LJETO 2013: Kamo na izlet? ZOV KRAŠ(Č)IĆA i VI(N)VODINE

 U VRUĆIMA SRPNJU i KOLOVOZU NE SAMO MORE, NEGO i UNUTRAŠNJOST IMA i TE KAKO SVOJIH ČARI. HAJD’MO MALO PREMA DOLINI KARDINALA, PREMA ŠUMOVITOM SVJEŽIJEM ŽUMBERKU S POTOCIMA POPUT SLAPNICE!… U KOJEMU SE ODLIČNO HLADI – i PJENUŠAC!

Priredio ŽELJKO SUHADOLNIK

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kad prema Žumberku i naročito Slapnici ide nadareni fotgraf, rađa se – umjetnost

Živite li u Zagrebu, i u ljetnoj vrućini hvata vas žeđ i želite odmah pobjeći s užarenog asfalta te se što prije naći u svježijem, zelenom ruralnme ambijentu i uz čašu dobroga i osvježavajućega vina na njegovu izvoru, dobar izbor za vas svakako može biti pola sata vožnje automobilom udaljena Plešivica ponad Jastrebarskoga. Želite li pak kombinirati duhovnu obnovu s čašom dobroga i osvježavajućega vina, budite spremni na nešto dužu vožnju, prođite Jastrebarsko i sa tzv. stare karlovačke ceste skrenite prema Krašiću, a onda, poslije, od Krašića možete dalje i prema Vivodini, koja je uz državnu granicu sa Slovenijom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U potoku Slapnici u parku prirode Žumberak odlično se hlade – pjenušci!

Krašić, po prvi put u pisanim dokumentima spominjan 1249. godine, udaljen od Zagreba oko 50 kilometara, je naše središte kardinala, mjesto molitve, mira, hodočašća. U obližnjem selu Brezarić rođen je, a tu u svome zavičaju je i umro blaženik Alojzije Stepinac, u čast kojega se održavaju Dani krašićkog kraja. Iz ovoga predjela inače potječu i kardinal Franjo Kuharić, kao i biskupi Juraj Jezerinac i Josip Mrzljak. Ukras u samome centru mjesta na novouređenome trgu lijepa je crkva Presvetog Trojstva, pored koje je spomenik Stepincu.

Stanovništvo se pretežno bavi poljoprivredom. Kao jedan od glavnih pravaca budućeg razvoja općine nameće se razvoj turizma. Krašić neka bi bio prepoznatljiv po vjerskom turizmu. Ali, taj predio ima još aduta!

Najznačajnija manidestacija ovdje su Dani krašićkog kraja (tri do četiri dana), kalendarski na rasporedu oko 8. svibnja, na obljetnicu rođenja blaženog Alojzija Stepinca. U program krašićkih svečanosti ulazi i 3. listopada, kad je kardinal proglašen blaženim. Organiziraju se i druge, razne tradicijske priredbe, proštenja. Dani zahvalnosti za plodove zemlje (Dani kruha) su u listopadu.

Tri kilometra istočno od Krašića nalazi se Pribić, rodno mjesto kardinala Franje Kuharića. Župna crkva sv. Siksta, stara više od 1000 godina, najstarija je i najvrednija u kraju. U Strmcu Pribićkom (tri kilometra sjeverozapadno od Pribića) barokni je dvorac grko-katoličkih biskupa, s neobizantskom crkvicom sv. Marije podignutom na otočiću usred ribnjaka pred dvorcem. Proštenjarsku kapelu Majke Božje Dolske, u Dolu (četiri kilometra sjeverno od Krašića) podignuo je grof Petar Zrinski. Kapela je dograđena sredinom 18. stoljeća, a unutrašnjost je oslikana prizorima iz pučkog života.

Na ovome području dobri su uvjeti za sport i rekreaciju: planinarske izlete, pješačenje, biciklističke ture, ribolov, lov na nisku divljač, vožnja kanuima, kupanje. Na svoje će doći ljubitelji golfa, na igralištu Golf & Country Clubu Dolina Kardinala u Mirkopolju sa 18 natjecateljskih i devet rekreacijskih rupa.

Posjetitelji i izletnici u Krašiću i okolici mogu uživati u odličnom domaćem zalogaju (svježi kravlji sir, savijača od sira) i u kvalitetnom vinu (silvanac, graševina, traminac, kraljevina i druga), ali i u šljivovici i viljamovki.

Ponudom i kakvoćom stasali su lokalni proizvođači vina. Među njima svakako Josip Rajaković, kojega se isplati obići ne samo iz vinskog razloga nego i iz drugih razloga, naime on je vrlo uspješni poduzetnik i vodi snažnu i stabilnu tvornicu plastične stolarije pa se možda se s njime na licu mjesta i po povoljnijoj cijeni dogovorite oko uređenja vašega stana, k tome kao posjednik ovećeg zemljišta pored te svoje tvornice uredio je rezervat za jelene i košute tako da zainteresiranima omogući da se sa svojim mališanima, posebice dakako na njihovu radost, mogu podružiti s tim milim šumskim životinjama.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Josip Rajaković u svom podrumu

STOLARIJA, MOTO-CROSS, KOBASICE, KOŠUTE
Josipa Rajakovića upoznao sam i kao predsjednika Odbora za gospodarstvo u općini Krašić. Ne čudi što vinuo do toga položaja, pa jedan je od najuspješnijih gospodarstvenika ne samo u Krašiću i jaskanskome kraju nego i šire. Vlasnik je i voditelj najjače industrije u kraju – tvrtke ŽE-MA, zapravo tvornice pvc i aluminijske stolarije, koja u svom krugu ima i maloprodaju a nudi i uslugu montaže. Čujem da je po jačini među dva do tri proizvođača spomenute robe na nivou Hrvatske! U vrlo modernom pogonu na 4600 četvornih metara upošljava 56 djelatnika, a oko 50 posto svoje proizvodnje izvozi!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Rajaković s buteljama, s kojima je već skupio lijepe nagrade

Energije očito ima viška: posvećuje se i motociklima i organizaciji moto-cross utrka, ali i plemenitoj kapljici, a okreće se i turizmu.

– U mojoj obitelji odvajkada se uzgaja vinova loza i proizvodi vino. Ali, onaj starinski način produkcije trebalo je unaprijediti. Veliki sam ljubitelj plemenite kapljice i njome sam se najozbiljnije osobno počeo baviti 1996. Imam vinograd s oko 1500 trsova, što nije mnogo, zato otkupljujem grožđe, svake godine i do pet tona. Uredio sam i suvremeno opremio podrum, a rezultat mojega angažmana su redovito posljednjih godina osvojena odličja visokoga sjaja za mirna vina redovne berbe ali i za slatke predikate – kaže Rajaković ponosno. Kao najnovije, s vinima je lijepo prošao na ocjenjivanju uzoraka Zagrebačke županije, a za milimetar mu je za rajnski rizling izmakla i nagrada novinarskoga žirija koji je birao najbolja županijska vina od sorata Rizling rajnski te Chardonnay.

Rajakovićeva produkcija kapljice počiva na sortama Sauvignon, Pinot sivi, Muškat žuti, Muškat ottonel, Traminac. No s vinogradom ne završava priča o Rajakovićevoj tijesnoj povezanosti sa zemljom i njenim plodovima: on razmišlja o tome da počne uzgajati svinje u većoj količini radi mesa za retvorbu u vrhunske prerađevine, te gusaka i pataka za one koji žele domaću kalitetnu perad. Već sada Rajaković godišnje proizvede, veli, oko 120 kilograma kobasica.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Divljač u Rajakovićevu rezervatu

A uza sve ovo, tu je još i njegova turistička priča: na brežuljku sa šumovitim terenom ogradio je svoja tri hektara tu uzgaja dva jelena i osam košuta!

– Namjera mi je oformiti izletište u kojemu će gosti moći promatrati divljač ali u sklopu kojega bi bio i objekt s ponudom prerađevina od te divljači, dakako od primjeraka koje treba odstrijeliti. Upravo sam u fazi traženja prikladne osobe koju bih uposlio kao hranitelja i pazitelja životinja, te visokokvalitetnoga mesara za proizvodnju prerađevina – rekao je Rajaković.

U GOSTIMA KOD sv. LOVRE
U Vivodinu također vrijedi navratiti iz vjerskih i etno-eno gastronomskih razloga, posebice preporučujem posjet 10. kolovoza na dan sv. Lovre, zaštitnika Vivodine, u čast kojemu se toga datuma u tome mjestu priređuje proštenje. Protagonost na tajnuru tamo je janjac. A jedan od domaćina svakako vam mogu biti ugostitelj i vinogradar i vinar Frlan, s restoranom odmah uz crkvu, te vinogradar i vinar Josip Vrbanek.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepa crkvica u Vovodini: u njoj i oko nje posebno je živo 10. kolovoza kad se slavi dan sv. Lovre, zaštitnika mjesta

Josip Vrbanek brine o 25.000 trsova, što Graševine, što Rizlinga rajnskoga, Pinota sivoga, Chardonnaya, Sauvignona, Muškat ottonela, Traminca, Portugisca, Lovrijenca i Frankovke… Poprilična lista kultivara! Bijela vina puni kao jednosortna, dok mu je crno, Sv. Lovro, po zaštitniku Vivodine, mješavina portugisca, lovrijenca i frankovke. Crnjak, iako s nazivom po svecu mjesnom zaštitniku Lovri, čiji je dan, da podsjetim, 10. kolovoza, ne izlazi prigodom te vivodinske svečanosti, nego tek krajem godine. Vrbanek, kao što to čine brojni njegovi kolege, ne žuri s punjenjem u bocu i s izlaskom na tržište ni s bijelim vinima, i bijela kapljica mu se, veli, vani pojavljuje tek godinu dana nakon berbe.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kuća Josipa Vrbaneka u Vivodini

Međutim, mogao bi baš crnome vinu još malo produžiti boravak u svom podrumu u butelji, naime svakako bi zgodno bilo da upravo na dan svetog Lovre u Vivodini prigodno izađe sa kapljicom sv. Lovro, to crno svakako bi, iako je ljeto i vlada toplina, jako dobro prijalo uz pečenu janjetinu u Vivodini, a butelje bi se zasigurno mogle toga dana i lijepo plasirati za ponijeti kući kao prigodni suvenir.

Vrbanek veli kako vino u većoj mjeri plasira kroz zagrebačke hotele Westin i Panorama, a dio ga izvozi u Češku.

Josip je inače i predsjednik je Poljoprivredne komore Karlovačke županije, a uz obveze u županiji te one u trsju i podrumu, dovoljno vremena nalazi i za, kako veli, privatni agro-biznis, vezan uz jabuke i prerađevine od njih. Od Badela 1862 svojedovno je otkupio objekt u Vivodini gdje je ta kuća nekad imala vinski podrum.

– Imam i tri hektara voćnjaka s jabukom i proizvodim i sok od jabuka i jabučni ocat. Dok mnogi drugi proizvođači uglavnom kao bazu koriste jabučni koncentrat, ja rabim isključivo čisti sok od jabuke i najveći sam proizvođač prirodnog jabučnog octa u Hrvatskoj! – rado će se podičiti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Josip Vrbanek sa sinom Lukom

Ali, tu ne staje: on se bavi i proizvodnjom – čipsa od jabuke! Na suvremeni način ga kofekcionira, a kupci su mu za taj artikal Konzum, Kaufland, Diona, Mercator, Kerum…

– Vivodina je lijepi kraj i trebalo bi naći načina da se ovamo kroz godinu privuče i više gostiju nego što ih dolazi. Želio bih maksimalno pridonijeti popularizaciji i široj afirmaciji vivodinskoga kraja, i nadam se da bismo kao Udruga vinogradara i vinara Ozalj već uskoro mogli početi s promotivnim akcijama. Nužan nam je veći natkriti prostor u koji bismo o lošijem vremenu i zimi mogli primiti više gostiju odjednom, tu bismo organizirali izložbe naših vina, degustacije, prezentacije, razne priredbe. Za tu namjenu predviđen je objekt u vlasništvu našeg Vatrogasnoga društva, koji zbog trajanja njegova preuređivanja do sada nismo mogli koristiti…

Samo nekoliko minuta hoda od Vrbaneka je vivodinski vinogradar i vinar ali i ugostitelj i vrsni pečenjar Ivica Frlan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAVino ne ide bez hrane, a ako ste ljubitelj janjetine, pravo mjesto za vas je ugostiteljski objekt sjajnog  pečenjara i vinogradara/vinara Ivice Frlana, odmah pored vivodinske crkve. Frlan će  rado  primiti i na degustaciju kapljice u svom vinskom podrumu. Ima graševinu, sivi pinot, chardonnay, žuti muškat, frankovku… Okusni svježe pečeni zalogajčići i te kako prijaju uz čašicu

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OD KRAJA PREMA POČETKU

Kad ste već u Vivodini, isplati se spustiti se u susjedno selo Krmačina,  malo iza granice sa Slovenijom. Tamo je vinogradar, vinar i medar Jožef Prus, zanimljivi poduzetni čovjek koji se svojedobno bavio prodajom loznih cijepova, a onda je krenuo i u vinsku produkciju i počeo, na tek nekoliko hektara i u malome podrumu, odmah s visokopredikatnim vinima, da bi potom startao i sa suhim vinima, dogurao do osam hektara i 41.000 trsova i do velikog moderno opremljenog vinskog podruma s krasnom kušaonicom (sredstva iz fondova EU), naosvajao se odličja najvišega sjaja i bio pet puta zaredom proglašavan Vinarom godine u Sloveniji, konkretno u 2008, 2009, 2010, 2011. i 2012.!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Krmačina, na samoj državnoj granici s Hrvatskom: ovo što se vidi je kuća gdje je Prus počeo. U nastavku se nalazi njegov današnji, veliki i suvremeno opremljeni vinski podrum

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prva zanimljivost na ulazu u kuću: brajda od sorte Plemenka peršunasta, nazvana tako jer listovi joj oblikom liče na listove peršina

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pogled na Vivodinu iz Prusova dvorišta i vinograda u Krmačini

Prus, koji kao medar ima 150 košnica i proizvodi, i za prodaju, livadni, kestenov i bagremov med a za vlastite potrebe uzgaja i 30 ovaca, u svojoj trgovinici u Krmačini nudi čak 40 različitih etiketa iz obiteljske prizvodnje! On, eno-gastronomskim rječnikom, ide naprijed – od kraja prema početku! Rekao sam već da je kao proizvođač vina startao s visokim predikatima, a sada ima sve vrste kapljice da vrlo kvalitetno poprati cijeli jedan, i vrlo bogati menu. Uz pjenušce od žutog muškata i frankovke (rosé) te mirno belokranjsko belo za aperitiv ili uz hladno predjelo, može ponuditi nekoliko bijelih mirnih vina (npr. sivi pinot, mješavinu muškata žutog, sauvignona i traminca Beli trio…) uz toplo predjelo pa i uz glavno jelo, tu cu i crnjaci od Frankovke, Gamaya, Lovrijenca, Cabernet sauvignona, kao i, uz desert, odlični predikati. Vrijedi istaknuti izvrsne njegove gamay i lovrijenac (bez drveta!), vina od sorata koje je danas na ovim prostorima vrlo teško naći, a pogotovu u ovako ozbiljnoj varijanti. Ali, to mu nije bilo dovoljno: Prus, koji je već 15 godina na kolosijeku integrirane poljoprivredne proizvodnje i koji vino plasira samo kroz ugostiteljstvo i poneku značajniju vinoteku kao specijaliziranu trgovinu za kapljicu, krenuo je s lanjskom berbom i u maceracije s alkoholnom fermentacijom, da dobije danas sve popularnije tzv. narančasto vino. Kad sam nedavno, sredinom srpnja, bio kod njega, vidio sam da još vino nije bilo otočeno s pokožice, dakle on je, za razliku od niza drugih svojih kolega koji se bave narančastim vinom i maceraciju drže najduže oko šest mjeseci dosta produžio period kontakta vina s kožicom: otakanje vina odredio je za kolovoz. Maceraciju provodi u francuskim bačvama od 600 litara. Vino odvojeno od kožice planira držati na dozrijevanju nekih šest do osam mjeseci u istoj bačvi u kojoj se odvijala maceracija, slijede punjenje u bocu i pohrana, još neko vrijeme, butelja u podrumu prije nego s njima izađe na tržište.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jožef Prus macerira u ovim 600-litrenim bačvama. Svako toliko okrene bačvu da se podigne talog. Ima i dvije bačvice s prozirnom prednjicom, da može pokazati kako to izgleda u bačvi za vrijeme maceracije.

A grožđe kojih sorata je stavio na maceraciju za narančasto vino? Riječ je o Kraljevini i Muškatu žutome!

– Htio sam biti posve različit od drugih, vidjeli ste već i po mom početku s predikatima a i po crnim vinima od Gamaya i od Lovrijenca da pucam na tržišne niše. K tome, stalo mi je i da maksimalno istaknem sorte ovoga kraja, primjerice i Muškat žuti i Kraljevina i Lovrijenac tijesno su vezani za ovo područje. Veliki izazov mi je upravo Kraljevina, s kojom želim dokazati da se i od nje uz odgovarajući trud može postići mnogo mnogo više od jednostavnog, možda mogu reći i banalnoga gemišterskoga vina kakvim se većinom ona sada predstavlja javnosti. Ako uspijem, pobijedio sam! – reći će Prus, inteligentni ambiciozni i poduzetni seljak koji se sjajno snalazi i kao sommelier, edukator i prodavač plemenite kapljice.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pri prezentaciji svojih vina Jožef Prus vrlo suvereno vlada situacijom. Grupi gostiju iz Samobora pokazuje toliko sugestivno kako se promatra boja vina da su svi spontano u jedan mah podignuli čaše kako je savjetovao…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Razmišljanje, kod prihvata gosta, o detaljima: pogača da se lakše popije, te kao efektan podložak za čašu Prus – list vinove loze s jedne od zobatica iz njegova vinograda!

———————————————-

ČAŠA SVETOG LOVRIJENCA – U mnogim našim vinogradima u sjevernome dijelu zemlje, posebice u, po novome,  Bregovitoj Hrvatskoj – ja bih to radije nazvao Bregoviti sjeverozapad da se ipak od prve zna kamo to spada – nekad vrlo raširena, a sad je se nalazi u tragovima. Samostalnoga vina u nas od nje na tržištu i nema. A vino od te sorte može biti odlično. Pa, smeta mi, doista, koliko se busamo o prsa s ovime ili onime našime, s time kako je naše najbolje, a zapravo slabo radimo na tome da to naše – što, slažem se, vrijedi, odnosno moglo bi vrijediti da mu se kako treba posvećujemo – uzdignemo visoko na pijedestal.

Imamo dan posvećen svetom Lovri, Lovrijencu, Lovrincu, Laurentu… Praznik u Dubrovniku, u malenim ribarskim Kalima odakle je bila moja mama pa do dobro znam, zatim u Vivodini, zacijelo i još negdje. A vino od sorte Lovrijenac, jer je voćno, svježe, a kad se dobro proizvede onda je i mekano i elegantno gusto, ozbiljno, prija – dakako prikladno temperirano – sjajno i uz janjetinu, pečenje, peku, i uz ribu…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vivodina – carstvo janjetine. Ali – gdje je vino lovrijenac, pa čak i na dan sv. Lovre? Znate li gdje? U malenome slovenskome selu Krmačina podno Vivodine, kod Jožefa Prusa, peterostrukog vinara godine u Deželi, koji je jedva stotinjak metara udaljen od malenoga graničnoga prijelaza. E, pa nedavno sam grupicom hrvatskih ljubitelja plemenite kapljice bio kod Prusa, i pobrinuo se da za dan sv. Lovre za ručak na mojemu stolu zasja, ne nužno i uz janjetinu, upravo boca njegove sjajne Šentlovrenke 2011. Taj lovrijenac je tako dobar da se naravno odlično pije i u druge dane, a ne samo na dan sv. Lovre, dakle ne treba baš čekati niti sljedeće vivodinsko prošćenje za sv. Lovru a niti (moguću?) odluku hrvatskih vinogradara i vinara da se u proizvodnji ali i u komunikaciji prema potrošaču posvete toj sorti onako kako to ona i zavrjeđuje… Prus je na granici, a granice više nema.

 

Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: