NARODNI OBIČAJI/Poklade – fašnik: DANI KAD NORIJU PAMETNI…

Fašnička atmosfera na glavnom samoborskom trgu

Fašnička atmosfera na glavnom samoborskom trgu

Vozim kruzer - nisam luzer. Samoborski fašnik uvijek je bio prigoda za duhovito i peckavo seciranje društva. A kako bi bilo lijepo reći: VOZIM SE, BAREM PONEKAD, CRUISEROM, PA ME NE SMATRAJU LOSEROM

Vozim kruzer – nisam luzer. Samoborski fašnik uvijek je bio prigoda za duhovito i peckavo seciranje društva. Kako bi bilo lijepo reći: VOZIM SE, BAREM PONEKAD, CRUISEROM, PA ME NE SMATRAJU LOSEROM

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Princeza Sraka ipak barem na vršku češnjovke, nakon neočekivanog iskustva s dva zrna graška

Princeza Sraka ipak barem na vršku češnjovke, nakon neočekivanog iskustva s dva zrna graška

Koalicija gradonačelnika i, naravno, jednog od ponajboljih samoborskih kuhara i ugostitelja Stjepana Grgosa (Kod Spilje)

Koalicija gradonačelnika i, naravno, jednog od ponajboljih samoborskih kuhara i ugostitelja Stjepana Grgosa (Kod Spilje)

Na vino - sirovo i kuhano, zna se: u Tin kod Žganjera, sto se tiče kremšnita i krafni dvije su opcije - U prolazu i Kod Livadića. Bermet i muštarda, dakako kod Filipeca. Sve u centru Samobora!

Na vino – sirovo i kuhano, zna se: u Tin kod Žganjera, sto se tiče kremšnita i krafni dvije su opcije – U prolazu i Kod Livadića. Bermet i muštarda, dakako kod Filipeca. Sve u centru Samobora!

TURISTIČKI GRADIĆ SAMOBOR, DANAS PREDGRAĐE MILIJUNSKOG ZAGREBA i ULAZNA VRATA u REPUBLIKU HRVATSKU IZ SLOVENIJE, HVALI SE s GOTOVO DVOSTOLJETNOM KARNEVALSKOM TRADICIJOM. ŠTETA JE DA KAO PRIREDBA KROZ SVE TE GODINE NIJE, TO VIŠE ŠTO IMA TAKO DUGU TRADICIJU, IZRASTAO i DO STATUSNE RAZINE MANIFESTACIJE POPUT VENECIJANSKOG MASKIRANOG DOGAĐANJA, PA DA MASKIRANE SPELANCIJE BUDU NE SAMO NA RADOST MASKAMA, POSJETITELJIMA i NEKOLICINI LOKALNIH UGOSTITELJA, NEGO UVELIKE i – GRADSKOME PRORAČUNU!

Samoborski fašnik ove godine odvija se 187. put! To je službeno, po onome kako je zapisano u dokumentima, međutim pretpostavlja se da on ima i dužu tradiciju, možda i od oko 200 i više godina.
Neki kažu da je sada – a kako i ne bi kad je riječ o 2013. – došao vrlo nezgodno za aktualnu samoborsku vlast, poglavito za gradonačelnika prof. dr. Krešu Beljaka, jer upravo je ova godina izborna baš za gradonačelnike.
Od 1. do 12. veljače vladanje gradom preuzima ‘’Sanoborska slobodna fašnička republika’’, slogan koje je da pametni noriju u dane fašnika a bedaki saki dan, dakle Beljak na 12 dana ‘’pametnima’’ mora predati ključeve grada, a svaki dan bez vlasti za vlastodršca je naravno gubitak… Beljak što se tiče izbora barem zasad mirno spava jer još mu nema službeno objavljenog protukandidata, pa fiškal Štef već debelo priča naokolo da ‘’Beljak u izbore ide sam protiv sebe, pa ako i ne bude pobjednik on, bit će opet on!’’

Fiškal Štef je uz samoborskog gradonačelnika Krešu Beljaka, i direktoricu TZ Samobora Zdravku Škugor

Kako se vidjelo nedavno u Samoboru, Beljak se i te kako umije snaći – uočen je kako vrlo uspješno koalira sa samoborskim ugostiteljima i zasigurno i kad je i bez vlasti ne može ostati gladan. Stjepan Grgos iz restorana Kod Spilje u Otruševcu, kojega inače čuva spiljski čovjek iz zaštitarskog društva Pećina Security, osmislio je čak i jelo Gradonačelnikov lonac, a to je junetina u povrću zapečena u tijestu u posudi od terakote…

Sveprisutna princeza Sraka, koja je, čulo se, ‘’s princom Fašnikom uvijek u opoziciji’’, nije se na nedavnom javnom pojavljivanju u novoj republikanskoj haljini osvrtala na politiku nego na najnovije iskustvo vezano uz, kako je rekla, njeno ‘’sljubljivanje kao princeze na posteljici od zrna graška’’ s time da je, požalila se, još i tam gdje se ‘’najmanje nadala našla dva zrna graška’’, a bila je srdita i zato što ju je, nakon svega, ‘’dopao samo vršak lijepe debele češnjofke’’…

Samoborski fašnik sjajno je na pressici zamirisao jelima domaće kuhinje, koja su svakako adut u privlačenju gostiju u Samobor, dakako ne samo u vrijeme fašnika. Devet najpoznatijih ugostiteljskih objekata s područja općine Samobor predstavilo se sa sezonskim jelima predstavljenima kao fašnički specijaliteti. Tako se na stolovima Samoborske pivnice, Gabreka 1929, restoranâ Mirna, Pri staroj vuri, Vugrinščak, Samoborska klet, Zeleni papar i Kod spilje, te kavane Livadić moglo kušati, uz spomenuti gradonačelnikov lonac, i kuhani buncek pečen u tijestu, pirjane medaljone od goveđeg jezika, lovačku juhu, medaljone od vepra, paprikaš od divljači, juhu od luka, samoborske češnjovke, zapečene štrukle, domaći kukurizni kruh, domaće štrudle, znane samoborske kremšnite I, dakako, krafne kao fašnički kolač. Na vino – sirovo i kuhano – poslije se išlo u bistro Tin ili, popularnije – kod Žganjera.
Otvorenje Samoborskog fašnika 2013 predviđeno je bilo za petak 1. veljače u 18,30 na Trgu Fašničke Republike, odnosno glavnom samoborskom trgu. O dvama vikendima u veljači u Samoboru i opet procesije i nastupi brojnih maski (odraslih i dječjih) na pozornici ali i po drugim vanjskim i unutarnjim prostorima u gradu. Kod Muzeja u ovećem šatoru ples za djecu, mame i tate. Na klizalištu u okviru nekadašnje stare vojarne Taborec – ples pod maskama na ledu i ‘hokejska’ utakmicu Metloboj umjesto štapova za ‘’hokejaše’’ su određene – metle. Završetak fašničkog ludovanja u predvečerje u utorak 12. Veljače: na Trgu Fašničke Republike ključevi grada pronalaze put natrag gradonačelniku Krešimiru Beljaku. Nnagrade najboljim maskama Samoborskog fašnika 2013.: svote su vrlo atraktivne, prva nagrada izabranome sretniku – 20.000 kuna!

POKLADE KROZ POVIJEST: balovi pod krinkama

O Samoborskom fašniku knjigu je pod naslovom ‘’Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik’’ napisala viša kustosica Samoborskog muzeja, mr etnologije Lela Ročenović. Prošle godine izdali su je Samoborski muzej i Turistička zajednica grada Samobora. Evo što kaže mr. Lela Ročenović o pokladnim događanjima u Samoboru
Najstariji do sada poznati pisani trag o pokladama u Samoboru vezan je uz općinsku vijećnicu. Kako je početkom 19. stoljeća stara magistratska vijećnica postala premala, ‘’a ni vanjsko lice nije zadovoljavalo’’, magistrat je na sjednici 1825. godine odlučio graditi novu. Gradnja je trajala do 1826. godine. Vanjski dio realiziran je po nacrtu znamenitg arhitekta Bartola Felbingera. Budući da je gradnja bila preskupa te se općina morala i zadužiti, Magistrat je odredio da se što više prostorija iznajmi da bi se tako povećali prihodi općine. Tako se eto zgrada općinske vijećnice počela iznajmljivati, između ostaloga i za fašničke balove.
U zapisniku općinske sjednice od siječnja 1828. godine stoji da se vijećalo o molbi Juraja Herdiborskog da mu se ustupi sala općinske vijećnice za držanje ‘’balov čez fašinek kak i leto lanjsko’’ (dakle kao i 1827. godine). Odlučeno je da se za šest balova sala ustupi po cijeni od 12 forinta, a za svaki bal više – uz još po dvije forinte.

Atmosfera za vrijeme fašnika na glavnom samoborskom trgu sjajna je!

Iz tog vremena je i oglas u zagrebačkim novinama ‘’Agramer Zeitung’’ od 1835. godine, kojim samoborski gostioničar Lovrenc Vukovič poziva Zagrepčane na Fašnički bal u Samobor. U njemu on iznosi: ‘’ulaznina 20 krajcara 1, 8. i 22. veljače, a sve ostale dane 12 krajcara. Bit će vrlo dobar orkestar koji će najnovije i najobljubljenije komade izvoditi… Isto tako su osigurana prava hladna i topla pića i jela… Pored toga nuđa se čistoća i podvorba s najvišom brigom za gosta… Poduzetnik se nada da će plemeniti stanovnici Samobora i mnogi poštovani gosti iz Zagreba i okolice svojim posjetom biti počašćeni.’’
Iz ova dva dokumenta možemo vidjeti da je i u prvoj polovici 19. stoljeća ekonomski aspekt kod organiziranja Fašnika bio vrlo značajan. U prilog tome govori i činjenica da je ulaznica za fašničke balove bila gotovo dvostruko skuplja od one za obične balove.
Opisujući fašničke balove, Lang počinje rečenicom ‘’U fašničko doba prične se noret, veli se Fašnik je, pak ni čudo da ludi noriju’’. Navodi da se ‘’prije’’ maskiranju pristupalo mnogo ozbiljnije nego u njegovo vijeme, a dolazak maske se najavljivao (misli se valjda najviše na kućne zabave). Maske su bile u grupama i pokazivale se po mnogim mjestima gdje je organizirana zabava, javna ili privatna. U maškaradu se išlo zbog društvenosti, i da se vide, i da se bude viđen. U maskiranju su sudjelovale mlađe i društvenije osobe. Maskirali su se svakojako, često u staru i staromodnu odjeću, a imućniji su dali šivati posebnu odjeću za tu prigodu.
‘’A ludovalo se prije mnogo više, no danas. Što je bilo mlađega i sprijateljenog, spremalo se u maškare. Smišljalo se i odijevalo raznoliko, kako je tko znao i mogao, samo da ga tako lako ne prepoznaju. Upotrebljavalo se staro ponošeno odijelo i ono koje je već odavno izišlo iz mode, imućniji su pravili i posebna pa i skupa odijela. Najradije i najviše se išlo u maškare kad je bio gdje pir, ples ili poveća kućna zabava. I odličnije društvo rado je išlo u maškare i pohodilo kuće svojih znanaca, ali se obično još prije navijestilo, da će oni doći, pa su ih tada lijepo primili, zadržali ih, te u plesu i zabavi proveli koje doba noći’’, piše Lang 1915.

Vozim kruzer, nisam luzer, jedna od maski na Samoborskom fašniku u novijem vremenu.

Tijekom 19. stoljeća fašnički balovi se odvijaju u privatnim kućama, gostionicama, a ponekad i u gradskoj vijećnici, održavaju ih i dobrovoljna društva kao što je Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano 1890. Te, osobito, Hrvatsko pjevačko društvo Jeka, osnovano 1874. godine. Jeka je prednjačila u ‘’šaljivim zabavama’’ o pokladama ili ‘’pokladnim zabavama’’. (Kocijanić, 1943.)
Navedene maskirane zabave izraz su društvenosti i komunikacije, i odvijale su se u zatvorenim prostorima. Vani, na ulici, bilo je manje događaja i, po opisima Langa (1915.): ‘’Tada se moglo gotovo svake godine vidjeti isto, na pr. Seljačka svadba, menežarija (a to su bili mačka, pas, kokoš, guska itd. u gajbi), jahalo se na konju, a frajlu v tačkih voziti bilo je već nekaj osebujnega’’.
Pravu revoluciju u pokladnim događanjima u Samoboru izazvat će Josip Kompare, obrtnik koji djeluje naročito u periodu od 1860. do 1885. godine.

ALEGORIJSKA KOLA i JAVNI OPHODI
Josip Kompare rođen je u Krškom 1830. godine. Knjigotiskarski i knjigovežački obrt završio je u Karlovcu, a zatim putuje po Austriji, sjevernoj Italiji, Mađarskoj i Hrvatskoj. Zaustavlja se u Samoboru gdje otvara knjigotiskarski i knjigovežački obrt, a kasnije ga proširuje i na staklarski obrt. Njegov izraziti smisao za humor snažno će obilježiti Samoborski fašnik. Putujući po navedenim zemljama bio je u prigodi vidjeti pokladna događanja u europskim gradovima, pa uvodi neke inovacije u samoborske poklade.
Iz tekstova Milana Langa i samoborskog književnika Frana Hrčića doznajemo da je Josip Kompare u periodu od 1860. do 1885. godine aktivan u pokladnim događanjima u Samoboru i ubrzo postaje glavni organizator javnog ophoda maski – po trgu i svim glavnim ulicama, po gostionicama i privatnim pokladnim zabavama. Ovi se javni ophodi počinju nazivati ‘’fašnički korzo’’, ‘’karneval’’ ili ‘’krabuljni ophod’’. Kompare je bio autor koncepcije ophoda: pisao je tekstove, sudjelovao u dekoraciji slikama, organizirao i režirao grupne nastupe. Svoje pokladne šale predstavlja naslikane na debljim papirima i kartonima većeg formata i opisuje ih tekstovima u stihu i prozi. Znale su to biti čitave pokretne scene na volovskim kolima koje on režira i u kojima pored ostalih sudionika i sam nastupa.

Ponekad su to naslikane scene koje on tumači pjevanjem svojih stihova. Ivan Lozica (1997.) navodi da je to tehnika uličnih zabavljača (u Italiji ih zovu cantastorie), verglaša i predstavljača na sajmovima.
Kompare je ne samo načinom izlaganja već i odabirom teme izazivao opću pozornost. To su najčešće bile aktualne teme iz javnog, posebice političkog života. Bio je poklonik dra Ante Starčevića i pristaša Stranke prava. Njegove pokladne šale znale su biti žestoka kritika lokalnih i općepoznatih događaja u političkom životu. Istaknute pojedince otvoreno je ismijavao, a posebno mađarone.
Neke od pokladnih rugalica bile su naslikane na spomenutim velikim kartonima (jedan dio čuva se u Samoborskom muzeju). One su ponekad bile ilustracije scene što se prikazivala na također spomenutim pokretnim kolima (volovskim). Ponekad su i zasebno stajale, i Kompare ih je pjevajući ili govoreći objašnjavao. Postoji fotografija na kojoj se vidi kako on sjedi ispred nje i štapom pokazuje na oslikane scene. Spomenimo neke: ‘’Štibra’’ – ilustracija iz 1870. na temu osiromašivanja hrvatskog seljaka pritisnutog porezima; ‘’Šmelcajne starih bab’’ – ilustracija iz 1873. na temu dotjerivanja žena. Starije žene ulaze u stroj za pomlađivanje i iz njega izlaze mlađe. ‘’Parlament Taaferov’’ – ilustracija je na kojoj poznate parlamentarce Taafe drži na uzdi. ‘’Izborne slobode’’ – ilustracija nastala oko 1880., a aludira na izborni sustav i njegovu provedbu gdje između birališta i zatvora stoji red oružnika pripravan da uhiti nepoćudne glasače, ‘’Hrvatski političari u veljači 1880.’’ – ilustracija iz 1880., možda i najuspješnija. Bavi se temom ovisnosti hrvatskih političara o mađarskom ministru – predsjedniku Andrassyju koji ih sve drži na uzdi, tu su i zauzdana tri banska savjetnika, koji predsjednika Sabora pak drže na uzdi i sa začepljenim ustima, ‘’Općinski magistrat’’ – ilustracija iz 1867. gdje desetero ljudi koji su nalik tadašnjim općinskim vijećnicima mlati praznu slamu. Ova scena bit će mnogo puta ponavljana sve do našeg vremena.
Svoje šaljive scene Josip Kompare prikazivao bi poslijepodne na pokladni utorak, a Lang svjedoči ‘’…dok je Kompare priređivao pokladne sale i govorio, sve je već po objedu otišlo od kuće, da pođe gledati…’’ (Lang, 1915). Zgodan je podatak iz ‘’Fašničkih spelavanja Josipa Kompareta’’ gdje je stoji da 1872. godine nije sudjelovao u ophodu ‘’jer su mu se sudionici opili’’. Nastupao je na trgu, obilazio pojedine fašničke zabave po gostionicama i privatnim kućama, a doveo je i veliki broj posjetitelja u Samobor.
Ovaj duhoviti i hrabri kritičar svoga vremena imao je niz problema zbog svojih ‘’spelancija’’. Budući da se radilo o organiziranoj povorci maski po gradu, dozvola se morala tražiti od gradskih vlasti, a to pravilo je i danas na snazi. Tako se u Muzeju čuva i jedan dokument od 26. veljače 1876. godine kojim ‘’Odbor za krabuljni obhod moli slavno poglavarstvo slobodnog kraljevskog poveljnog trgovišta Samobor’’, tj. njegovu ‘’redarstvenu oblas’’ da ‘’dopusti krabuljni obhod po svih glavnih ulicah’’. Vlasti izdaju dozvolu uz uvjet ‘’da se nebudu nikakove niti političke niti pojedine osobe vredjajuće povriede prigodom obhoda dogodile’’. Iz ovoga vidimo da već postoji ‘’Odbor za krabuljni obhod’’ kao glavni organizator maskiranog ophoda.

BEZ VRIJEĐANJA!
Kako se morala se tražiti dozvola od gradskog redarstva, to znači da je gradska vlast u drugoj polovici 19. stoljeća željela imati kontrolu nad događanjima u ophodu maski. Dozvola uključuje i uvjet da se političke i druge osobe ne smiju vrijeđati (a što znači da se to činilo). Ovo očito nije bio i prvi put da se tražila dozvola, što se vidi po nekoj vrsti autocenzure Odbora, gdje već u molbi navodi ‘’jamstvo da ne bude bilo političkih demonstracija’’.
U navedenom Odboru Josip Kompare nije naveden kao član iako je i te godine bio aktivan na fašničkom korzu. U to vrijeme on je neposredno sudjelovao u političkom životu. Godine 1874. izabran je za trgovišnog zastupnika, a za vrijeme izborne borbe za zastupnike samoborskog kotara snažno je agitirao za pojedine kandidate. Bio je angažiran i u mnogim humanitarnim akcijama: 1874. godine, uz pomoć građana organizirao je lutriju prihod s koje išao novoosnovanoj zakladi za pomoć u školovanju siromašne djece, a 1897. prihodom od fašničkog korza pomogao je stradalnike velike poplave u varaždinskoj županiji, za što je dobio pismenu zahvalu.
Još je jedan dokument zanimljiv: njega 15. rujna 1884. godine upućuje Veliki župan iz Zagreba ‘’Poglavarstvu Obćine i trgu Samobor’’ i tu se žali ‘’da su se prošle godine u pokladno doba u nekih mjestih događale javne sablazni a naročito pri tzv. svečanom pokopu Fašnika ruglu izvrgavale vjerske svetinj’’e, te traži da se to više ne događa ‘’u interesu javnog morala i poredka’’. Prve poklade nakon toga su one 1885. godine, kada općinsko poglavarstvo 9. veljače upućuje Josipu Kompareu ovaj isti dopis na znanje uz napomenu: …’’da kod možebitnoga ovogodišnjega krabulnoga provoda… svako vjersko prikazivanje propusti, neslužeći se imitiranjem svečeničkog staleža budi koje god vieroizpoviedi…’’ , potpis je bio od načelnika gradskog poglavarstva Ljudevita Šmidhena.
Zanimljivo je da Gradsko poglavarstvo Josipa Komparea smatra glavnim krivcem za sve fašničke nevolje pa čak i za seoske pokope lutke Fašnik. ‘’Svečani pokopi Fašnika’’ obavljali su se u okviru magijskih obreda za plodnost u selima, a postojali su paralelno s fašničkim korzom, karnevalom u Samoboru.
Može biti da je Kompareu dozlogrdilo što je stalno prozivan glavnim krivcem za sve ‘’fašničke spelancije’’ u Samoboru i okolici, te je navedene godine zadnji put organizirao ophod. A vjerojatno je i ova opomena gradskog poglavarstva bila dio jednog šireg konteksta kojega navodi Fran Hrčić (1943):
‘’Za te su se povorke pravile priprave danima i tjednima i one su stekle veliku popularnost ne samo u Samoboru i obližnjim mjestima nego i u Zagrebu. Kako su međutim te povorke uza svu podporu sudionika i gledalaca iziskivale i od Kompareta znatne novčane žrtve, i kako je 1884. i Khuenov režim u njih umiešao svoje prste, dokinuo ih je sam Kompare’’.
Kompare je umro je 1911. godine, a o njegovom sprovodu Samoborski list od 29. siječnja izvještava kao o ‘’jednom od najvećih u posljednjim godinama’’. A Josip Kompare je dao upisati na svoj nadgrobni spomenik:
‘’Ovdje sniva sasvim hladnokrvno koj´ je gutno mnoge šale zrno.’’

Josip Kompare je do kraja 19. stoljeća unio neke nove forme i sadržaje koji će trajno obilježiti Samoborski fašnik. To se odnosi na uvođenje takozvanih alegorijskih kola i javnih, organiziranih defilea po gradskim ulicama i glavnom samoborskom trgu, mjestu gdje se maskirani likovi i gledatelji međusobno susreću, gdje dolaze posjetioci iz Zagreba i iz drugih mjesta ne bi li uživali u samoborskim fašničkim spelancijama. Tako trg postaje mjesto propitivanja Samobora te samopotvrđivanja njegova duha. Kompareovo uvođenje jake, ironične, ponekad sarkastične kritike općedruštvenih i političkih prilika toga vremena djelovat će na to da Samoborski fašnik više nikada neće biti isti. Nisu to samo šale već oštre ironične i satirične kritike tadašnjeg režima Khuena Hedervaryja s jakim utjecajem mađarske politike. To je vrijeme borbe za nacionalnu i političku samostalnost te Kompare shvaća poklade kao poprište te borbe.
‘’Odbor za krabuljni obhod’’ bio je začetak današnjeg glavnog organizacijskog tijela Samoborskoig fašnika.

OBREDI ZA PLODNOST i VLEČENJE PLOHA
Za obrede za plodnost u gradu Samoboru u 19. stoljeću nema izvora, osim već navedenog ‘’svečanog pokopa fašnika’’ i ‘’vrieđanja svećeničkog staleža’’ iz dokumenta od 1884. Godine, te navedene maskirane seoske svadbe koju spominje Lang. Drukčija situacija bit će početkom 20. stoljeća kada Lang objavljuje svoje zapise o Samoboru. On (1915.) navodi:
‘’Na fašinsku sobotu, zovu je također i mišjom sobotom, kuha se hladetina. Od ove hladetine, koja se jede na fašnik, moraju se kosti razbacati po vrtu, te onda ne će po vrtu rovati krtovi. Na fašnik se kuha kiselo zelje. Kada je zelje kuhano, ocijedi se voda u kojoj se kuhalo, pa se tom vodom namažu gubec i parkli blagu i svinjama, da ih se ne primi nikakva bolest. Taj dan se moraju kuhati žganci. Od tih žganaca morju jesti sva družina, blago i živad, da budu debeli. Živadi se daju žganci u rešetu, da se bude radije držala na okupu. Mora se ispeći i potenak. Zeme se testa za jen manji hlebec, koje se na lopati, prvo neg se v peć meće, pritisne, pocopa, da je tenki hlebec. Taj potenak mora biti posve ravan, zato, da budu i travnici ovo ljeto ravni, t.j.bez krtorovkih. Ženska, koja je mijesila taj potenak, mora it onak s testenatim rukami v trnac i objeti saki sad (voćku) z rukami, da budu ono leto obrodile. Na fašnik se mora kuhati govedina, ona se juha mora jesti, drugče se čovjek čitave godine poti. Od fašničke govedine nešto se u sitno sreže, posuši i spremi, te se od toga daje ponešto purićima, da budu zdravi. Na fašnik se zakolje prije dana crna kokoš, i nosa se oko plotova i živice pri domu i tuda se poškropi njenom krvi; tada ne će moći torci, lasice, jastrijebi klati živadi. Ako se ova kokoš potom još i u zemlju zakopa, ne će živad čeprkati. Na Fašnik rano mora jedan od muškaraca gol pomesti sobu, onda ne će one godine na družinu buhe. Na fašinčku sobotu ne smije se presti. Ako se prede, miši rado kudelju grizu. Na fašnik se moraju voćke obrezati ili barem početi obrezivati i snažiti, da one godine bolje obrode.’’
Godine 1913., kada je su tiskani svesci u kojima je opisan i fašnik, Samobor živi i vrlo razvijenim urbanim načinom života. Već je izgrađena uskotračna pruga Zagreb–Samobor, grad ima svoje novine ‘Samoborski list, a jednom godišnje izlazi i fašnički list Sraka, ima Hydropatski zavod – kupalište i lječilište, uređene parkove i perivoje. Dolaze i mnogi turisti, a 1914. godine Samobor ima tri hotela, pansion, restauraciju, kavanu i oko pedeset gostionica. S obzirom na takav Samobor mogli bismo se zapitati da li se svi ti obredi za plodnost obavljaju u samom gradu ili ih možda Samoborci koji se povremeno bave poljoprivredom, obavljaju u okolnim selima gdje se nalaze njihove kleti, polja i voćnjaci.
Lang dalje kaže da je fašnik god, imendan svih muškaraca, a Pepelnica god svih žena. Za noć uoči Pepelnice karakteristična je, kao što je i na selu opisana, posebna pokladna šala. To je ‘’vlečenje ploha’’, koje se izvodi po noći na fašnički utorak ili u zoru na Pepelnicu, bitno je da s tom šala osvane Pepelnica.
Vlečenje ploha je posebno uveseljavalo Samoborce: Na fašničku noć ‘’vleče se ploh’’ neudatim djevojkama i mladim udovicama. Time se zabavljaju momci i to katkad iz osvete, a najviše iz obijesti, šale i običaja. Dogovore se unaprijed, ili dođu na tu misao tek slučajno vraćajući se noću iz gostionice, ako ugledaju lijepu priliku da odvuku ploh. Zato u fašničku noć svatko dobro pospremi i pozatvori sve što ima vani, da mu što za ploh ne odnesu. ‘’A odnese se što se samo može nositi, pak se ostavi gdjegod ili se zanese na dvorište drugomu gospodaru, gdje je djevojka u kući; često odnesu u drugu ulicu, da iz Gornjega kraja u Donji. Tko se dade na taku šalu, ne mari za trud i napor, što ga kod toga ima. Tako su jednoć čitav drveni zahod odnesli iz jednoga dvorišta pa ga postavili dosta daleko drugomu gospodaru u njegovo dvorište. Za ploh će rasaditi i velika ulična vrata, prozore, ako nijesu zatvoreni, uzet će klupu ispred kuće, pače su odnijeli već i takovu klupu, koja je bila u zemlju zakopana. Sve se to odnese što dalje, a dosta puta raznesu ploh od jedne kuće na više strana.’’
Teško li si ga onda vlasniku, kud ide drugi dan u potragu za svojim odnesenim stvarima. Ide od kuće do kuće, gdje misli da su možda njegove stvari, sve mu se smije, kako se dostao nepotrebna posla, a on mora da lijepo i ponizno zapitkuje, malne moli, da mu kažu gdje su njegove stvari. Tko nije tako ponizan, otrest će se na njega kao uvrijeđeni, te će kasno saznati gdje su mu stvari, ‘’a neki toga i ne saznadu’’.
Najviše su se bojale ploha djevojke. Ako se kad ma čime kojemu momku zamjerila, morala se bojati njegove osvete, da će joj bilo što porugljivo dovući za ploh. Tako su znali gdjekojoj pred vrata objesiti od slame sačinjenog muškarca, čim se htjelo reći, da k njoj zalaze muškarci; drugoj su nastavili na podesno mjesto lutku, izvrgavajući je time javnome ruglu, ‘’da je zgrešila’’, itd. Da se spriječi sramota, u mnogim su kućama gdje su se bojali ploha čuli dugo u noć, ili su ustali zarana još u mraku i uklonili ploh, ako ga je bilo. I danas se još kome prohtije vući ploh, ali je taj običaj ipak znatno popustio.

PREHRANA
I u Samoboru je, kao i u okolici, prehrana dosta vezana uz pojedine dijelove običaja. Karakteristično je da se obilno jede, a i to je povezano uz šalu da se na muški god dobro jede, a na ženski se posti (‘’time muški podražuju ženske’’, navodi Lang. ‘’Na taj dan mora biti obilan objed, a obično je i pura s mlincima na stolu, negdje pak i frite ili kraf’li.’’ (Lang, 1915.)
Iz obreda za plodnost možemo zaključiti da su se jeli i žganci, kiselo zelje, hladetina, kuhana govedina i kokoš – ili barem nešto od navedenih jela.
Početkom 20. stoljeća dobrovoljna društva, a osobito ‘’Hrvatsko pjevačko društvo Jeka’’ i dalje održava pokladne balove. O takvoj pokladnoj zabavi sa koncertom i plesom saznajemo u Samoborskom listu od 25. veljače 1912. godine. Koncert i ples bili su do zore, a izabrala se ‘’najljepša gospođica’’, bila je to Nadica Kleščić. Na drugim zabavama izvlačila se tombola.
Lang navodi da je maskiranja mnogo manje nego u 19. stoljeću, a da se maškare ne najavljuju prije obilaska javnih i privatnih pokladnih zabava.
‘’Danas se već malo komu prohtije da ide u maškare, a kako se unaprijed ne najavlja, ne zna se tko dolazi, pak ih svagdje ne primaju baš rado negdje ih ne puste u kuću, pogotovu ako nijesu ljepše odjeveni. Kad maškare ipak dođu u kuću, pozdrave sa dober večer, šale se s domaćima, koji nagađaju tko je koja krabulja, a potom za čas otidu drugamo. Zalaze u kuće poznate i nepoznate, i u gostionice.’’ (Lang, 1915.).
Radi se o vremenu teške ekonomske krize pred prvi svjetski rat. U takvim uvjetima Sraka ne izlazi, ali se fašnik još uvijek ne predaje. Fašnički odbor je 1914. godine organizirao jednu grupu maski s glazbalima kojoj su se ‘’uglavnom djeca priključila’’ (izvještava Samoborski list od 1. ožujka 1914. godine). Upravo su djeca, koja su inače u tom ratu stradavala od neuhranjenosti i bolesti, spontano i gotovo iskonski povezana s fašnikom. Djeci je fašnik sigurno utočište igre i zabave, igre i zabave bez koje ne mogu živjeti, igre i zabave koja je dio njihova bića…

Tridesetmilijunti posjetitelj Samoborskog festivala - Ljerka Šturlan, maskirana, uz princezu Sraku i princa karnevala

Tridesetmilijunti posjetitelj Samoborskog festivala – Ljerka Šturlan, maskirana, uz princezu Sraku i princa karnevala

Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: