CHILE: VRAŽJI PROPUH i POTRESI, ALLENDE i PINOCHET, i – SJAJNO VINO

ŽELJKO SUHADOLNIK,  s lica mjesta

DVA DESETLJEĆA DJELOVANJA DONIJELO JE SVIJETU u ČAŠI i GLAVNOM UREDNIKU REVIJE LIJEPO PRIZNANJE: POZIV ZA SUDJELOVANJE, U SVOJSTVU DEGUSTATORA, NA OCJENJIVANJU CONCOURS MONDIAL de BRUXELLES – CHILE 2012. EVO DOJMOVA S TOG PUTOVANJA

Ne mogu, naprosto, još vjerovati da sam nedavno bio, gledano s geografske pozicije Zagreba, tamo, gotovo na kraju svijeta, u Concepciónu u južnome dijelu Čilea!

Dolazak u Čile – pogled kroz avionski prozor: snijegom zabijeljeni vrhovi masiva Cordillera de los Andes

Kuriozitet? Podudarnost!: upravo na početku izlaženja revije Svijet u čaši također sam se našao tamo negdje silno daleko od doma, opet na južnoj hemisferi ali na suprotnoj strani nego sada – u Australiji. Tada, doduše, vino nije bilo primarno u igri, nego je u prvi plan stavljena homogenizacija Hrvata i u dalekoj dijaspori, kako bi se kroz projekt Stepinčeva katedrala pomoglo mladoj državi u stasanju, međutim i druženje s našijencima u Sydneyu, Canberri i Melbourneu bilo je i te kako intenzivno i uz vino. A sada, u Čile, pozvan sam bio na ocjenjivanje vina Concours Mondial de Bruxelles – Chile 2012. Nakon višegodišnjeg redovitog sudjelovanja na Concours Mondialu de Bruxelles po Europi, ovaj poziv za degustatora u Čile upravo na 20. godišnjicu Svijeta u čaši shvatio sam kao iznimno međunarodno priznanje i reviji i meni osobno.

Putovanje od Zagreba do Čilea trajalo je više od jednoga dana, oko 30 sati u jednome pravcu. Polazak uvečer avionom iz Zagreba za Frankfurt u 18 sati, pa potom, nakon dva sata predaha u frankfurtskoj zrakoplovnoj luci, putovanje Boeingovom grdosijom 3333 iz Frankfurta kroz noć do Sao Paola u Brazilu. Sjedala su zrakoplovu udobna prvih nekoliko sati ali za putovanje od 11 sati, k tome po noći, morala bi ipak biti komotnija, konstruktori su jednostavno trebali misliti i na to da među putnicima često zna biti i poprilično korpulentnih osoba koje se u snu prelijevaju i na susjedna sjedala, odnosno na susjeda! Slijetanje je bilo u vrlo lijepoj i modernoj zrakoplovnoj luci Gurulhas. I onda, poslije nekoliko sati čekanja – tro i pol satni let kroz Brazil i Argentinu i, na kraju, nakon glasovite argentinske vinorodne Mendoze, preko snijegom obijeljenih vrhova masiva Cordillera de los Andes, do Santiaga. Ponovno čekanje od nekoliko sati u Santiagu, pa još sat leta do Concepcióna. Natrag istim putem, samo s manje čekanja na aerodromima, ali zato i s neugodnom strepnjom hoće li se uhvatiti sljedeći let!

U zrakoplovu, na malom ekranu na sjedalu ispred možete svakog trenutka pratiti vaš let od Franfurta do Sao Paola i od Sao Paola do Santiaga, te natrag

Četiri kompanije (Croatia Airlines, Lufthansa, brazilski TAM i čileanski Lan), četiri različita zrakoplova, ukupno pravo brdo prijeđenih milja. Impresivan masiv Cordillera između argentinske Mendoze i čileanskog glavnog grada Santiaga! Gledajući ga kroz prozor aviona, učinilo mi se da bih mogao dodirnuti njegove vrhove uz koje smo letjeli paralelno, i tako blizu… Skok iz naše kasne jeseni u njihovo proljeće, promjene vremenskih zona, naime od naše, na kojoj je i Franfurt, Sao Paolo kasni nekih pet sati, a Santiago i, ispod njega, Concepción, od Sao Paola pak jedan sat. Santiago – geografski u ravnini Buenos Airesa i Rta Dobre nade u Južnoj Africi, negdje na 32 južnoj paraleli, Concepción oko 400 kilometara južnije od Santiaga, na otprilike 35 južnoj paraleli.

Jedno od najvećih svjetskih ocjenjivanja vina – Concours Mondial de Bruxelles, koje je nakon početnog razdoblja održavanja u glavnome gradu Belgije krenulo u osvajanje Europe i sad se svake godine seli iz jednog u drugi grad i iz jedne u drugu državu pa će tako, nakon Portugala lanjskoga proljeća, izdanje 2013. biti u Bratislavi u Slovačkoj (po prvi put u jednoj bivšoj socijalističkoj zemlji), prodrlo je i u Južnu Ameriku. Još od 2000. godine postoji zamisao da se Concours iz Bruxellesa otisne i u razne u druge sredine, pa i one vrlo udaljene od mjesta njegova nastanka, i tako se eto krenulo i s posebnim izdanjima CMB u Brazilu, gdje je u ljeto prošle godine održan deveti Concours Mondial de Bruxelles – Brazil 2012, i, potom, u Čile, gdje se s prvim ocjenjivanjem CMB – Chile startalo 2007. godine. Prva ideja pri lansiranju Concours Mondiala u Latinskoj Americi bila je pomoći u promidžbi vina prvenstveno Brazila i Čilea. Odnedavna se razmišlja o tome da se u ocjenjivanja uključe i vina iz drugih latinskoameričkih zemalja, međutim barem zasad ne i na način da se ustoliče nova posebna izdanja CMB-a po drugim zemljama, nego tako da se uzorci iz drugih latinoameričkih država zemalja uvrste na postojeća vrednovanja CMB-a u Čileu, odnosno Brazilu.

Značajnu potporu organizaciji i odvijanju ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles kao i popratnih događanja daje snažno državno tijelo ProChile, zaduženo za promidžbu čileanskih, posebice poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. U ovome slučaju riječ je bila o regijskoj direkciji ProChilea za oblast Bio Bio u kojoj se i nalazi grad Concepción. Sjedište ProChile Bio Bio je u impresivnom gradskom poslovnom tornju O’Higgins, nazvanom tako po jednome od najzaslužnijih za osamostaljenje Čilea Bernardu O’Higginsu

Međunarodna promidžba koju nudi CMB je ne samo u tome da se vina ocijene i potom cijelome svijetu objave rezultati, nego i u tome što se degustatorima, među kojima je dosta i inozemnih novinara, nakon prijepodnevnoga radnoga dijela vezanog uz kušanje i ocjenjivanje u popodnevnim satima omogućuje razgled grada-domaćina i njegove okolice i izravno upoznavanje sa životnom i vinskom stvarnosti dotičnoga predjela, te, tako, i stvaranje općenite i vinske slike regije, ali i zemlje. U Čileu značajnu potporu organizaciji i odvijanju ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles kao i popratnih događanja daje snažno državno tijelo ProChile, zaduženo za promidžbu čileanskih poglavito poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

4500 KM DUGAČKA TANKA VRPCA
Smješten južno od Perua i zapadno od Bolivije i Argentine, Čile se poput tanke dugačke vrpce od državne granice s Peruom proteže, u dužini od 4,506 kilometara, između Anda i Tihog oceana sve do najjužnije točke latinsko-američkog kontinenta. Trećinu države pokriva masiv Anda. Na sjeveru je pustinja Atacama, najsušnije mjesto na svijetu. Najgušće naseljen je središnji dio Čilea, gdje je i glavni grad Santiago. Prostor je to u dužini od 1127 kilometara i s dosta dolina, i tu se nalazi i najviše obradive zemlje, tu su i najjača vinogorja. Na dubokom jugu države je Punta Arenas, najjužniji grad na svijetu, a ispod njega su Maghellanov prolaz te Ognjena zemlja (Tierra del Fuego), podijeljena između Čilea i Argentine. Najjužnija točka Latinske Amerike je rt Horn (Cape Horn), koji pripada Čileu. Čile inače ima suverenitet i nad 1,250,000 četvornih kilometara teritorija Antarktika, zatim nad otočjem Juan Fernandez oko 644 kilometara zapadno od kopna, i nad Uskršnjim otocima koji su 3219 km zapadno od glavnog čileanskog kopna.

Čile, od Perua do Antarktika!

Površina države je ukupno 756,950 četvornih kilometara, stanovnika je oko 16,7 milijuna, godišnji rast stanovništva je oko 0,8 posto, danas je prosječna starost stanovnika oko 77,5 godina.

Glavni grad Santiago de Chile broji 4,34 milijuna stanovnika, a s bližom okolicom oko 5,3 milijuna. Ostali veći gradovi su Viña del Mar sa 303.100 stanovnika, Valparaíso sa 274.100, Talcahuano sa 252.800, Temuco sa 247.200 i Concepción, sa 217.600 žitelja.

Predsjednik države od 2010. je Sebastián Piñera. Valuta: čileanski peso. Za dolar treba dati oko 500 do 550 pesosa.

Priča o povijesti zemlje kaže da su nekad na današnjem prostoru Čilea na sjeveru gospodarili Inke, a na jugu nomadska plemena Araucana (Araucanos). Nakon što su tamo stigli španjolski osvajači, Pedro de Valdivia godine 1541. utemeljiio je Santiagio. Čile se za samostalnost od Španjolske izborio 1818., pod Bernardom O’Higginsom i Argentincem Joséom de San Martinom. O’Higgins, koji je vladao do 1823., postavio je temelje moderne države s dvostranačkim sustavom i s centraliziranom vladom. Za vrijeme vladavine Diega Portalesa od 1830. do 1837. Čile je ratovao s Peruom i proširio se na lijepi komad teritorija te zemlje. Rat se vodio i s Bolivijom, potkraj 19. stoljeća, tada se Čile pak na račun Bolivije domogao Antofagaste, koja je prije toga rata bila i jedini bolivijski izlaz na more. Pedro Montt vodio je pobunu kojom je krajem 19. stoljeća zbačen José Balmaceda, nakon čega je uspostavljena parlamentarna diktatura što je trajala do usvajanja novog ustava, 1925. godine. Industrijalizacija zemlje počela je neposredno prije prvog svjetskog rata, i u tome periodu u Čileu su se stvarale političke grupe marksističke orijentacije. Predsjednik za vrijeme drugog svjetskog rata bio je Juan Antonio Ríos, koji je isprva držao stranu nacističke Njemačke, ali 1944., pred kraj rata, shvatio je da mu je bolje promijeniti prijatelje pa se pridružio saveznicima. Onda je, 1970. godine, na čelo zemlje došao Salvador Allende. On će se pamtiti kao prvi slobodno izabrani predsjednik s marksističkim programom u nekoj nekomunističkoj državi. Allende je ubrzo uspostavio tijesne veze s Kubom i s Kinom, uveo je ekonomske reforme na kolosijeku marskizama, naredio je nacionalizaciju mnogih privatnih tvrtki, među njima i puno njih u američkom vlasništvu. Allendeova vlast trajala je tek tri godine, naime u puču iza kojega je stajala CIA svrgnut je u jesen 1973., i ubijen. Time je prekinut 46-godišnji period ustavne vladavine u zemlji. Na vlast je tada došao Augusto José Ramon Pinochet Ugarte, koji je svojom diktaturom od 1973. do 1990. i te kako obilježio život u Čileu.

UPOZORENJA VEZANO UZ UVOZ, i CONCEPCIÓN
Eto me na aerodromu u Santiagu, čekajući da prođu formalnosti kontrole ulaska. Dok stojim u redu uz šaltere pogranične policije gledam panoe s obavjestima i upozorenjima. Na ulasku u Čile došljaka dočekuje upozorenje o zabrani uvoza određenih stvari u zemlju, ali uz to je i objašnjenje zašto se brani uvoz tih nekih stvari. Čileanci su prilično strogi vezano uz uvoz raznog bilja, sjemena, životinja, mesa i mesnih i mliječnih prerađevina, sredstava za zaštitu bilja. Na golemom posteru rado će se tiskanim većim i masnim slovima pohvaliti da su, čuvajući se uvoza određenih roba, svoju zemlju poštedjeli raznih bolesti koje su drugdje (bile) raširene. Tako u tekstu na posteru stoji da dok je Europa u 2011. bilježila više od 30.000 slučajeva kozica i rubeole, Čile nije uopće imao problema s njima.

Čile, inače, nije imao ni problema s filokserom, trsnom uši koja je svojedobno poharala europske vinograde i zbog koje je i uvedeno cijepljenje vinove loze na američku podlogu otpornu na njen napad. U Čileu koji se, u ono vrijeme bitno drukčijih prometnih veza, obranio od raznih pošasti iz uvoza stoga što ga je na određeni način od svijeta kao izolator štitio masiv Anda, i danas ima mnogo vinograda koji nisu cijepljeni na američku podlogu. Sada kad je Ande lako prijeći avionom i donijeti (ali ne i uvesti!) što se želi, Čile se mudro organizirano prikladnim zabranama čuva mogućih opasnosti od bolesti iz vana. BRAVO! DRŽI DO SEBE I SVOJEGA, I BIT ĆEŠ!…

Stižem u Concepción. To je glavni grad provincije Concepción koja je, nakon predjela oko Santiaga, najveći urbanizirani predio u Čileu. Veći gradovi u provinciji Concepción su Talcahuano, San Pedro de la Paz, Hualpén, Chiguayante, Penco, Tomé, Lota, Coronel, Hualqui i, dakako, Concepción. Provincija obuhvaća oko 890.000 stanovnika, a grad Concepción 11 je po veličini u Čileu.

U Concepciónu bili smo smješteni u modernom hotelu Sonesta uz koji se nalazi kockarnica. Po broju automobila na parkiralištu svake večeri moglo bi se zaključiti da su Čileanci vrlo skloni igrama na sreću

Concepción je u veljači 2010. bio u vijestima i na naslovnim stranicama svih svjetskih medija jer pogodio ga je tada jaki potres magnutide 8,8 stupnjeva, s epicentrom blizu pacifičke obale, oko 115 kilometara od grada.

Pedro Valdivia, osnivač Santiaga, utemeljio je i Concepción, bilo je to 1550. godine, ali na drugome mjestu a ne na ovome gdje se sada nalazi. Ubrzo po osnutku, grad je postao vojni centar, onda je uništen pa ponovno sagrađen. Potpuno je obnovljen 1558., od tada opet funkcionira kao uporište vojske, i brzo se razvija. U više navrata jako je nastradao od potresa i tsunamija, najjače rane doživio je 1570., 1657., 1687., 1730. te 1751.

Svaki bi put bio obnovljen, međutim ne i nakon potresa 1751., kad je odlučeno podignuti novi Concepción, i to na ravnici na desnoj obali rijeke Bio Bio u dolini Mocha (Valle de la Mocha) gdje se nalazi i danas.

U Concepciónu je, inače, bilo jedno od najjačih žarišta pobune protiv španjolskih konkvistadora i odande je zapravo i krenula akcija u stjecanju neovisnosti.

Concepción, moderni grad s prostranim ulicama i trgovima te s vrlo razvijenim prijevoznim sustavom, smatra se učilišnim centrom Čilea. U njemu je sveučilište s osam fakulteta, od čega su tri čileanska najjača. U institutu u kojemu se učenici osposobljavaju za 40 raznih zanimanja vrlo je jak Odjel za ugostiteljstvo i gastronomiju te turizam, u restoran kojega smo bili pozvani na ručak. Gospodarstvo u gradu i okolici počiva na zanatstvu, ali i na uslužnoj djelatnosti. Svakako vrijedi obići i pogledati glavni trg Plaza Independencia (Trg nezavisnosti), spomenuti sveučilišni kompleks, gradske parkove i mornaričku bazu koja nije daleko od grada.

U Concepciónu je vrlo jaka škola za ugostiteljstvo i turizam. Obuka je sveobuhvatna i diploma je zaista jamstvo širokoga znanja

Concepción: okolica. Vodopad rijeke Bio Bio

EL CHIFLÓN DEL DIABLO
U okolici pak isplati se posjetiti povijesni grad Chillán, kojega nazivaju Kolijevkom nacije. Tamo se treba zadržati na glavnom trgu, u katedrali, u Muzeju Claudio Arrau, uz murale Siquierosa koji spadaju u nacionalno kulturno nasljeđe, imperativ je proći šetnicom Arauco, zaviriti na tržnicu s ponudom pedmeta tradicijskih zanata.

Zanimljivo je navratiti i u mali grad Quinchamalí, čuven po predmetima od crne keramike.

Lota: ulaz u rudnik

Turistima domaćini preporučuju i obilazak Lote, grada rudara, koji je svoje povijest, običaje i tradiciju sagradio na bogatstvu terena ugljenom. Tu je rudnik zvan el Chiflón del Diablo, danas turistička atrakcija. El chiflón znači propuh, dakle cijeli izraz bio bi bilo vražji propuh, a naziv su dali rudari zato što je doista u rudniku cirkulacija zraka bila do razine propuha. S nekadašnjim rudarima kao vodičima ulazi se u podzemlje, na dubinu od 40 metara, ali moguće je spustiti se i dublje, ovisi o tome izabere li se obilazak od 30 minuta ili od dva sata. Uglavnom, rudnik seže u dubinu od 1200 metara.

Vanjski prostor – naselje s drvenim kućama u kojima se stanovalo, u kojima su bile trgovina i gostionica – djeluje zapušteno i upućuje na neka druga, stara vremena, prizori podsjećaju na kadrove iz starih western-filmova. Ulazni otvor u rudnik, po onome što smo vidjeli, podupirale su grede dosta trošna izgleda. Ulazak u rudnik radi turističkog obilaska učinio mi se morbidnime, pogotovu kad sam se sjetio one relativno nedavne tragedije u kojoj su baš u Čileu u rudniku ostali zatrpani brojni rudari… Ipak, obilazak toga rudnika ima smisla jer ima i plemenitu svrhu: prihod od ulaznica ide u korist tamošnjih rudarskih obitelji. Domaćini kažu da u rudnik dođe mnogo posjetitelja, ne znam samo koliko njih iz sklonosti upravo prema morbidnome i stanovitom adrenalinskom naboju, a koliko iz dobrotvornih razloga…

Organizator Concours Mondiala de Bruxelles edition Chile 2012. vodio nas je na još jedno doista neobično mjesto: u pomorsku bazu čileanske ratne mornarice i u njeno brodogradilište odnosno popravljalište plovila. Jedan stari ratni brod usidren tamo uređen je kao svojevrsni muzej i služi za prihvat turista kojima se ukratko objašnjavaju novija povijest Čilea i sudjelovanje nacionalne ratne mornarice u obrani suvereniteta i borbi protiv krijumčara, te im se pokazuje gdje su i kako su živjeli mornari.

Poslije obilaska toga broda poveli su nas na pravi brod, onaj za akcije, koji kao patrolni djeluje u redovima sadašnje čileanske ratne mornarice. Napravili smo, s vrlo ljubeznom posadom, lijep jednosatni krug prostranom uvalom s morem Tihog oceana. Vrijeme dosta tmurno, s laganom rosuljom i vjetrovito, na palubi, dakle, poprilična svježina, vlaga uvlači hladnoću u kosti a – neprijatelja ni krijumčara ni od kuda.Pjenušac za degustatore, goste na patrolnom brodu čileanske ratne mornarice u ophodnji prostranim zaljevom uz obalu Pacifika!Pjenušac za degustatore, goste na patrolnom brodu čileanske ratne mornarice u ophodnji prostranim zaljevom uz obalu Pacifika

Na palubi patrolnog broda čileanske ratne mornarice: kako u plovidbenom obilasku nismo naišli ni na neprijatelja ni na krijumčare uživali smo u pjenušcima

U pravo sam, očito, vrijeme glasno upitao tà gdje li su, i za tili čas umjesto odgovora riječima stigla je najbolja moguća utjeha: organizator se bio pobrinuo da na brod prije našeg dolaska doveze gajbu pjenušaca, a jedan degustator-ocjenjivač koji je stigao iz Meksika sa sobom je pod miškom donio i bocu tekile… Možete samo zamisliti: veselju na moru pod oblacima nije bilo kraja!

Za boravka u Čileu bili smo gosti i u vinskim podrumima te, na večeri, u domaćem selskom restoranu smještenom na nekad očito prosperitetnom poljoprivrednom gospodarstvu a danas u vrlo trošnom objektu koji je zaštićen kao spomenik povijesti. Ulazeći u tu građevinu izvana sam imao dojam kao da će se srušiti. Interijer jednostavno uređen, međutim vrlo uredan, s domaćim štihom. Iskreno, ne vjerujem da bi nadležnima za izdavanje dozvola za otvaranje i držanje ugostiteljskih objekata u nas palo na pamet da odobre rad lokalu u takvom stanju, posebice i sa sanitarijama na koje smo tamo naišli…

U restoranu izgleda kao da će se taj čas srušiti: vrlo okusni domaći naresci, domaće pečeni odojak i doimaće pripravljeni razni pikantni umaci kao prilog

Posluženi su bili – moram reći: vrlo okusni – lokalni specijaliteti: odojak s ražnja, pa charquican con cordero a to je pečena janjetina s pireom od krumpira, s algama i s kašom od protisnutih kuhanih krumpira i buče obogaćeno sa zrncima kukuruza i graška. Doneseni su tu i razna povrća pečena na roštilju, razni pikantni umaci…

Podrumi koje smo vidjeli u općini Chillán su Chillán i Santa Berta Errasuriz, oba u vinogorju doline rijeke Itata.

Imanjem Chillán upravlja Švicarac Rudolf Rüesch koji je u Čile došao 1999. i tu se oženio te startao s vinogradarstvom i vinarstvom, sada brine o 17 hektara pod trsjem. Uzgaja tradicijske sorte, ponajviše Carmenère. Rüeschovi imaju prostranu dvoranu za prihvat gostiju i, uz degustacije vina, nude i hranu.

Posjedom Santa Berta Errasuriz (nije riječ o onom glasovitom podrumu Errasuriz čije butelje su i na hrvatskome tržištu!) upravlja obitelj Dominguesa Errasuriza. Errasurizi su nas primili sa zakuskom i s nizom otvorenih butelja u svojoj zanimljivoj kući kolonijalnoga stila. Kušanje su vodili vlasnik, te enolog Jorge Lopez San Martin, koji obavlja i posao voditelja prodaje. Santa Berta grožđe bere sa 100 hektara vinograda, sorte su sve najvažnije internacionalne, a vino se plasira u Čileu i u Kini…

U Chillánu: glavna zgrada istoimenoga imanja, i u podrumu na imanju Chillán od 17 hektara kojima upravlja Švicarac Rudolf Rüesch

Na posjedu Santa Berta, sa 100 hektara pod trsjem, srdačan doček uz male zalogaje i vina priredila je vlasnička obitelj Errasuriz. Na slikama su enolog i voditelj prodaje Jorge Lopez San Martin i prizor iz podruma

———————————————————–

MONTES – Jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih vinskih kuća Čilea je Montes, enologa i poduzetnika Aurelija Montesa. Ta kuća gospodari s ukupno više od 800 vlastitih hektara vinograda, a još i kupuje grožđe za proizvodnju nekih vina. Nedavno je, inače, Montes povećao posjed za 60 hektara novog vinograda, sađenoga u oblasti Zapallar, sjeverno od Santiaga. Zapallar, uz samu obalu Pacifika, prije je pripadao apelaciji Aconcagua, a sad je to zasebna apelacija. Jedan od vodećih enologa Montesa Gustavo Hörmann kaže mi da je to područje zbog svježine što dolazi s Pacifika jako pogodno za uzgoij bijelih sorata za proizvodnju vrhunskih bijelih vina, te za Pinot crni, tako da je tamo posađeni Sauvignon bijeli, Chardonnay i nešto Pinota crnoga. Inače, Montes, koji već duže vrijeme uzgaja grožđe na prirodi prijateljski način, sad se pomalo prebacuje na biodinamiku.
Vino Montes se preko zagrebačkog Roto Dinamica uvozi i u Hrvatsku, Paleta vina Montes u Hrvatskoj široka je, od baznih vina različitih sorata i vrlo prihvatljivih maloprodajnih cijena preko linije Montes Alpha do najskupljih Montes Alpha M i čuvenoga syraha Montes Folly sa strmina brda Apalta te carmenèrea Purple Angel. Posjed Montes bio je prvi iz Čilea koji je s vinom uspio probiti, kako je do tada za čileansko vino izgledalo, nedostižnu cjenovnu granicu od 50 dolara za butelju! Danas Montes zahvaljujući kakvoći proizvoda i odličnoj organizaciji u marketingu i prodaji svoja vina plasira čak u 110 zemalja svijeta!

Gustavo Hörmann, voditelj grupe enologa u vinskoj kući Montes. Nakon što sam se vratio iz Čilea sreo sam ga u Zagrebu. Za enologa Gustava Hörmanna i za Agustina Caravesa, trgovačkog predstavnika Montesa za dio europskih zemalja, medju njima i za Hrvatsku – suvenir na Zagreb: kape šilterice s napisom Volim Zagreb, CD o Zagrebu, dakako i najnoviji broj časopisa Svijet u čaši. Poslije mojega boravka u Čileu Hörmann i Caraves su posjetili Hrvatsku da bi naše distributere i restoratere educirali o vinima Montes. Uvoznik i distributer Roto Dinamic, pobrinuo se, izmedju ostaloga, da gostima detaljno predstavi gastronomiju u Lijepoj našoj a i našu kapljicu.

———————————————————

Od Concepcióna do spomenutih odredišta autobusom smo se vozili kroz više sela i zaseoka, nekih i na samoj obali Pacifika, i u oči je upalo nešto što ni najmanje nisam očekivao: veliki kompleksi uglavnom montažnih kućica i kućica sklepanih od svega i svačega a što je odmah podsjetilo na getoe, odnosno brazilske favellase kakve su i oni što nikad nisu bili u siromašnim predjelima gradova u Brazilu imali prilike vidjeti na malim ekranima. Našim ministrima graditeljstva i okoliša zacijelo bi se na ovu gradnju kosa na glavi odmah i okomito dignula uvis.

Čileanski favellasi

Otkud takva scena u zemlji koja slovi kao ekonomski najprosperitetnija i s jednim od najvećih brutto nacionalnih dohodaka u Latinskoj Americi? Propitao sam se kod domaćih ljudi je li to karakteristika samo ovoga dijela Čilea ili tih favellasa ima možda i drugdje u zemlji, i odgovor je bio da ih, unatoč tome što Čile prati glas gospodarski stabilne države, ima i drugdje, jednostavno stoga što je bogatstvo, koje je u ukupnosti veliko, među ljudima vrlo neravnomjerno raspoređeno, dakle ima super-bogataša koji plivaju u parama i, s druge strane, onih siromašnih koji jedva preživljavaju.

Dodatno objašnjenje koje sam čuo vezano uz područje Bio Bio i Concepcióna je to da su mnogi tamošnji stanovnici u potresima, posebice onome zasad posljednjemu, izgubili svoje kuće i stanovanja a kako je riječ o tzv. običnim i malim ljudima, većina ih nije posjedovala dovoljno sredstava za novu gradnju ili kupnju novog stana, pa se morala snaći ovako, improvizirajući. Jedan od domaćina u Concepciónu mi kaže i to da po vanjštini koju pružaju montažne kućice kao nabacane jedna na drugu i svaka kućica zasebno ne treba automatski zaključivati da unutra nužno žive siromasi, interijer navodno često zna biti vrlo lijep. Dobar dio ljudi na tom trusnom području jednostavno više ni ne kani jače investirati u kuću ili kupovinu skupoga stana kao nekretnine jer strahuju od novih jačih potresa i ne žele ponovno u mogućoj havariji izgubiti veliki novac.

VINORODNA PODRUČJA

Chile: vinorodne regije, kojih je osam. TČile - tanki pojas između Anda i Pacifika od Perua do Antarktika, dugačak oko 4500 kmanki pojas između Anda i Pacifika od Perua do Antarktika, dugačak oko 4500 km

Najpoznatija vinorodna područja u Čileu su, abecedno, Aconcagua, Bio Bio, Casablanca, Curicò, Itata, Maipo, Maule i Rapel. Bio Bio Valley najjužnija je vinorodna oblast, i seže do granice od koje dalje prema jugu više nema vinove loze. Nalazi se nekih 400 do 500 kilometara južno od Santiaga, baš kod Concepcióna. U dolini Bio Bio stoljećima se uzgajaju, kako ih tamo nazivaju, rustikalne sorte País, i Moscatel. Područje je znano po masovnim stolnim vinima. U novije vrijeme tek počelo se jače paziti na kakvoću. Klimatski gledano Bio Bio je relativno svježa oblast, s dosta vjetra i s godišnjim padalinama od 1100 mm. Tlo je pjeskovito ali i s dosta kamena, s dosta mineralima i organskim tvarima bogatih riječnih naplavina koje zemlju čine plodnom i prikladnom i za veće prinose. Zbog nešto svježije klime Bio Bio je pogodan za postupno, polagano dozrijevanje grožđa, kraj je podesan za uzgoj plemenitih bijelih sorata vinove loze kao što su Sauvignon Blanc, Riesling (Rizling rajnski) i Chardonnay. Najbolji proizvođači vina u tome kraju su Carpe Diem, Don Francisco ili VinSur. Viña Canata, tradicijski obiteljski vinogradarsko-vinarski posjed koji slovi i kao najjužniji na svijetu.

————————————————————-

CROATIA u ČILEU – Za boravka u Čileu, gdje živi po porijeklu i dosta Hrvata, nisam imao prilike sresti niti jednoga našijenca, ali sam zato dobro osjetio hrvatsku nazočnost u toj zemlji, naime susreo sam veći broj Čileanaca i Čileanki koji su ili u braku s Hrvatom odnosno Hrvaticom ili s nekim stanovnikom hrvatskoga porijekla imaju neke rodbinske veze preko bračnog partnera, ili su im Hrvati dobri do i kućni prijatelji. Prezime Lukšić izgovara se s puno poštovanja u svijetu biznisa, ali i vina (Viña San Pedro, Tabalie, Altair, Sideral, Tarapaca…), a jednako tako, u svijetu vina, i prezime Matetić (Matetich)…

Što Čileanci misle o hrvatskoj lijepo oslikava pismo koje mi je, kad je saznala da sam u Čileu, poslala Stephanie Billikopf, direktorica izvoza vinske kuće Apaltagua s kojom se zahvaljujući posjetima sajmu ProWein poznajem već godinama. Evo što kaže:

Željko, evo zgodne pričice za tebe kao novinara: prošli sam tjedan posjetila liječnicu radi redovnog godišnjieg preglede štitnjače. Slučajno smo u razgovoru nekako došli i do Hrvatske, i liječnica je bila toliko oduševljena posjetom tvojoj zemlji – rekla mi je da je to jedno od najljepših mjesta na svijetu koje je obišla! – da mi je uzorak za anlizu, javila mi je to naknadno, umjesto sa štitnjače uzela s jednjaka! Ne trebam ti govoriti da moram ponovno na pregled, koji baš i NIJE JEFTIN!
Znači da u Hrvatskoj moram hitno naći uvoznika za naše vino!
Best regards,
Stephanie, Apaltagua ■

———————————————————

OCJENJIVANJE
Na Concours Mondialu de Bruxelles – Chile 2012 u Concepciónu tijekom tri dana kušanja podastrto je na ocjenu 300 uzoraka vina od 70 čileanskih proizvođača. Uz vina, kušalo se i nekih dvadesetak nacionalnih destilata zvanih pisco. Degustatora je bilo 16, što sveučilišnih profesora iz enologije, što enologa/proizvođača, što sommeliera i vinskih novinara, iz 10 zemalja – uz, dakako, one iz Čilea, još i oni iz Brazila, Meksika, SAD, Kanade, Velike Britanije, Švicarske, Španjolske, Francuske, i Hrvatske. Radile su dvije komisije sa po sedam članova i s predsjednikom, koji je također ocjenjivao. Predsjednik žirija br. 1 u koji sam svrstan i ja, bio je enolog Patrick Valette, nekadašnji vlasnik renomiraniog bordoškog Châteaua Pavie a danas proizvođač ekskluzivnih vina VIK u Čileu, dok je predsjednik žirija br. 2 bio, Poljak po porijeklu, Philippo Pszczolkowski T, profesor na Zavodu za vinogradarstvo, voćarstvo i vinarstvo Sveučilišta Catolica u Santiagu de Chile. Glavni predsjednik i supervisor bio je Baudouin Havaux, koji je inače i čelnik ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles.Sylvia Cava i Baudoin Havaux, iz ekipe organizatora Concours Mondial de Bruxelles Chile 2012

Sylvia Cava i Baudoin Havaux, iz ekipe organizatora Concours Mondial de Bruxelles Chile 2012

Degustatori iz inozemstva: Francuska Bernard Burtschy, Kanada Gurvinder Bhatia, Švicarska Thomas Vaterlaus, Španjolska Cristina Alcalá, Hrvatska Željko Suhadolnik, Mexico Ruben Hernandez, Brazil Zoraida Lobato Viotti, Velika Britanija Adam Lechmere, SAD Sara Schneider.

Najboljima su, osvojivši Veliku zlatnu medalju, proglašena sljedeća vina:
Genovino carignan 2009 – Cànepa (apelacija Maule); Perla negra 2009 – Casa Donoso (Maule), Clos centenaire 2011 – Casa Donoso (Maule); Cabernet sauvignon 2010 reserva privada – Casas patronales (Maule); Cabernet sauvignon 2011 reserva – Sol de Chile (Villa Alegre); Chardonnay 2009 reserva especial – Maycas (Limari); Cordillera carignan 2009 – Torres (Curico); Cuvée carmenère 2011 gran reserva – Missiones de Rengo (Rapel); Gran reserva 2010 etiqueta negra – Viña San Pedro Tarapaca (Maipo); Carmenère 2009 reserva familia – Santa Carolina (Rapel); Specialities Carignan 2009 – Santa Carolina (Carquenos); Cabernet sauvignon 2010 Altuma – Terra Mater (Curicó); Protegido 2009 – Vina Maipo (Maipo).Ocjenjivačka komisija br. 1, koje sam bio član

                    Ocjenjivačka komisija koje sam bio član

Komisija broj 1: predsjednik Patrick Valette (sjedi), proizvođač vina VK u Čileu i enolog koji se kalio u bordoškome Château de Pavie, zatim organizator ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles Baudoin Havaux (stoji, desno uz baner CMB), Željko Suhadolnik, glavni urednik revije Svijet u čaši, čileanski sommelier Miguel Hernandez, uposlen pri Odjelu za ugostiteljstvo i turizam Centra za školovanje za posebna zanimanja u Concepciònu, Zoraida Lobato Viotti, izvršna urednica brazilskog specijaliziranog časopisa Vinho Magazine, Hector Riquelme, čileanski sommelier El Cavista, te, lijevo od banera CMB-a, Sara Schneider, eno-gastro novinarka Sunset Publishing Corporationa iz Los Angelesa, pa Adam Lechmere, vinski novinar iz Velike Britanije, i Bernard Burtschy, novinar za eno-gastronomiju pariškog Le Figaroa

U komisiji br. 1 bili su iz Europe Španjolka Cristina Alcalà i Švicareac Thomas Vaterlaus, koji su potom došli i u Zagreb na festival Zagreb Vino.com 2012

———————————————————-

Nakon mojega povratka kući, iz Čilea mi je iz krugova organizatora CMB Chile 2012 stigao e-mail:
Hola Zeljko!!
Gracias por todo!!! Has sido una muy amable persona!! Muchos cariños para ti!! Y tengo contigo hermosos recuerdos!! Gracias por tu apoyo.
Saludos – Sylvia Cava, Concours Mondial de Bruxelles Chile 2012.

Iz redova organizatora Concours Mondiala de Bruxlles u Čileu 2012: Sylvia Cava i Baudoin Havaux

——————————————————-

BERBA 2012 – Što se može u čileanskome vinu očekivati od berbe 2012? Odgovor je u ovome času mnogo precizniji od onoga koji za istu berbu mogu pružiti europski enolozi, naime s obzirom da je Čile smješten na južnoj polukugli, čileansko vino iz 2012. i bez ikakvog požurivanja može biti znatno ranije spremno za konzumaciju. To je eto i tržišna prednost vinorodnih zemalja južne polukugle, naime butelje su na policama znatno prije nego one od iste berbe sa sjeverne polukugle.
Enolog jedne od najvećih svjetskih vinskih kuća, ako ne i najveće – Cncha y Toro, Marcelo Papa, odgovoran za najznačajnije brandove te vinarije, i te kako je mjerodavna osoba za razgovor o tome, naime grožđe za vina o kojima on brine dolazi iz raznih vinorodnih područja Čilea, na potezu od čak 700 kilometara razdaljine od Limaríja na sjeveru od Santiaga do Maulea na jugu. Evo što kaže: zima je bila vrlo hladna i relativno dugačka, i loza je imala dovoljno vremena za odmor. Zima je bila pod utjecajem efekta La Nińa, dakle uz hladnoću zabilježeno je i manje padavina nego inače. Cvatnja je zahvajujući povoljnim vremenskim uvjetima prošla vrlo dobro. Odmah nakon šare nastupile su vrućine koje su determinirale godište. Crnim sortama to je osobito godilo, bijelima nešto manje, a s dobrim i svježim pjenušcima mogu se pohvaliti samo oni proizvođači koji su dobro pratili meteorološke prognoze i grožđe uspjeli pobrali ranije od uobičajenoga. ■

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: