DOSSIER TERAN / Crno kao katran!

Teran

Željko Suhadolnik: iz mojega ugla

SAM NAZIV SORTE NE MOŽE SE ZAŠTITITI JER JE ON, S OBZIROM DA SE KULTIVARI SELE i SADNJOM ŠIRE RAZNIM PODRUČJIMA, VLASNIŠTVO SVIH. SLOVENCI SU ZAŠTITILI TRADICIJSKI NAZIV VINA i TEHNOLOGIJU KAO ROBNU MARKU, A ZA NAS JE NEZGODA ŠTO JE U TOME NAZIVU SADRŽANA RIJEČ KOJA OZNAČAVA KULTIVAR RAŠIREN U ISTRI, ZATIM ŠTO SE VINU OD TOGA KULTIVARA NISMO DOVOLJNO i ORGANIZIRANO POSVETILI, TE ŠTO NISMO UOPĆE REAGIRALI KAD NAS SE, PRI PODNOŠENJU SLOVENSKOG ZAHTJEVA ZA REGISTRACIJOM, PITALO ZA PRIMJEDBE

Teran i refošk u bratstvu i jedinstvu. Teran – Istrijan…

Najprije šok oko prošeka, sada i oko terana. Krenulo je s prošekom ali nekako je, začudo, brzo utihnulo, a onda se nastavilo s teranom. I nije utihnulo. Najednom panika u nas, jer, rečeno nam je: od 1. srpnja 2013. s ulaskom u Europsku Uniju hrvatski proizvođači više neće svoje vino od sorte Teran smjeti na tržištu označavati nazivom u kojemu se nalazi izraz teran!

Teran = Istrijan

I – svi su nam sada krivi za to, ne daj Bože da smo možda mi nešto pogriješili. Apeli iz Hrvatske za kompromisom sa Slovenijom, uvjeravanja, sada, da u Istri brojne obitelji žive od prodaje terana pa da bi bilo dobro da se nađe neko rješenje… Ne razmišljamo mi, izgleda, o tome da se i u drugim sredinama živi od proizvoda vlastitoga kraja, te da je upravo radi toga da se maksimalno podupre život ljudi u nekome području i utemeljena zakonska zaštita tih proizvoda teritorija kako bi se oni na širokome tržištu mogli bolje istaknuti i plasirati, te kako bi ih se čuvalo od mogućih zloporaba drugdje. Ne razmišljamo mi, očito, ni o tome da zaštita nekog proizvoda ne po pojedinome proizvođaču nego po tipičnosti za neki kraj, upravo da ga se po specifičnostima izdvoji iz mora ponude, počiva na dogovoru proizvođača toga kraja, koji trebaju iznjedriti pravilnik vezan uz nastajanje proizvoda i vezan uz njegova tipična svojstva što ga tijesno vezuju uz kraj. Za to je potrebna, uz lokalno cehovsko zajedništvo, suradnja sa strukom, ovdje s ekspertima za vinogradarstvo, vinarstvo, etnografiju, povijest, za to su potrebni i trud i materijalna ulaganja, jer bez njih nigdje nema ništa. Ali, i trud i ulaganja dugoročno se isplate…

Moreno Coronica: Gran Teran

U slučaju Hrvatske, sloge među proizvođačima vina – ali, rekao bih, i proizvođačima još nekih drugih zanimljivih proizvoda iz sfere gastronomije – po područjima baš i nema. Udruge, osim tek jedne, koja je pak ovdje na slučaju terana pokazala koliko je manjkava, funkcioniraju u poslovnome smislu slabo odnosno kao poslovni subjekti možda i nikako, pravilnika o tome kako treba raditi u vinogradu i podrumu te u plasmanu da bi se moglo govoriti o vinu tipičnome za neki kraj i nema, proizvođači vina nisu, dojam je, spremni na ulaganja u napredak branše i ne vode brigu o važnosti i nužnosti pune profesionalizacije udruga te interprofesionalnog djelovanja, pitanje je i koliko ih uopće i misli dugoročno.

Pa, da se, vezano uz život ljudi od neke određene robe, proizvoda vlastitoga kraja, zadržimo ovdje u Lijepoj našoj, ne idući ni u Sloveniju ni dalje u Europu: koliko u Hrvatskoj, primjerice proizvođača vina, razmišlja ili pokazuje da razmišlja o tome da od vina – koje je u novije vrijeme jako u trendu, što se u poslovnom smislu može lijepo iskoristiti – živjeti trebaju, uz njih, vinare, i stanovnici iz nekih drugih segmenata gospodarske djelatnosti na području, konkretno proizvođači i ponuđači hrane, jer uz vino ide hrana. Riba, meso, sir, pršut, kulen, kobasice… Koliko vinara razmišlja o tome da zahvaljujući vinu nekoga kraja trebaju živjeti i pružatelji usluga u tome kraju, primjerice trgovci, ugostitelji, hotelijeri, muzeji, galerije… Ne govorim o nužnosti nekog filantropskog ponašanja vinara, nego o tome da ako ovi drugi nabrojani budu pružili dobru potporu, logistiku, i vinar će imati od toga korist jer samo kad se bratska srca slože olovo plivat’ može, u ovome slučaju riječ je o mogućem procvatu turizma baziranog na lokalnima vinu i gastronomiji, vrsti djelatnosti koja u znanim svjetskim vinogorjima zarađuje ogroman novac.

Evo nekih napisa recentno objavljenih u medijima javnog informiranja u slučaju Teran 2013:

Obitelj Benvenuti: tata Livio i sinovi Albert i Nikola. Odličan teran!

Teran je oznakom izvornosti priznat kao slovensko vino i na to nije bilo prigovora s hrvatske strane kad je registriran. Također, to pitanje nije pokriveno ni hrvatskim pristupnim ugovorom, i stoga od 1. srpnja 2013. neće biti moguće prodavati hrvatsko vino pod nazivom teran na europskom tržištu, izjavio je za Hinu glasnogovornik Komisije Roger Waite.

Iz europskih izvora, koji su željeli ostati neimenovani, doznaje se da više nije moguće naći zadovoljavajuće rješenje za Hrvatsku bez suglasnosti Slovenije. Možda bi se sa slovenskom stranom moglo dogovoriti da se u Hrvatskoj koristi neki sličan, ali ne i isti naziv. U suprotnom, pravila su jasna: sve što nosi naziv teran može biti samo slovensko vino, rekao je taj izvor.

PRAVNE RADNJE
Hrvatski ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina o tom je pitanju nedavno u Luxembourgu razgovarao sa slovenskim kolegom Dejanom Židanom, koji, kako se navodi u našim medijima, nije pokazao popustljivost prema hrvatskim stajalištima.

– Imali smo sastanak s kolegama iz Slovenije, razmijenili smo stajališta u vezi s problemom terana i za sada, nažalost, nismo naišli na veliko razumijevanje i želju da se nađe kompromisno rješenje o podnošenju zajedničkog prekograničnog zahtjeva za zaštitu, tako da nam preostaje koristiti neke druge mogućnosti, prvenstveno u razgovoru s kolegama iz Italije i u dodatnim konzultacijama s Europskom komisijom, a onda ćemo poduzeti pravne radnje što nam stoje na raspologanju u svrhu zaštite intresa hrvatskih vinara – rekao je ministar Jakovina, dodajući da je zaštita istarskog terana od prevelikog značenja da se ne bi učinilo sve što je moguće.

Jednom, ne tako davno, Slovenija je zaštitila naziv kraški teran kao vino s geografskim podrijetlom. Naši pregovarači to, kaže se, nisu primijetili. Poglavlje poljoprivrede otvoreno je, ispregovarano, i naposljetku, zatvoreno. Kad je o teranu riječ, istarski vinari ostali su zatečeni jer rečenica s početka znači da Slovenija ne dopušta prodaju našeg vina s nazivom teran u svojoj zemlji kao i na području Europske unije, to znači i ovdje kod nas, od 1. srpnja 2013.

Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina poručuje:

– Ministarstvo će napraviti sve da se spasi što se može, no prstom upire u bivšu vlast i pregovarače. Kod zaštite proizvoda bilo je propusta – priznaje. – Imamo strašno puno proizvoda. Ako imamo zaštićen baranjski kulen, a nemamo slavonski kulen, pitanje je zašto to nismo napravili. Da se ne spominje i još niz proizvoda i u mliječnom sektoru. U povrću smo relativno napravili iskorak, ali i tu postoji još prostora za popunu. Jako, jako puno posla je ispred nas – rekao je Jakovina.

Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina

Pojedinosti ne znam, to nije bio moj posao, poručuje bivša premijerka Jadranka Kosor, koja smatra da se moglo učiniti više.

– Sigurno je da se moglo bolje ispregovarati. Ali takvu informaciju ja osobno nisam imala. Opet, na kraju dana, smatram da je napravljen veliki posao i da su naši pregovarači i u području poljoprivrede radili dobro – rekla je Kosor, koja smatra da su prava adresa za takvo pitanje bivši ministar poljoprivrede, odnosno pregovarači za ovo poglavlje.

Bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković za Media servis je kazao:

– Teran nije, niti je bio predmet pregovora.

                                                                  Predsjednik Vinistre Ivica Matošević

APSURDNA SITUACIJA
– Hrvatska se našla u apsurdnoj situaciji koju nitko od nas nije mogao očekivati. Teran je kao sorta službeno postojao i za vrijeme bivše države, a i u Hrvatskoj. Upisali smo ga u nacionalnu listu sorti, no ovo je novi moment koji je možda više političko pitanje – izjavio je Ivica Matošević, predsjednik udruge Vinistra, osupnut činjenicom da se, prema izjavi glasnogovornika Europske komisije, od 1. srpnja 2013. vino s etiketom terana neće moći prodavati niti na našem, domaćem tržištu budući da Hrvatska postaje članica EU.

Matošević je najavio početak bitke za teran.

– Vinistra će sigurno tražiti od resornog ministarstva da ospori slovensku zaštitu, jer nije pravična. Pred nama je proces u kojem ćemo se morati izboriti da se istarski teran može prodavati. Svi zajedno trebamo staviti glave skupa i vidjeti kako to najbolje učiniti – dodao je Matošević, ne skrivajući da nam se isto može ponoviti i s malvazijom, merlotom ili nekom drugom sortom od kojih se u Istri tradicijski proizvode vina.

Podsjetio je da je Slovenija zaštitila tehnologiju proizvodnje kraškog vina teran, iako ga rade od sorte Refošk, no otkrio je i da imamo još jedan adut.

– U ovom trenutku egzistira slovenska zaštita terana, ali isto tako i talijanska – istaknuo je na konferenciji za novinare u hotelu Parentium predsjednik udruge istarskih vinara Vinistra, koja je na sjednici Upravnog odbora razmatrala novonastalu situaciju zabrane prodaje terana ne samo u Sloveniji i EU, nego ubrzo čak i na domaćem terenu. – Mislim da je činjenica da smo novi u EU za nas otežavajući moment, no to je početak bitke.

Matošević je uvjeren da će se na kraju iznaći neko rješenje kako se isto ne bi dogodilo s malvazijom ili nekom drugom sortom vinove loze.

Ministra turizma Darka Lorencina pretjerano ne brine povlačenje hrvatskog terana s polica slovenskih trgovina, jer smatra da se takva situacija neće dugo održati te da Hrvatska ima sve potrebno da zaštiti svoj teran.

– Naš Teran je povučen s tržišta u ovom predrazdoblju, ali kad uđemo u Europsku uniju, pokrenut će se svi procesi. Već sada imamo znanstvene dokaze koji će poslužiti u kvalitetnoj registraciji našeg terana i to će biti eliminirano u doglednih nekoliko mjeseci, ali to su jednostavno te stvari u prijelazu koje se ne mogu izbjeći – izjavio je ministar Lorencin za Tportal.hr.

Franc Arman: također vrlo dobar teran!

Na pitanje je li imao prilike kušati slovenski teran, Lorencin je kratko odgovorio:

– Jesam, ali to nije teran, to je refošk!

Podsjetimo: slovenski vinari zatražili su od svog ministarstva poljoprivrede da zabrani uvoz vina iz Hrvatske s oznakom teran zato što su teran u Sloveniji zaštitili kao proizvod sa zemljopisnim porijeklom koji se dobiva na području slovenskoga Krasa i jer smatraju da im je istarsko vino s nazivom teran nelojalna konkurencija. Kraški proizvođači crnog vina Teran PTP (= priznano tradicijsko poimenovanje = priznati tradicijski naziv) prozvali su hrvatske kolege, točnije istarske proizvođače terana, za nedopuštenu prodaju vina istarskog terana u Sloveniji. Zato što tamo za postoji zaštita kraški teran za vino koje se tradicijski proizvodi na području Krasa.

Refošk

NA KRASU – REFOŠK!
No ono što su zaštitili kao kraški teran ipak čini se nije vino od sorte Teran, nego je od sorte Refošk!

– Slovenija je ulaskom u EU zaštitila kraški teran no kao tehnologiju proizvodnje vina od sorte Refošk na Krasu. Time su Slovenci prejudicirali da je teran isto što i refošk ali proizveden na njihovom terenu – nastoji pojasniti dr. sc. Ivica Matošević, predsjednik Udruženja vinarstva Hrvatske gospodarske komore te predsjednik Vinistre, udruge vinara i vinogradara Istre. – Njihova zaštita nije dobra jer je lako oboriva.

Tako veli naš poznati istarski vinar i znanstvenik. U prilog navodi kako se s Agronomskim fakultetom krenulo u analizu svih terana, takozvano genetsko mapiranje, pri čemu je nedvojbeno utvrđeno da je teran različita sorta od refoška.

To je eto u nas objavljeno za javnost glede terana i novonastale situacije vezane uza nj ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju.

A sada i zaključci udruge Vinistra uz slučaj teran, doneseni uoči sajma Vinistra 2013. U Poreču na sjednici Upravnog odbora toga tijela što okuplja vinare hrvatske Istre:

Kao budući građani zajedničke obitelji Europske unije, razočarani smo postupkom kojim je teran iz Istre skinut s polica slovenskih trgovina. On je u suprotnosti s vrijednostima koje propagira Vinistra, a vezane su uz duh zajedništva, prekograničnu suradnju te izgradnju dobrosusjedskih odnosa i jačanja pozicije svih u Istri – i s hrvatske, i sa slovenske strane – na domaćem i međunarodnom tržištu. Vjerujemo kako smo niz proteklih godina sa vinarima preko granice gradili dobre odnose, temeljene na povjerenju, i na zajedničkim projektima usmjerenima na afirmaciju zajedničkih vrijednosti, prije svega na prepoznatljivost teritorija i kvalitete vina. Usmjereni smo bili na izgradnju zajedničke budućnosti u Europskoj uniji, posebice za generacije koje dolaze, te je naše iznenađenje ovim postupkom, kao i naknadnim krutim stavom slovenske politike, tim veće.

Od Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske i drugih nadležnih institucija, tražimo da pred nadležnim institucijama Europske komisije hitno pokrene proces osporavanja trenutne zaštite naziva teran na razini Europske unije. Apeliramo na Ministarstvo da se u tu svrhu angažiraju vodeći stručnjaci iz svih gospodarskih, znanstvenih, poljoprivrednih, vinogradarskih i društvenih sektora relevantnih za ovu temu.

Vinistra će, sa svoje strane, potaknuti rad domaćih i međunarodnih institucija i stručnjaka upoznatih s povijesnim, gospodarskim, znanstvenim i društvenim aspektima vezanima uz teran, s ciljem prikupljanja sveobuhvatne građe koja će biti osnovom argumentacije osporavanja postojeće zaštite, te, kada se to pokaže potrebno, brzog pokretanja zaštite istarskog terana.

Kao ljudi koji od terana žive i prehranjuju svoje obitelji, a tako su činili desetljećima, pozivamo na suradnju i zajedništvo sve one koji mogu pomoći u relevantnosti pisane argumentacije i na taj način pridonijeti jačanju zahtjeva za osporavanjem trenutne zaštite naziva teran. Zajedničkim naporima usmjerit ćemo se na očuvanje vrijednosti koje proizlaze iz onoga što je iskonski i povijesni temelj života u Istri.

Udruga Vinistra nastavlja biti promotor europskih vrijednosti i načina života na našem području. Uvjereni smo da će se ovaj bespotrebni sukob oko prava na korištenje naziva teran razriješiti pozitivno po nas u najskorijem roku. Jasno nam je da će naš uspjeh na tržištu prije svega ovisiti o tome koliko su vina koja radimo dobra te će naši napori i nadalje biti usmjereni ka jačanju prepoznatljivosti i kvalitete vina iz Istre.

O slučaju teran sami prosudite na temelju ovoga, a možda za stvaranje konačne slike može poslužiti i moje mišljenje.

SRAMOTA, SRAMOTA, SRAMOTA!…

Nedavno kad sam bio u Istri uživao sam u nekoliko, rekao bih, već godinama, ali i zasad još uvijek tek nekoliko, najboljih terana – u Gran Teranu Morena Coronike, u Teranu obitelji Benvenuti, u Teranu Franca Armana pa i Marina Markežića Kabole. Ali, istodobno, uživao sam i u refošku Franka Radovana… Na festivalu Zagreb Wine Gourmet Weekend 2013 obišao sam istarski podrum Rossi, koji među ostalime proizvodi i posebno puni u bocu i teran i refošk (lijepa vina), zaustavio sam se i uz stol Franca Armana, uz koji je stajao baner s napisom Teran Istrijan.

Ali, sad je najvjeroajtnije kasno! Sramota, sramota, sramota! Po ocu sam Istranin i u mojim venama djelomice teče, virtualno uvijek a istinski kad god je prigoda, upravo i teran, i stalo mi je…

Nevjerojatno je da se takva stvar dogodi u regiji koja je u vinskoj branši najduže i daleko, te koja je unatoč ovome slučaju teran, najbolje organizirana u nas, jedina je zasad u nas na pravome putu da bude kako treba organizirana.

Iako su Teran i Refošk po određenim podacima iz znanstvenih krugova dvije sorte iz iste grupe s time da se, kažu pojedini ampelografi, Teran porijeklom i habitatom vezuje više za Istru i, konkretno, njen hrvatski dio međutim navodno ga ima i na sežanskome i tršćanskome Krasu, a Refošk se jače vezuje za područje sjeveroistočne Italije i slovenski pogranični dio s Italijom tj. sežanski Kras i Koparštinu, i iako se vino kraški teran na Krasu proizvodi, a što su sada počeli priznavati i Slovenci, od Refoška, od prvog srpnja 2013. hrvatski proizvođači eto neće smjeti svoje vino, mada je i 100 posto od Terana, na tržištu označavati pod nazivom koji sadržava riječ teran! Podsjećam: Slovenci su u EU zaštitili naziv vina kao svoj, a, kako sam čuo u Jutarnjoj kronici Hrvatskoga radija, Hrvati, koji su kad su prije toga slovenskog zaštićivanja na tu temu pitani za stav, na to nisu imali prigovora!

Sad se mi ljutimo na Slovence, skrećemo stvari na političku razinu, a ovdje je riječ ne o političkoj nego o čisto komercijalnoj, poslovnoj razini.

Ministar poljoprivrede Jakovina razgovarao je, čuo sam još i preko radija, sa slovenskim kolegom upravo i po pitanju terana, i žali se da kod susjeda nismo naišli na razumijevanje za kompromis i najavljuje da će sad posegnuti za drugim pravnim sredstvima te da će razgovarati i s Talijanima, a slovenski ministar izjavio je da njegovo ministarstvo ne može više ništa, i da je ono tu tek da nadgleda provedbu potpisanih sporazuma.

Udrugo Vinistra, gdje si bila kad je trebalo? Kad sam prije više godina, upravo kao ljubitelj crnog vina i istarskog terana posebno, spominjao da bi nakon što je iznjedren IQ za mladu malvaziju trebalo hitno poraditi na IQ za zrele malvazije te svakako i za teran i momjanski muškat kao adute Istre, odgovor je bio Hoćemo, hoćemo, to je u planu.

E, pa sad planirajte, i plačite!

Istrani, koji sada govore da su Slovenci zaštitili tehnologiju proizvodnje terana na Krasu ali od sorte Refošk trebali su već odavna srediti ili barem početi sređivati pravilnik o proizvodnji istarskog terana od sorte Teran i u hrvatskoj Istri, od Istrana su trebale prema institucijama već odavna doći snažne inicijative i oko prikladne zaštita istarskog terana. Ministarstvo poljoprivrede RH čak i ne smatram tu krivim koliko možda neki misle da jeste krivo.

Isto vrijedi i za situaciju oko prošeka: najveći krivci su za to što je prošek tu gdje jeste SAMI PROIZVOĐAČI iz Dalmacije, gdje se prošek tradicijski proizvodi. Ti proizvođači nisu se, iako je vino izravno NJIHOVA egzistencija, pobrinuli da pozicioniraju prošek na mjesto koje mu pripada.

Snježana Španjol iz Ministarstva poljoprivrede RH, zamjenica ministra, rekla je na Dnevniku Hrvatske televizije:

– Na internetskim stranicama Ministarstva mogu se naći upute o zaštićivanju proizvoda, ali proizvođači imaju shvatiti da su oni ti koji moraju učiniti određene predradnje i dati prijedlog za pokretanje za zaštitu. Najprije moraju zbiti glave i dogovoriti se oko proizvoda koji žele zaštititi.

KRAŠEVCI OSNOVALI KONZORCIJ

Naime kako bi se nešto zaštitilo valja na temelju specifičnosti što ih pružaju kraj te povijesno nasljeđe (geografski smještaj vinograda, pozicija, tlo, klima, mikroklima, sorta, tehnologija…) odrediti pravila o tome kako proizvod nastaje da bi bio ujednačene prepoznatljive stilistike kao ogledala teritorija odakle je. Za prošek to očito nije postojalo kad je Snježana Španjol s malog ekrana trebala pozivati proizvođače da se dogovore i da naprave neki nacrt projekta. Na istarskoj malvaziji se na našem najvećem poluotoku nešto radilo i dobilo se IQ (=znak istarske kvalitete), ostvarena je određena (da li teritoriju i sorti bliska ili ne, o tome bi se dalo razgovarati) stilistika vina, i to je korisno, ali ne znam (a valjda bih znao da jeste!…) da je za istarski teran, koji bi trebao biti eno-odsjaj Istre, u okviru udruge Vinistra donesen pravilnik o proizvodnji, kao temelj za registraciju kakvu eto sada imamo problem dobiti. Među ostalime rezultat toga i jeste da danas među tolikim istarskim vinarima imamo još uvijek tek nekolicinu onih koji se od jednostavnije pitke kapljice baznoga tipa bitno izdižu kakvoćom i ozbiljnošću vina od sorte Teran.

Hoće li biti doista moguće sada nešto izmijeniti, da se popravi šteta? Može li se ipak vidjeti sa Slovencima da nam ne prave problem oko registracije robne marke istarski teran, ili, s obzirom da i Sloveniji pripada dio Istre, makar mali – teran hrvatske Istre? Uglavnom, nekako u tome smislu, da sorta dobije, kao što je u slovenskome slučaju vezana uz Kras i praćena apelacijom PTP odnosno priznato tradicijsko poimenovanje (naziv), geografsku oznaku hrvatskoga teritorija. Ne prođe li to, možda bi se u iznalaženju prikladnog naziva za teran iz Hrvatske moglo poigrati s terminom od kojega je navodno sorta, zbog svoje tamne gotovo crne boje dok je vino mlado, i dobila naziv: Tar, što na njemačkome znači katran i čime se očito htjelo reći da je teran tako tamne boje kao što je katran. Izvorni njemački Tar u lokalnome govoru je mutirao u ter, što je opet izraz koji može asocirati i na talijanski terra = zemlja, a u Istri je odavna prisutan i talijanski jezik. Talijani inače Teranu vele Terrano. Možda bi čak najbolje bilo rabiti termin s početka ovoga priloga: Istrijan. Bilo bi to kao što se dogodilo sa Furlanskim tokajem (Tocai friulano), kojemu su Mađari zbog svojega Tokaja, koji je i grad i vinogorje, uspjeli ishoditi zabranu uporabe riječi tocai, pa se sorta sada naziva Friulano…

Prezentacija nove berbe kraškog terana u restoranu As kod Popea (u bijeloj košulji) u Ljubljani: slovenski enolozi Miran Vodopivec (sasvim desno), Boštjan Zidar (sasvim lijevo), predsjednik Konzorcija za kraški teran proizvođač Boris Lisjak

Znam da se na sežanskom i tršćanskom Krasu, otkako pamtim a tome je tako bogme već i više desetljeća, proizvodi, kao tipično za to područje, crno vino zvano KRAŠKI TERAN. Slovenski enolog Miran Vodopivec, potvrđujući da su Kraševci naziv teran zaštitili kao robnu marku (blagovnu znamku),  navodi da se naziv teran na Krasu javlja još iz 1296. godine, te da su o tamošnjem vinu teran pisali Valvasor, Matija Vrtovec i drugi domaći i strani pisci strukovne literature. Sloenci su naziv Teran, koji prati spomenuta apelacija PTP ili priznano tradicijsko poimenovanje, zaštitili 2004. godine. Inicijativa je došla, veli Vodopovec, od kraških vinogradara i vinara. Glavni akteri bili su, dodaje Vodopivec, Konzorcij kraških vinogradara i vinara odnosno udruga  kraških vinogradara i vinara,stručna služba Krasa i Ministarstvo za poljoprivredu RS u pregovaranju u Bruxellesu.

Prije nego li se pred koju godinu pokazalo da su Teran i Refošk dva kultivara, mada s puno sličnosti, smatralo se da su Teran i Refošk jedna sorta samo s dva lica. Izraz kraški teran odavna se i duboko se, dakle, ukorijenio na Krasu i u Sloveniji. Prije se kraški teran prodavao uglavnom rinfuzno, potom je krenuo i u litrenu bocu a malo-pomalo i u butelju.

Da bi pokušali pospješiti plasman toga vina i količinom i po boljoj cijeni, proizvođači kraškoga terana, što je bio dobio posebnu apelaciju ptp, a koje je okupio upravo po tom pitanju sežanski enolog Miran Friderik Vodopivec, odlučili su oformiti Konzorcij za kraški teran, (inter)profesionalno tijelo nalik na talijanske konzorcije npr. za Brunello iz Montalcina, Chianti classico itd., tijelo koje bi radilo na unaprjeđenju kakvoće kraškoga terana, na zaštiti naziva i na promociji. Vodopivec, inače godinama redoviti degustator-ocjenjivač vina na Vinistri, kraške je vinare vodio u Toscanu na razgovore s predstavnicima sopomenutih tamošnjih konzorcija, i Konzorcij za Kraški teran preslikao je od Konzorcija za Brunello pravilnik o tome kako i što treba raditi takva udruga, te oblik ponašanja njenih članova u vinogradu, u podrumu ali i u trženju vina, kao i oblike financiranja tijela, uključujući dakako i samofinanciranje. Kad se iz službeno iz strukovnih krugova počelo govoriti da su Teran i Refošk dvije a ne jedna ista sorta, Kraševci nisu, logično, išli na promjenu naziva jer termin kraški teran bio je već preduboko usađen i afirmiran kao spontano nastala robna marka teritorija. Brigom oko kraškoga terana Konzorcij je vino s bazne kvalitativne razine dignuo je na znatno viši kvalitativni nivo, a s jeftine cjenovne razine na znatno viši prodajni cjenovni nivo. Zaštitom kraškoga terana Konzorcij za Kraški teran doveo je robnu marku od spontane na institucionaliziranu razinu.

Iako je u Istri znan i često rabljen termin istarski teran, koji se tržio, kao i vino kraški teran, rinfuzno pa onda u litrenoj boci i potom malo pomalo stigao i do butelje, o njemu se kao vinu u našoj Istri sigurno, a nažalost, nije povela briga kakvu su pokazali članovi Konzorcija za svoj kraški teran. Jače mu se posvetila tek nekolicina proizvođača-zaljubljenika.

I sad, pitanje: ako su se jedni potrudili unaprijediti vino u njegovoj prepoznatljivosti i kakvoći, te poboljšati njegovu ukupnu prezentabilnost na tržištu, i ako su ga zaštitili i na razini u EU, a sve to znači da su marljivo radili i, strpljivo čekajući ishod,ukupno kroz godine investirali i dosta novaca u to, a drugi, u neposrednom susjedstvu, na teranu nisu gotovo ništa radili u organiziranome smislu, čak nisu ni primjedbe imali na registraciju kraškoga terana pri EU, imaju li ti drugi prava spočitavati onima prvima to što sada, nakon prikladno i pravovemeno provedene zaštite robne marke, štite svoj financijski interes?

Nitko ozbiljan tko se bavi vinom u ovoj zemlji ne može, čak ne smije reći da mu je zaštita kraškog terana od strane Slovenaca promakla, jer o Konzorciju za kraški teran i njegovim naporima na unaprjeđenju proizvoda i stvaranju institucionalizirane robne marke teritorija pisalo se u Hrvatskoj, konkretno upravo u reviji Svijet u čaši, i to u nekoliko navrata. U prvoj hrvatskoj reviji za vino i gastronomiju Svijet u čaši, koja postoji već više od 20 godina i koja se, inače, i cijela nalazi i na Internetu (www.mam-vin.eu ) pisalo se više puta o samoorganiziranju vinara i iskustvima oko njege i zaštite tipičnih proizvoda teritorija kroz talijanske konzorcije za vina, francuske međuprofesionalne urede (Burgundija, Bordeaux, Champagne…). Revija je navela i primjere iz Austrije… Očito, mnogi u nas nisu bili spremni na čitanje, a dojam je da je i još mnogih koji nisu spremni za primjenu pozitivnih iskustava drugih u tome sektoru.

I onda netko pita – rasplamsala se nedavno o tome polemika preko Facebooka – je su li nam potrebne apelacije ili ne! Pa zar nije jasno da jesu, i to ne samo jedna nego dvije ili više njih ovisno o stilistikama vina, naime apelacije ipak unose stanoviti red, pridonose, među ostalime, tome da ne dodje do vakvih gafova i da se potrošač lakše snađe u moru ponude…

Google translater: http://translate.google.com/translate_t                www.suhiucasi.wordpress.com