TRŽIŠTE, I KAKO GA STEĆI…/Ino-eno mediji u Hrvatskoj

Svi ispred restorana u Ljubekovom gaju u Zelini

Svi ispred restorana u Ljubekovom gaju u Zelini

Kod Tomislava Bolfana na Vinskom vrhu

Kod Tomislava Bolfana na Vinskom vrhu

Dvorac Trebotz, s Međimurcima

Dvorac Trebotz, s Međimurcima

U Krapini, ispred Muzeja pračovjeka

U Krapini, ispred Muzeja pračovjeka

Svi skupa u Kašnerovoj Kući vina u Kutini

Svi skupa u Kašnerovoj Kući vina u Kutini

Vlado Krauthaker pobrinuo se i za prezentaciju slavonskih vina u Zagrebu

Vlado Krauthaker pobrinuo se i za prezentaciju slavonskih vina u Zagrebu. Slika pored: Albert i Nikola Benvenuti s Janom Van Lissumom na prezentaciji u Amsterdamu

Albert i Nikola Benvenuti s Janom van Lissumom na prezentaciji u Amsterdamu

                                                                                                                                                                                           KRALJEVINA, PUŠIPEL i STARA ZAGORSKA BELINA VELIKA BELA – IZNENAĐENJE ZA PREDSTAVNIKE STRANIH ENO-MEDIJA

Željko Suhadolnik

VANJSKI NOVINARI SPECIJALIZIRANI ZA VINO, GASTRONOMIJU i TURIZAM KAO GOSTI FESTIVALA ZAGREB VINO.COM POSJETILI SU SJEVEROZAPADNI VINORODNI DIO LIJEPE NAŠE

Nešto što prije njega drugi u našem vinskom sektoru – a od kojih bi se to očekivalo! – uglavnom nisu radili, posebice ne u tome opsegu, postalo je praksa kod prof. Ivana Dropuljića, osnivača i direktora međunarodnog festivala plemenite kapljice i kulinarike Zagreb Vino.com, lani na prijelazu iz studenoga u prosinac održanog evo već po sedmi put. Riječ je o pozivanju inozemnih novinara kao gostiju, ali ne samo na dvodnevnu manifestaciju nego i na nekolikodnevno studijsko putovanje vinorodnim predjelima Lijepe naše.

Poslije posjeta Slavoniji i Podunavlju, te Istri, u 2012. na rasporedu je bio sjeverozapadni dio Hrvatske, konkretno Zelinsko prigorje, Hrvatsko zagorje, Međimurje i Moslavina. Pozivu u Hrvatsku i u Zagreb odazvalo se gotovo 20 novinara iz raznih europskih država i iz Izraela, i iz vrlo uglednih publikacija odnosno elektronskih medija. Na izlet u Prigorje, Zagorje, Međimurje i Moslavinu pošli su Tomasz Prange Barczynski, Wino Magazin,Varšava, Poljska, Thomas Vaterlaus, Vinum, Švicarska, Vladimir Tsapelik, The Indipendent Wine club, predsjednik, Moskva, Rusija, Luzia Schrampf, der Standard, Beč, Austrija, Darrel Joseph, austrijske, engleske i američke novine/revije, Beč, Austrija, GB i SAD, Martin Marian, revija Sommelier, Prag, Češka, Zoltan Györffy, Peczi Borozo VinCE, Pečuh, Mađarska, Cristina Alcalá, OpusWine, MiVino&Vinum Magazine, Madrid, Španjolska, Staša Cafuta, revija Vino, Slovenija, Milan Stojičević, bloger, Slovenija i Drago Bulc, RTV Slovenija.

Studjsko putovanje za strane novinare potkraj prošle godine organizirano je po sjeverozapadnome dijelu Lijepe naše – Zelinskom prigorju, Hrvatskom zagorju, Međimurju i Moslavini

Njima su se iz Hrvatske pridružili Tomislav Radić, Hrvatski radio i Agroglas Slavonija, Vitomir Andrić, Večernji list, Zagreb, Tomislav Stiplošek, G.E.T. report (tv-prilozi na temu gastronomija, enologija, turizam), Zagreb, Silvija Munda, G.E.T. report, Zagreb, i ja kao glavni urednik časopisa Svijet u čaši.

Samo na festival stigli su Gerhard Eichelmann, autor vinskih vodiča i knjiga o vinu, Mondo Verlag, Heidelberg, Njemačka, Predrag Maravić, TV Novi Sad, Srbija, Jan Van Lissum, Proef Schrift, The Wine Site, Amsterdam, Nizozemska, Yair Koren Kornblum, Israel Broadcoasting Authority, Wilfried Moselt, Njemačka, Liliane Turmes, Luxembourg, Romain Batya, Luxembourg, i Bernard Leon Burtschy, Le Figaro, Pariz, Francuska.

Prije studijskog putovanja strani kolege rekli su mi kako je dobro da je za posjet izabran vinski dio koji, barem zasad, prema široj javnosti nije toliko istaknut ka što su, primjerice, Istra, Dalmacija i Slavonija, a nakon putovanja kazali su da im je bilo vrlo interesantno. S toga područja, koje nisu uopće poznavali, ponijeli su očito kući lijepe uspomene, a koliko su bili zadovoljni zacijelo pokazuje i to da su organizatoru festivala ubrzo nakon što su se strani novinari vratili kućama počeli e-mailom od njih stizati prilozi što su o (eno-gastro) Hrvatskoj već objavili ili u tisku ili u elektronskim medijima u svojoj zemlji. Koliko to vrijedi za promidžbu vinske, gastronomske i općenito Hrvatske ne treba naglašavati.

Sada prof. Dropuljić, koliko čujemo, nastoji realizirati još nešto bitno: dovesti ove godine – nada se da bi mogao namaknuti budžet za to, svakako bi mu u nakani trebala pomoći domaća vinska branša jer ona od toga ima korist – u goste i neke važnije strane uvoznike i distributere vina, naime promidžba preko vanjskih medija treba se kompletirati i ostvarenjem uvjeta za konkretne poslovne razgovore, u konačnici dakle i povećanim izvozom hrvatskoga vina.

Iz Zagreba se krenulo prema zelinskome Prigorju. Po podacima koje smo dobili od domaćina, vinogorje Zelina obuhvaća oko 370 hektara pod vinogradom. Tamo su zasađeni Kraljevina, od koje Zelinčani, na inicijativu i uz pomoć Zagrebačke županije, nastoje stvoriti jaču robnu marku, te brojne internacionalne sorte kao Chardonnay, Pinot bijeli, Pinot sivi, Pinot crni, zatim Rizling rajnski, Sauvignon bijeli, Traminac Kerner, Incrocio Manzoni, od novijeg vremena ima i Syraha. Nekih 45 minuta vožnje autobusom, i evo nas na prvom zaustavljanju na putovanju – na vinogradarsko-vinarskom i ugostiteljsko-turističkiom objektu Ljubekov gaj. Kako je nedostajalo vremena obilaziti svakog proizvođača, dogovor je bio da se u svakoj oblasti susret vinara i novinara priredi na jednom punktu na kojemu bi se okupili svi tržišno relevantni ponuđači sa svojim uzorcima. Zelinčani su se izvrsno pripremili. Ovaj put pokazali su da na kolosijeku promidžbe mogu učiniti mnogo više nego što to rade u svakodnevnoj stvarnosti. Goste su, uz vinare, dočekali i pozdravili visoki predstavnici Gradskog poglavarstva Svetog Ivana Zeline, koji su se pobrinuli i za to da se novinarima podijele vrećice s propagandnim materijalima (bio je tu i poneki uzorak za kušanje, pa i to je propagandni material, zar ne?!).

Prva zajednička slika s domaćinima, Zelinčanima, bila je ispred restorana u Ljubekovom gaju.

Nastupilo je sedam vinogradara/vinara – obadva Smrndića, pa Kos-Jurišić, Kos, Jarec-Kure, Puhelek, Čegec. Svoju znanu šunku i druge suhomestane proizvode ponudila je mesnica Kudelić, dok se za hladne i tople manje zalogaje tipične za kraj (npr. svježi kravlji sir i vrhnje, čvarci, pèra…) pobrinuo Ljubekov gaj.

U paleti vina mahom od znanih stranih kultivara, vanjskim je novinarima poprilično pažnju privukla kraljevina kao lokalni specijalitet, kao nešto drugo. I kao nešto što, rekli su, vrijedi razvijati u ponudi, jer dobrih takvih uradaka danas, kad se ambiciozniji vinari ponajviše trse proizvesti snažna, puna gusta vina koja istodobno budu i vrlo alkoholna, upravo nedostaje. Nedostaje dakle laganijih svježih suhih vina što se lijepo piju i što osvježavaju, posebice u vrućim mjesecima. U oči je odmah upao pjenušac na bazi kraljevine, konkretno etiketa Kraljica, iz proizvodnje obitelji Puhelek Purek. Drugi dobar zelinski pjenušac na bazi kraljevine – onaj od obitelji Jarec-Kure – nije toga dana bio u ponudi, šteta, stoga nije bila moguća usporedba. U kasnijem razgovoru u autobusu u nastavku putovanja, o dojmovima iz Zeline, većina stranih novinara složila se da je upravo pjenušac na bazi (i) kraljevine pravi put za ambicioznijeg proizvođača kojega ne zadovoljava tek laganije neobvezno mirno vino. Kad je riječ o pjenušcu, on se, ako je u tehničkom smislu dobro napravljen i ponuđen u lijepom pakiranju, uvijek može naći, makar bio i od kraljevine, i u finom restoranu, i plasirati ga se, jer je s dodanom vrijednosti, može i po višoj cijeni.

Inozemni novinari duže su se zadržavali i uz stol Branka Čegeca, koji je na kušanje nudio vina iz ekološke proizvodnje.

Suhomesnati proizvodi zelinske kuće Kudelić. Kod Bolfana, u sredini, prezentirale su se, uz domaćina, i vinske kuće Mežnarić (lijevo) i Šafran

PREKO VINSKOG VRHA DO TREBOTZA

Od Zeline do Međimurja se išlo istočnim dijelom Hrvatskoga zagorja, pravcem Novi Marof-Varaždin, Čakovec-Štrigova.

Susret sa sljedećom grupom vinara i ručak uz vina Hrvatskog zagorja čekali su nas na posjedu Vinski vrh Tomislava Bolfana, člana novoutemeljene grupe Grand Cro sastavljene od devet vinskih posjeda s vinima ekskluzivnije kakvoće i viših cijena.

Vinski vrh smješten je na, s aspekta pogleda na okolicu, vrlo lijepom, i, s vinogradarskoga stanovišta, na vrlo kvalitetnom položaju, na brdašcu na 350 metara nadmorske visine i ponad sela Hraščina, nedaleko od Konjščine. Vinogradi su na kosini okrenutoj prema jugu, a vinski podrum i lijepa prostrana drvena kuća na zidanom temelju, namijenena prijemu gostiju (restoran-degustacijska dvorana, prodavaonica vina i suvenira, sobe za noćenje) na vrhu je brdašca, na njegovu hrptu.

Kod Bolfana su se, uz domaćina, prezentirali Stjepan Šafran i Hrvoje Mežnarić. Očekivalo se i Micaka iz Marije Bistrice, ali on se nije pojavio. I ovdje su u prvom planu bile internacionalne sorte kao Chardonnay, Pinot sivi, Pinot crni, Sauvignon, Silvanac zeleni, Traminac, Muškat…

Bolfan je s obzirom na svoju biodinamsku orijentaciju u proizvodnji ali svakako i zbog svojih sivog pinota i naročito rajnskog rizlinga, pa i zbog domaćega kruha proizvedenoga od nekoliko starih domaćih sorata pšenice i kukuruza, bio u žiži. Ručak s domaćim tipičnim jelima i s vinima s degustacije od svo troje nazočnih vinara, s time da se gostima posebno predstavljalo svako jelo i još jednom svako vino izabrano uz dotično jelo. Vrlo lijep prijem i druženje.

Tomislav Bolfan obraća svoje gospodarstvo na biodinamiku. Uz trsje ima i druge kulture, primjerice četiri stare sorte pšenice (s plavim, crvenim, bijelim i žutim zrnom), u Belcu se za njegove potrebe uzgajaju turopoljske svinje i perad, a radi i mesa i gnoja za kompost on planira i uzgoj dvadesetak krava. Njegovo imanje pod kontrolom je Prve ekološke nadzorne stanice iz Zagreba. Skupna slika na Vinskom vrhu

Međimurje je prostor između Drave i Mure na krajnjem sjeveru i sjeverozapadu Hrvatske. Predio graniči na svom sjevero-istoku s Mađarskom, a na na sjeverozapadu sa Slovenijom. Najsjeverniji mu dio čini špica koja kao da se usijeca između Slovenije i Mađarske. Može ga se podijeliti na dva dijela. Na istočni i južni – više u znaku ravnice i poljoprivrednih proizvoda što se uzgajaju u takvim ambijentima, posebice su iz toga dijela Međimurja poznati krumpir i zelje, te na brežuljkasti vinogradarski dio od sjevera prema jugu duž zapadnoga kraka što ga čini hrvatsko-slovenska granica.

U Međimurju je, kaže mi Zdravko Dvanajščak, predsjednik udruge međimurskih vinara Hortus Croatiae koja je upravo obilježila 20 godina postojanja i rada i koja broji 36 članova, oko 1000 hektara vinograda, od te površine polovica otpada na sortu Moslavac, lokalno zvanu Pušipel, tako da je pod tim nazivom stvorena i robna marka vina Međimurske županije – Pušipel MQ, s time da MQ znači međimurska kvaliteta.

Inače u susjednoj Sloveniji Moslavac ili Pušipel nazivaju Šipon, a internacionalno je kultivar znan kao Furmint. Da, upravo je riječ o kultivaru od kojega Mađari u Tokaju proizvode svoj glasoviti tokajac. Moslavac – dakle od spomenuta četiri naziva jedini koji oslonac ima na zemljopisnom pojmu – sugerira da je riječ o izvorno hrvatskom kultivaru, a u novije vrijeme i ustanovilo se da mu je majka naša Belina velika bijela! Moslavac se u susjednoj Sloveniji lijepo udomaćio. Navodno su francuski oficiri, koji su došli i do naših krajeva pod Napoleonovom komandom i kojima se njegovo vino svidjelo, dok su ga pili stalno mrmljali C’est bon (izgovor: sebon), od čega je u lokalnom govoru nastao izraz šipon. To što sorta postoji u Tokaju ne mora biti ništa čudno i ne mora samo po sebi biti u proturječju s mišljenjem da je Moslavac hrvatski, naime zna se da je Austro-Ugarska, pod kojom je svojedobno bio i dio Hrvatske, imala na mnogo mjesta rasadnike vinove loze, pa tako i u koninentalnome dijelu današnje Hrvatske, i mnogi kultivar – kao što je primjerice bilo i s Crljenkom kojega je preko Atlantika navodno odnio mađarski časnik i koji je u Americi postao Zinfandel – mogao se, ako je odgovarao potrebama i zahtjevima nekog vinorodnog područja pod vrlo prostranom Austro-Ugarskom ili pak slučajem, naći u čak i udaljenijem kraju od svojega mogućeg hrvatskog zavičaja.

Butelje Pušipela MQ, robne marke Međimurske županije

O spomenutoj županijskoj robnoj marki Pušipel MQ brine odvojena međimurska udruga Pušipel, koja je s radom počela 2006. i kojoj je na čelu vinar Boris Novak a koja od sedam početnih pripadnika danas broji 17 članova te van godišnje izlazi s ukupno oko 20.000 butelja županijskog Pušipela. Prvo zaštićeno županijsko vino Pušipel MQ bilo je iz berbe 2007. Za taj županijski Pušipel rabi se samo najbolje grožđe, a ono što nije na toj razini Međimurci koriste za vino što se plasira s nazivom moslavac.

Međimurski su proizvođači, inače, radi podizanja kakvoće na parceli u vlasništvu Vladimira Horvata, u suradnji sa stručnjacima Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, podignuli vinograd s klonskom selekcijom Moslavca. U tom su nasadu među 1314 trsova 32 različita klona, kaže Horvat.

Pravilnik vezan uz županijski Pušipel, koji predviđa dvije kategorije vina – Pušipel classic, te Pušipel prestige, u toj su grupi predikati – nalaže da u vinogradima iz kojih dolazi grožđe za njega bude najmanje 5000 trsova po hektaru te da prinos za classic ne bude viši od dva kilograma po trsu, dakle po hektaru do 10 tona, a za prestige najviše do šest tona/ha. Mošt redovnog pušipela koji kao gotovo vino treba dobiti županijsku markicu MQ mora sadržavati minimalno 84 oechslea sladora. U obzir kod dodjele te županijske markice ili trakice uzimaju se i sljedeće instance: mišljenje strukovne komisije Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo koja nakon laboratorijske analize i organoleptičke provjere daje Ministarstvu poljoprivrede prijedlog o stavljanju vina u promet, te ocjenjivanja u Međimurju, od strane županijske komisije za Pušipel MQ. Minimalna ocjena koju uzorak mora, da bi mogao dobiti trakicu MQ, osvojiti na vrednovanjima je 85 bodova od 100 mogućih.

Najveći proizvođač vina u Međimurju je Agromeđimurje s trsjem i podrumom u Štrigovi, ono gospodari s oko 170 hektara vinograda. Veći individualni vinogradari/vinari u posjedu su od sedam do 20 hektara trsja. Među najvećima od tih su Branimir Jakopić, zatim Rajko Cmrečnjak, pa Tomšić, Belović, Štampar.

Zdravko Dvanajščak sa suprugom Rajkom, te krepka domaća zimska hrana: pečena svinjska rebrica i restani krumpir… U vinu je cijela obitelj Zdravka Dvanajščaka – supruga Rajka, kćerka Tea i sin Viktor. Uzgajaju Pušipel (dakle Moslavac), Chardonnay, Graševinu, Pinot bijeli, Traminac, Sauvignon, Pinot crni i Zweigelt. Zdravko veli da vino proizvode posve sami, ali da stalno putuju po Sloveniji i Austriji, i obilaze tamošnje vinare, kušaju vina, razgovaraju i uče, te ono što smatraju podesnime za svoje gospodarstvo i primjenjuju

Predsjednik Hortus Croatiae Dvanajščak ima osam hektara vinograda, a koristi još i grožđe sa četiri hektara u kooperaciji. Dodaje da su uz Moslavac/Pušipel u Međimurju vrlo rašireni Graševina, Sauvignon bijeli, Chardonnay, Pinot bijeli, Pinot crni, Traminac, Silvanac zeleni i Zweigelt. Ističe da je napokon više vinara uvidjelo da je Međimurje vrlo prikladno i za produkciju pjenušaca, pa se nakon duže stanke poslije iščeznuća s vinske scene obitelji Jambrović koja se dublje posvetila pjenušcima (La Bohème) sad ponovno krenulo u proizvodnju i takvih vina, pionir je Rajko Cmrečnjak, koji uvelike već za bazno vino rabi i moslavac, kako bi pjenušac što tješnje bio povezan s tim teritorijem.

Mnogo se u najnovije vrijeme u Međimurju polaže i na razvoj turizma na seoskim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, dodaje Dvanajščak. Veliki broj proizvođača vina ima uređene kušaonice za prihvat gostiju i nudi domaću hladnu i toplu hranu, s time da je, posebice ako se želi topla hrana, potrebna najava dolaska. Dosta se radi i na smještaju, Dvanajščak navodi da bi već relativno skoro Međimurju na obiteljskim gospodarstvima moglo biti ukupno stotinjak gostinjskih kreveta.

Među najvećim individualnim proizvođačima vina u Međimurju su Branimir Jakopić, naš domaćin u Trebotzu, Rajko Cmrečnjak, Bojan Štampar… Cmrečnjak (18 hektara) modernizirao je opremom svoj prostrani podrum i tehnološki je, veli, spreman za veće izazove. Uzgaja Pušipel, Graševinu, Silvanac zeleni, Chardonnay, Pinot sivi, Sauvignon, Rizling rajnski, Traminac, Pinot crni. Krenuo je i s pjenušcima, njegov Rosé je od crnog pinota kao baze. Sad se sprema na gradnju novog, odvojenog podrumskoga dijela namijenjenog samo pjenušavom vinu. Najnovije iz njegove ponude – pjenušac od baznog vina dobivenog isključivo od Pušipela. Cmrečnjak inače ima i vrlo lijepu i prostranu kušaonicu

Međimurci – proizvođači vina učlanjeni u udrugu Hortus Croatiae – priredili su uistinu raskošan doček. U vinogradima okruženom dvorcu Trebotz kod Željezne Gore a gdje je lijepi restoran koji vodi obitelj Jakopić program se odvijao u dva dijela: najprije predstavljanje vinogradarskoga područja i vođena degustacija izabranih uzoraka vina raznih međimurskih proizvođača u režiji Saše Špiranca, autora novog Vinskog vodiča vinima i vinarijama Hrvatske. Potom, u golemoj središnjoj restoranskoj dvorani – mini-festival vina, i tipičnih lokalnih malih zalogaja, među ostalime i meso iz tiblice… Veliki broj vinara, svaki uz svoj stolić, ponudio je na kušanje svoje uratke.

Uvečer se druženje nastavilo, uz međimurske specijalitete i kapljicu, u restoranu modernog hotela u Termama Sveti Martin na Muri, gdje je bilo i noćenje.

__________________________________________________________________________________________________
VINSKI PUTEVI: VODIČ KROZ VINARIJE i VINA HRVATSKE – Značajan doprinos popularizaciji vina neke zemlje i posebno njenih vinogorja te teritorija na kojemu se ta vina rađaju mogu dati razne publikacije, među njima i vinski vodiči. U tim knjigama mnogo je korisnih informacija za potrošača i stoga ih ljubitelji plemenite kapljice rado imaju uza se kad planiraju posjet nekome području i/ili kad su već tamo, na terenu.
Svojedobno je naš znani novinar te publicist o vinu Srećko Ljubljanović svake godine izlazio sa novim izdanjem svojega Vinskog vodiča, onda je nastupila stanka dok se na sceni nije pojavio Saša Špiranec, koji je prije koju godinu pred publiku izašao sa svojim prvim izdanjem. Nedavno je Špiranec podastro novu svoju knjigu s naslovom Vinski putevi: Vodič kroz vinarije i vina Hrvatske. U nju je uvrstio, objašnjava, vinske kuće po tri kriterija – prvi je da su vrata njihovih gospodarstava otvorena za publiku, drugi je da se autor kod svakoga morao osobno i na licu mjesta uvjeriti u ono što i na koji način nudi, i treći i najvažniji je kakvoća vina. Špiranec je knjigu podijelio na četiri dijela – Istru i Kvarner, Dalmaciju s otocima, sjeverozapadni dio Lijepe naše koji je po najnovijemu nazvan Bregovita Hrvatska, te Slavoniju i Podunavlje. U poglavlju Istre prezentirao je, tekstom, kontaktima i slikom, nekih 31 vinara, Dalmacije 29, Bregovitoj Hrvatsko 39, Slavoniji i Podunavlju 23. Nije se ograničio samo na priloge o vinarima, nego je, što je, naravno, jako dobro, u želji da kompletno bude na usluzi vlasniku vodiča, uvrstio i poglavlja koja govore o najvažnijim sortama dotičnoga kraja, lokalnoj gastronomiji, lokalnim znamenitoistima, turističkoj ponudi, s naznakama o kojim je konkretno zanimljivom objektima riječ i kako konkretno još, pored kušanja vina i lokalnih specijaliteta, možete provesti vrijeme na nekom posjećenom lokalitetu.
Vrlo dobrodošla, dizajnerski lijepo uređena knjiga koja traje, po maloprodajnoj cijeni jedne butelje što se začas potroši – 69 kuna! ■
____________________________________________________________________________________________________

SUZA ZA ZAGORSKE BREGE
Povratak s krajnjeg sjevera prema jugu zapadnim dijelom Hrvatskoga zagorja, prema Krapini. Zaustavljanje ispred Muzeja pračovjeka, prijem na najvišem nivou. Pozdravni govor županice Sonje Borovčak i gradonačelnika Krapine Josipa Horvata, pa objašnjenje vezano uz Muzej i poziv na razgled muzejskog postava od strane kustosice muzeja. Kram-pogačice, čvarci, pjenušac, rakije dobrodošlice u organizaciji Borisa Vugleca s objekta Vuglec-breg.

Muzej pračovjeka doista treba pogledati, ima se što vidjeti i naučiti. Obilazak Muzeja sjajno je iskustvo za brojne školarce koji dolaze organizirano skupno. Nije čudno što je, kako veli kustosica, posjetitelja kroz godinu vrlo mnogo, i ne samo iz Hrvatske nego i izvana.

Skupna fotka, sa županicom i gradonačelnikom, ispred Muzeja pračovjeka u Krapini

Nakon kulturnog krapinskoga dijela put nas vodi prema Klanjcu i Kumrovcu. U Klanjcu kušanje vina tamošnjih proizvođača Zvonka i Filipa Severa, Keke Petrišića, Posaveca

Potom – susret s drugom Titom ispred njegove rodne kuće u Kumrovcu i degustacija frankovke od grožđa s trsova iz Titova vinograda! A onda, između Kumrovca i Klanjca, u lijepom izletištu Zelenjak Branka Grebličkog Venteka, ručak.

Uz obilatu kišnu pratnju stižemo u Škarićevo i na Vuglec-Breg ponad Krapinskih Toplica. Tu je – u doista vrlo lijepom brežuljkastom ambijentu s vinogradima i šumom te livadama koji treba doživjeti posebno od proljeća pa do jesenskih berbi – vinogradarsko-vinski ugostiteljsko-turistički rekreacijski objekt s itim nazivom, a u vlasništvu već spomenutoga Borisa Vugleca. Posebnost su toga kompleksa – što, inače, za rekreaciju na licu mjesta ima nekoliko igrališta, za tenis i male sportove, i koji nudi mogućnost jahanja na ponijima – drvene stare zagorske kuće koje, obnovljene, i lijepo uređena interijera, te svaka označena ne brojem nego nekim tipičnim zagorskim imenom, služe kao visokokomforni apartmani za noćenje. Vuglec-breg ima prostrani restoran gdje nudi finu domaću hranu i vino iz vlastite produkcije, od pjenušca rađenog klasičnom metodom preko bijelog vina od Graševine, Sauvignona, Muškata do crnjaka od Cabernet sauvignona i Frankovke…

Kod Vugleca su se prezentirala tri posjeda – uz domaćina, još i njegov susjed Petrač, s Hršak Brega, i Boris Drenški Bodren, visoko i mnogo nagrađivani neokrunjeni hrvatski kralj visoko-preditkatne kapljice iz Rusnice kod Huma na Sutli.

Prije degustacije vina Darko Preiner s Odjela za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta, bliski suradnik Edija Maletića koji je s Ivanom Pejićem, sa Zavoda za genetiku istog fakulteta, sudjelovao u otkrivanju porijekla više naših kultivara, primjerice Zinfandela (Crljenka) i Plavca maloga, održao je za novinare (na engleskome) sažeto sjajno predavanje o novim otkrićima oko nekih starih sorata Hrvatskog zagorja kao npr. o Belini velikoj bijeloj, kojoj vele i Krapinska, a za koju se ustanovilo da je isto što i Heunisch Weiss odnosno Gouais blanc, jedan od roditelja famoznog Chardonnaya. Strani novinari slušali su kao ukopani: nisu mogli ni sanjati da će u Hrvatskoj, konkrento u Hrvatskome zagorju, naći roditelja Chardonnayu!

__________________________________________________________________________________________________
BELINA VELIKA BIJELA Darko Preiner, koji je rekao da se u Škarićevu, upravo blizu objekta Vuglec-breg, nalazi vinograd što ga je kao kolekciju starih kultivara Hrvatskog zagorja strukovno pomogao podignuti zagrebački Agronomski fakultet, zapanjio je svojim predavanjem nazočne inozemne vinske novinare: nakon što je naveo kako je austrijski ampelograf Franz Xaver Trummer, kad je radio inventarizaciju sorata u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske sredinom 19. stoljeća, među kultivarima pronašao i identificirao Belinu veliku bijelu te je za nju u svojoj ampelografskoj knjizi objavio da je riječ o hrvatskoj sorti, dodao je da je ta Belina velika bijela isto što i Heunisch Weiss odnosno Gouais blanc, odnosno – roditelj Chardonnaya!

Mišljenje današnjih naših ampelografa o tome da je taj kultivar iz sjeverozapadnoga dijela Hrvatske bazira se na tome što je ustanovljeno da je ta Belina majka našem Moslavcu te na nekim pretpostavkama da bi se u nas mogao pronaći i drugi roditelj Moslavca. Belina velika bijela mama je oko 70 različitih sorata, uz Chardonnayu, primjerice, i Rizlingu rajnskome, Gamayu. Chardonnay, uz majku Belinu (Heunisch Weiss odnosno Gouais blanc), ima za oca Pinot. Rizling rajnski, također uz majku Belinu veliku bijelu, ima oca koji je nastao križanjem Traminca i divlje loze Vitis silvestris!

Inače, Francuzi, koji su pokušavali ustanoviti porijeklo Gouais blanca, u Francuskoj nisu našli nijednog roditelja sorti, a niti su Nijemci to uspjeli u istom nastojanju oko Heunisch Weissa, pa se zasad, iako je Gouais blanc s Pinotom stvorio Chardonnay a Heunisch Weiss s križancem Traminca i Vitis silvestris Rizling rajnski, ne može tvrditi niti da je majka Chardonnaya francuskog porijekla niti da je majka Rizlinga rajnskoga njemačkoga podrijetla.

Belina odnosno Heunisch Weiss ili Gouais blanc, te Traminac i Pinoti smatraju se prasortama, i vezani su uz nastanak više od 80 posto svih kultivara vinove loze. Još stari osvajački narodi prenosili su ih i širili Europom. Tu bi eto mogao biti dio objašnjenja kako je Belina mogla postati Heunisch Weissom i Gouais blancom i kako je sudjelovala u stvaranju znamenitih kultivara koji se u više nego uz Hrvatsku vezuju uz daleke Njemačku odnosno Francusku. ■
_________________________________________________________________________________________________

Činilo se da druženje s vinom konkretno i s vinarima kod Vugleca neće potrajati baš dugo jer bila su samo tri vinara-izlagača, međutim dogodilo se baš obratno! Očito je da je ponuda bila interesantna. Najprije pjenušci kod Vugleca, potom mirna vina kod njega i kod Petrača, a onda slatki visoki predikati kod Petrača i Bodrena.

Neobično uz stol posjeda Petrač: enolog Igor Horvat i njegov kolega iz vinarije Darko Jakopić točili su, uz snažni Chardonnay 2009 (16 vol % alkohola), i cabernet sauvignon te kupažu caberneta s merlotom Karizma, te ledeno vino od Cabernet sauvignona označeno godištem 2009 (jer vegetativni period je bio u 2009), a branime početkom 2010. A propos predikata, Petrači su u 2012. grožđe na oko 2000 trsova Chardonnaya ostavili za ledenu berbu!

No, sa slatkišima je ipak obarao s nogu Boris Drenški Bodren. Ledena vina po sortama, pa ledeno vino Bodren od Pinota bijeloga, Chardonnaya i Rizlinga rajnskoga, k tome mješavina Rizvanca, Sauvignona i Pinota bijeloga pod nazivom Triptih u kategoriji izbora prosušenih bobica!…

Drenški je najavio novu bombu: postojeću ponudu želi kompletirati s nečim što će svakako izazvati dosta pažnje i komentara – predikatima od crnih sorata poput Merlota, Cabernet sauvignona i Pinota crnoga! Njih se sprema saditi, a kapacitete sadašnjeg podrumskog prostora proširiti. Radi i na kolosijeku eno-turizma: kod sebe u Rusnici kod Huma na Sutli volio bi utemeljiti Selo predikatnoga vina.

————————————————————————————————-
PETRAČ – VINO, ANGUSI, PAJCEKI… – Imate li mogućnosti skitati i ako ciljano izabirete odredište, evo: kad ste u Krapinskim Toplicama i tamošnjem lječilištu, znajte da iznad njih, na brdu, postoje također mogućnosti za rekreaciju, a i liječenje i oporavak.Na Hršak-bregu i na Vuglec-bregu liječi se duša a tijelo krijepi, ima se prilike za lijepu šetnju, za tenis i male sportove, pa i za neko drugo razgibavanje, možda sobnu gimnastiku. Ponavljate li posjetu više puta a rekreaciju ste stavili u drugi plan, znajte i to da, kad se vratite doma s Hršak-brega i s Vuglec brega pa vas netko upita Kako si?, samo je jedna mogućnost odgovora, a ta uglavnom za sve nas s gradskog asfalta glasi: Barem sam pet kilograma predobro!

Vinogradarsko-vinski posjed Petrač Hrvoja Petrača, sa 10 hektara vinograda s oko 35.000 trsova (Graševina 4500 panjeva, Chardonnay 5000, Cabernet sauvignon čak 22.000 i Merlot sa 4000 čokota) i s vinskim podrumom (kapaciteta 118.000 litara!) nalazi se na Hršak-bregu. Petrači brinu o krdu od 30 odraslih goveda i s 15 mladunčadi marke Angus, imaju i uzgoj svinja. A na Vuglec-Bregu hotel, restoran i vinski podrum Vuglec-breg Borisa i Marija Vugleca.

Naresci i topla hrana domaći, vina svake godine bolja. Petrač, zamislite, u Zagorju ima više crnoga (antioksidansi!!) nego bijeloga, a i on i Vuglec diče se i s pjenušcima. Dok je Petrač tek izašao u javnost sa svojim prvijencem, od baznoga vina od Graševine iz berbe 2002, dotle Vuglec već može pokazati i medalje – najnoviju je za svoj pjenušac dobio prošlog ljeta na ocjenjivanju u sklopu sajma Agra 2012 u Gornjoj Radgoni. A s kime da podijeli radost za odličje nego s gradonačelnikom Krapine Josipom Horvatom, koji je upravo u restoran Vuglec-breg na Summit G-7 (G kao gradonačelnik) toga dana kad smo naišli u gostima imao sedmoricu gradonačelnika iz raznih krajeva sjeverozapadne Hrvatske?!…

Zagorje naše, em se zna, nigde ni tak lijepe kak je tam, za kosti starše su toplice, za kosti mlajše pak gorice…■
—————————————————————————————————

Večera s domaćom puricom, patkom, teletinom ispod peke i kolinjskim specijalitetima te zagorskim štruklima obilata. Noćenje kod Vugleca i, idućeg dana, putovanje prema Kutini u Moslavini.

U DOMAJI ŠKRLETA
Vinorodna Moslavina, sa središtima Kutina i Popovača, godišnje tržištu ponudi, kako smo čuli na licu mjesta, oko 450.000 litara vina. To je, kažu, domaja kultivara Škrlet, kojemu je inače sinonom Ovnek žuti, zato što grozd podsjeća na glavu ovna. Lokalni vinogradari i vinari u suradnji sa znanstvenim ustanovama te gospodarskim i političkim institucijama regije nastoje iznjedriti županijsku robnu marku vina Škrlet, pa je u tome kontekstu učinjena i klonska selekcija Škrleta. Trenutno je inače u moslavačkim vinogradima pod sortom Škrlet nekih 50 hektara. U Moslavini se, dakako, uzgajaju i razne sorte s međunarodnim predznakom, od Graševine preko Pinota bijeloga, Pinota sivoga, Chardonnaya, do Pinota crnoga, Frankovke, pa i Cabernet sauvignona… Na potezu od 20 kilometara od Popovače do Kutine postoji vinska cesta. Tamošnji proizvođači okupili su se udruzi Moslavačka vinska cesta, trenutno ih je 15 članova. Moslavci su objelodanili i vrlo korisnu brošuru Moslavačka vinska cesta, u kojoj su tekstom i slikom opisali vinogradarsko-vinska gospodarstva uključena u udrugu ali i skrenuli pažnju na vlastite kulturne-povijesne i prirodne-ambijentalne adute.

Moslavina je inače znana i po voću dunji, pa eto naziv grada Kutina i dolazi od latinskoga naziva za dunju. U Kutini se redovito svake godine održavaju i kuharska natjecanja Zlatna dunja, a prigotavljaju se jela u kojima je među sastojcima obvezna i dunja, pa je objavljena i ta brošura vezana uz natjecanje, s receptima niza vrhunskih hrvatskih kuhara sudionika tog takmičenja. A, eto, vinarija Miklaužić iz Popovače jedno svoje vino, mješavinu bijelih sorata Muškat ottonel (80 posto) i Muškat žuti, nazvala je Dunja.

Domaćini, pod redateljskom palicom Mislava Kašnera, predsjednika udruge Vinske ceste Moslavine te s ocem Vladom i proizvođača vina, proveli su goste Kutinom, pokazali im lijepu crkvu sv. Marije Sniježne u gradu, Muzej Moslavine te stare, tradicijske drvene kuće tipične za onaj kraj i spomenički zaštićene, a potom su ih odveli u prostranu kušaonicu Kašnerovih u vinogradarski kraj iznad Kutine. Tu su se, uz domaćina Kašnera, prezentirali posjedi Trdenić, Miklaužić, Kosovec, Florijanović, Mikša, Jaran… U prvi plan stavljena su vina sorte Škrlet, a bilo je bijelog sivog i crnog pinota, frankovke, zweigelta, cabernet sauvignona, uz mirna vina našli su se i pjenušci, od Kašnera i Miklaužića.

Strani novinari vrlo su temeljito zapisivali informacije o vinima kod svakog vinara. Više njih dosta se dugo zadržala kod Lovre Miklaužića, Markova sina i vlasnika vinarije Miklaužić. Tu je ponuda bila vrlo široka, uključivala je i dva pjenušca. Kod Vlade i Mislava Kašnera osobito se dopao bijeli pjenušac 2M brut, rađen klasičnom metodom i sa dvije godine odležavanja na kvascima. Kašneri su inače kao novitet kuće pokazali i svoje prvi ružičasto pjenušavo vino. Interesantnime se pokazao njihov Cabernet sauvignon iz 2009.

Kolega Vladimir Tsapelikov iz Rusije pak divanio je dugo s mladim Trdenićem, koji je za svoj Škrlet 2011 nedavno na ocjenjivanju u Moskvi osvojio zlatnu medalju. Ivan Kosovec – drukčiji je od ostalih: krenuo je u duže maceracije sa Škrletom!

Posebno je pažnju privukao Ivan Kosovec, mladi vinogradar/vinar s tri hektara pod 19.000 trsova, a koji razmišlja ponešto drukčije o vinu nego ostali tamo, naime upušta se s bijelim sortama – konkretno Škrletom – u maceracije s alkoholnom fermentacijom u otvorenim posudama od inoksa, nastoji izbjeći kupovne selekcionirane kvasce i rabi one iz svojega vinograda kojega, veli, obrađuje s visokom ekološkom svijesti, ne koketira, kao dosta drugih, u okusu s ostatkom neprovreloga sladora, ne koristi, kaže, aditive i osobito je pažljiv sa sumporenjem tako da njegova vina, tvrdi, u boci imaju tek oko 50 mg/lit SO2, ne smeta ga ako škrlet ima i nešto viši alhohol npr. 13,5 pa i 14 vol %, i ne žuri s vinom van nego ga duže drži na finom talogu… Kod njega se moglo kušati nemacerirani Škrlet 2011 i macerirani (20 posto od ukupne količine) Škrlet 2011 selekciju, te crno vino također iz 2011 a od Zweigelta, kao i Pinot crni 2011 koji je sazrijevao u tri godine starim barriqueima i tonneauxima od 500 litara.

I Moslavci su se iskazali u gostoljublju i organizaciji, boravak kod njih bio je i te kako sadržajan. Studijsko putovanje završilo je s ručkom na vinogradarsko-vinskom i turističkom gospodarstvu Tušek u Popovači.

Ali, nakon povratka iz Moslavine u Zagreb i prije službenog otvorenja festivala nije za inozemne novinare sve bilo i gotovo s upoznavanjem s hrvatskim vinom po regijama: Vlado Krauthaker pobrinuo se za prezentaciju vinske Slavonije večer prije početka festivala u zagrebačkom restoranu Baltazar, a predstavili su se članovi udruge Graševina croatica.

_________________________________________________________________________________________________

BENVENUTI U AMSTERDAMU – Dolazak renomiranih inozemnih eno-gastronomskih pera u Hrvatsku može kao korist našim vinarima, domaćim sortama i hrvatskome vinu općenito donijeti ne samo promidžbu kroz tiskovine i elektronske medije nego i kroz konkretne prezentacije uz sudjelovanje proizvođača osobno.

U Amsterdamu, za vrijeme prezentacije sljubljivanja vina obitelji Benvenuti s jelima chefa Naylora, bili su Albert i Nikola Benvenuti su s Janom Van Lissumom

Jedna takva prezentacija održana je nedavno u Amsterdamu, u sklopu 11. Sajma Wine Professional, a slijed je boravka u Hrvatskoj nizozemskog publicista i eno-gastro promotora Jana van Lissuma, kao gosta festivala Zagreb Vino.com i kao sudionika studijskog putovanja od Zagreb Vino.coma za strane novinare organiziranoga po Istri. Jedna od postaja inozemnih novinara u Istri bila je upravo kod obitelji Benvenuti u Kaldiru, gdje se van Lissum oduševio vinima. Pozvao je Benvenutije u Amsterdam i predložio im je da s njihovim vinima svoja jela sljubi chef Christopher Naylor, nositelj jedne Michelinove zvjezdice, iz jednog od vodećih amsterdamskih restorana Vermeer, smještnog u središtu Amsterdama u četirima povijesnim zgradama iz 17. stoljeća, i povezanog s uglednim hotelom NH Barbizon Palace. Uz vina Benvenutijevih – Malvaziju 2011., Malvaziju Anno Domini 2009., Teran 2009., Coronu Grande i Malvaziju San Salvatore 2010., Naylor je za ovu priliku spremio prokulice pečene na stabljici, karamelizirane i servirane s umakom od starog nizozemskog sira, zatim jakobove kapice s njokima, koricom limuna, orasima i svježim povrćem, pa hrbat mladog zeca s umakom od cikle i lagano kuhanom ciklom, te kolač od lisnatog tijesta, bijele i crne čokolade i zrelih rajčica. ∎
__________________________________________________________________________________________________
Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: