HRVATSKI VINSKI I TURISTIČKI OTOCI: BOSSO, I BROČKA RIČ TATE TONČIJA

NA BRAČU SU SADA TRI VINSKA MUŠKETIRA: BAKOVIĆ, JAKO ANDABAKA, i SENJKOVIĆI KAO NOVO OBEĆAVAJUĆE IME. HVALE VRIJEDNI PROIZVOĐAČI, ALI – ZAR ZA PROSTOR S TOLIKIM, VIŠESEGMENTIRANIM POTENCIJALOM TO IPAK NIJE PREMALO?

Željko Suhadolnik: s lica mjesta

Otok Brač, odvajkada vinogradarski i vinarski te dokazano s više vrlo kvalitetnih pozicija za trsje naročito na južnoj strani kod Bola (npr. predio Murvica), napokon – iako, moglo bi se reći, malo sporo sa svoj vinski i turistički potencijal – izlazi iz sjene na vinskoj sceni Hrvatske.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tonči Senjković, Dračevica, Brač: u predahu od posla na klupici, uz relaksirajući pogled na vinograd. Bijeli kamen koji se vidi izvađen je iz tla

Svojedobno su se u domaćim prodavaonicama mogle vidjeti tek etikete PZ Bola među kojima je kakvoćom prednjačila ona s oznakom Bolski plavac, onda je zadruga stagnirala, a nakon što je u novoj državi zakon omogućio i privatnicima finalizaciju vina i punjenje u butelju za tržište pomalo su se počeli pojavljivati individualni vinari. Ipak, ne i u značajnijem broju i tada i sa relevantnom kakvoćom. Duže vrijeme s vinskim Bračem se povezivao samo Hrvoje Baković, čiji su vinogradi na Murvici i koji je po tome toponimu i nazvao svoj plavac. U posljednjim godinama na tržištu pomaci nabolje: Bakoviću, koji je u međuvremenu znatno napredovao s kvalitetom, pridružuje se Jako Andabaka, tamošnji hotelijer koji je odlučio investirati i u vinski sektor te se smjestio u prostorima PZ Bola, sjajno ih preuredio i uz moderno opremljenu lijepu vinariju u ovećem građevinskom kompleksu na samoj obali i glavnoj bolskoj cesti otvorio lijepu prostranu kušaonicu/wine-bar i prodavaonicu, k tome krenuo je i u sadnju vlastitih vinograda tako da uz vino od grožđa lokalnih kooperanata može ponuditi i ono s osjetnom nadgradnjom i dodanom vrijednosti. Treći mušketir u bračkoj vinskoj priči obitelj je Senjković, s vinogradima u Dračevici, na visinama od 220 do 280 metara. Tonči Senjković prvo svoje trsje sadio je prije nešto više od 30 godina. Odlukom da se profesionalno bavi vinogradarstvom i proizvodnjom vina nastavlja obiteljsku tradiciju u tome poslu u kojemu je traga ostavio njegov djed. Prve zasađene Tončijeve loze pripadaju i za Brač tradicijskoj sorti Plavac mali. Potom je posađeno nešto Cabernet sauvignona, a prije pet godina pridodan je i Syrah, prva berba kojega je bila 2012. Syrah je vjerojatno za Brač mudrije rješenje od Cabernet sauvignona s obzirom da je riječ o mediteranskom kultivaru, sorti juga, i logično je da ona lakše podnosi vrućine i suše nego bordoški Cabernet sauvignon. Plavca je sada u vinogradu 70 posto i on je jedini u arhaičnom grmolikom uzgojnom sustavu zvanom i en gobelet , Caberneta i Syraha je pak u vinogradima Senjkovićevih po oko 15 posto, oni su na žici, radi lakše obrade.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Mlada generacija – braća Saša i Lari Senjković zaduženi za podrum i komunikaciju s javnosti

O buteljama s etiketama Senjković počelo se šire pričati prije koju godinu a medijski je kao vinski čovjek u prvi plan isplivao Saša Senjković, za kojega je javnost prije znala kao nogometaša Hajduka. Ipak, vinski alfa i omega zasad u obitelji još nisu ni Saša ni njegov brat Lari, nego je to njihov otac Tonči. Na mladima svijet ostaje, za braću tek dolazi pravo vrijeme. Tati Tončiju valja skinuti kapu jer, pokazao je to u više navrata u razgovoru za našeg susreta, razmišlja ne kao običan težak koji se ograničava na uobičajeni težački rad u vinogradu i sinovima po pukom generacijskome slijedu pomalo prepušta kormilo, nego razmišlja kao inteligentni težak po svim segmentima od vinograda do tržišta i budućnosti svoje obitelji. Prati što se događa i izvan samog vinograda, educira se, i svakako očekuje da sinovi Saša i Lari, koji su počeli davati vjetar u vinsko jedro Senjkovićevih, tek zapuhnu punom snagom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Saša Senjković sa suprugom Magdalenom

Senjkovićevi brinu o oko sedam hektara vinograda a htjeli bi što prije, dok se to još može s obzirom na ulazak Hrvatske u Europsku Uniju gdje je propisima ograničena sadnja, dosegnuti desetak hektara, površinu što je u današnje vrijeme smatraju vrlo prikladnom za kvalitetan život posjeda ustrojenog na obiteljskom temelju. U Dračevici sam Senjkoviće lani zatekao kako silovito pripremaju terene za novu sadnju još oko tri hektara namijenjenih Plavcu (2 ha) i, da bi imali i svoje bijelo vino, Pošipu. A tereni dosta teški za pripremu za novi vinograd, naime trebalo ih je, kako su to radili pred prijašnje sadnje, izravnavati i pri tome micati zemlju i mnoštvo kamenja. S obzirom na učestala vruća i sušna ljeta kakva se prognoziraju i za budućnost valjalo je riješiti i problem vode za vinovu lozu.

- Bogme, morali smo i te kako zapeti. Najprije smo uklanjali žbunje i drugo raslinje, a potom micali deblji gornji sloj zemlje da bismo mogli izvaditi gromade kamenja dublje u tlu i da bismo izravnali parcelu i napravili platoe za vinograd. Zatim smo vraćali prethodno maknuti gornji sloj zemlje pomiješan s mljevenim kamenom. Dobili smo tlo s boljom drenažom. Postavili smo cijevi za navodnjavanje kap po kap, ali da bi imalo što kapati jedino prikladno rješenje za vodu bilo je napraviti akumulacijsko jezero, pa da ga napune zimske i proljetne kiše. Pored manjeg izvora vode a na uzvisini iznad naših vinograda, da bi kišnica mogla slobodnim padom do cijevi za navodnjavanje, iskopali smo golemi bazen kapaciteta oko 500.000 litara vode. Sve smo to radili sâmi, a sredstva smo namaknuli kreditom kod HABOR-a – kaže Tonči Senjković.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tonči Senjković uz trsje je postavio cijevi za navodnjavanje kap po kap, za ekstremne godine kakva je što se tiče temperature i suše bila 2012. Iznad svojih vinograda Senjkovići su iskopali bazen zapremnine 500.000 litara, da se u njemu zimi i na proljeće skuplja kišnica koja će slobodnim padom do cijevi za navodnjavanje

Senjkovići lozu uzgajaju na prirodi prijateljski način pa im je grožđe s predznakom ekološkoga. U toj eko-produkciji im na ruku ide to što u tome predjelu nema industrijskih zagađivača, a sušno vrijeme u velikoj ih mjeri čuva od bolesti, dakle nisu prisiljeni na neka jača prskanja. Tlo je siromašno, a Senjkovići ne unose u nj umjetno gnojivo nego kompost od stajskog gnoja i slame što ga sami rade, naime otac od Tončijeve snahe uzgaja konje i ovce što osigurava dio gnoja. A za ostatak, od krava i svinja, Senjkovići imaju, vele, kvalitetan izvor.

Obitelj Senjković, koja se odlučila na angažman eno-konzultanta – riječ je o zagrebačkom Vinolabu s doc. dr. Leom Gracinom – i time je svakako mnogo dobila, proizvodi zasad tri vina – ružičasto Spoža (oko 3000 butelja), zatim Bročku rič (oko 7000 butelja) i po pradjedu koji je počeo obiteljskom vinogradarstvo nazvani Bosso (oko 5000 butelja). Bosso je čisti plavac mali, dozrijevan 14 mjeseci u barriqueu od slavonske, francuske, kavkaske i američke hrastovine, 90 posto novih je bačvica. Bročka rič prije je bila od 90 posto plavca i 10 posto cabernet sauvignona a sada, od 2012., s obzirom na prvu berbu syraha, s nešto je manje plavca ali i sa syrahom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kušaonica simpatično u domaćem tonu, u kućici pored podruma Senjkovićevih. U kušaonici i stol-šahovska ploča, ali dakako s dovoljno mjesta da uz površinu za igru i uz figure stane i – čaša s vinom!

Google translater: http://translate.google.com/translate_t

About these ads

Tags: , , ,

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 1,632 other followers

%d bloggers like this: