BRAND(ING) STORY/ Vina Croatia – vina mozaika

Tony Hodges za vrijeme svoje prezentacije u Zagrebu

Tony Hodges za vrijeme svoje prezentacije u Zagrebu

Goran Kramarić, Ante Gavranić i Milan Budinski s Tonyjem Hodgesom (drugi slijeva)

Goran Kramarić, Ante Gavranić i Milan Budinski s Tonyjem Hodgesom (drugi slijeva)

DALMACIJA – SVJETSKA BAŠTINA, ISTRA – POSVEĆENJE PROLJEĆA, SLAVONIJA i PODUNAVLJE – ČISTO ZLATO, BREGOVITA HRVATSKA – BREGI

(Google prevoditelj / translater: http://translate.google.com/translate_t)

Hrvatska je posljednjih godina značajno napredovala u kakvoći svojih vina, o tome, među ostalime, i u internacionalnome kontekstu, svjedoče i medalje visokoga sjaja osvojene na raznim najvažnijim svjetskim ocjenjivanjima plemenite kapljice kao što su Decanter World Wide Award, Concours Mondial de Bruxelles, Mundus Vini, Vinalies Internationales, itd., međutim Lijepa naša susreće se već godinama s problemom marketinga u vinu, koji je danas na tržištu jednako važan, ako ne i važniji od kakvoće samog proizvoda. Marketing je, i hrvatskih proizvođača vina pojedinačno, i općenito Vinske Hrvatske – tempom i kakvoćom poprilično kaskao za dinamikom podizanja kakvoće proizvoda.

Tony Hodges, čelnik britanske tvrtke Brand Story angažiran u Lijepoj našoj da pomogne stvaranju snažnog međunarodnog branda vinske Hrvatske, za vrijeme svoje nedavne prezentacije u Zagrebu

U stanovitoj euforiji vezanoj uz produkciju plemenite kapljice, koja je kulminirala prije nekoliko godina, kao i u bojazni da ćemo ulazak u Europsku uniju dočekati s premalo površina pod vinovom lozom, zasađeno je, uz državne poticaje, dosta vinograda, koji su eto u međuvremenu i stigli u rod. I tako, u najnovije vrijeme, što zbog tog povećanja količina hrvatskoga vina, što zbog pojačane konkurencije na našem tržištu s obzirom na znatno uvećani broj domaćih proizvođača i etiketa i s obzirom na popriličan uvoz Bakhovoga nektara (oko 150.000 hl, pet je puta veći od našeg izvoza, kako li će situacija vezana uz uvoz tek izgledati nakon 1. srpnja 2013.!?), a što zbog opće ekonomske krize, koja je jače pogodila upravo nas, vino je osjetno teže prodati na ovom dosta malome prostoru Lijepe naše. I vani se, zbog krize i goleme ponude, među ponuđačima vodi velika bitka za kolač, kolačić pa i mrvice s tržišta. No ipak, s obzirom na to da postoje velike zemlje koje su (znatno) slabije od nas pogođene ekonomskom krizom, a, k tome, i ujedinjene su, npr. u Europsku uniju i čine tržište s doista mnogo (potencijalnih) potrošača, kao moguće rješenje plasmana domaći proizvođači vide izlazak sa svojim vinom van. Ali, bez obzira na to koliko mi ovdje bili s našim vinom oduševljeni, prodavati ga vani, pogotovu i po cijeni što je danas pojedine hrvatske etikete objektivno zavrjeđuju, nama nije nimalo jednostavno, jer se do sada nismo (po)trudili u inozemstvu učiniti hrvatsko vino i Vinsku Hrvatsku (dovoljno) poznatima. Tek u najnovije vrijeme na tome se intenzivnije radi.

Hrvatski vinari, koji su do sada ostavljali dojam da smatraju da su svaki sami sebi dovoljni i koji su se pokazali nesklonima udruživanju – pa tako osim Vinistre u Lijepoj našoj nema, glede sustavnog njegovanja i vrlo aktivnog do i agresivnog propagiranja vlastitih vrijednosti, druge u pravom poslovnome smislu kvalitetne udruge – napokon su shvatili da treba glave zbiti, organizirati se i vanjskoj javnosti što prije i što uvjerljivije nametnuti pojam Vino Hrvatske. Nakon obilja početnog i razumljivog samozadovoljstva zbog osvojenih medalja na važnim internacionalnim ocjenjivanjima, uvidjeli su da ta silna odličja, koja, dakako, nisu cilj nego su tek dobro sredstvo za mogući uspješan plasman, sama po sebi ne osiguravaju i kupce, a što jeste cilj. Spoznali su da se svjetska afirmacija Hrvatske kao vinske zemlje, što je bitan korak da prodremo u glave vanjskih potrošača i steknemo njihovo povjerenje u našu kapljicu – unatoč tome što tradicija vinogradarstva i vinarstva na ovim našim prostorima počinje negdje sa šestim stoljećem prije Krista kad su nam na jadranske otoke lozu donijeli stari Grci – neće dogoditi, nego da moraju podmetnuti leđa u ustroju prikladne komunikacije, što uz puno zajedništva zahtijeva i mnogo truda, znanja i sredstava. Došlo je napokon do glave to da se individualno ne može ostvariti dobar rezultat, pogotovu ne uz za svakoga pojedinačno razuman i prihvatljiv trošak. Pa se, s ciljem zajedničkog brendiranja hrvatskih vina, otvaranja vanjskih tržišta, stvaranja konkurentnosti i prezentiranja Hrvatske kao vinske zemlje te pozicioniranja hrvatskih vina na svjetskoj vinskoj i turističkoj karti, prišlo stvaranju, u okrilju Hrvatske gospodarske komore, udruge nazvane Udruženje vinarstva Hrvatske. Angažiran je i britanski marketinški stručnjak Tony Hodges, iz tvrtke BrandStory, kojoj je sjedište u Londonu a urede ima u Italiji i SAD, da pomogne u stvaranju internacionalno snažnog branda Vina Hrvatske – Wines of Croatia. I došlo se, eto do slogana: Vina Hrvatske – Vina mozaika.

NACIONALNA UDRUGA, BEZ SNAŽNIH REGIJSKIH/OBLASNIH UDRUŽENJA
Udruga vinarstva hrvatske organizacija je proizvođača vina na nacionalnoj razini, ali ne i ustrojenoj na način kako bi to bilo logično za jednu krovnu cehovsku organizaciju a to je da svaka specifična vinogradarska oblast ima svoju poslovnu, interesnu udrugu za njegovanje, zaštitu i promociju tipičnih vlastitih komparativnih prednosti u vinu i drugome, te da svaka takva udruga u krovno nacionalno udruženje daje svoje predstavnike. Kad bi tome bilo tako, to bi mnogo bolje pratilo slogan s kojim sada Udruga vinarstva Hrvatske (činovničkog li naziva!…) izlazi u javnost, a to je Vina Hrvatske – vina mozaika. Ovako kako je sada, kad u nas svatko praktički radi vino u stilu koji se njemu dopada a nema, osim na određeni način u Istri, pravilnikom potkrijepljenih (dovoljno) nastojanja da se kao temelj iznjedre stilistike vina karatkeristične za pojedino uže naše vinogradarsko područje, slogan se može shvatiti upravo kao tek doslovno mozaik različitih vina niza proizvođača, a kad bi postojale (poslovno dobro organizirane, snažne) udruge po područjima (u Italiji su to konzorciji, u Francuskoj interprofestibnalni uredi…), tada bi, tek, spomenuti, inače doista sjajni slogan imao za vinsku Hrvatsku pravu jačinu. Naime, Hrvatska je doista zemlja u kojoj je zahvaljujući njenu geografskome smještaju moguće, s obzirom na različitosti tala, orografije, klime i mikroklime te sorata, proizvesti niz različitih i za pojedini kraj visokoprepoznatljivo tipičnih vina za najrazličitije ukuse, dakle upravo to o čemu govori Hodges – vina mozaika! Baš ovakva percepcija termina vina mozaika bitna je jer baza je strategije ekonomskog razvoja svakog pojedinog užeg područja, a kroz to onda i, ukupno, i cijele zemlje.

Neobično je da Udruga vinarstva Hrvatske, tijelo sa zadatkom promicanja vinske Hrvatske, na domaćoj sceni odnosno prema domaćoj javnosti otkako postoji ne daje službene informacija o svome radu i rezultatima, postignućima. Tek tu i tamo nešto procuri sa strane, kao da je riječ o nekakvoj tajnoj organizaciji i tajnom zadatku a ne upravo suprotno – o udruzi kojoj je zadatak širiti što više informacija, pa – bez obzira na to što je nakana hitno na sebe skrenuti pažnju vanjskih trgovaca, sommeliera i potrošača – i na hrvatskome tlu, naime ne zaboravimo na to da ovdje godišnje prihvaćamo sve veći i veći broj i stranih turista, potrošača i potencijalnih potrošača roba i usluga Made in Croatia, dakle i domaća javnost morala bi svakako biti dobro obaviještena.

Tonyja Hodgesa angažirao je i Agrokor, također na brendiranju posebno vina toga koncerna. Hodges, drugi slijeva, na slici je s predstavnicima porečke Agrolagune, odnosno sada Lagune vina (Lakoća postojanja u Istri!), Goranom Kramarićem, glavnim direktorom kuće, te s glavnim enologom i direktorom vinskog podruma Antom Gavranićem i enologom Milanom Budinskim.

Tek krajem prošle godine dobili smo od Hrvatske gospodarske komore ipak poziv na okrugli stol na temu brendiranja hrvatskoga vina. Hrvatska gospodarska komora izašla je službeno s podatkom o godišnjoj proizvodnji vina u Hrvatskoj: riječ je o produkciji od oko 1,4 milijuna hektolitara vina. Vezano uz godišnje zalihe kapljice u Lijepoj našoj – one, objavljuje HGK, iznose oko milijun hektolitara vina… Dakle potkraj prošle godine moglo se nešto službeno saznati o brendiranju Hrvatske kao vinske zemlje i brendiranju hrvatskoga vina. Protagonist u projektu, spomenuti Britanac Tony Hodges, izabran za konzultanta na inicijativu hrvatskih vinara i članova Udruženja vinarstva HGK, prezentirao je temu osobno.

Uz slogan Vina Hrvatske – Vina mozaika, Hodges je sugerirao i da se Hrvatska promatra kao cjelina sa četiri regije: Istrom, Dalmacijom, Slavonijom & Podunavljem, te Bregovitom Hrvatskom, što bi se odnosilo na sjeverozapadni i brežuljkasti dio Lijepe naše. Dalmaciju se preporučuje plasirati sloganom Svjetska baština, Istru kao Posvećenje proljeću, Slavoniju i Podunavlje kao Čisto zlato, a Bregovitu Hrvatsku s nazivom Bregi. Upada u oči da tri regije – Istra, Dalmacija, te Slavonija & Podunavlje imaju jasno naznačenu geografsku dimenziju, koja je, držimo, vrlo važna, dok je izraz Bregi odnosno Bregovita Hrvatska geografski nedefiniran a malo čak i zbunjuje jer bregoviti dijelovi s vinogradima nalaze se ne samo na sjeverozapadnome dijelu Hrvatske nego, uz vinograde i u ravnici, i drugdje, konkretno u središnjem dijelu Istre (predio oko Motovuna, npr.), na Hvaru (Ivan Dolac, Sveta Nedjelja, ali i u unutrašnjosti – Pitve, Svirče…), pa i na Pelješcu (Dingač, Postup, Ponikve… ), Braču…

– Za artikulaciju brenda iznimno su važni vinski istraživači koji mogu znatno pripomoći u tom procesu. Zasad vani premali broj renomiranih istraživača vina poznaje hrvatska vina. Srećom, stvar se ubrzano mijenja nabolje sustavnom i dobro planiranom akcijom brojnih subjekata povezanih s proizvodnjom vina u Hrvatskoj. Vinske regije Dalmacija, Istra, Slavonija & Podunavlje te Bregovita Hrvatska imaju svaka bogatu i specifičnu kulturnu baštinu što se mora dobro iskomunicirati, kako bi Hrvatska na svjetskoj karti vina zauzela poziciju što joj objektivno pripada. Za uspješno brendiranje nužan je integrirani pristup, koji, uz kulturnu baštinu, uključuje gastronomiju, podneblje, turizam… Dakle, za afirmaciju vinskog brenda, uz vinogorje i položaj, tlo, sortu grožđa, klimu, važna je priča koja prezentira ljude, kulturu i povijest, tradiciju. Brend Vina Croatia – Vina Mozaika predstavlja hrvatske specifičnosti, ali gradi i jedinstvenu središnju priču. Bitni su naravno i tržišno fokusiranje i segmentacija, naime ne zaboravimo, na primjer, da zemlje Beneluxa, Skandinavije i Velike Britanije zajedno imaju manje od dva posto svjetskog stanovništva ali su uvoznici 28 posto ukupnih svjetskih količina vina… – istaknuo je Hodges.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: