NAŠ TURIZAM/ PRIHODI ĆE, OČEKUJEM, RASTI!

RIJEČI SU TO NOVOG MINISTRA TURIZMA NAKON ŠTO JE STUPIO NA DUŽNOST i OSVRNUO SE NA NASTUPAJUĆU SEZONU. PO NAMA, KORIST BI MOGLA BITI VEĆ DOSTA VEĆA KAD BISMO, U SKLADU S NAŠIM PRIRODNIM POTENCIJALOM, NA KUĆNOM PRAGU PLASIRALI U ZNAČAJNO VEĆOJ MJERI i POSEBICE IZ DOMENE PREHRANE HRVATSKE PROIZVODE

ŽELJKO SUHADOLNIK: iz mojega kuta

Po podacima Hrvatske narodne banke, u 2012. godini prihodi od turizma iznosili su nam 6,83 milijarde eura, odnosno 3,2 posto više nego u istom razdoblju 2011. godine. Udio prihoda od putovanja u BDP-u u tom je razdoblju bio 15,4 posto, što predstavlja blagi rast udjela u odnosu na godinu ranije. Nakon povećanja prihoda od turizma već u prvih devet mjeseci 2012. godine, pozitivan trend nastavljen je i u četvrtom tromjesečju, u kojem je ostvareno još 557 milijuna eura ili 2,3 posto više nego u istom periodu 2011. godine.

– Činjenica da naši prihodi od turizma, unatoč gospodarskoj situaciji u cijeloj Europi, i dalje nastavljaju pozitivan trend dokazuje da je Hrvatska zaista u svijetu postala prepoznato i traženo turističko odredište. Turistička 2013. godina bit će vrlo izazovna, pogotovu zbog odličnih prošlogodišnjih rezultata, no očekujem ne samo da ćemo ponoviti uspjeh iz 2012. nego i da će prihodi od turizma i rasti. Zadatak nam je dodatno jačanje konkurentnosti hrvatskog turizma, za što su nam nužne nove investicije. Uz stvaranje povoljnog investicijskog okruženja i realizaciju investicija, neophodna je kompletna provedba Strateškog marketinškog plana hrvatskog turizma za razdoblje od 2014. do 2018. godine a što uključuje i unaprjeđenje sustava upravljanja destinacijama i komunikacije s tržištem – komentirao je ministar turizma Darko Lorencin.

Lorencin i Lasic

Darko Lorencin, ministar turizma Republike Hrvatske, unatoč gospodarskoj situaciji u Europi očekuje u 2013. čak i rast prihoda od turizma u odnosu na lani

Kako će nam ova godina proći u turizmu još će se vidjeti, a što se tiče prihoda od turizma, Svijet u čaši ne bi špekulirao kakvi će biti. Prirodne preduvjete da oni budu ne tek malo viši nego, dojam je, i osjetno veći svakako imamo, međutim bitno je da komparativne prednosti primjereno iskoristimo. Mislim sada ovdje prvenstveno na to što ćemo od naših proizvoda nuditi turistima, i u kojoj mjeri. Dovoljno je poći u trgovinu pa da se vidi kako je uvoz svega i svačega, na žalost i onoga što i sami možemo sasvim lijepo proizvoditi, doista velik. Umjesto da se njeguje kako valja domaća produkcija i da se na tržištu kod nas zaista maksimalno nude i forsiraju vlastiti i originalni proizvodi – izvoz na kućnome pragu! – dopustilo se da se previše u logičnu hrvatsku ponudu uvuče onoga što nije hrvatsko, pa je zato i od izraza hrvatska ponuda vjerojatno bolji termin ponuda u Hrvatskoj. Uvelike se to odnosi baš na namirnice i na segment doživljaja Hrvatske za stolom, a upravo razni specijaliteti i tipična vina i pića teritorija kao pravi gurmanski poroci u novije su vrijeme ne više sporedni nego već i glavni magneti za privlačenje gostiju u neki kraj.

 

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Interesantno je koliko se u nas u javnim istupima političara malo govori o nužnosti da se kroz turizam plasira sva moguća roba PROIZVEDENA OVDJE. Napokon, nedavno se baš na to u svom javnom nastupu osvrnuo predsjednik Ivo Josipović. On je izjavio i to da doista o uspjehu u turizmu možemo govoriti tek kad prijeđemo prag od 10 milijardi eura ostvarenoga prihoda od te gospodarske grane. Na slici snimljenoj za vrijeme Zagreb Wine Gourmet Weekenda uz predsjednika Države su ministar turizma Darko Lorencin i Ingrid Badurina Danielsson iz ZWGW-a

Čemu, zapravo, služi akcija Kupujmo hrvatsko (možda bi bilo bolje ići s akcijom Proizvedimo hrvatsko – kupujmo hrvatsko!) kad, dojam je, proizvodi iz uvoza prisutnošću u ponudi na domaćem tržištu gotovo da dominiraju nad hrvatskima? Razne manifestacije u nas, pa međunarodni sajmovi i renomirana vrednovanja na kojima hrvatska vina i delikatese osvajaju visoka odličja lijepo pokazuju da, kao nadgradnju, imamo što ponuditi i da su kakvoća i zanimljivost toga i te kako prepoznani i u međunarodnim okvirima, ali te robe što se šalju na ocjenjivanja vrlo su često proizvodi iz niše i tek su dio priče. Ima roba, a to su namirnice, koje se ne šalju na ocjenjivanja jednostavno i stoga što same za sebe nisu gotovi proizvod nego tek obradom u jelo to trebaju postati. A jelo se pak ne šalje van na ocjenjivanje, nego se poslužuje ovdje, bilo doma bilo u ugostiteljskom objektu. Uzmimo, primjerice, meso, mlijeko, pa i povrće i voće. S obzirom na stalne probleme – za koje nije kriva samo jedna strana! – o kojima učestalo preko medija čitamo i slušamo od poljoprivrednika a vezano, konkretno, za uzgoj žitarica i drugih kultura, stoke, proizvodnju mlijeka, te pogledom na deklaracije na artiklima u trgovinama prehrambenim proizvodima (luk iz Nizozemske, češnjak iz Kine, grah iz Meksika i Kine, krumpir sa Cipra, duboko smrznuta riba iz Južne Amerike te iz Kine i nekih drugih istočnoazijskih zemalja…), nije teško zaključiti o udjelu uvoznih roba na (strateškim) pozicijama koje bi svakako trebali držati takvi produkti iz ovdašnjih pogona. Pa zar nije jasno da, kad se već dičimo tako razmahanim turizmom, preko hotela i ugostiteljskih objekata imamo osiguran popriličan plasman, i logično je da najprije naši poljoprivrednici a tek onda uvoznici i strani ponuđači imaju korist. Domoljublje treba pokazivati – a to nas ide sve! – manje deklarativno a više stvarno i u praksi, istinskim trudom u njegovanju naših vrijednosti i omogućavanjem da one kako treba izađu na vidjelo i ostanu na vidjelu. A na primjedbe koje su se nedavno – kad su hrvatski uzgajivači svinja oštro prigovorili Vladi što je dopustila uvoz popriličnog broja svinjskih butova radi proizvodnje pršuta – čule iz Europske Unije o tome da želimo biti zatvoreni i da svinje iz uvoza nisu ništa lošije od hrvatskih, postoji odgovor: naravno da uvozna svinja ne mora biti lošija od hrvatske, ali, kako i svuda vani postoji ekonomska računica i svaka država gleda da štiti interese svojih stanovnika, zašto da se ovdje u prvome redu našem, domaćem uzgajivaču ne omogući da od svojega rada ima zaradu koja ga potiče da se razvija, ide dalje, pridonoseći ne samo sebi nego i društvenoj zajednici?

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dva lica svinjskog buta: pršut iz primorske Hrvatske te šunka iz sjevernog tzv. kontinentalnoga dijela, u društvu domaće prigorske salame i vina

RURALNI PROSTORI, HRANA i PIĆE
Veliki potencijal u turizmu svakako imamo ne samo u suncu i moru i jadranskoj obali nego i u unutrašnjosti, u ruralnim područjima, te u domeni hrane i prehrane. Turistička sezona bi u nas mogla trajati cijelu godinu ili gotovo cijelu godinu, pa to se i stalno ponavlja u javnim izjavama, a da bi se to ostvarilo potrebno je pružiti sadržaje i u sredinama i podalje od mora i prikladne i u tmurnijem i hladnijem vremenu. Okosnicu tu svakako čine prehrambeni proizvodi (jer jesti se mora!) i enogastronomija (jer danas se i pomno bira što će se jesti i piti). Hrana ima fiziološku dimenziju, a prehrana je – pogotovu u novije doba a što i te kako ide na ruku i turizmu – nešto na znatno višoj razini i mnogo kompleksnije. Koliko li se, samo, može, zahvaljujući turizmu već i sada, a kamo li ne i kad bi bila riječ o gotovo cijeloj godini i u cijeloj zemlji, plasirati mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih prerađevina, povrća i voća i prerađevina od voća! Zašto oni ne bi bili svi ili gotovo svi iz domaće produkcije?!… Svakako bi moguće bilo ostvariti lijepi plasman ne samo delikatesa i tipičnih specijaliteta (kojih bismo, inače, kao originalnih, mogli imati vjerojatno i u većemu broju od dosad pokazanoga te u većim količinama po artiklu) nego i, da tako kažem, generičnih poljoprivrednih prehrambenih proizvoda medijski u sjeni (dakle ne medijski eksponiranih kao što su neke delikatese), namirnica iz domaćih pogona. Bolji plasman domaćih roba svakako bi bio podstrek većoj i kvalitetnijoj proizvodnji u poljoprivredi i prehrani, te ekonomskom i drugom napretku našega sela. Ne zaboravimo ni to da šira ponuda veće kakvoće u zemlji gdje se ona događa generira i podizanje praga zahtjevnosti potrošača na tome prostoru, znači domaćih ljudi, a upravo veća zahtjevnost glede proizvoda i usluga kod domaćina nužna je kako bi domaćin bolje znao ponudom udovoljiti onome što zahtjevniji i platežno jači, dakle bolji (i poželjniji!) gost očekuje i traži.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Odličan sir s velebitskih pašnjaka: Vladimir Tomajić iz Krasnoga, sa suprugom

Pa nije slučajno svojedobno nastao termin Zelena i Plava Hrvatska! Ali, eto već smo naviknuli da ovdje u nas dobar slogan uglavnom ostane tek riječ na papiru. Plava Hrvatska funkcionira solidno, Zelena dosta slabije. Za, s jadranske obale, značajnije proširenje prostora gdje bi se još u Hrvatskoj odvijao turizam očito su dosadašnji realizacija ponude što bi bila bazirana na domaćemu, kao i promidžba, neadekvatni.

Kulen Galovic

Slavonski kulin, te kulinova seka i slavonske kobasice, slanin

Problemi o kojima svakodnevno ovdje slušamo vezano uz domaću proizvodnju a i uz nivo investicija ne pomažu podizanju razine kakvoće i rafiniranosti naših proizvoda i usluge, a, da ponovim, baš tome moramo težiti želimo li kvalitetan turizam. Ne osjeća se da se – kao potvrda reklamnog slogana Hrvatska: mala zemlja za veliki odmor – dovoljno vodi briga o tome da ova doista mala država ne samo uz more, nego i maltene cijela (ruralni dijelovi specifični po ambijentima, specijalitetima i vinu, posebne prirodne ljepote, spomenici, područja prikladna za skijanje, nacionalni parkovi, rijeke… ) ima preduvjete baš za turizam gornje kategorije. Ne osjeća se ni da se dovoljno vodi briga i o tome da turist kakvoga bismo, s obzirom na komparativne prednosti što ih posjedujemo, trebali privući, ne želi poći tamo gdje ga u ponudi očekuje uglavnom prosjek, odnosno u premaloj mjeri nešto što značajnije nadilazi prosjek. Takav, bolji turist bira destinaciju s identitetom, i voljan je, i u mogućnosti je, i potrošiti za doživljaj i užitak što ga sebi želi priuštiti. Možemo se mi dičiti lijepim morem, lijepom arhitekturom u pojedinim gradovima i mjestima, ali uglavnom tek sunčanje turista i njihova šetnja mjestom s razgledavanjem građevina i spomenika te s vanpansionskom potrošnjom od dvije pizze i dva piva ili voćna soka dnevno nisu za zemlju-domaćina neka dobitna kombinacija. Bez dobrog gosta, a to je ne onaj koji sa sobom na more donosi provijant nego onaj koji i pansionski a pogotovu i vanpansionski troši u odredištu kamo je došao, male su šanse da nam, kad se na kraju sve zbroji i oduzme, godišnja zarada od turizma bude na visini na kojoj bi trebala biti…

Paski Gligora

Paški sir, vrhunska delikatesa s kojom se rado hvalimo ali koja na žalost još nema EU zaštitu

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Imotska torta
_________________________________________

OPATIJI i ROVINJU ZLATNA JABUKA FIJET-a za 2013. – Opatija i Rovinj dobitnici su za 2013. godine važne nagrade Zlatna jabuka. Međunarodna udruga novinara i pisaca o turizmu ostanovila je 1970. nagradu Zlatna jabuka, a to je novinarski turistički Oscar za brigu, očuvanje i unaprjeđenje povijesno-kulturne i/ili prirodne baštine, tradicije, običaja u funkciji razvoja turizma. Dodjeljuje se odredištima, ustanovama ili pojedincima.

Nakon 33 godine otkako su kolege turistički novinari ustanovili ovo priznanje, mi u Hrvatskoj tek uoči ulaska Lijepe naše u EU i izbora naših zastupnika za EU Parlament uočavamo koliko je veliko značenje te nagrade za našu zemlju i za budućnost razvoja turizma. Sačuvati svoju baštinu i tradiciju, kao spojnicu s Europom ali istodobno i kao raznolikost koja nas izuzima, njegovati ono drugačije po čemu se prepoznajemo kao svoji i jedinstveni i po čemu nas i drugi mogu prepoznati kao svoje i jedinstvene, upravo to je i poruka s dodjele ovogodišnje nagrade FIJET-a Opatiji i Rovinju.
FIJET dodjeljuje dvije nagrade godišnje, a ove 2013. iznimno se nagrađuju dva odredišta u istoj zemlji. Izvršni odbor FIJET-a prihvatio je prijedlog hrvatskih novinara da se ta nagrada dodijeli Hrvatskoj 2013. uoči ulaska u EU. Uobičajeno je da ceremonija dodjele ima obilježja poruke zbog koje se nagrada dodjeljuje.
Do sada su Hrvatskoj dobitnici Zlatne jabuke FIJET-a Dubrovnik (1996), Split (2002.) Vučedol-kultura starija od 5000 godina – Vukovar-Ilok (2011.). Za sljedeće candidate iz Hrvatske planiramo predložit će se Varaždin, Zadar i NP Krka. ∎
________________________________________
Google translater: http://translate.google.com/translate_t

Tags: , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: