SAJMOVI FESTIVALI OCJENJIVANJA/ ZAGREB VINO.COM 2012

UČVRŠĆENJE STATUSA NAJVAŽNIJE HRVATSKE VINSKE PRIREDBE!
Google translater: http://translate.google.com/translate_t

LJUBITELJE PLEMENITE KAPLJICE DOČEKAO JE BOGAT i ATRAKTIVAN PROGRAM S MNOŠTVOM IZLAGAČA, IZ HRVATSKE i INOZEMSTVA, SA SVEČANOM VEČEROM i DOBROTVORNOM AUKCIJOM VINA, s NIZOM RADIONICA i SA SVEČARSKIM ATELJEOM OKUSA REVIJE SVIJET u ČAŠI UZ NJENIH 20 GODINA POSTOJANJA. PRIREDBA JE BILA POSVEĆENA NEDAVNO PREMINULOM KOLEGI NOVINARU BRUNI SUŠNJU, KOJI JE BIO PRVI VODITELJ PRESS-SLUŽBE NA TOJ MANIFESTACIJI

Proljeće je, sve do početka ljeta, razdoblje godine koje je u znaku velikih sajmova i ocjenjivanja vina, a jesen je više u znaku festivala vina što se odvijaju u intimnijim i profinjenijim ambijentima, uglavnom ili u kulturnim ustanovama odnosno povijesnim građevinama, ili u hotelima visoke kategorije. Studeni počinje s revijom ponajboljih europskih vina te gastronomije u talijanskome Meranu, u južnom Tirolu, desetak dana nakon njega slijedi Slovenski festival vin u Ljubljani, a mjesec završava međunarodnim festivalom vina i kulinarike Zagreb Vino.com u zagrebačkom hotelu Esplanade Zagreb *****. Ove godine, Zagreb Vino.com održan je sedmi put.

Ovogodišnji festival bio je posvećen nedavno preminulome kolegi novinaru Bruni Sušnju, koji je bio prvi voditelj press-službe na toj manifestaciji.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Radosni prof. Ivan Dropuljić: i sedmi festival je uspio! Prizor u Smaragdnoj dvorani

Osnivač i direktor prof. Ivan Dropuljić vrlo je zadovoljan jer prostor je bio lijepo popunjen – vreva kao u košnici! – a uspjehu priredbe pridonijela su i brojna i značajna popratna događanja. Zagreb Vino.com – izdanje za 2012. učvrstilo je status najvažnije godišnje hrvatske vinske priredbe. Organizatorima treba odati priznanje za to što su napravili ali i stoga što su to postigli a da nisu imali neku veliku mašineriju za realizaciju događanja, k tome čini se da im je i budžet bio manji nego nekim drugima prije a koje su pratile – kako je bilo vidljivo iz istupa prema javnosti – moćne financijske i marketinške institucije. Međutim upravo to što se na Zagreb Vino.comu u velikoj mjeri radilo i sa srcem – što je eto pokazalo da je i tako, s manje suradnika i vjerojatno s manjim proračunom moguće nešto stvoriti na višem nivou – može, ako se ubuduće ne povede koliko treba računa o tome da je na ovakav način teško i ponoviti/ponavljati uspjehe, biti i te kako zamka. Previše je elemenata o kojima valja pomno i na najprofesionalniji način voditi računa naime neki detalji lako ostanu nepokriveni i neodrađeni a to što se možda to ne vidi izvana tek je puka sreća, međutim sreća nije stalna.

PRERASTAO POČETNE, i AMATERSKE OKVIRE

I sedmi međunarodni festival Zagreb Vino.com – izdanje 2012 eto završen je, do sada je bilo dovoljno vremena i za razmišljanje, i evo mojega viđenja stvari, dakako iz dobronamjernoga kuta i okrenuto u budućnost. Ova manifestacija dokazala se, a i pokazala da ima veliki potencijal, međutim u detaljima je treba ipak poboljšavati, to je i logično jer ništa nije savršeno uvijek. Nadam se samo da će i država uspjeti oformiti bazne okvire koji su u njenoj ingerenciji a bez kojih zapravo ništa što vrijedi ne može funkcionirati kako treba. Nedavno je u emisiji na Hrvatskoj televiziji rečeno da je enogastronomija četvrta na rang-listi najjačih motiva dolazaka turista u Hrvatsku, ako je doista tako, tada svakako o tome valja i te kako voeiti računa.

Zagreb Vino.Com 2012 prerastao je poprilično početne i amaterske okvire, i sad organizator treba dobro razmisliti kako, i s kime, te gdje dalje. Što se tiče mjesta, hotel Esplanade Zagreb u svakom je slučaj sjajan, međutim ograničen je s prostorom, a zanimanje za izlaganjem pokazalo se vrlo velikime, kako čujem neki koji su se prijavili nešto kasnije morali su i otpasti. Ove godine u Esplanadi je, posebice u Smaragdnoj dvorani, bilo previše izlagača za jednim stolom i prizor je djelovao kao u pilićnjaku, donekle slično prizoru kojemu smo prigovorili svojedobno na festivalu Zagreb Wine Gourmet održanom u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Nagurani izlagači i uistinu brojna publika onemogućavali su ugodnu degustaciju i komunikaciju s proizvođačem, pa je to donekle smanjilo strukovnu i poslovnu dimenziju festivala, a povećalo onu vašarsku iz koje nerijetko, zbog utjecaja alkohola, posebice kako se radno vrijeme festival bliži kraju toga dana, proizađu i incidenti.

Odluči li se organizator festivala Zagreb Vino.com ostati u Esplanadi (a bilo bi to lijepo i korisno, kako zbog lokacije, unutrašnjeg ambijenta i reputacije hotela te tradicije te kuće) svakako će biti potrebno da provede selekciju izlagača – po renomeu i popularnosti koje imaju, a možda za neke kod kojih postoji dvojba i na temelju rezultata strukovnog predocjenjivanja vina. Ali morala bi se provesti i selekcija publike – prikladnijom cijenom ulaznice. Ulaznica za Zagreb Vino.com 2012 stajala je 100 kuna (oko 15 eura), za onaj Slovenski festival tjedan dana prije u Ljubljani bila je 30 eura (nešto više od 220 kuna), a za festival u Meranu, po konceptu kojega je i nastao Zagreb vino.com – 70 eura! Poslovnu razinu svakako treba njegovati već i stoga što se organizator unatrag nekoliko godina opredijelio da redovito u goste poziva inozemne novinare a i inozemne uvoznike i distributere (makar, dosad su zbog nedovoljnog budžeta izostajali pozivi vinskim trgovcima izvana), pa, ako odmah ne drukčije, možda bi se moglo svakoga festivalskoga dana manifestaciju samo za profesionalce u sektoru otvoriti recimo dva sata ranije.

Ovdje bih rado napomenuo da bi se domaći profesionalci iz sektora, bez obzira na trenutačne ekonomske okolnosti koje im moguće i ne idu na ruku, trebali i odazvati u prikladnoj mjeri takvoj ponudi, posebice uvoznici, trgovci i distributeri vina i ugostitelji. Ovakve manifestacije nisu organizirane da bi se na njima domaći novinari, te osobito trgovci družili samo s domaćim, lokalnim proizvođačima koje ionako dobro poznaju i posebice s onima s kojima inače rade, nego i da obiđu i one koji su došli iz drugih sredina pokazati svoje proizvode. To je s naše strane minimum kurtoazije, a uvijek je moguće da se naiđe na nešto zanimljivo što je moguće, ako ne odmah sada, ponuditi ovome tržištu kasnije, u neka bolja vremena.

Inače, već duže vrijeme moja razmišljanja o tome kako unijeti na ovaj festival korisne novosti idu i u pravcu omogućavanja, na licu mjesta, prodaje izloženih vina i delikatesa krajnjem potrošaču, pa baš ovaj festival i smješten je u datume u kojima jeste upravo radi krajnjeg potrošača, da bi on bolje izabrao proizvode za nastupajući blagdanski stol i za darove. Uostalom, neki ponuđači na ovome festivalu ionako su prodavali svoju robu, da nešto zarade i, kako su rekli, da amortiziraju trošak nastupa, ali to je bilo neslužbeno i ispod pulta. Naravno, trgovina o kojoj govorim se u Esplanadi ne bi odvijala kao na tržnici, nego bi se posjetitelju službeno dala mogućnost da vino odnosno neki drugi proizvod na festivalu NARUČI (naravno uz ostavljanje svoje adrese i uz potpis na narudžbenicu te uz dogovor s ponuđačem o isporuci) izravno od ponuđača po stanovitoj popusnoj, prigodnoj festivalskoj cijeni s time da minimalna naručena količina ne može biti , kad je riječ o vinu, manja od kutije sa šest butelja, i s time da se ponuđač obvezuje naručeno u svom trošku ispostaviti na adresu u krugu od 50 kilometara od svojega sjedišta, u drugom slučaju može se ići na dostavu pouzećem. Minimalni postotak koji će se odobriti kao festivalski popust organizator treba dogovoriti s ponuđačem kako bi mogućnost narudžbe po festivalskoj cijeni mogao uoči festivala i javno obznaniti. Ovaj model susreo sam na tradicijskoj 14-dnevnoj jesenskoj izložbi Expovina na brodovima na jezeru u Zurichu.

Ovaj način mogao bi biti jači poticaj vinskim trgovcima za buduće nastupe na festivalu, zatim također i proizvođačima iz inozemstva (prisutnost i stranih vinara, posebice od imena, i te kako diže reputaciju priredbe, ona dovlači i strane novinare što je dodatna prigoda i za promociju hrvatskih proizvoda vani, a ne zaboravimo da se već idući Zagreb Vino.com odvija u novim okolnostima, s Hrvatskom u Europskoj uniji!) koji bi htjeli biti nazočni na hrvatskome tržištu ali, po informacijama što sam od više njih dobio, većina naših uvoznika čak im ni ne odgovori na poslani im dopis (što je svakako poslovno nepristojno).

Ovaj bi način mogao biti i jači poticaj (našim) proizvođačima kultnih i (vrlo) skupih vina, upravo i hrvatskim proizvođačima skupih vina za buduće nastupe na festivalu, naime premium vina u pravilu se proizvode u vrlo maloj količini, vrlo često ne i većoj od desetak tisuća butelja, i proizvođaču nije svejedno kome toči takvo svoje vino i u kojoj će ga količini potrošiti na festivalu. Posebice na ovakvome, s ulaznicom od 100 kuna, gdje se okupi mnogo pilaca kojima je više do pijenja nego do upoznavanja određenih vrijednosti. Točenje takvom pilcu koji nije i neće, uglavnom jer financijski to ne može, biti potrošač tih skupih vina odnosno nekome tko nije u stanju pomoći u marketinškom smislu za ponuđača je zapravo bacanje dragocjene tekućine. Čujem, uostalom, da su članovi novoosnovane udruge Grand Cro, koji proizvode premium ekskluzivna vina, htjeli na festivalu biti izdvojeni u smislu da ne propuštaju u svoj izlagački prostor svakoga tko naiđe. To gledajući internacionalno ne bi bio presedan, prisjećam se vremena dok je Angelo Gaja izlagao na Vinitalyju: njegov je štand bio poput bijele tvrđave a unutra se moglo samo ako vas je propustio redar. Srećom za zagrebačku priredbu, to odvajanje se ipak nije dogodilo, ali ne bi me iznenadilo kad bi članovi Grand Cro na sljedećim priredbama uveli neka svoja pravila primjerice slično kao što su na festivalu u Meranu, gdje je ulaznica, kako sam već naveo, 70 eura po danu, kultni toskanski proizvođač Sassicaia svoje kultno vino Sassicaia odnosno Biondi Santi svoj kultni Brunello di Montalcino točili na kapaljku i samo u određenom vremenskom razdoblju koje se uobičava nazivati Happy Hour. Stalno na raspolaganju za kušanje od tih vinara bila su samo bazna vina kuće…

Iz Makedonije stigao je tamošnji Château Kamnik, s vrlo dobrim crnim vinima koja su prezentirale Natalija iz Skopja i Maja Maslek, enologinja iz Zagreba

Zagreb Vino.com, u cijelosti okrenut kulturi stola, imao je i turističku dimenziju, što je i normalno jer su vino i kulinarika nezaobilazni dio turističke ponude. Festival svake godine resi i obilježje humanosti, naime i ovaj put dan prije službenog otvorenja manifestacije, uz veliko zalaganje Draženke Moll koja živi u Istri, organizirala se u Esplanadi večera s aukcijom vina s humanitarnim predznakom, a prikupljena sredstva namijenjena su djeci iz Centra Down Syndrom iz Pule. Večera je, logično, bila istarska, tj. s istarskim specijalitetima i vinima.

UVID U PREDBLAGDANSKU PONUDU

S obzirom da se odvija nekoliko tjedana prije božićnih i novogodišnjih blagdana, festival Zagreb Vino.com vrlo je koristan kao odličan uvid o mogućnostima izbora poklona u mjesecu darivanja. Ovogodišnji Zagreb Vino.com prostirao se na površini od oko 2500 četvornih metara, u zgradi hotela Esplanade i u prostranom šatoru na Esplanadinoj terasi Oleander, te u casinòu u podrumskome dijelu gdje su bile radionice. Okupio je, kako čujemo od organizatora, više od 250 izlagača – proizvođača i trgovaca vina, pršuta, sira, ulja, kulena, slatkih delicija iz Hrvatske ali i iz drugih zemalja iz našeg okruženja i iz Europske unije, a ostali dijelovi svijeta bili su zastupljeni uglavnom putem uvoznika. U restoranu Zinfandel poseban sadržaj: prezentacija Kušajte nagrađeno, pod pokroviteljstvom i uz pomoć Hrvatske gospodarske komore. Htjelo se predstaviti hrvatske eno-gastronomske proizvode koji su u 2012. osvojili medalje visokoga sjaja na raznim važnim domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima, dakle uz vina predviđeni su bili i maslinova ulja, sirevi, pršuti, šunke, kulen… Udruga vinarstva pri HGK tu je prvi put javnosti službeno pokazala i novi logotip predviđen za stvaranje branda hrvatskoga vina, logotip je Vina Croatia – vina mozaika. Smisao je istaknuti da Hrvatska ima mnogo klimatski, mikroklimatski i pedološki različitih vinorodnih predjela i mnogo različitih sorata što pruža mogućnost produkcije upravo mozaika različitih vina.

Hrvatska gospodarska komora predstavila je u restoranu Zinfandel niz proizvoda – delikatesa I vina – koji su u tijeku 2012. na ocjenjivanjima kod kuće i u inozemstvu osvojili relevatna odličja (oznaka slike: HNK nagradjeni proizvodi)

– Izbor hotela Esplanade Zagreb za pozornicu festivala Zagreb Vino.com pokazao se kroz sve ove godine do sada kao puni pogodak: imamo sjajan, reprezentativni prostor, te od uposlenih izvanrednu podršku za uspješno održavanje festivala, tako da smatram da smo time bitno pridonijeli ostvarenju želje proizvođača da se u zagrebačkoj metropoli predstave na moderan način i da Zagreb Vino.com postane svjetski prepoznatljivo događanje – rekao je prof. Ivan Dropuljić, osnivač i direktor Zagreb Vino.coma.

Posjed Jako-vina, hotelijera Jake Andabaka s Brača, izašao je najprije s baznim pošipom i plavcem te s vinima od istih sorata iz 2009 ali u za stupanj višoj kakvoći, a, kako je rečeno, za kraj prosinca 2012. predviđen je izlazak i najgornje kategorije, sa (eh, kako nas resi skromnost!) nazivom – Stina plavac mali REMEK DJELO!…

Pelješki enolog Radoslav Pezo više nije uposlen u PZ Dingač u Potomju, nego se posvećuje vinu na obiteljskom posjedu Šunj iz Trstenika. U PZ Dingač sad je još vanjski suradnik. Vidjeli smo ga s Dubravkom Vukasom, proizvođačem vina od Plavca maloga iz Ponikvi na Pelješcu

GRAND CRO – U vinsku terminlogiju ušao je izraz Grand Cro. Parafraza je to, dakako, na grand cru, a koristi je devet članova novoosnovane grupe hrvatskih proizvođača vina s različitih područja zemlje i s vinima od različitih kultivara a koje povezuju težnja da se tržištu ponude proizvodi s dodanom vrijednosti te trud oko dobre organizacije promidžbe i realizacije plasmana ovdje i vani. U grupi su proizvođači Hrvoje Baković s Brača, Boris Šunjić Boškinac s Paga, Alen Bibić iz Skradina, Stancija Meneghetti iz istarskih Bala, Saints Hills s Pelješca, Korta Katarina iz Pelješca, Tomislav Bolfan iz Hrvatskog zagorja, Roxanich iz okolice Višnjana, te Ivo Duboković sa Hvara. Predsjednik udruge je Tomislav Bolfan. Grand Cro odlučila je drugog dana festivala točno u podne publici na kušanje ponuditi, do isteka predviđenih količina, i svoja vina koja izlaze iz okvira onih sada aktualnih na tržištu, naime riječ je o njihovoj odležanijoj kapljici i napunjenoj u veće do poprilično velike boce, od magnuma od 1,5 litre do boca od tri i pet litara. Ne znam, samo, je li to rade i u inozemstvu, ili se ležernije ponašaju tek kod kuće: u vrijeme kad su sami zakazali početak degustacije pa i još dosta vremena nakon toga početka na licu mjesta nisu bili svi, nedostajalo ih je nekoliko. Neprimjereno za grupu koja se organizirala radi marketinga i koja je upravo na ovome festivalu kao tijelo debitirala pred javnosti.

Boris Šuljić je iz novaljskog Boškinca, Hrvoje Baković s Brača, Mladen Rožanić Roxanich u razgovoru s francuskim novinarom Bernardom Bourtschyjem iz le Figaroa i s našim sommelijerom Klaudijom Jurčićem, Marko Pavlak iz Korta Katarine, Ernest Tolj iz Saints Hillsa…

INOZEMNI NOVINARI

Vrlo važno za hrvatsko vino i hrvatske vinare je to što je Zagreb Vino.com 2012 uspio s popriličnom grupom od dvadesetak inozemnih novinara specijaliziranih za vino i gastronomiju dogovoriti da posjete Festival, a s dobrim dijelom njih i to da prije festivala pođu na trodnevno press-putovanje u dosad medijski i promocijski manje eksponirani sjeverozapadni dio vinorodne Lijepe naše. Stigli su novinari iz Slovenije, Srbije, Rusije, Poljske, Mađarske, Češke, Austrije, Njemačke, Francuske, Švicarske, Nizozemske SAD, Luxembourga, Izraela… Polovica od njih, i praćena s nekolicinom domaćih vinskih pera, uoči festivala na studijskom putovanju obišla je Zelinu, Hrvatsko zagorje s istočne i zapadne strane, te Moslavine, a ostali su stigli samo na festival. Sudeći po njihovim reakcijama uživali su, a nije ni čudno jer domaćini gdje god se stalo tetošili su ih. Od jednoga od tih stranaca smo čuli primjedbu kako nam u Hrvatskoj nije loše, na što je odmah uslijedio odgovor s domaće strane: Da, zaista, odlično nam je, već sada nam je bolje nego što će biti…

Grupa inozemnih i domaćih vinskih pisaca na studijskom putovanju sjeverozapadnom Hrvatskom uoči festivala Zagreb Vino.com 2012: viđeni su u društvu s čelništvom grada Sveti Ivan Zelina i sa zelinskim vinarima ispred ulaza u izletište Ljubekov Gaj

Za hrvatsko vino može i te kako s promotivnog stanovišta biti dobro i to što je Zagreb Vino.com krenuo u suradnju sa Slovenskim festivalom vina, tako da se najprije u Ljubljani održala radionica kroz koju se Slovencima, inače u nas brojnima kao turistima, predstavila aktualna situacija oko Vinske Hrvatske, s degustacijom mogli bismo reći nove generacije hrvatskih vina i s prikazom djelovanja 20. godišnje revije za vino i gastronomiju Svijet u čaši, a na Zagreb Vino.comu održan je uzvratni work shop na temu ponajboljih slovenskih vina.

Za promociju hrvatskog vina svakako je dobra bila i incijativa ljubljanskog profesora, po ocu šibenskih korijena, Marina Beroviča s Kemijsko-biotehnološkog fakulteta ljubljanskog sveučilišta, koji je upravo na Zagreb vino.comu 2012 imao završni čin svoje akcije vrednovanja hrvatskih vina održane u rujnu u Supetru na tradicijskom susretu profesora i postdiplomanata na tečajevima više razine iz biotehnologije i biotehnološkog inženjerstva. Prof. dr. Berovič podijelio je sada u Zagrebu odličja koja su hrvatska vina osvojila na tom ocjenjivanju u kojemu su službeni ocjenjivači bili profesori. Šampion među bijelim vinima bila je Vugava 2009 Antonija Lipanovića s Visa (91,44 boda), a šampion među crnim vinima Zlatan plavac 2008 grand cru od Zlatana Plenkovića (93,89/100). Evo još nekih nagrađenih zlatom: Grk 2011 – Bire, Bas de Fain 2011 – Bibich, Dingač 2009 – Saints Hills, Dingač 2008 – Kiridžija, Plavac 2009 Stina Majstor – Jako vino, Dingač 2009 – Bura, Plavac Sveti Rok 2010 – Saints Hills, Bas de Bas 2008 – Bibich.

U okviru Zagreb Vino.coma 2012 svečarskim Ateljeom okusa i smotrom ponajboljih naših kuhara i vinara okupljenih u akciji Kuharevo vino revija Svijet u čaši obilježila je punih 20 godina neprekidnog izlaženja. Opširno u idućem prilogu.

ZANIMLJIVE RADIONICE

Osobito zanimljiva pak radionica bila je ona u kojoj je gruzijski profesor Giorgi Kvesitadze govorio o drevnom gruzijskom načinu proizvodnje bijelih vina višemjesečnim maceracijama u amfori i o novijoj europskoj verziji te tradicijske gruzijske produkcije vina, te u kojoj je omogućeno nazočnima kušanje takvih gruzijskih vina i vina što se na gruzijski način unatrag nekoliko godina proizvode u Europi, pa i kod nas. Asistent gruzijskome profesoru bio je već spomenuti prof. dr. Marin Berovič.

GRUZIJA i MACERACIJE – Giorgi Kvesitadze, gruzijski profesor kemije i biotehnologije sa sveučilišta u Tbilisiju, uz pomoć prof. dr. Marina Beroviča s Ljubljanskog sveučilišta, predstavio je ukratko Gruziju, smještenu između Crnog i Kaspijskog mora, te poprijeko s Kavkazom, kao domovinu vinove loze i kao vinsku zemlju. Dokumentirajući svoje izlaganje znanstveno utvrđenim činjenicama htio je pokazati kako je još i danas u Gruziji velika bioraznolikost te kako su bijela vina rađena tradicijskom gruzijskom tehnologijom u svakom pogledu znatno bogatija od onih danas modernim načinom proizvedenih na Zapadu. Donio je na kušanje nekoliko uzoraka od bijelog R’katsitelija i od crnog Saperavija, a Svijet u čaši pobrinuo se nabaviti i hrvatska vina rađena tradicijskom gruzijskom tehnologijom, ona od Kabole, Tomca, Rožanića i Benvenutija, Martina Krauthaker Grgić donijela je Krauthakerov Kuvlake. Na slici uz profesora Kvesitadzea su enolog Franjo Francem, ljubljanski profesor kemije Marin Berović te proizvođači Kabola i Martina Grgić sa suprugom Ivom. ■ (oznaka slike: Kvesitadze Berovic i nasi)

Inače, što se tiče tih prirodnih, poštenih i narančastih vina, kakavima se nazivaju i ona iz tradicijske gruzijske produkcije, u terminu Zagreb Vino.coma 2012 odvijao se u zagrebačkom restoranu Apetit City prvi festival Grand Label Karakterre, s nastupom niza hrvatskih, slovenskih, talijanskih, austrijskih proizvođača. Šteta je da se takva priredba organizirala u iste dane kad i već etablirani Zagreb Vino.com, jer zacijelo ima mnogo zainteresiranih za oba događanja, a ovako mnogi su ostali zakinuti, jer, jednostavno – ne može se biti istovremeno na dva mjesta.

RENESANSA PLAVECA ŽUTOGA – Druga zanimljiva radionica koju su vodili enolog mr. Janez Istenič kao proizvođač pjenušaca, vinskih destilata i balzamskog octa, te ja kao moderator, bila je posvećena jednoj staroj i u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske i istočnim dijelovima vinorodne Slovenije tradicijski raširenoj sorti – Plavec žuti. S obzirom da je se percepiralo kao kultivar koji je sklon jačem rodu i koji i daje tek obična stolna vina, ona je, bez obzira što nije izbirljiva na tlo i što je otporna na pepelnicu i peronosporu a dobro se ponaša u cvatnji i kad vremenski uvjeti i nisu najbolji, ostala u sjeni svjetski razvikanih sorata, međutim u najnovije vrijeme pokazuje se koliko može zapravo biti vrijedna. Naime u uvjetima sve toplijih do vrućih pa i sušnih godina, što je povezano s globalnim zatopljenjem, ona je u stanju dati vino s jako dobrim kiselinama nužnima za svježinu a istodobno i s manjim alkoholima, pa je to čini prikladnom za produkciju ljetnih osvježavajućih vina i za miješanje s drugim sortama u bazno vino namijenjeno šampanjizaciji i destilaciji, a i preradi u balzamski ocat. Nakon Isteničevih pjenušaca na kušanje su ponuđeni manje znani proizvodi te kuće s Bizeljskoga – vinjak i komovica, te balzamski ocat kombiniran sa sladoledom od vanilije! Ovu prigodu iskoristio sam da predam Isteniču priznanje za 2012. Svijeta u čaši sa četiri grozda za pjenušac Prestige 2006 brut natur i zahvalnicu za suradnju u tijeku 20 godina Svijeta u čaši.

Pažnju je privukla i radionica vezana uz sortu Plavec žuti, a koju je inicirao enolog mr. Janez Istenič koji na Bizeljskom proizvodi pjenušce, suho vino, destilate i balzamski ocat, u posljednje vrijeme sve više koristeći i kultivar Plavec žuti što i u vrućim gdištima može dati vino s lijepom kiselošću kao podlogom za svježinu…

ŠAMPIONI TOMCI – Kako je uobičajeno, potkraj godine biraju se najbolji, a u anketi provedenoj među osobama što se profesionalno bave vinom ali i među ljubiteljima plemenite kapljice u nas najboljim bijelim vinom za 2012. proglašen je Rajnski rizling 2009 Amfora od obitelji Tomac iz vinogorja Plešivica-Okić. Najboljim crnim vinom proglašen je Crni pinot 2009 obitelji Korak, također s Plešivice. Bogme, Plešivica i te kako može, mnogo više nego što se o tome znalo u široj javnosti… Donosimo fotku sa sretnim pobjedničkim parom Tomislav i Martina Tomac, snimljenu na festivalu. Kako li će tek u idućem glasovanju proći Tomčeva Amfora 2009 (od 50 posto chardonnaya i 50 posto vina od većeg broja raznih sorata što su se tradicijski uzgajale na Plešivici i iz vinograda sada starijega od 70 godina) koja je tek krenula na tržište!

FINALE: SIR OD 1000 EURA i – KRŠ NA KRAJU! – Jeste li kušali sir od magarećeg mlijeka? Ako vam to nije pošlo za rukom sada na festivalu u Esplanadi, tj. ako niste uvjerili proizvođača da vam ga dade barem zericu na jezik, onda ćete se načekati do neke druge prigode i do moguće dobrohotnosti ponuđača, odnosno do boljih ekonomskih vremena kad biste mogli imati sreću da dobro zarađujete (malo morgen). Kilogram toga sira stoji – 1000 eura, kaže mi, mameći mini-pakiranjem toga sira, predstavnik vinarije Aleks, proizvođač bermeta iz Sremskih Karlovaca u Srbiji koji je na štandu privremeno mijenjao vlasnika sira.
Potpis

I za kraj – prizor krša iz Istambula, nakon što su izlagači napustili Esplanadine prostorije u kojima se izlagalo…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s