BEVANDA: VINČINA, A NE bevanda!
U OPATIJI JE i SLUŽBENO OTVOREN TURISTIČKI KOMPLEKS RESTORAN-BAR-HOTEL NAZVAN PREZIMENOM NAŠEG PROSLAVLJENOG MOTOCIKLISTIČKOG ASA i UGOSTITELJA KOJI JE JOŠ ZA SVOJEGA VREMENA OD OBJEKTA STVORIO GASTRO-INSTITUCIJU, SADA, ETO, EKSPONENCIJALNO PODIGNUTU NA VIŠU RAZINU…
Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK
Google translater: http://translate.google.com/translate_t
Bevanda Branko, prezime i ime prvog vlasnika. Netko iz složenca zvanoga Europska Unija, gdje je priznato toliko jezika koliko je u Uniji i članica, mogao bi se poigrati kombinacijom riječi, i kazati kako se radi o bijelome napitku (bevanda, tal. = napitak; branco, portug. = bijeli), a u nas bi pak netko lako pomislio na bevandu, u Dalmaciji tradicijsko piće od vina i vode (dok popularnom nije postala muzirajuća mineralna voda, pa se bevanda pretvorila u gemišt). Ali, Bevanda o kojoj je ovdje riječ uopće nije vodom razrijeđeni napitak bevanda, naprotiv: Bevanda je i nekad, kao i Branko, istaknuti motociklist i sjajan ugostitelj, bila VINO, a sada, na drugoj opatijskoj lokaciji i u novome ruhu – djeluje kao PUNOKRVNA VINČINA!
Šetnica/sjednica uz more
Nekadašnju poziciju na prometnici prema Voloskome objekt je zamijenio novom, ekskluzivnom, u središtu Opatije, uz samo more i uz prostranu gradsku plažu, a od, prvotno, restorana znanog prvenstveno po odličnoj ponudi jela od ribe i plodova mora postao je eksluzivni RESTORAN BAR HOTEL s pet zvjezdica, sa šetnicom uz šumove valova koja je zapravo iznimno atraktivna sjednica (šetnici je uloga šetnice uz more ostala tek u mjeri da se prošećete uređenom stazom od, rekao bih, stotinjak metara – da nađete slobodnu udobnu fotelju, zavalite se u nju i popijete (apertivini) pjenušac, uživajući još i u pogledu i u mirisu mora.
Prvi je to boutique-hotel s pet zvjezdica na sjevernom Jadranu, vjerojatno trenutačno najbolji i najljepši mali hotel na Jadranu. Ponuda za elitnog gosta.
Dugački, dugački šank! Duž cijele šetnice/sjednice…
U ovome izdanju kompleks je otvoren prije ljeta 2013. Govori se da je unatoč općoj ekonomskoj krizi, koja se debelo odrazila na Lijepu našu, i unatoč ne baš nježnim cijenama – odlično radio. Znači, može se… Službeno otvorenje, raskošnom svečanošću i tulumom za pamćenje, bilo je nedavno, nakon svršetka glavne turističke sezone.
Brand koji je svojedobno stvorio motociklistički as Branko Bevanda dignut je sada na osjetno višu razinu i izgledom i ponudom, posve je usklađen s modernim vremenom i turizmu kakvome stremimo odnosno kakvome bismo kao mala zemlja velikih mogućnosti trebali stremiti, jedino je u raskoraku s gospodarskim trenutkom i standardom u kojemu se Hrvatska sada nalazi, naime od njega – osjetno odskače, pa je danas Bevanda dostupna vrlo uskome krugu hrvatskih građana. Ali, hvala Bogu da ima imućnih stranaca, da Opatija ima visoki renome i da se nalazi blizu emitivnih središta gdje ima imućnih.
Na otvorenju: oko 500 uzvanika, više od tisuću odličnih malih zalogaja potoci pjenušca od Kabole, Peršurića, Tomca, Puro rosé od Movije, šampanjac od Moët et Chandona, vina od Kabole (kućno vino!), whisky Chivas Regal. Doris Dragović, Marko Tolja i Tina Vukov na pozornici, ljepotice, vatromet… Žurka za pamćenje i za jednu Opatiju, staru damu hrvatskoga turizma…
Soba Isadora Duncan i, dolje, soba Vladimir Nabokov
INVESTICIJA OD 3,5 MILIJUNA EURA
Dodavanjem, restoranu Bevanda, luksuznoga hotela s 10 soba nazvanih po imenima i prezimenima slavnih osoba, što su svojedobno posjećivali Opatiju (Isadora Duncan, Gustav Mahler, Sergej Jesenjin, Giacomo Puccini, Vladimir Nabokov, James Joyce…) današnji vlasnik, iskusni pomorski kapetan i, s obzirom na investiciju od 3,5 milijuna eura, očito snažni poduzetnik Zoran Maržić stvorio je odredište s osobitom dodanom vrijednosti, i evo nastoji nastaviti s jednom opatijskom ugostiteljskom i turističkom legendom na najbolji način. Lokacija uz samo more, sa šetnicom-sjedaonicom-pijuckaonicom na doslovno korak od zamamnog šuma valova, moderan dizajn, šank na otvorenome u dužini od najmanje 50 metara, bogato opremljene soba što gledaju na more, Rijeku, Opatiju i Istru u daljini, specijaliteti iz radionice chefa Andreja Barbijerija i Gregorija Manuccija te njihove ekipe, raskošna vinska karta… Kartu pića, jednu od ponajboljih u Hrvatskoj i regiji, potpisuje Branko Muždeka, član Hrvatskog sommelier kluba, ujedno i voditelj restorana, a na njoj su ponajbolja domaća i strana vina te šampanjci koja se mogu kupiti u nas.
Chef Andrej Barbieri i voditelj restorana sommelier Branko Muždeka
Chefovi morska rapsodija i čokoladno-voćni desert
Posebna je priča ponuda u sobi: pojedinci vrhunske hotele nerijetko (pr)ocjenjuju upravo po sadržaju mini-bara u sobi. Kad se u njemu nalaze malvazija od Kozlovića, merlot od Kabole, ali i Chimay pive (i to tri vrste), šampanjci Krug Grande Cuvée i Moët & Chandon Brut Imperial, Sancerre Silex od Henry Bourgeoisea iz Loire, konjak Hennessy XO, pa 12 godina star Chivas Regal, kao i Glenmorangie, a tu su bijela i crna čokolada, specijalno za hotel rađene praline te ekstra djevičansko maslinovo ulje i med, onda znate da je riječ o pravom, profinjenom ukusu i luksuzu koji se smije zvati tim imenom.
Pogled u mini bar s ekskluzivnim izborom pića
Noštromo Zoran, koji računa na platežno moćne klijente (noćenje stoji 300 do 450 eura, ovisno o sobi), zasad ponajviše iz vana, uvelike i na jahaše (sidrište je odmah pored Bevande) te na bogate Ruse, i koji se nada da će za ljeto 2014. dobiti i koncesiju na plažu Lido odmah do lokala ali sa druge strane u odnosu na jahtaške vezove, brand Bevanda ovakvoga tipa namjerava širiti i dalje po našoj obali, a sljedeću ovakvu elitnu oazu planira, veli, u Dubrovniku… Njegov je motto: ako želimo elitni turizam, a trebali bismo ga željeti, da bismo dobili primjerenoga gosta nužno je ne samo pričati o tome, nego i oformiti adekvatnu ponudu…
Investitor i vlasnik Bevande Zoran Maržić
– Opatija, koja je, inače, 2009. proslavila 165. obljetnicu turističke tradicije, napokon je dobila mjesto elegancije i visokog turizma kakvo zaslužuje. Nova Bevanda, osmišljena u korak sa svjetskim trendovima, podigla je razinu turističke ponude čitavog Kvarnera i postavila nove standarde. Većina rješenja u Bevandi proizvodi su hrvatskih tvrtki, ona arhitektonska potpisuje studio Dražul Glušica, a vizualna studio Kuharić Matoš, dok je tvrtka Sinago po mjeri hotela izradila glavninu namještaja. Hotel, restoran i bar Bevanda otvoren je gostima tijekom cijele godine. Od prvoga dana rada bilježimo stalan interes i visoku popunjenost i u hotelu, i u restoranu, i u baru. Naši su gosti hedonisti, ljudi koji vole uživati u životu, a dolaze sa svih strana svijeta, ponajviše iz Rusije, Skandinavije – izjavio je u povodu otvorenja Maržić.
Vatromet na otvorenju
_____________________________
PURO U BEVANDI –Na službenom otvorenju točio se i pjenušac Puro rosé od ikone slovenskoga vina, Aleša Kristančiča Movije iz Goriških brda. Po komentarima nazočnih, Puro se očito dopao svima, istina, nekima zato što ga je voditelj restorana Bevanda Branko Muždeka, na slici sa znanim istarskim pjenušarom Đordanom Peršurićem, točio iz magnuma, koji se u sve većem krugu potrošača smatra mjerom za čovjeka, a nekima zato što je drukčiji, poseban. Vidio sam pitanje na Facebooku: Puro mi se dopao, ali što je to?
Branko Muždeka toči Movijin Puro istarskom pjenušaru ĐordanuPeršuriću
Puro rosé pjenušac je kojega već godinama proizvodi i na svoj način poslužuje Aleš Kristančič Movia. Ovaj, serviran na otvorenju Bevande, bio je od baznog vina iz berbe 2005. Sorte su Pinot crni (70 %), Pinot sivi (10 %), Rebula (20 %). Baza je proizvedena na eko-način od grožđa s loza starih u prosjeku 35 godina, berba kasnija, stiskanje blago, kvasci autohtoni, vino je dozrijevalo četiri godine u barriqueu na finom talogu, bez dodavanja sumpora i bilo kakvog drugog konzervansa. Potom je kapljica stavljena u bocu na drugo vrenje, bez dodavanja sladora i kvasaca, ali uz dodatak mošta od istih sorata. Slador od dodanoga mošta i kvasci iz moštova bili su u tom baznome vinu od mješavine sorata u dovoljnoj mjeri za kvalitetnu sekundarnu fermentaciju u boci. Pjenušac leži na kvascu sve do posluživanja. Nema klasičnog degoržiranja da se izbaci talog, pa onda dopunjavanja i dodavanja ekspedicijskog likera. Boca se u zadnjoj fazi drži okomito naopako da sav talog od drugog vrenja (onoga u boci) padne u njen grlić. Prije posluženja pjenušca može se grlić ohladiti do mjere da se talog blago zamrzne i postane svojevrsni čep, a onda se boca otvara na način da je se grlićem zaroni u vodu u prostranoj posudi i krunski zatvarač makne polugom s nastavkom što ga je osmislio Movija. Donekle smrznuti čep-talog pod pritiskom izleti u vodu a boca se naglo, prije nego što bi voda iz posude mogla ući u bocu, okrene i uspravi, i tada je pjenušac spreman za točenje/posluženje u čaše. Kao posljedica ovakvog načina posluživanja, Puro može biti blago maglušat, dakle ne kristalno bistar kao što je uobičajeno kod klasičnih pjenušaca… ■
__________________________________________
Suhi u čaši 