizvela i – barem po maloprodajnoj cijeni viđenoj u prodavaonici jednog jačeg trgovačkog lanca u nas –  potrošačima vrlo jeftino ponudila istarska Kalavojna iz Pule! Na etiketi je navedeno da je riječ o polusuhom kvalitetnom vinu sa zemljopisnim porijeklom (Slavonski Brod; je li, možda, i to grožđe stiglo upravo iz spomenutog stupničkog vinograda?), i s 13,7 vol % alkohola. Istra i ponuda graševine iz podruma istarske vinske tvrtke Kalavojna, dakle s nazivom koji je ne bilo kakav nego je s povijesnom dimenzijom u kontekstu vina za Istru! Feničani i, poslije, svakako i stari Grci stigli su i do Istre i osnivali naselja, a uz njih sadili bi vinograde, o tome svjedoče i grčki nazivi pojedinih lokaliteta, jedan od njih je upravo Kalavojna u Raškoj dragi na istočnoj obali Istre, a to na grčkome znači dobro vino.

Nisam zasad još čuo ni da se na noge digla udruga vinogradara i vinara Istre Vinistra, koja tako zdušno, i s pravom, propagira svoj simbol malvaziju, a evo na kućnom joj se pragu pojavila istarska kuća što proizvodi i nudi ljutog konkurenta graševinu, simbol sasma drugoga predjela Lijepe naše…

Grasevina IstraGraševina proizvedena i punjena u tvrtki Kalavojna u Puli

Sad se, baš na ovome primjeru, eto vidi koliko nam je klimav apelacijski sustav, i u kojoj mjeri jedna udruga koja nastoji promovirati svoje i štiti vlastite interese. Čemu taj naš sustav oznaka na etiketama, ovakav kakav jeste, služi kad svatko može raditi maltene što želi?! Vino koje je proizvedeno i punjeno, bez obzira na vrstu i veličinu ambalaže,  izvan vinogorja odakle je grožđe jednostavno ne bi smjelo na etiketi nositi oznaku kvalitetnoga s kzp, a dakako ni vrhunskoga s kzp., i u tom slučaju ne bi smjelo nositi ni naziv sorte. Ovom graševinom proizvedenom i punjenom u, kako stoji na etiketi, pogonu Kalavojna iz Pule, dan je, bez obzira što ovdje nije riječ o butelji, vrlo nizak udarac lokalnoj malvaziji kao zaštitnom znaku Istre. Na žalost, ima dosta primjera u nas da se i vina s oznakama kvalitetnoga i vrhunskoga s kzp. namijenjena butelji  njeguju i pune izvan, i to daleko izvan lokaliteta odakle je grožđe, ali nadležni na to žmire. Usput, o oznakama na etiketi, i ovo: logično je da Zakon o vinu propisuje da glavni podaci o vinu (naziv vina, ime/naziv proizvođača, vinogorje, kvalitativna kategorija, godište berbe i sadržaj alkohola…) na etiketi moraju biti DOBRO vidljivi i da trebaju biti navedeni slovima veličine 0,5 cm, ali vrlo često naziv vinogorja ispisan je vrlo sitnim slovima, valja se dobro pomučiti da se otkrije i navod godine berbe, a ima slučajeva i da je naziv proizvođača zbog smještaja na etiketi, uglavnom onoj sa stražnje strane, ali i zbog sitnih slova jedva uočljiv…

Mogu li nam najnovije prijetnje Slovenaca da će spriječiti zaštitu više istarskih eno-gastro proizvoda na razini EU, primjerice onih koji bi trebali biti pod oznakom istarsko maslinovo ulje, istarski pršut, istarski sir, porečki Muškat ruža…, paradoksalno, ići na ruku, tj. potaknuti nas da se napokon uozbiljimo i da počnemo kako treba njegovati, čuvati i adekvatno valorizirati naše nacionalno bogatstvo? Kad su, i ako su zakonski propisi nedorečeni, manjkavi, imamo vlastitu glavu koja nas mora voditi i zaštiti kakvoće i tipičnosti proizvoda te kroz to i zaštiti integriteta teritorija…

Evo u nastavku reakcija s Facebooka:

Zeljko Suhadolnik 25. prosinac 2013 u 12:27

Rasprodaja ne samo dingača (vino) nego i Dingača (naziv prestižnog vinogradskog položaja)! – Ovako se u Hrvatskoj ponosimo s nekima od svetinja u koje se svi kunu, i tako, eto, gradimo naš image u vinskome segmentu: u predbožićnom razdoblju evo u jednom od naših velikih robnih centara poziva kupcima da se odluče za ovaj prikladan dar: kutiju s bocom plavca i s bocom dingača, sve za oko 88 kuna!

Do jučer još nije bilo šanse samo butelju dingača kupiti po cijeni nižoj od gotovo dvostruke ovdje spomenute za dvije butelje! Pogledao sam pažljivije, tražeći na etiketi tko je proizvođač, na moje iznenađenje vidio sam ime i prezime poznatog vinara, za kojega nikad ne bih bio rekao da će se upustiti u ovakav predbožićni aranžman. Čista rasprodaja – kao da smo maltene na buvljaku – Dingača, i kao iznimno kvalitetne vinogradske pozicije na Pelješcu, i kao naziva vina kojemu se klanjamo kao prestižnome i ističemo da je prvo hrvatsko zaštićeno vino (riječ je zapravo o zaštiti koja je bila bitna za jednog, tadašnjeg jedinog službeno priznatog tzv. društvenog proizvođača a ne i o prikladnoj zaštiti vinogorja Dingač i vina dingač općenito), ali za koje zbog kratkovidne do slijepe razjedinjenosti proizvođača nije napravljeno a ma baš ništa da ga se uopće definira od pozicije, loze, rada u vinogradu i podrumu do organoleptičkog profila (bitno za stilistuku: rabiti suhvice ili ne, ako da u kojoj mjeri), prvog mogućeg datuma izlaska na tržište i politike cijena, pa da se na tome onda unaprjeđuje kvaliteta i da se organizira marketing s čvrstom podlogom i za vinogradarsku poziciju i za vino kao robu što treba plasirati ne samo sebe, nego i cijeli teritorij…

Mediteraneo Festival-vina, Ivan Vinkovic, Bakhov Sin i 11 drugih su rekli da im se ovo sviđa.

Krešo Vučković Bagio: Kako se kaže – pilaju granu na kojoj sjede (25. prosinac 2013 u 12:46 · Sviđa mi se)

Be Ka: Pune par etiketa ekskluzivno za Metro, cijene “popularne”. (25. prosinac 2013 u 12:54 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Goran Rihtar: Možda je došel trenutak realnosti, koji je tržište u stvari već davno formiralo. (25. prosinac 2013 u 12:56 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Staša Cafuta Trček:  EU is in the air😉 ME DO NOT LIKE (25. prosinac 2013 u 13:20 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Nina Levičnik:  Welcome to EU… Ne bih htjela suditi o konkretnom slučaju … ali činjenica je, da su cijene vina u Hrvatskoj općenito previsoke … (25. prosinac 2013 u 15:35 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Veni Vidi Vini: Treba uložiti u marketing, priču. Da smo u Italiji, dingači bi bili puuuno skuplji… Ekstremni uvjeti, neplodna zemlja, puno sunca, malo kiše, malo vlage, mali prinosi, stari vinogradi, mineralno tlo. Dalo bi se napraviti sličnih plavaca i drugdje, samo za to treba vremena i truda, a mi nismo poznati po tome. Zato Francuska i ima 300 apelacija, a mi dvije polu apelacije. Miloš je dokaz da se može, Duboković, Baković, također, a koji nisu na poznatim padinama pa su bolji od većine Dingaca, dakle nije ni sve u položaju. Na Dingaču ako imaš grožđe i bez puno znanja ćeš imati dobro vino jer će ti zemlja i magarci pomoći, a ako imaš puno znanja možeš imati dobro vino i na puno lošijim položajima. (25. prosinac 2013 u 18:48 · Sviđa mi se)

Siniša Škaberna: Ili je prevara prije bila ili je sad, ili je stalno? Daj ajmo napravit neka pravila tu doma pobogu! (25. prosinac 2013 u 19:45 · Sviđa mi se)

Zeljko Suhadolnik: Proizvođači svih vinorodnih područja, ujedinite se. I vodite brigu o svojim interesima kroz zajedništvo… (25. prosinac 2013 u 20:10 · Sviđa mi se)

Mustafa Topčagić: Reality (25. prosinac 2013 u 22:03 · Sviđa mi se)

Veni Vidi Vini: Siniša, nije bilo prevare. Tržište definira cijenu. Cijene grožđa s Dingača su pale duplo, ljudi nemaju za skupa vina, Todorić i Metro imaju agresivnu nabavnu i nisku maržu i došli smo do 80 kn za bocu Dingača. Po meni je retardirano da s cijenama idemo dolje. Po meni je retardirano da s cijenama idemo dolje jer je naprosto glupo, Dingač nek se prodaje vani za 200 kn minimalno kao što se tu prodaju Amarone, Brunello, Barolo i sl. A ko nema za Dingac nek pije Lagunu CS za 30 kn, i svi sretni. (25. prosinac 2013 u 22:26 · Sviđa mi se)

Mustafa Topčagić: Vrutak već neko vrijeme ima ‘kućni’ Dingač po 80 kn. (25. prosinac 2013 u 22:43 · Sviđa mi se)

Veni Vidi Vini: Da li se radi o Skaramučinom Dingaču? Možda Alenko zna koliko hektara ima i koja je pozadina te niske cijene. Ja sam ih prestao kupovati otkad mi je kvaliteta postala nedovoljna, pa cu pričekati nečiji review. (26. prosinac 2013 u 7:49 · Sviđa mi se)

Zdenko Matičić: Suhi, u pravu si, al nemoš zanemarit ni činjenicu da je Dingač ipak ograničen položaj, nema se kamo širiti toliko koliko se dingača pojavilo u posljednjih petnaestak godina. Dva su moguća rješenja – ako postoji mogućnost proširiti područje ili jednostavno pooštriti kontrolu priznavanja Dingača. No, ako je vjerovati nekim informacijama obično dobro upućenih vinoznanaca, sumnjiva je, barem bila, ne znam je li još uvijek, čak i sama količina dingača u onih vinara koji uistinu imaju vinograde na tom ograničenom području. Naravno, stvar je ipak nešto kompleksnija – po čemu se to plavac mali, dingač, s tog ograničenog područja baš u tolikoj mjeri razlikuje od plavca malog koju desetinu, stotinu ili koji kilometar dalje na istok ili zapad, tko je to i kada utvrdio i kako definirao. No, s druge strane, dok se svaki tamošnji vinar koji je imao iole šansu nastojao ubaciti u obitelj dingač, zbog branda koji je, u međuvremenu, vjerojatno i zbog toga ipak ponešto izgubio na težini (i cijeni), Frano Miloš je čuda napravio sa svojim crnjacima, tvrdoglavom Zavodu unatoč. Pa ti vidi! (26. prosinac 2013 u 8:37 · Sviđa mi se)

Veni Vidi Vini: Ekstremni uvjeti, neplodna zemlja, puno sunca, malo kiše, malo vlage, mali prinosi, stari vinogradi, mineralno tlo. Dalo bi se napraviti sličnih plavaca i drugdje, samo za to treba vremena i truda, a mi nismo poznati po tome. Zato Francuska i ima 300apelacija, a mi dvije polu apelacije. Miloš je dokaz da se može, Duboković, Baković, tkđ. koji nisu na poznatim padinama pa su bolji od većine Dingača, dakle nije ni sve u položaju. Na Dingaču ako imas grožđe i bez puno znanja ćeš imati dobro vino jer će ti zemlja i magarci pomoći, a ako imaš puno znanja možeš imati dobro vino i na puno lošijim položajima. (26. prosinac 2013 u 10:20 · Sviđa mi se)

Goran Rihtar: Eto vam Kiridžije 2006 opet u Konzumu za 200 i nekaj kn. Ja ga prije nekih mjesec dana kupil na rasprodaji za 15! Krivi trgovci? Po meni ne, ko ne vjeruje nek proba! (26. prosinac 2013 u 11:36 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Goran Rihtar: A ovo tzv. “apelacijama” (ova rijec u hrvatskom jeziku znači sasvim nekaj drugo i nema veze s vinarstvom pa bi bilo ok upotrebljavati oznaku izvornosti), ne znači ono kaj bi se htjelo, naljepnicu i cijenu u nebesa. Primjer, Slovenci imaju tu oznaku na bizeljčanu i cvičeku! Jel to sad znači da bi se ta vina trebala prodavat po 30 eura?  (26. prosinac 2013 u 11:45 koristeći mobilni telefon · Uređeno · Sviđa mi se)

Alenko Radovic: Upućeni vinoljupci i kupci će znati prepoznati gdje se Dingač sa povjerenjem može kupiti. Od onih koje sam probao mogu preporuciti onaj iz Vinarije Bura-Mokalo i onaj od Vedrana Kiridžije i, naravski, moj …. (26. prosinac 2013 u 12:52 · Sviđa mi se)

Željko Lebo: Cijenu određuje tržište….i što je tu čudno? Međutim želim komentirati da svaki dingač nije isti, pa tako ni cijena. Slično je i sa nazivom Grand Cru. Ima ga po 5 eura u Francuskoj i Austriji ?! a trebalo bi označavati posebnost. Sačekajte dok Kinezi počnu proizvoditi i izvoziti vino. (26. prosinac 2013 u 13:45 · Sviđa mi se)

Zdenko Matičić: A. Radović, nažalost, nije to slučaj samo s dingačem, bilo je toga još i na Jadranu i na kopnu, to vi vinari između sebe najbolje znate, trebao bi znati i Zavod, tebale bi znati i inspekcije, kad bi htjele, al u vašem je interesu da se to razrješi, ako već nije (pre)kasno, a dok nitko “ne vidi”, tko je drugi na šteti nego vinari, svi ili barem većina u istoj sorti. Previše je truda, muke i novca uloženo da bi se to “zaboravilo”, zataškalo ili se možda ipak varam, jer se o tomu šuti i, tobože, čudi. (26. prosinac 2013 u 13:51 · Uređeno · Sviđa mi se)

Zdenko Matičić:  A. Radović – vi vinari između sebe ipak najbolje znate tko što (26. prosinac 2013 u 13:52 · Sviđa mi se)

Veni Vidi Vini: Ha imamo industrijska chileanska vina koje smo unatrag pet godina dostigli kvalitetom i cijenom tako da se ne bojim Kineza. Naša šansa je plasman u sjever Europe. Imaju love, vole vino, a zavrtit to s turizmom bi bilo mrak jer nemaju nit sunca nit svojih vina. Ako je tamo boca pive 50 kn, onda je Dingac za 200 nist.  (26. prosinac 2013 u 13:54 · Sviđa mi se)

Željko Lebo: Nisam vinar već vinoljubac pa neznam cijelu priču, ali isto razmišljam… No dok got kod nas u restoranima ne bude vino na poslugu u “normalnim cijenovnim okvirima” kao recimo pivo u Dablinu ili Engleskog ili Bavarskoj…do tada će biti ovih “lutanja”. Stoga što više reklame, reklame i reklame…. Zapamtite Levis je traperice prodavao tako što je 70 % zarade ulagao u reklamu…. Pametnom dosta (26. prosinac 2013 u 13:57 · Sviđa mi se)

Goran Rihtar: Željko Lebo, i uz reklamu, Levis je bio uspješan samo uz “Kvalitetu Novi Marof”. Kad su ošli u Vijatnam i Kinu, nema te reklame koja može nadoknadit kvalitetu. (26. prosinac 2013 u 15:33 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Goran Rihtar:  Veni Vini, a da probamo kod polarnih medeka?

http://www.internetwineguide.com/…/europe/scan/scan.htm

Scandinavia – Wine Sites – Vineyards, Wine Merchants & Online Wine Sellers, Wine Directories…  www.internetwineguide.com  (26. prosinac 2013 u 17:58 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Veni Vidi Vini: Ti se zezaš, a ja ti otkrivam tajnu najiskusnijih trgovaca vinom u Italiji i Francuskoj  (26. prosinac 2013 u 18:52 · Sviđa mi se)

Alenko Radovic:  Zdenko ja sam “novi” vinogradar/vinar koji obnavlja obiteljsku tradiciju, jednom sam nogom u Francuskoj (radim u branši koja ne podnosi alkohol) a drugom nogom sam na Pelješcu (obnavljam vinograde na Dingaču i pravim izvrstan Dingač) tako da i i jesam i nisam IN. Neviđena kriza zadružnog vinarstva iznjedrila je brojne vinare i šteta je što se ne organizira lokalno zajedničko takmičarsko prezentiranje vinarskih delicija gdje bi se više saznalo o vinima i vinarima. Sve bi to dobilo medijski značaj a moglo bi privući i turiste-vinoljupce. (26. prosinac 2013 u 19:41 · Sviđa mi se)

Goran Rihtar: Ne zezam se! Ja već par let prek jedne frendice “izvozim” u Švedsku! Duge noći, puno se popije!  (26. prosinac 2013 u 19:53 koristeći mobilni telefon)

Srdjan Zitkovic: Zanimljiva štorija o dingaču… (27. prosinac 2013 u 1:40 · Sviđa mi se)

Be Ka:  http://blog.vino.hr/archives/4939 – Dingač 50 stupnjeva ide za 109 kn na tržište. – Badel je pronašao novog partnera ili partnere čija imena zasad ne otkrivaju. Kažu da je taj Dingač i tako Badelov brend, a grožđe prerađuju i rade vino u podrumu toga “renomiranog proizvođača.”

Vino pod najboljim kutom « blog.vino.hr blog.vino.hr

Naziv Dingač 50 stupnjeva nastao je prema prosječnom nagibu položaja Dingač s kojeg su brani plodovi ovog plavca malog. Upravo takav nagib omogućuje da grozdovi upiju tri sunca, sunce s neba te odbljeske sunca od kamena i mora. Taj nagib dočaran je i putem etikete, koja je rezana pod kutom od 50 stupnjeva.  (30. prosinac 2013 u 10:40 · Sviđa mi se)

Mustafa Topčagić:  Jučer sam bio u Vrutku… ‘Kućni’ Dingač Palihnić je 69 kuna. (9. siječanj u 13:19 · Sviđa mi se)

Alenko Radovic:  Da, oni ga nemaju puno pa mogu cjene formirati da malo i izgube na Dingaču ukoliko će dobiti na promidžbi za druga njihova vina.  (9. siječanj u 15:40 · Sviđa mi se)

Mustafa Topčagić: Ne vidim ih među članovima Udruge Dingač … http://udruga-dingac.hr/index.php?option=com_content… Članovi udruge  udruga-dingac.hr Udruga vinogradara i vinara „Dingač“  (9. siječanj u 15:45 · Sviđa mi se)

Alenko Radović: Tu je samo mali broj proizvođača a nisam siguran ni da su nešto posebno aktivni  (9. siječanj u 15:48 · Sviđa mi se)

Marin Lelas: Alenko , kućni Dingač Vrutku se isporučuje već 12 mjeseci, a Vrutak ga je distribuirao u sve članice Ultra grupe, u preko 300 prodavaona. Roba samo dolazi i dolazi ???? (10. siječanj u 13:24 · Sviđa mi se)

Mustafa Topčagić: To bi trebalo značiti da ima i količine  (10. siječanj u 13:25 · Sviđa mi se)

Marin Lelas: Izgleda … (10. siječanj u 13:28 · Sviđa mi se)

Alenko Radovic: PZ DINGAČ ga je mogla nuditi još jeftinije ako ne plaća ništa proizvođačima. Razmišljam malo glasno: ako proizvođaču/vinogradaru ide 15 % a grožđe je plaćano 15 do 18 hrk a treba 1,20 kg za napunit bocu, izgubim se u racunici… U svakom slucaju pijte malo – pijte dobro vino, dingac naravski  (10. siječanj u 15:45 · Sviđa mi se)

Mustafa Topčagić: Prije 5-6 godina, bio sam u Dubrovniku, prijatelji rekli nabavit će pojeftin dingač… Stigne boca s Pelješca, 80 kuna, Dingač Radić (ne Radović!), nikad čuo!… naravno, na njemu ni markice, ni brojki, čudan čep, ali solidno dizajnirana etiketa… čak ni vino nije bilo loše… takve plavce prodaju i skuplje. (10. siječanj u 15:57 · Sviđa mi se)

Goran Rihtar:  Ček malo, to je cca min 50.000 boca, a da nitko nikaj ne zna o proizvođaču i njegovim vinogradima na Dingaču!!! Come on! (10. siječanj u 16:00 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Alenko Radovic: Vinogradari su “u q’rcu” otkako im PZ Dingač ne plaća pa u nevolji daju lijevo-desno! Mislim da bi to od Radića moglo biti dobro. Osobno mogu preporučiti sa etiketom Kiridžija, Vinarija Bura-Mokalo, tradicionalno PZ Dingač i Niko Violić (moje još nije na tržištu, sazrijeva). Ta vina sam kušao i mogu reći da su super.  (10. siječanj u 16:17 · Sviđa mi se)

Hrvoje Košutić: Muljaža kao i s većinom “dingača”  (10. siječanj u 19:00 · Sviđa mi se)

Alenko Radovic: Ne, Hrvoje kod ovih koje sam spomenuo nema muljaže već je to što nude pravo “kako ga je loza dala”, proizvodi se obiteljski, drže do svog imagea, ne idu ka ekspanziji, svaka napunjena boca ima pokriće u njihovom grožđu iz Dingaća kvalitetom vina koje je u bocama. O ostalim proizvođačima ne mogu reći ništa jer sticajem okolnosti njihove dingače nisam kušao. Predlagao sam lokalnim vlastima da se organizira sajam/izložba svih vina dingač, onih amaterskih i onih profesionalnih nadahnuća. Uzorci bi se uzimali komisijski… Nisu još odgovorili, vjerovatno to žele uraditi kao jedan od turističkih sadržaja  (11. siječanj u 6:16 · Uređeno · Sviđa mi se)

Hrvoje Košutić: Vjerujem da navedeni nisu muljevi, ali ako ćemo iskreno svašta se u današnje vrijeme prodaje pod dingač. To isto bi sama Udruga Dingač trebala regulirati, a ne da nam se pod dingač prodaju raznorazne kupaže plavca i vranca. (11. siječanj u 8:09 · Sviđa mi se)

Goran Rihtar: Meni već osnovna računica ne drži vodu, vele da je Dingac cca 60 ha i proizvede se cca 3000 hl vina godišnje. Ovo je teško izvedivo uz urod od 0,5 kg grožđa po trsu. (11. siječanj u 9:15 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Hrvoje Košutić:  To i je poanta svega  (11. siječanj u 9:34 · Sviđa mi se)

Alenko Radovic: Državni organi ne rade svoje!  (11. siječanj u 12:04 · Sviđa mi se)

Hrvoje Košutić:  A muljatori to koriste na štetu krajnjih kupaca:/ (11. siječanj u 12:18 · Sviđa mi se)

Goran Rihtar:  A bogme i ugleda. I onda se svi čude ko pura dreku kak pada cijena i nema prođu ni doma, a vani da ne govorim.  (11. siječanj u 12:55 koristeći mobilni telefon · Sviđa mi se)

Goran Rihtar: Može jedan koncenzus, apelacija u hrvatskom jeziku znači nekaj drugo, korištenje prevedene francuske riječi je malo nespretno i nerazumljivo čak i struci. A i sam način ovakve zaštite je OUT te se koriste oznake PDO (protected designation of origin).

Zeljko Suhadolnik Apelacije su vazne i potrebne kao sredstvo sređivanja stvari i kao pomoć da se vino kao proizvod nekog teritorija nametne i da se time stvore uvjeti za (dobar) plasman i valorizaciju ne samo vina nego i cijelog dotičnog teritorija. Kod nas se nije razdvojilo kako treba ono što je TIPIČNO za neki teritorij i što smije nositi apelacijsku oznaku vezanu uz taj teritorij, i ono što je eventualno još moguće i dopušteno, glede slobodnog izbora sorte i glede tehnologije proizvodnje te glede organoleptičkog profila, proizvoditi na tom nekom određenom teritoriju. Da bi apelacija, kojom se ističu i njeguju originalnosti i komparativne prednosti kraja mogla biti učinkovita nužno je poslovno udruživanje i aktivno uključenje lokalnih proizvođača kako bi se u suradnji sa odgovarajućim znanstvenim institucijama izradili kvalitetni pravilnici ponašanja u njezi i razvoju vlastitih aduta, pravilnici obvezujući za sve. Kod nas kao da nitko, na žalost, nije za takvo povezivanje i disciplinu, i dok tako bude imat ćemo sterilnu oznaku vrhunskog, kvalitetnog i stolnog vina s kzp i nered, lošu kontrolu proizvoda na tržištu kao i male izglede za dobru promociju…

Goran Rihtar: Zeljko Suhadolnik, slažem se, no mozemo li si priuštit dva sustava zaštite, regulatorni prema EU i nacionalni sličan apelation ili denominatione? A ustvari svode se na isto. Pogledajte Slovence recimo kak su oni napravili.

Alenko Radovic:  Pohvalno je za svih učestvovati u konstruktivnoj diskusiji kako naći načina za pribliziti image našeg vinogradarstva i vinarstva onome iz vodećih Europskih država na tom planu. Prije toga ili paralelno sa time država bi trebala započeti sa svojom efikasnom antikorupcijskom politikom na tom podrucju tako da napokon mogu na površinu i na police i stolove izaći prave vrijednosti nasih vina.

Goran Rihtar: Meni se čini da je ova graševina ispravno deklarirana.

Veni Vidi Vini: Ljude koje ste spomenuli da se nisu javili ovim putem pozdravljam u nadi da postoji mjesto na kojem pričaju o problemima koje smo dotakli iako duboko sumnjam jer nikakve pomake ne vidim po pitanju približavanja francuskim vinskim standardima (apelacijama). Nažalost sve su to zaposlenici u svojim malim okruzima odgovornosti i bez imalo proaktivnosti jer sustav se ne mijenja bitnije desetljećima. Facebook možda nije pravo mjesto doduše za takve rasprave, trebalo bi imati nekakav forum s inteligentnim i slojevitim threadingom jer rasprave znaju otići u krivom smjeru. U svakom slučaju drago mi je da se slažete oko važnosti apelacija jer tema je pokrenuta ipak dosta prije Vase teme o Dingacu, na G.E.T. reportu na kojem ste se i sami uključili s jako dobrim komentarom. Mozda bi trebalo sa zaključcima o daljnjim koracima krenuti od nje, a ako se dobro sjećam, radilo se o tome da bi netko tko dobro razumije francuski (na pr. spomenuti Alenko Radovic) trebao detaljno se upoznati s njihovom regulom apelacijskom i onda vidjeti sto bi sve trebalo kod nas promijeniti. Nažalost, nikakav pozitivni sluh opet od vinara nismo dobili osim od Marija Mrgudic (Vinarija Bura-Mokalo) i Siniša Škaberna (Degrassi). Eto toliko za pocetak (ponovni) od mene za sada…

Veni Vidi Vini: Dodao bih na temu i moj kratki tekstić o apelacijama star tri godine. https://www.facebook.com/notes/vino-de-croate/budu%C4%87nost-hrvatske-vinske-scene-u-svijetu/198853863469207

Jovica Nikšić : Poštovani vinari, evo malo mog mišljenja koje nije opterećeno proizvodnjom grožđa i vina, pa stoga gledam možda drugim očima na sve to. Neki će to shvatiti, a neki napasti, no nakana mi je dobra… Mislim da se morate prestati zamarati sa oznakama ovim–onim, kopiranjem od nekuda gdje je to zapravo tradicija i svim sličnim sitnicama koje jako malo znače kome?? pa vašim kupcima. Apelacijama će se samo postići još veći jaz i jal među vinarima radi isticanja jednog kraja prema drugom… Kupci: 0,001 % vaših mogućih potrošača i sadašnjih NE GLEDA oznake, 90% potrošača gleda etiketu, ali samo u vizualnom smislu, 80% ih sada gleda naziv sorte, a pri tome očekuju 4 najpoznatije i to svjetske … Ovo gore u postotcima karikiram da bi vam dočarao kako mislim da je. Okrenite se ovome i samo ovome;

1.-Promociji u pijenja vina u svakoj obitelji, a na način da se postigne da svaka obitelj potroši barem pola butelje na dan!! Znači ne po glavi stanovnika-odrasle osobe, nego po obitelji u Hrvatskoj. Samo na taj način već imate totalni manjak vina i sve svoje količine rasprodane!

2.Ooznačavanje već postoji određeno ulaskom u EU, samo ga primijenite na etiketi, npr onoj zadnjoj i zaboravite na to…to je zakonski minimum i dobro je što je jednako za sve.

3.- Prijavite se na natječaj u sklopu Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014 – 2018. Raspisivanje natječaja je predviđeno u 2014.

-Restrukturiranje i konverzija vinograda,

-Investicije u vinarije i marketing vina

-Promidžba na tržištima trećih zemalja

Ovo morate napraviti zajedno! Postoje „krovne“ organizacije vinara i to više njih, a rade što? Ništa. Obilaze par konferencija i sajmova, naslikaju se uz jela i pića i to je to. To se mora promijeniti ili osnovati još jednu krovnu organizaciju, udrugu-agenciju koja će biti sačinjena od mladih obrazovanih ljudi kojima će zadatak biti pisanje projekata i prijava na natječaje, ali za SVE vinare Hrvatske, znači umjesto njih. Ovo treba početi već jučer!

4.-Utjecati na „državu“, Ministarstvo turizma i dr., da se novac koji već je namijenjen na promidžbu turizma izvan Hrvatske preusmjeri upravo Vama vinarima-proizvođačima. Ogromne količine novca ode u tiskanje prekrasnih kataloga, skupe štandove i gostovanje „osoblja“. Pogledajte koliko je to novca… na ništa (znam da nešto pomogne, ali zanemarivo). Previše se time želi okrenuti nekakvoj „eliti“, ali to nije dobro i nepotrebno je, jer svaka elita će jednom doći i kod nas, jer ionako obilaze cijeli svijet, pa će tako i doći kod nas…i probati Dingač. Taj novac treba sada svim proizvođačima da osuvremene svoju individualnu i grupnu promidžbu

– Internet JE bitan, jer je brz za davanje ponuda, poziva, kataloga, a to treba omogućiti SVIM vinarima Hrvatske.

5.-Potrebna je Jedinstvena Vinska karta Hrvatske…. Imam koncept, samo – s kim ga podijeliti, jer ja sam samo amater, „pa on nema ni svoj vinograd“, a kao takav osoba s kojom nitko od dipl.ing…mr.sc. ne žele baš imati posla, jer kako bi to bilo da im ja svima nešto dobro pokažem ili na isto ukažem ili malo „pametujem“. Ovo je samo djelić onoga što bi Vam mogao reći.

Veni Vidi Vini: Da pojasnim zašto se zalažem za apelacije. Usporedit ću je s nogometnim klubovima. Dakle ako dijete vodite na treninge, kupujete mu kopačke, majice perete, ispričavate ga iz skole, ulažete svoje vrijeme, trud i novac, tada sigurno bi željeli da zaigra za Dinamo ili Hajduk. Zašto? Zato što je to brand s kojim će on promptno dobiti prepoznatljivost kvalitete bez da je itko čuo za njega. Dobit će znanje, kontrolu kvalitete, bolje treninge, postat će kvalitetniji igrač s kojim onda mozete raditi velike stvari. Ako vam nije stalo i zadovoljni ste da vam se dijete malo rekreira, bit ćete presretni ako se poželi pojaviti na treningu u NK Špansko. Eto to je razlika izmedju apelacija i stolnih vina. Možete u nju, ali nitko vas ne tjera. Ali dajte onima kojima je STALO omogućite ono sto apelacija pruža.

Goran Rihtar A kaj pak je onda z ovim? :))))

http://fr.m.wikipedia.org/wiki/Vin_de_table

Vin de table – Wikipédia

fr.wikipedia.org

Vin de table est une dénomination généralement donnée aux vins dits  de consommation courante. Il n’esiste pas de definition precise pour vin de table. En France, cette terminologie a été adoptée lors des premiers règlements communautaires relatifs au vin pris à partir de 1970…….

Jovica Nikšić pa to treba uvesti🙂 “PTP (Priznano Tradicionalno Poimenovanje)” , a ovo je dokaz mojoj tvrdnji…manite se oznaka; http://www.monitor.hr/…/dvije-slovenske-pokrajine…/1328/

Dvije slovenske pokrajine u sporu oko prava na vino cviček – Internet Monitor

www.monitor.hr

U pokrajini Dolenjska to vino zovu cviček. Dolenjci se u sporu pozivaju na “povijesna prava koja im je u miješanju bijelog i crnog vina dodijelila carica Marija Terezija. U novije su doba svoja prava dodatno osnažili, registriravši robnu marku cviček i u Bruxellesu…

Veni Vidi Vini: Jovice, a mislite da Francuzi brane Shiraz saditi u Gigondasu jer ga je CdP prvi stavio na popis? Pa nećemo se valjda povoditi za Slovencima kao dobrim primjerima? Prosim lepo da si pročitate koliko Francuska i Italija imaju apelacija, kojom brzinom su nastajale u zadnjih 50 godina, te koliko su uspješne te dvije zemlje na vinskoj sceni. Kada to pročitate i zaključite da je svih 600 apelacija promašeno, i to mi argumentirate, evo ja ću se predstaviti punim imenom i trcati sat vremena gol po Trgu.

Jovica Nikšić:  Pročitajte Vi moj tekst i moje želje, ali polako…i volio bih znati Vaše, vjerujem cijenjeno, puno ime i prezime. (22. siječanj u 7:52 · Sviđa mi se)

Veni Vidi Vini: Ispričavam se gosp. Jovica na nepristojnoj izjavi, jako sam pažljivo pročitao što pišete pa eto, oko apelacija se mozemo složiti da se ne slažemo. Ostalo mi je OK.  (22. siječanj u 18:11 · Sviđa mi se)    ♣

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: