SORTE: TERAN i REFOŠK

 

ISTA OBITELJ, ODVOJENI IDENTITETI!

Željko Suhadolnik ©

DO PRIJE NEKOG VREMENA DRŽALO SE ČVRSTO DA JE RIJEČ O JEDNOM KULTIVARU VINOVE LOZE ALI S RAZLIČITIM EKSPRESIJAMA OVISNO O MIKRO-TERROIREU

 

Priča o Teranu i Refošku, odnosno o Teranu ili Refošku, vrlo je dugačka. I komplicirana! Uključuje geografsko područje sjeverne, naročito sjevero-istočne Italije – Furlaniju (osobito Colli orientali del Friuli) i Veneciju Juliju (osobito Carso kod Trsta odnosno tršćanski Kras), zatim slovenske pogranične dijelove uz Italiju konkretno Kras kod Sežane te Koparštinu, i hrvatski dio Istre.
Do prije nekog vremena općenito se držalo da je riječ o istom kultivaru vinove loze ali s različitim ekspresijama ovisno o mikro-terroireu. Ali, onda su se uspjeli nametnuti oni što su duboko smatrali da su to ipak dvije sorte. I, krenulo se u znanstvena istraživanja putem najmodernijih analitičkih metoda, dakako na bazi DNA.
Ustanovilo se da Teran i Refošk pripadaju istoj obitelji ali su zasebnih identiteta, a ne jedan kultivar u dvjema varijantama, ekspresijama. O tome da bi se pri istodobnom spomenu dvaju naziva trebalo rabiti veznik ILI a ne i dobili smo naputak od prof. dr. Edija Maletića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, vrhunskog stručnjaka koji se s kolegom i suradnikom dr. Ivanom Pejićem sa Zavoda za genetiku i oplemenjivanje bilja istog fakulteta već dugo i tijesno bavi i znanstvenim istraživanjima glede porijekla kultivara vinove loze te se, eto, specijalizirao i u dijagnosticiranju sorata, njihova nastanka i njihove moguće rodbinske povezanosti.
Prof. dr. Edi Maletić, prof. dr. Ivan Pejić, dr. Mario Staver, dipl. ing. Darko Preiner, dipl. ing. Silvio Šimon, i enolog Elvis Visintin te student Vedran Gršković sudjelovali su, na prijedlog udruge istarskih proizvođača vina Vinistra, u projektu Ampelografska i genetička evaluacija sorata vinove loze Teran i Refošk. Stanovnici hrvatskog dijela poluotoka Istra osobito su senzibilizirani na sortu Teran jer je smatraju starom svojom domaćom, ona je tamo, naglašavaju, do prije stotinjak godina bila čak i glavna, vodeća, hraniteljica a kako u susjednoj Sloveniji proizvođači s Krasa proizvode vino teran zapravo od sorte Refošk, hrvatskim Istranima je ne samo iz zavičajnih nego i iz gospodarskih razloga i te kako bilo stalo da se stvar izvede na čistac.
Projektom Ampelografska i genetička evaluacija sorata vinove loze Teran i Refošk htjelo se definirati ampelografski i genetički profil sorata Teran i Refošk, na temelju toga znanstveno potvrditi ili odbaciti stav da je riječ o jednom kultivaru odnosno hipotezu da se radi o različitim kultivarima ali i, ako se pokaže da je riječ o dvama različitim kultivarima, točno definirati moguće srodstvo među njima. Iako između Terana i Refoška postoji doista neupitna i prilična morfološka sličnost i iako prof. dr. Nikola Mirošević u svom Ampelografskom atlasu izdanome 2003. godine donosi prilog samo o Teranu i tu spominje da je Teran sa zelenom peteljkovinom stara crna sorta koja se i pod nazivom Refošk (Refosco) od davnih vremena uzgaja u Istri i u susjednim područjima…, u istraživanje se pošlo se od intrigirajuće pretpostavke da se ipak radi o dvjema različitim sortama. Ekipa znanstvenih istraživača u tijeku 2008. je iz 14 vinograda Terana-Refoška na 12 različitih lokacija u Istri – u sjevero-zapadnome, istočnom i središnjem dijelu najvećeg hrvatskog poluotoka i u trsju Ranka Anđelinija, Ivana Jurade, Rina Prelca, Marija Brgudca, Livija Benvenutija, Marina Rossija, Franca Armana i Morena Coronike, uzela po tri trsa za analizu DNA, za genetičku identifikaciju i za ampelografsku evaluaciju i identifikaciju Terana i Refoška. Obradi su podvrgnuta ukupno 42 uzorka.

NEPRIMJERENO KORIŠTENJE NAZIVA KAO SINONIMA
Teran, koji je u hrvatskoj Istri rašireniji od Refoška (216 ha Terana i 126 ha Refoška), i Refošk, spomen kojega nailazimo na etiketama vina Koparštine u Slovenskoj Istri gdje se ne viđaju etikete s nazivom Teran što je i te kako indikativno, dvije su sorte vinove loze, zaključili su nakon obrade rezultata naši istraživači.
Tvrdili su to već i prije i neki talijanski autoriteti, osobito, primjerice, ugledni profesor Antonio Calò, koji u svojoj 2001. godine izdanoj knjizi, gdje je obradio više od 200 sorata, Teran kao kultivar odvaja od Refoška. On objašnjava i zašto je toliko rašireno i duboko bilo uvjerenje da je riječ o jednoj sorti u više varijacija: zabunu je uvelo neprimjereno korištenje nekih naziva kao sinonima za obje sorte! Konkretno, kamen smutnje uvelike je posijao kao sinonim za Teran krivo rabljeni naziv Refosco dal peduncolo rosso (Refošk s crvenom peteljčicom)…
Znana vinska spisateljica Jancis Robinson u svojoj knjizi Vodič vinskim sortama svijeta izdanoj još 1996. kaže da se od podvrste Refoška zvane na Krasu Teran tamo, na Krasu, proizvodi vino nazvano teran. Da ima logike u tome da je vino kraški teran doista baš (ako ne posve a ono ponajviše) od kultivara Refošk govori podatak da se upravo Refošk tijesno i nedvojbeno veže upravo uz pokrajine Furlanija (Friuli) Venecija Julija i Veneto, a Slovenija sa svojim Krasom i s Koparštinom i graniči s talijanskom Furlanijom Venecijom Julijom…
Evo što je o Teranu i Refošku u literaturi pronašao porečki enolog i znanstveni i prosvjetni radnik dr. Mario Staver:
Kroz povijest, Teranom i Refoškom bavili su se mnogi stručnjaci, koji su se glede njihove različitosti odnosno sličnosti i identičnosti i bitno razilazili. Po nekim izvorima, Teran se spominje još davne 1390. godine, zabilježeno je da je njime darivan carski ambasador grof Di Lozo, kojemu je poklonjeno 20 ingastariisa, odnosno keramičnih posuda određenog volumena s tim vinom…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Teran crni (crtež: Greta Turković)

Prvi opis Terana iz Istre, pod nazivom Il Terrano di Barbana, datira iz 1825. godine, a 1876. godine pojavljuju se tri opisa za Refošk – Refošk s crvenom peteljkom, Refošk s bijelom peteljkom, te Refošk slatki. Autor Del Bello tvrdi da su Teran i Refošk kao nazivi sinonimi za istu sortu. Međutim 1887. izlaze novi, odvojeni opisi za Teran i za Refošk s crvenom i Refošk sa zelenom peteljkom. Autor Hugues 1889. godine spominje Teran iz Kringe, Teran iz Kanfanara, te Refošk pasozobac i Refošk iz Izole. A Vivoda 1996., stotinjak godina nakon Huguesa, izlazi vrlo žustro s tvrdnjom da su Teran i Refošk dvije različite sorte, i to podupire jednom od glavnih morfoloških razlika između Terana i Refoška a riječ je o tome da je unutarnja strana lista Terana dlakava, dok je list Refoška gladak. Isti autor utvrdio je i dva tipa Terana – jedan s crvenim peteljčicama bobica a drugi sa zelenim peteljčicama bobica.

RASPROSTRANJENOST i SVOJSTVA
Kao SINONIMI Terana crnoga u literaturi su se najčešće spominjali Istarski Teran, Istrijanac (sa zelenom ogrozdinom), Terrano d’Istria, Kraški teran, Terrano del Carso, Refosco del Carso, Refosco d’Istria, Cagnina, Crodarina, Teran noir, Teran blauer, Teran black… U najnovijem vodiču Vinske sorte svijeta izdanome 2012. utjecajni autori Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz kao glavne sinonime za Teran potvrđuju nazive Cagnina (Furlanija, ali i Emilia Romagna), Crodarina, Rabiosa nera (Breganze), Refosco del Carso ili Refošk s Krasa, Refosco d’Istria ili Refošk Istre, Refosco Terrano, Refošk, Terrano del Carso odnosno Kraški teran, Terrano dell’Istria odnosno Istarski teran.
Kao krivo rabljeni sinonimi za Teran znaju se koristiti Refošk s crvenom peteljkom ili Refosco dal peduncolo rosso, Refosco nostrano, Refoscone, Refosco di Faedis, zatim Raboso, te Dolcetto.
PORIJEKLO: Hrvatski komunikatori priklonit će se tvrdnji da Teran crni najvjerojatnije potječe iz Istre, gdje se i sada uzgaja. Na žalost, u institucionaliziranome smislu nije mu se posvetila dovoljna pažnja, pa je svojatanje jalovo. Naziv mu, pretpostavka je, dolazi od njemačkoga Ter, što znači katran i vezuje se uz crnu boju, a upravo jedno od svojstava terana je neprovidna rubinska boja s ljubičastom nijansom i toliko tamna da se doimlje gotovo crnom. U vodiču Vinske sorte svijeta Robinson, Harding i Vouillamoz, koji su se glede sorata u uobličavanju formulacija za tisak koristili izvorima/podacima od uglednih stručnjaka s terena, govore da je Teran vrlo stara sorta što dolazi s područja što obuhvaća Kras, koji se proteže s obje strane državne granice između Slovenije i Italije dakle slovenskim i talijanskim teritorijem, zatim jugozapadni dio Slovenije, te Istru. Glede njegove jače rasprostranjenosti najviše ga se i vezuje uz taj upravo spomenuti širi kraj, međutim treba znati da ga u Italiji ima, da ponovimo, i u pokrajini Emilia Romagna, a na prostorima bivše Jugoslavije i u Makedoniji.
OSOBINE: Sorta Teran crni voli bolje vinogradske položaje – odgovaraju joj manje plodni, kraški tereni i izrazito južne ekspozicije. Dospijeva za berbu obično potkraj rujna – početkom listopada, puna tehnološka zrelost nastupa najčešće u prvoj dekadi listopada. Prinos je solidan. Miris vina je dosta izražen, bude naglašeno voćni i daje na tamno šumsko bobičasto i jagodičasto voće, poput borovnice, crnog ribiza, kupine. Vino općenito gledano ne karakterizira visoki alkohol, on se uglavnom nalazi u okviru od 9 do 11,5 ili 12,0 vol %, međutim ipak, tj. kad je s najboljih pozicija i uz jako nizak prinos te i iz jako dobrog godišta, dosegne i 13 vol% pa i 13,5 vol %. U ustima vino, i kad nije s visokim alhoholom, pokazuje lijepu punoću. Uz jako tamnu boju, stvojstveni su mu visoki stupanj ukupne kiselosti i prilično ekstrakta. Vino je blago tanično. S obzirom upravo na to da mu je kiselost vrlo izražena, može djelovati donekle agresivno, posebice u slabijim godištima i ako se neprikladno radi u vinogradu, kao i ako se ne kompletira malolaktična fermentacija. Ukupna kiselost kreće se od nekih 6,0 g/lit do 10 g/lit, a zabilježeno je čak do 14 g/lit, pH je vrlo dobar, obično bude od 2,8 do 3,5.
Zbog jače kiselosti a i s obzirom na većma ne visoki alkohol, teran se nerijetko preporučuje kao učinkovito sredstvo za otvaranje apetita. Teran se uvelike troši dok je još mlad, a zbog svoje voćnosti i svježine te nižeg sadržaja alkohola može biti vrlo prikladan kao ljetno crno vino. Tek u novije vrijeme od njega se s boljih vinogradskih položaja, s ambicioznijim pristupom u vinogradu (niži prinosi, pažljivije odabrani termin berbe, usredotočenje i na fenolnu zrelost…) i u podrumu (duže maceracije i duže dozrijevanje u bačvi…), nastoje, i to uspješno, proizvesti i vrlo ozbiljni eno-uradci spremni i na (nešto) duže čuvanje. Od prosušivanoga grožđa Terana moguće je dobiti odlično desertno vino.

Refosk 1

Refošk

Što se tiče pak Refoška, prof. Antonio Calò iz Italije navodi da je riječ o kultivaru Furlanije Venecije Julije, a u knjizi Vino è … koja je u Italiji, pod pokroviteljstvom i sponzorstvom EU, prvi put objavljena 2003. a novo izdanje bilo je 2006., urednici Mario Busso, Carlo Macchi, Carlo Vischi i Paolo d’Abramo potpisuju da je Refošk naziv sortne obitelji raširene u Furlaniji i Venetu, međutim nazočne, u malom opsegu, i na Sardiniji i u Apuliji. Refošk, po njima, pripada Furlaniji, tamo je bio najznačajnija sorta dok, u 19. stoljeću, nisu prodrli Merlot i Cabernet sauvignon. Najcjenjenija podvrsta Refoška bila bi, oni navode, Refosco dal peduncolo rosso, Refošk s crvenom peteljkom. Knjiga Vino è… ne obrađuje posebno Teran.
U najnovijem vodiču vinskim sortama svijeta Wine Grapes, u izdanju Penguin Grupe 2012. autori Jancis Robinson, Julia Harding i José Vouillamoz kažu o Refošku sljedeće:
Ispravni SINONIMI su mu Refosco, Refoschin, Rifosc, Rifosco.
Evo i o PORIJEKLU: Postojala su mišljenja da je Refošk isto što i kultivar koji su stari Rimljani nazivali Racimulus Fuscus, pa je nastala pretpostavka je da upravo od toga naziva i dolazi Refosco ili Refošk. Zatim, za Refošk se, pogrešno, smatralo da je to sorta Pucinum o kojoj je u davnini pisao Plinije Stariji kao o kultivaru uzgajanome na kamenitome tlu na sjevernome dijelu Istre u Hrvatskoj…
Najraniji pisani spomen Refoška koliko je zasad poznato datira iz 1409. godine, i to vezano uz banket priređen u mjestu Cividale u Furlaniji u čast pape Grgura XII, kad je zabilježeno da su se uzvanicima posluživala vina rebula iz Rosazza, Verduzzo iz Faedisa, ramandolo iz Torlana, refošk iz Albane i Marzemino iz Gradisciute. Refosco se i kasnije spominjao u Furlaniji ali njegov je identitet ipak ostajao neizvjesnime, naime naziv Refosco rabljen u sjevero-istočnoj Italiji i Refošk u Sloveniji odnosio se zapravo na nekoliko sorata za koje se često govorilo da čine obitelj Refoška. Koristeći se ampelografskim zapisima i modernim metodama analize i dijagnosticiranja putem DNA, istraživač Costacurta je 2005. identificirao šest sorata iz obitelji Refošk. To su:
– Refosco dal peduncolo rosso ili Refošk s crvenom peteljkovinom, on je i najrašireniji
– Refosco di Faedis, zvan i Refoscone, Refosco nostrano, Refosco di Ronchis
– Refosco d’Istria, on je isto što i Refošk u Sloveniji i Teran u Istri
– Refosco di Guarnieri, identičan sorti Trevisana nera
– Refosco del Botton, identičan sorti Tazzelenghe
– Refosco di Rauschedo, taj nije službeno registriran u Italiji i gotovo da je iščezao

REFOŠK S CRVENOM PETELJKOVINOM, najpoznatiji iz obitelji Refoška, ima sinonim Rifòsc dal pecòl ròss. Kao pogrešni njegovi sinonimi spominju se Bonarda piemontese, Mondeuse noire, Refosco di Faedis, Terrano, Teran.
Raširen je na platou Krasa uz slovensko-talijansku granicu. Nije poznato je li baš taj Refošk s crvenom peteljkom bio onaj što se spaja uz banket u čast pape Grgura XII, ali zna se da se naziv Refosco dal peduncolo rosso odnosno Refošk s crvenom peteljkom po prvi put navodi 1870., kad su ampelografi počeli taj Refošk razlikovati od drugih refoška u obitelji.
Usporedba DNA profila Refoška s crvenom peteljkovinom i Terana iz hrvatske Istre pokazala je da je riječ o dva zasebna kultivara.
Zanimljivo je vidjeti s kime je Refošk s crvenom peteljkovinom rodbinski povezan: to je unuk kultivara Teroldego, raširenog u Trentinu. Djeca Teroldega su Lagrein, sorta što obilježava Alto Adige odnosno Južni Tirol, te Marzemino, čije vino je, inače, obožavao Mozart. A Marzemino je roditelj Refoška s crvenom peteljkom! Refošk s crvenom peteljkom u rodbinskom je odnosu sa kultivarima Marzemino bianco, Raboso del Piave i Raboso del Veronese. Refošk s crvenom peteljkom pak roditelj je sorti Corvina del Veronese, potomak koje je sorta Rondinella, također raširena kod Verone. Iz ovoga se dakle o Refošku sa sigurnošću može govoriti kao o sorti sjeverne Italije.
Refošk iz Faedisa odnosno Refosco nostrano najvjerojanije dolazi iz područja kod Faedisa, Cividalea i Torreana zapadno od Udina u Furlaniji. DNA profil lijepo pokazuje da se taj Refošk razlikuje od Refoška s crvenom peteljkovinom. Sorta je dosta bujna i dospijeva kasno, a vino je s izraženijim kiselinama i taninom od Refoška s crvenom peteljkom.
OSOBINE: Refošk s crvenom peteljkom za berbu dospijeva kasnije, u listopadu, a prednost sorte je što grožđe dobro odolijeva jesenskima kiši i vlazi, te truleži. S obzirom da sorta ima manje bobice, vino je bogatije s fenolima. Refošk dobro nakuplja slador, vino i postiže veći alkohol, ima dosta primjera sa 13 pa, na Koparštini, i sa 13,5 vol %, a u vinogorju Colli orientali del Friuli (Udine i okolica), gdje vino od Refoška rado stavljaju na dozrijevanje i u barrique, i sa 14,0 vol % (Dorigo, Moschioni…). Giorgio Clai iz okolice Buja ima Refošk Brombonero iz 2007. s gotovo 15 vol %! Čini se da su najbolja područja ua uzgoj Refoška Colli orientali del Friuli te područje kod Kopra.
Izgledom, te na nosu s izraženom voćnošću kao i jačom kiselosti u ustima vino od Refoška slično je teranu, ali kako je vino od Refoška s izraženijima alkoholom i taninom, strukturom je ono ponešto drukčije od terana, robusnije. Boja mu je također tamno-ljubičasta, neprobojna, miris je u pravcu sitnog šumskog voća kao borovnice, kupine ali i plave šljive, retronazalno se zna javiti i dojam po svježem bademu, moguće je da se pokaže i metvica. Okus slan, kiselkast, ugodno gorkast i donekle taničan pa vinu valja ostaviti više vremena, završetak može biti u znaku gorke tamne čokolade. Vrijednost pH je obično u rasponu između 3,1 do 3,3, kiselost se kreće uglavnom između 7,0 i 9,0 g/lit.

JELO i SERVIS: teran i, pogotovu, refošk traže jača i krepka jela, npr. od narezaka suhe (istarske) kobasice i salame, a od glavnih jela pirjane juneće odreske, masnija topla pečenja, divljač, tvrđi (ovčji) sir. Teran predviđen da se pije već iduće godine nakon berbe poslužite na 14 do 16 Celzijevih stupnjeva i iz manje čaše, mlađi refošk nešto topliji, a ambiciozno rađene teran s većim alkoholnim stupnjem i refošk na 17 do 18 Celzijevih stupnjeva, ako su vina duže dozrijevala u bačvi i još odležavala u boci čaša neka bude veća.

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Tags: ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: